Vi živite ko obitelj brojna Što od iste loze nije Tuga i srića U vama se krije Hej mladosti uspomeno Rascvitala trišnjo rana Hej starosti tugo Slćate se lipi dana
Vi bili ste svojoj dici otac mati Kao sunce što se zlati Kao rijeka što vijuga Kao rijeka što se mota Kroz kanjone od života Cilo vrime nosili ste Svog života teško brime Sada škripe kosti stare I noge se već izdale
Di su ruke vaše dice Di su suze radosnice poljupci di su vrući Pola tila skršenoga ostalo je Još u dvoru staroj kući Cili život davali ste Uzimali niste ništa Nema više oca majke Na kominu kraj ognjišta Sad kucaju srca bolno Tiho teku vaše rijeke Ostadoše uspomene Na dodire tople meke
Što da kažem pismom dici Premda činim i ja greške Poruke su moje lake Možda nekom ipak teške
44
Otvrdla su srca naše dice Mnogi su zaboravili Roditeljske teške friži Žuljevite ruke ćaće svoga Teško brime Tople grudi materine Još se hvale Kako su vam ovdje našli misto Tako je to došlo vrime Rascvitala ti prolitna Trišnjo rana Sine zrili Kćeri moja već udana
Sitite se oca, majke Koji vole i kad pate Zato klize suze bola Niz obraze što se zlate
Dico moja, dico naša Kad mislite da ste došli Svojim umom na vrhunac Kad mislite da ste takli Svojom rukom dio raja dio neba Dobar savjet svoga ćaće Topla ruka materina I njihova ljubav vama treba
(Posvećeno svim umirovljenicima koji žive u domovima)
Mirko Anić
ŠAPAT SRCA Ja sam nježni šapat srca List na vjetru, san u javi cvijet iz krša, krik galeba rujna zora što se plavi
Vinograd sam prepun friži Poslje ljetne tuče Golub u zvoniku Pred bjesnu neveru što tebi guguče
Ja sam suha trava Što mirisna, pokošena spava Ja sam cvijet u sjeni veseo rumeni Olujni sam oblak Što snjegove nosi Ja sam mraz jesenji Što jutru prkosi
Ja sam sjed ko mjesec Što plovi pred zoru Siva strana biokova Okrenuta moru Djete sam težaka Majke paćenice Rumene mi zore Umivaju lice
Za mnoge sam ipak pjesnik A za mnoge ja sam ništa Nego huk potoka Što pokreće stari mlin Povjerujte ipak stihu Ja sam nježni šapat srca Što se klanjam tebi bože Domovini vjerni sin Mirko Anić
Pjesme Ivice PrgometA ZA AKCIJU Nitko kao mi. Slivanjci su većinom dobri svi, Ali nitko za akciju kao mi. Kad se crkva obnavlja, Ili crkvena staza radi, Svoj doprinos daju, Stari i mladi. Kad se slivanjska srca slože, Napravit se i obnoviti se, Sve to može. A ti nas čuvaj uvijek, dragi Bože. Hvala i onima, koji ne mogu dati I onima koji ništa ne daju. Oni se site, ali na kraju I od njih nešto se skupi. Zbog njih osjećam se divno, Budi mi sretno drago Slivno. Čujem i vidim, većinom Radosni su svi, kad se nešto napravi Ali nitko kao mi „Slivanjci“… Ivica Prgomet Paškić
NIKAD NEĆU ZABORAVIT JA KORIJENE SVOJE Kad sam kući u svom rodnom kraju, Misli mi se često djetinjstvu vraćaju. Kad se sjetim onog đačkog doba, Uspomena puna mi je soba… To su bili moji najsretniji dani, Kad su žito vršli naši konji vrani. Za ovcama i kruva u torbu, Iz plitvine ja sam pio vodu… Majku svoju u kući bi sreo, Pomagao i mliko joj meo. Još se sjećam dođe mi do suza, Kravu svoju kad sam jednom muza. Još i danas požutjela slika, Prolila mi četri litre mlika… Ćaća nosi u bukari vina, Mater vadi puru iz bronzina. Dida skida pečenicu, Da počasti unuke i dicu… Reci Ivica Paškića di si stalno iša, Kući gangi do svoga ognjišta. Di no narod sidi kraj komina, Di se pilo iz bukare vina… Di se plela ta čarapa bijela, Što je bila ponos Slivna, Imotskog I imotskih sela… Bože čuvaj Slivno rodno misto moje, Nikad neću zaboravit ja korijene svoje…
RAZNO
RAZNO
VI ŽIVITE
Ivica Prgomet Paškić
45