Page 1

Slivno

SLIVNO

God. XXXII. Božić, 2017. - br. 1. (50)

1


BLAGOSLOV OBITELJI ADVENT 2017.

Impressum:

_______________________________

Nakladnik: Župni ured Slivno 21272 Slivno Tel./fax.:+385 (0)21 855 100 _______________________________ Glavni i odgovorni urednik: dr. fra Željko Tolić _______________________________ Grafičko oblikovanje: dipl. graf. ing. Anja Kovačić _______________________________ Tisak: Tiskara Kovačić _______________________________ List izlazi povremeno. Uzdržava se isključivo dobrovoljnim prilozima.

12. prosinca 2017. (utorak: prije i poslije podne) VELIM (DOLINA), MARINIĆI, LOZINE, NOGALI

13. prosinca 2017. (srijeda: prije i poslije podne) MIKRUTI, VRDOLJACI, ČALE, VULETIĆI (BURONJA), GREPE

15. prosinca 2017. (petak: prije i poslije podne) TALAJE, VUČKI, JUKIĆI, ANIĆI, RAVLIĆI, KATAVIĆI, RADALJI DONJI, TUTIĆI, GLIBOTE, JURIĆI 16. prosinca 2017. (subota: prije podne) MRKONJIĆI, ZELJCI, SELACI

19. prosinca 2017. (utorak: prije i poslije podne) BARIĆI, PRGOMETI, GLAVAŠI, MARINOVIĆI, KUSTURE, PULJIZI

ISSN: 1330-2795

20. prosinca 2017. (srijeda: prije i poslije podne) RADALJI GORNJI, JAKOVINE, LOZINE, PARLOVI, ŠIMUNOVIĆI, KOVAČEVIĆI, CENTAR

SADRŽAJ:

UVOD

Drage Slivanjke i Slivanjci u domovini i inozemstvu!

3

BETLEHEM – MJESTO ISUSOVA ROĐENJA

4

BOŽIĆNA TEMA

gdje su i što rade

FRA LJUBOMIR ŠIMUNOVIĆ HRVATSKI SVEĆENIK U LONDONU

ŽUPNI DOGAÐAJI

SLIKA GOSPE OD ANĐELA U SLIVNU SVETO TRODNEVLJE U NAŠOJ ŽUPI MISA ZA STRADALE NA BLEIBURGU I KRIŽNOME PUTU RADNA AKCIJA SVETKOVINA PRESVETOG TROJSTVA SLIVANJCI PRVI PUT HODOČASTILI U SVETIŠTE MAJKE OD MILOSTI NA ŠĆITU SJEćANJE NA VUKOVAR

12 16 18

22 23 24

27 29

SLIVANJSKI BAJKERI U KARAVANI ZA VUKOVAR ADVENT U SLIVNU

29 31

Ganga-fest Slivno 2017.

32

Udruga žena „Slivanjka“

ŠKOLSKA DOGAĐANJA 34 RADOVI U ŽUPI RAZNO

SLIVANJSKA PRUGA Pjesme Mirke Anića Pjesme Ivice PrgometA

IZ ŽUPNE KRONIKE

GODINA 2016. GODINA 2017.

35

42 43 45 48 50

PRILOZI ZA CRKVU I ŽUPNI LIST „SLIVNO“ 63 IN MEMORIAM 67 STATISTIKA ZA 2017. 78

E

vo na opet Božića. A s njim i župnikove uvodne riječi i poruke. Imajte strpljenja pa je pročitajte. Kada su Kinezi odlučili živjeti u miru, izgradili su Kineski zid, koji je danas uvršten u katalog svjetskih čuda. Mislili su da ga zbog njegove visine, dužine i čvrstine nitko neće prijeći. Tijekom prvih 100 godina postojanja Zida, Kinezi su napadnuti tri puta. I svaki su put neprijateljske snage podmitile čuvare Zida i prešle ga bez ikakvih poteškoća. Greška je bila u tome što su izgradili Zid, ali nisu izgradili karakter ljudi. Jedan je orijentalist to objasnio ovim riječima. Želite li uništiti jednu civilizaciju, na raspolaganju su vam tri načina: 1. uništite obitelj; 2. uništite odgoj i obrazovanje; 3. obezvrijedite uzore. Obitelj se uništava omalovažavanjem uloge majke, pa se žene počinju stidjeti zato što su majke ili što su kućanice te žele biti emacipirane i neovisne. Umanjite vrijednost i poštovanje učitelja u društvu, tako da ih učenici preziru. Kako biste uklonili uzore, smanjite vrijednost učenih ljudi i nitko ih neće slušati i slijediti. Poznato? Naravno, govorimo upravo o današnjem vremenu i Hrvatskoj, ali i globalno. Stoga, ni na koji način nemojte sudjelovati u rastakanju Države i uništavanju vrednota, već sa sobom nosite i širite mir, ljubav, nadu. Božićni mir. Božićnu ljubav i nadu. Iako se tako ne čini, ipak je moguće da se cijela povijest, život ljudi, te sadašnjost i budućnost naroda, okrenu prema dobru. I to samo po jednom mjestu i osobi – Betlehemu i Betlehemskom Djetetu – koji su uistinu čudesni. Iz njih, ako želimo, možemo naučiti brojne stvari za vlastiti život. Bit ću slobodan pa ću, s pogledom usmjerenim u Isusove jaslice, iznijeti ono što mi vlastita duša osjeća. Što osjeća, to vam prenosim. Prvo: posjedujemo odgovor na sva životna pitanja. U središtu božićnih jaslica leži odgovor na sva naša pitanja; po Betlehemskom djetetu znamo tko smo i kamo idemo. Poznavati druge je znak inteligencije; poznavati sebe je znak istinske mudrosti. Vladanje drugima je

snaga; vladanje sobom je prava moć. Drugo: kada se prepustite, tada se oslobađate. Ako želite postati dio božićne priče, dopustite sebi da budete nejaki i maleni. Ako želite biti ispravni, dopustite sebi da ste ponekad i krivi. Ako želite biti ispunjeni, dopustite sebi da budete i prazni. Ako se želite ponovno „roditi“, dopustite sebi i „umiranje“. Treće: vaš ego vam nikada neće donijeti istinsku sreću. Onaj koji definira sebe nikada neće znati tko je zapravo. Onaj koji ima moć nad drugima nema moć nad sobom. Onaj koji pokušava zablistati prigušuje vlastitu svjetlost. Četvrto: zlo umire kada se ignorira. Ne dajte zlu ništa na što bi se moglo usmjeriti i ono će nestati samo od sebe. Peto: dobrota uvijek pobjeđuje, zlo uvijek gubi. Iz dobrih riječi proizlazi povjerenje. Iz dobrih misli proizlazi produhovljenje. Iz dobrote uvijek proizlazi ljubav. Biti voljen daje snagu, a voljeti nekoga daje hrabrost. Ljubav se dobiva davanjem, a ne uzimanjem. Neljubav umara. Šesto: budite ono što jeste. Ako vam je stalo do odobravanja drugih, vi ste njihov zarobljenik. Ako ste zadovoljni onim što jeste bez takmičenja i uspoređivanja s drugima, svi će vas poštovati. Sedmo: budite skromni i postat ćete mudri. Mudar čovjek je onaj koji zna što ne zna. Sve što teče, na kraju se ulijeva u more jer se ono nalazi na manjoj visini. Njegova moć je upravo u njegovoj nizini. Osmo: promjena je neizbježna – prigrlite je. Ako shvatite da je sve podložno promjeni, nećete se pokušavati čvrsto držati bilo čega. Ako se ne plašite umiranja, nema toga što ne možete postići.

SLIVNO UVOD

Slivno, List župe Presvetog Trojstva; Slivno Godina XXXII. Božić, 2017. br. 1. (50) _______________________________

Drage Slivanjke i Slivanjci u domovini i inozemstvu!

Dragi moji Slivanjci! Sveta Katarina Sijenska je kazala: Vrijeme je skupocijeno. Ne čekaj na prikladnije, jer nisi siguran da ćeš ga ponovo imati. Zato, dok vam od srca čestitam Božić i Novu Godinu, istodobno vas potičem: ne gradite barijere i zidove, poput Kineskoga, jer oni se kad-tad urušavaju. Izgrađujte sebe. I pritom ne zaboravite biti sretni!

Vaš župnik fra Željko

3


BOŽIĆNA TEMA BOŽIĆNA TEMA

O, Betleme, grade slavni od Boga, najljepši si „grad božice Lahmi“, koja je bila kanaanska ti od grada svakoga. božica plodnosti. Mjesto se nalazilo u blizini Jer iz tebe nam izađe Vojvoda, Jeruzalema i prešlo je u ruke faraonovih Isus dragi Davidova poroda. neprijatelja te bi ga, sugerira jeruzalemski Božićna pjesma knez u pismu, trebalo ponovno vratiti pod faraonovu vlast. Bit ilu Lahmi je kasnije dobio ad bismo kršćanske vjernike upitali hebrejski naziv Bet lehem, što u prijevodu gdje se rodio Isus, ne vjerujem da znači „Kuća kruha“. bi se itko našao da ne zna odgovor 2. Betlehem u Starom zavjetu na to pitanje. Uvjeren sam da bi svi kazali – Betlehem se u Starom zavjetu prvi put u Betlehemu. No kad bismo postavili drugi upit i upitali znaju li što o Betlehemu, nisam spominje u Knjizi postanka, prvoj biblijskoj sasvim siguran da bi odgovor bio na razini knjizi, u kontekstu Raheline smrti. Rahela je prvoga. O mjestu Isusova rođenja netko bila žena starozavjetnog patrijarha Jakova i bi zasigurno znao nešto, netko manje, a iznenada je, nakon što je Jakovu rodila sina ponetko ništa. Budući da naše župno glasilo Benjamina, umrla na putu u Efratu. Gdje je izlazi samo jednom u godini, za Božić, čini umrla, tu je i pokopana, a Jakov je na tom mi se prikladnim da u božićnom vremenu i mjestu, koje se nalazilo u neposrednoj blizini ozračju čitateljima našega glasila, a osobito Betlehema, podigao spomenik. Biblija to Slivanjcima, iznesemo nešto o tom “slavnom opisuje slijedećim riječima: „Tako umrije gradu“, kako ga opjevava gornja božićna Rahela. Sahrane je na putu u Efratu, to jest pjesma, gradu kojemu svjetska slava proizlazi Betlehem. A na njezinu grobu Jakov podigne iz činjenice da se u njemu rodio Sin Božji, Isus spomenik“ (Post 35, 19-20). To je prvi spomen Betlehema u Svetom pismu. Krist. Spominje se zatim u Prvoj knjizi o Samuelu, poglavito na mjestima koja govore o 1. Naziv mjesta Betlehem je od postanka malo mjesto. Davidu (1004. - 965. pr. Kr.), Jišajevu sinu i U usporedbi s ogromnim (mega)polisima znamenitom židovskom kralju, koji je učvrstio našega doba i danas je takvim. No, unatoč toj izraelsko kraljevstvo, porazio ratoborne malenosti, gotovo neznatnosti, njegovo se Filistejce („Narod s mora“), osvojio Jeruzalem ime u povijesti pojavljuje veoma davno, još te prenio u njega zavjetni kovčeg i pripremio u drugom tisućljeću prije Krista, u spisima zemljište za gradnju jeruzalemskog hrama. koji su otkriveni u El-Amarni, mjestu na Betlehem je Davidova kolijevka: u tom mjestu istočnoj obali Nila u Egiptu i prijestolnici se rodio (1 Sam 17, 12) pa se zbog toga i egipatskog kralja Amenofisa IV. (1364. - naziva „Davidovim gradom“ (usp. Lk 2, 11); 1347. pr. Kr). Naime, u prošlom je stoljeću u njemu je proveo ranu mladost i u njegovoj u ruševinama Amenofisove palače otkriven je okolici bio pastir i napasao stada svoga dragocjeni arhivski fond s više od 350 pisama oca (1 Sam 17, 15). Iz Betlehema se David, koja svjedoče o intenzivnoj korespondenciji još kao nježni mlaić, zaputio u dolinu Elah u između egipatskog kralja i pojedinih knezova boj protiv gorostasnog i iskusnog filistejskog sa sirijskog i palestinskog područja. U jednom ratnika Golijata te ga ubio (1 Sam 17, 51), a od tih pisama, što ga je egipatskom faraonu vidjelac Samuel ga je u Betlehemu pomazao Akhenatonu (1353. - 1336. pr. Kr.) uputio za izraelskog kralja (1 Sam 16, 13). U svakom jedan od jeruzalemskih knezova, spominje se slučaju, David je jedna od najsvjetlijih figura i mjesto Bit ilu Lahmi (ili: Lahama), što znači na tronu izraelskog kraljevstva, prema

K

kojemu se mjerio svaki budući kralj koji ga je naslijedio. Iz njegove se loze rodio i Isus. Spominje se, nadalje, u Knjizi o Ruti, gdje se veli da je ta strankinja ispunjena brojnim ljudskim osobinama sa svojom svekrvom Noemi skupljanja klasja u okolici Betlehema, te u Knjizi proroka Miheja. Prorok je potjecao iz Morešet Gata, tridesetak kilometara udaljenog od Betlehema, ali je o Betlehemu izgovorio tako svečane i uzvišene riječi: „A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će izići onaj koji će vladati Izraelom, njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena“ (Mih 5, 1). Te riječi, koje se odnose na Isusa i već izdaleka najavljuju njegovo rođenje, slušamo svake godine u biblijskim čitanjima božićnog vremena.

3.Božanska rapsodija u Betlehemu O Isusovu rođenju u Betlehemu izvješćuju dvojica evanđelista, Luka (2, 1-12) i Matej (2, 1-12). Posebno je zanimljiv i dražestan Lukin izvještaj. Slijedit ćemo ga i ukratko obnoviti okolnosti u kojima se za nas kršćane dogodio taj ključni događaj – Božić. Dok je svijet isčekivao obećanog Mesiju, za Mariju, Josipovu zaručnicu i majku Isusovu, približavalo se vrijeme njezina ispunjenja. No, u to se vrijeme dogodilo nešto neočekivano: car August (27. pr. Kr. - 14. po. Kr.) naredio je popis pučanstva u svom Carstvu (usp. Lk 2, 1). Ta je naredba vrijedila i za židovsko kraljevstvo, na čijem se prijestolju tada nalazio polužidov Herod Veliki (37. - 4. pr. Kr). Naredba je primorala mnoge stanovnike da pođu u drugo mjesto, jer se po toj naredbi svaki Židov morao upisati u mjestu iz kojega je potjecao njegov rod. Kako je Isusov počim sveti Josip potjecao iz Davidove loze, morao se upisati u zavičaju “Ben Davida”, odnosno u Betlehemu.

I budući da se carska morala izvršiti, Josip i trudnica Marija krenuše na put od nekih 200 km, koliko ima od Nazareta do Betlehema. Opisujući taj događaj, crkveni povjesničar Danijel Rops, veli da je Marija sjedila na magarcu, a Josip je išao pješke držeći uzde. Iako je netko pod jednu sliku Marije koja je sjedila na magaretu potpisao: “Bila je savršeno lagana, nije imala nikakva drugog tereta osim nade za čovječanstvo u svome krilu”, možemo ipak zamisliti kakav je to bio problem i kušnja

BOŽIĆNE TEMA

4

BETLEHEM – MJESTO ISUSOVA ROĐENJA

za mladu ženu koja je svaki čas mogla roditi. Tu su kušnju uvećavale i Herodove ceste, koje ni izdaleka nisu bile tako dobre kao rimske.

Popis pučanstva stvorio je metež i doveo previše stranaca u Betlehem. Sve je bilo popunjeno: i gostionice i privatne kuće, dapače i veliki “Han od Kanaana”, tj. konačište koje je nalazilo na ulaznim vratima Betlehema. Ni u njemu nije više bilo mijesta. Mladi je par bio prisiljen potražiti prenoćište na nekom drugom mjestu.

I našli su ga izvan grada, u jednoj obližnjoj staji u kojoj se, veli evanđelist Luka (2, 6), za Mariju “navršilo vrijeme da rodi”. I doista, nastavlja dalje isti evanđelist: “Porodi sina svoga… te ga povi u pelenice i položi u jasle” (Lk 2, 7). U jednoj betlehemskoj staji, dakle, dogodila se ta božanska rapsodija, taj ključni i najdraži kršćanski događaj; u staji se ispunilo obećanje s prvih stranica Biblije kad je Bog obećao dolazak Mesije koji će satrti glavu Zmiji, tj. Sotoni, koja je prevarila naše praroditelje Adama i Evu; u staji se rodilo božansko dijete po prorocima navještano i vjekovima očekivano, dijete o kojem je bilo

5


BOŽIĆNA TEMA

Za kršćansku vjeru i dogmu sasvim je nebitno je li se taj događaj dogodio u staji, kako piše evanđelist Luka, ili u špilji, kako nešto kasnije u svojoj Apologiji navodi kršćanski pisac i mučenik Justin († 165.), braneći se od prigovora pristalica boga Mitre za kojega su oni također tvrdili da je rođen u špilji. Bitna je samo činjenica. A ona glasi: Isus, Sin Božji, se rodio. U nastambi za životinje ili u hladnoj špilji, nevažno je. Novorođeni Bog može zaplakati u staji jednako kao i u špilji. Rapsodija! Božanska, dakako. I betlehemska istodobno.

4. U razdoblju rimske vladavine Rimski vojskovođa Gnej Magnus Pompej, poznatiji kao Pompej (106. - 48. pr. Kr), nakon niza istočnih osvajanja, osvojio je 63. pr. Kr. Jeruzalem i Palestinu stavio pod glavni nadzor rimske provincije Sirije kojoj je bila obavezna plaćati danak. Time je u Palestini – Svetoj Zemlji započela rimska vladavina. Stoljeće kasnije, točnije 66. po. Kr. izbio je Prvi židovski ustanak koji je težio za oslobođenjem Židova ispod rimskog jarma. Da ga uguši, car Neron (54. - 68.) je poslao svoga najiskusnijeg generala Vespazijana. Međutim, tijekom gušenja pobune Neron je počinio samoubojstvo, a istočne su legije za novoga cara izabrale upravo Vespazijana (69. - 79.). Kao novoproglašeni car, Vespazijan je otišao u carsku prijestolnicu, Rim, a u Palestini je ostavio svoga sina i kasnijeg naljednika Tita (79. - 81.) da dokrajči židovsku pobunu. Nakon petomjesečne opsade Jeruzalem je 70. godine pao i nakon zauzeća najvećim dijelom sravnjen sa zemljom. Tit je želio spasiti zgradu jeruzalemskoga Hrama, ali je u žestoku okršaju jedan rimski vojnik bacio upaljenu baklju kroz zlatni prozor Hrama i tako zapalio srce i ponos židovstva. Razaranje grada i Hrama jedna je od najvećih tragedija židovskog naroda. Premda se Betlehem nalazio samo desetak kilometara od Jeruzalema, rimske ga legije nisu dirale. Ostao je pošteđen, ali samo do nove pobune.

6

U Drugoj židovskoj pobuni protiv Rimljana (132. - 135.), koju je predvodio Simon Bar Kohba (Sin zvijezda), Rim je ponovno bio neumoljiv. Car Hadrijan (117. - 138.) ne samo

da je ugušio pobunu (135.), već je s nekoliko drastičnih mjera doslovno ponizio Židove. Naredio je da se na mjestu starog i porušenog Jeruzalema izgradi novi grad i nazove se Aelia Capitolina, po imenu njegove obitelji, a na prostoru gdje je nekad stajala zgrada Hrama da se podigne hram u čast vrhovnog rimskog božanstva Jupitera Kapitolskog. K tome, sve je Židove protjerao iz poganskog Jeruzalema i, pod prijetnjom smrtne kazne, bilo im je zabranjeno kročiti nogom u taj poganski grad. Euzebije Cezarejski († 340.), “otac crkvene povijesti”, bilježi da im je čak i izdaleka bilo zabranjeno gledati na njihov Sveti grad. Hadrijanove mjere nisu zaobišle ni Betlehem. U njemu je, na mjestu gdje se rodio Isus, podignut hram grčkom bogu Adonisu. S obzirom na to, zanimljiva je opservacija našeg Dalmatinca, svetog Jeronima, koji je 385. godine, došavši u Betlehem, zabilježio: “Od Hadrijanova vremena pa do Konstantinove vladavine, kroz otprilike 180 godina, čašćena je na mjestu uskrsnuća Jupiterova slika, na stijeni križa mramorni Venerin kip, koji su pogani tamo postavili. Betlehem je zasjenjen Adonisovim gajem, a u pećini, gdje je nekoć jecalo dijete Isus, oplakuje se Venerin ljubavnik”.

Međutim, početkom 4. stoljeća dolazi do svjetski značajnog zaokreta. Naime, nakon smrti Konstancija Klora, cara Zapadnorimskoga Carstva (293. - 306.), njegov sin Konstantin, s nadimkom “Veliki” (306. - 337.), kojega su očeve legije već bile proglasile zapdnim carem, provalio je 312. godine u Italiju i napao svoga rivala Maksencija u blizini Rima. Prema kršćanskim izvorima, koje donose odgojitelj carskih prinčeva Cecilije Firmijan Laktancije († 325) i Euzebije Cezarejski, noć uoči bitke Konstantin je “vidio na suncu znak križa” na kome je pisalo: In hoc signo vinces (U ovome ćeš znaku pobijediti). To ga je navelo da ukrasi štitove svojih vojnika simbolima Hi-Ro, prvim dvama slovima imena “Krist” na grčkom. Sutradan je pobijedio u Bitki kod Milvijskog mosta i time de facto postao car Zapadnorimskoga Carstva. U vremenu najraznovrsnijih pretkazanja i vizija, Konstantin je vjerovao da svoju pobjedu duguje kršćanskom Bogu te je otada svoju vlast vezao uz kršćansku religiju. No, kako je ta religija u Rimskom

BOŽIĆNE TEMA

prorečeno da će biti velik, upravo Kyrios (svemogući Gospodin).

Car Konstantin Veliki Carstvu sve do tada bila nedopuštena (religio illicita), godinu dana poslije Konstantinove pobjede u Milanu su se sastali Konstantin i car Istočnorimskoga Carstva Licinije (308. 324.) te Milanskim ediktom (313.) omogućili kršćanima slobodno ispovijedanje vjere. Taj ukaz kojim je kršćanska vjera, nakon tri stoljeća zapreka i progona, preko noći postala dopuštena (religio licita), “bio je uistinu senzacionalan jer je, uza slobodno i neograničeno ispovijedanje i prakticiranje kršćanske vjere, donio važne pravne uredbe koje su promijenile status kršćana u rimskom društvu” (M. Sanader). Desetljeće kasnije, točnije 324. godine, Konstantin je porazio i Licinija te postao jedini car, samovladar, u odbadva dijela Rimskoga Carstva.

4. 1. Bazilika Isusova rođenja Vezujući svoju državnu politiku uza kršćansku religiju, Konstantin je sazvao prvi opći crkveni sabor u Niceji 325. godine. Na njemu je, po naravi stvari, sudjelovao i jeruzalemski biskup Makarije, koji je tom prigodom zamolio cara da sveta mjesta u Palestini obilježi sakralnim građevinama, poglavito u dva najvažnija, Jeruzalemu i

Betlehemu. Konstantin je prihvatio zamolbu jeruzalemskog biskupa te izdao naredbu o rušenju poganskih hramova što ih je svojedobno u Jeruzalemu i Betlehemu podigao car Hadrijan. Već slijedeće godine Makarije je, sukladno carevoj odredbi, pristupio gradnji dviju bazilika: Svetoga groba u Jeruzalemu i Isusova rođenja u Belehemu, koja je završena 333. godine. Iako o Konstantinovoj bazilici Isusova rođenja ne postoje sasvim točni podaci, ipak arheološka iskapanja u atriju (1932.) te u bazilici (1934.) pokazuju da je crkva bila četverokutnog oblika s pet lađa, veličine 27 × 26,30 m. Četiri reda stupova nosila su krov, a pod su ukrašavali prekrasni mozaici. Nad samim mjestom Isusova rođenja izgrađeno je četverokutno zdanje poput baldahina, a dva su stubišta vodila u samo mjesto rođenja.

Konstantinova bazilika ostala je netaknutom skoro dva stoljeća, sve do provale Samarijanaca iz Nablusa koji su, pobunivši se protiv bizantske vlasti (529.), u silovitom naletu opljačkali Betlehem, a njegove zidine i baziliku Rođenja znatno oštetili. No sve je te štete ubrzo sanirao car Justinijan I. (527. - 565.). Što više, izdao je nalog da se na mjestu oštećene Konstantinove

7


BOŽIĆNA TEMA

Bazilika rođenja bazilike podigne još veća: njezina je dužina iznosila 53,90 m, širina triju lađa 26,2 m, a poprečna lađa u oltarskom prostoru 25,80 m. Pod u crkvi bio je podignut, a u crkvi su bile izgrađene tri polukružne apside. Bazilika je imala tri ulaza; dva su kasnije bila zazidana, a treći je znatno smanjen pa danas iznosi 1,30 × 0,78 m. Baziliku su resila i zvona koja su kasnije, prema zapovijedi turskog sultana Mehmeda II. el-Fatiha (1432. - 1481.), uklonjena i zakopana u franjevačkom samostanu: 1863. otkopana su tri, a 1906. još trinaest zvona, što ukazuje da je na bazilici Isusova rođenja bio cijeli orkestar zvona.

8

Središte bazilike je Pećina rođenja. Duga je 12,30 m, široka 3,5 m i visoka 3 m. Ima dva stubišta, a vanjski ukrasi dvaju ulaza kao i sama vrata potječu iz križarskog razdoblja. Pećinu osvjetljava 48 svjetiljki. Izvorna se stijena Pećine može vidjeti samo u udubljenju gdje su se prema predaji nalazile jaslice. Ostali dio bio je dorađen u Justinijanovo doba kada su na zidove stavljene mramorne ploče. Glavna apsisda u pećini okrenuta je prema istoku, a na njezinim dvjema stranama nalaze se dva stupa crvenkaste boje. Još uvijek su donekle vidljivi ostaci nekadašnjeg mozaika. Ispod oltara (konfesije) može se vidjeti srebrena zvijezda i natpis na latinskome: Ovdje je Marija Djevica rodila Isusa.

Mjesto Isusova rođenja Na drugoj strani Pećine nalazi se udubljenje, gdje su se prema predaji nekoć nalazile jaslice u koje je Marija “položila” dijete Isusa (usp. Lk 2,7) i gdje su došli pastiri i poklonili mu se. Na suprotnoj strani od jaslica nalazi se oltar triju mudraca koji su s istoka došli također se pokloniti “novorođenom kralju”. Slike koje se danas nalaze ponad oltara i prikazuju poklonstvo mudraca potječu iz 1875. godine; djelo su Giovannija Bagliolija iz Ravenne. Od istoga umjetnika potječe i Gloria ponad jaslica.

Nakon Perzijanaca Betlehem je pao i na dulje vrijeme ostao u rukama novih osvajača, arapskih muslimana. Naime, poslije smrti njihova proroka Muhameda († 632.) uslijedila je, pod vodstvom njegovih kalifa (arap. zamjenik, nasljednik), neviđeno brza arapsko-muhamedanska ekspanzija, a s njom, dakako, i širenje islama. Kalif Omar (634. - 644), Muhamedov drugi nasljednik i veliki muslimanski osvajač, porazio je na Jarmuku bizantsku vojsku (636.), poslije čega su se sirijska prijestolnica Antiohija i većina gradova u zemlji predali pobjedniku bez borbe. U Palestini je otpor bio jači. Pod vodstvom patrijarha Sofronija Jeruzalem je dugo odolijevao neprijatelju, ali napori opsade naposlijetku su prisilili i Sveti grad da Omaru otvori vrata (638.); u kalifove je ruke pao i nedaleko udaljeni Betlehem. U međuvremenu je bilo pobijeđeno perzijsko kraljevstvo, potom zauzeta bizantska Mezopotamija (639./40) i Armenija (640.), a istodobno je počelo osvajanje Egipta, koje je okončano krajem rujna 642., kad je Omarov vojskovođa Amr ušao u grad Aleksandra Velikoga (Aleksandriju). Nakon toga u arapske su ruke jedan za drugim padali Pentapolis, Tripolis i svi ostali gradovi duž sjevernoafričke obale te se tako cijela sredozemna obala, od Sirije do Gibraltara, našla u arapskim rukama (Ostrogorski). Posljedice arapske vladavine u Svetoj Zemlji od samog su zauzeća bile višeslojne i broj je kršćana bio u stalnom opadanju. Dok je, primjerice, za Justinijanove vladavine u Betlehemu postojalo šest samostana punih redovnika, za vladavine Karla Velikoga (768. - 814.), točnije 808. godine, u Betlehemu je samo 17 svećenika i redovnika. Pa ipak, unatoč

suprotnim načelima i neravnopravnom položaju kršćana, različite su vjere egzistirale jedna pored druge; sve do 1009. godine je postojala kakva takva politika tolerancije. No te godine na vlast dolazi fanatični, a prema nekima i sumanuti (Lawrence), egipatski kalif Al-Hakim, koji je naredio da se sruši bazilika Svetoga groba i sve drugo što je imalo kršćansko obilježje u Jeruzalemu. Betlehem je nekim čudom ostao pošteđen, ali je morao plaćati visoki porez; njegov sin i nasljednik nastojao je ublažiti očeve okrutne mjere te dopustio da se ponovno podignu srušene kršćanske crkve, samostani i prihvatilišta za hodočasnike, što je otvorilo vrata za hodočašća u Svetu Zemlju.

BOŽIĆNE TEMA

5. U rukama Perzijanaca, Arapa i Seldžuka Palestina je tijekom povijesti bila česta meta raznih osvajača. Godine 614. napali su je Perzijanci koji su opljačkali i razrušili sve crkve, poštedivši samo baziliku Rođenja u Betlehemu. Da je betlehemska bazilika u tom perzijskom pohodu ostala netaknuta, treba zahvaliti, tvrde izvori, upravo “trojici mudraca”. Perzijanci su, naime, na pročelju crkve zapazili mozaik triju mudraca s istoka u perzijskim nošnjama pa su odustali od devastacije.

Međutim, stanje se uskoro pogoršalo. Inaugurirali su ga novi i borbeni osvajači – Turci Seldžuci, ogranak turkijskog oguskog plemena Kinik iz Turkestana, koji su dobili naziv po Seldžuku, poglavaru jednog manjeg turkijskog plemena, koji je prešao na sunitski oblik islama i započeo proces islamizacije; u povijesti islama seldžučka je vlast donijela pobjedu sunita nad šijitima. Prvi veliki uspon Seldžuci su doživjeli za sultana Alp Arslana (1063. - 1072.), koji je u bitci kod Manzikerta porazio bizantsku vojsku (1071.), a njegov sin i nasljednik Malik Šah Jalal (1072. - 1092.) doveo je Seldžuke do teritorijalnog vrhunca osvojivši Siriju (1075.) i Svetu Zemlju (1076.). Seldžuci su prema kršćanima zauzeli izrazito netrpeljivo stajalište te su odmah počeli vrlo okrutno postupati: ubijali su hodočasnike, razarali crkve i oskvrnjivali sveta kršćanska mjesta. Na Zapadu je takvo postupanje izazivalo ogorčenje pa se počelo promišljati o velikoj religioznoj ideji da se potlačenim istočnim kršćanima pođe u pomoć i da se od Muhamedovih sljedbenika oslobodi zemlja kojom je Krist hodao i gdje nam je stekao spasenje (Franzen). Poziv bizantskog cara Aleksija Komnena (1081.1118.), koji se obratio papi za pomoć, tu je ideju pretočio u djelo.

6. U Križarskom razdoblju Papa Urban II. (1088.1099.) rado se odazvao molbi bizantskog cara. Na crkvenoj sinodi u Clermontu (1095.) pozvao je kršćane da se prestanu međusobno svađati i ratovati te im preporučio da radije pođu u “sveti rat”

9


BOŽIĆNA TEMA

Papa Urban II. i pomognu ugroženim kršćanima na Istoku, oslobode Jeruzalem i Isusov grob.

10

Papin prijedlog naišao je na oduševljenje i posvuda se orio poklik: Deus lo vult (Bog to hoće), a uskoro zatim je prema Istoku krenula i Prva križarska vojna (1096.-1099.). S približavanjem križara postojala je opasnost da Seldžuci iz bijesa zapale baziliku Isusova rođenja. Stoga su stanovnici Betlehema odlučili poslati poslanstvo Gottfriedu Bujonskom (Bouillon), jednom od križarskih vođa, sa zamolbom da dođe u Betlehem i preuzme vlast. Nakon što su u poslije užasnih napora i mnogo ogorčenih i krvavih borbi križari osvojili Jeruzalem (u srpnju 1099.), proglašeno je Jeruzalemsko kraljevstvo (1099. - 1187.), u čijem se sastavu nalazio i Betlehem. Prvi njegov vladar, koji je odbio kraljevski naslov te se nazivao samo “čuvarom Svetog groba”, bio je spomenuti Gottfried. Vladao je samo godinu dana. Nakon njegove prerane smrti naslijedio ga je brat Balduin (1100. - 1118.), koji je uzeo naslov jeruzalemskog kralja; okrunio se u bazilici Isusova rođenja u božićnoj noći, a jednako je tako postupio i njegov nasljednik (Balduin II.). Nisu to htijeli učiniti u Jeruzalemu iz poštovanja prema okrunjenom kralju – Kristu. Križari su ponovno obnovili Betlehem i od njega napravili utvrdu. Zahvaljujući pomoći

Međutim, križarska vlast nije bila kompaktna pa zbog toga ni dugovječna. Opterećena svađama, raskolima i pohlepom lako se urušila pred naletom legendarnog kalifa Saladina (1137.-1193.). On je u srpnju 1187. kod Rogova Hitina, u blizini Tiberijade, porazio razjedinjenu križarsku vojsku pa su Jeruzalem i Betlehem ponovno bili izgubljeni. Premda se energično suprotstavljao katoličkim vladarima, Saladin (pravim imenom: Salah alDin Yusuf) je na zamolbu biskupa iz Salzburga i engleskog kralja Richarda Lavljeg Srca (1189. - 1199.) u Betlehemu ipak dopustio latinsku liturgiju, dakako, uz nezaobilazno plaćanje poreza. No uskoro dolazi do nove ugroze koju donose dvije najezde, turska (1244.) i osobito memlučka (1250.). U prvoj su betlehemske zidine bile porušene i kršćani progonjeni, a u drugoj – pod vodstvom Baibarsa, koji se nakon smrti sultana Saliha Ejuba proglasio egipatskim sultanom – progon kršćana poprima još veće razmjere, a gradovi (Cezareja Primorska, Haifa, Safed i drugi) padaju jedan za drugim. Naposljetku, 18. svibnja 1291., u memlučke je ruke pao i Akko (Akrij). Njegovim padom završava i križarska vladavina u Svetoj Zemlji. 7. Franjevci u Betlehemu Nakon generalnog franjevačkog kapitula (zborovanja) u Asizu 1217. godine, na kome su u franjevačkom redu osnovane provincije, u Svetu Zemlju dolaze franjevci. Predvodio ih je fra Ilija, kasniji general franjevačkog reda, koji je na spomenutom kapitulu imenovan prvim provincijalom za Prekomorsku provinciju, u koju je tada spadala i Sveta Zemlja. Dolaskom u Svetu Zemlju franjevci se postupno šire, obnavljaju sveta mjesta, kupuju zemljišta i grade crkve. Zbog njihove predanosti i gorljivosti prema svetim mjestima, papa Klement VI. (1342. - 1352.) im je 1342. godine, bulom Gratias agimus (Zahvaljujemo), službeno povjerio čuvanje i održavanje svetih mjesta kao predstavnicima Katoličke crkve u Svetoj Zemlji; ta je povlastica i danas na snazi. Franjevci su u Betlehem službeno došli 1347., iako su

već i ranije djelovali u njemu. Te su, naime, godine od memlučkog sultana dobili dokument koji im daje u posjed Pećinu rođenja, a zatim i cijelu baziliku za koju su morali brinuti.

8. U razdoblju osmanlijske vlasti Memlučka je dinastija s vremenom slabila, a sve više jačala osmanlijska, koja je u Palestini vladala od 1517. do 1917. godine. Osvojivši Carigrad (1453.), Osmanlije su se okrenuli protiv Memluka porazivši ih u bitci kod Alepa (1516.). Preotevši Memlucima i palestinsko područje (1517.), turski sultan Selim I. (1512. - 1520.) naredio je da se poruše betlehemske zidine. Njegov nasljednik Sulejman II. Kanuni (Zakonodavac) (1520. - 1566.), na zapadu nazvan “Veličanstveni”, je 1537. zatvorio franjevce, čuvare svetih mjesta u Jeruzalemu i Betlehemu, u Davidov toranj, a zatim ih deportirao u Damask, gdje ih je držao tri godine kao kaznu što je Genova uništila njegovu mornaricu. Prisilnu odsutnost franjevaca iskoristili su pravoslavni Grci, koji su na temelju lažnih dokumenata uspijeli ishoditi od sultana ferman kojim su na upravljanje dobili baziliku Isusova rođenja u Betlehemu i crkvu svetog groba u Jeruzalemu. Dvije godine nakon toga taj je lažni dokument ipak opozvan, ali je pravoslavni patrijarh Dositej, uz pomoć velikog vezira u Carigradu, 1637. godine dobio od sultana Mehmeda IV. (1648. - 1687.) novi carski ukaz kojim se crkva Svetog groba posve predaje pravoslavcima. Taj potez bio je povodom da su dvije katoličke zemlje koordinirano napale Tursku: Venecija s mora, a Poljska s kopna. Pod tim pritiskom Turci su 1689. zatražili primirje. Prva odredba potpisanog primirja odnosila se na povratak svetih mjesta katolicima, jer su ih Grci dobili na prijevaru, odnosno na temelju lažnih dokumenata. Godinu dana kasnije sultan je objavio ukaz kojim se oduzeta sveta mjesta vraćaju Katoličkoj crkvi. Time su franjevci ponovno ušli u posjed Pećine rođenja u Betlehemu i drugih svetih mjesta te ih držali do 1757. godine. Vrativši se u posjed, zamijenili su (1717.) staru i istrošenu zvijezdu novom s latinskim natpisom: Hic de Mariae Virginis Jesus Christus natus est (Ovdje je Marija Djevica, rodila Isusa Krista). Međutim, 1757. pravoslavni Grci, ponovno uz pomoć velikog vezira, doslovce otimaju franjevcima ne samo

BOŽIĆNE TEMA

bizantskoga cara Manuela I. Komnena (1143. - 1180.), franačkog kralja Amarya i mjesnog biskupa bazilika Rođenja je za četiri godine (od 1165. do 1169.) temeljito obnovljena i bogato urešena.

Franjevci u Svetoj Zemlji baziliku Isusova rođenja u Betlehemu, iz koje su uklonili postavljenu zvijezdu, već i crkve Gospina groba i Isusova groba u Jeruzalemu. Taj nečuven potez opet je doveo do rata. Ovaj put s Turskom je zaratila, i izišla kao pobjednica, Francuska pa su sveta mjesta 1811. ponovno vraćena franjevcima, koji su vratili uklonjenu zvijezdu i natpis ispod oltara u Pećini rođenja.

9. Status quo Godine 1858. Turska je za obavljanje bogoštovlja udijelila jednaka prava katolicima i pravoslavnima; već ranije je ista prava udijelila i Armencima. Međutim, nakon što je Francuska zatražila sveta mjesta samo za katolike, snažno se kao pravoslavna zemlja usprotivila Rusija, koja je isto to tražila samo za pravoslavne. Budući da Turska nije mogla udovoljiti ruskim zahtijevima, Rusija joj je navijestila rat koji je 1854. izgubila, ali je pitanje svetih mjesta ostalo i dalje neriješeno.

Po tom pitanju ništa nije riješila ni Pariška konferencija nakon Prvog svjetskog rata, tako da je na koncu ostalo pravo koje je samo potvrdilo zatečeno stanje, odnosno status quo. Takvo stanje je i danas na snazi pa su tri konfesije vlasnice bazilike Isusova rođenja: katolička, grčko-pravoslavna i armenska. Svetri imaju svoje oltare na kojima vrše bogoslužje. Uz njih bogoslužje u bazilici Rođenja također obavljaju sirijska i koptska zajednica: sirijska to čini dvaput godišnje, za Božić i Uskrs, a koptska samo jednom, za Božić.

Fra Željko

11


INTERVJU

GDJE SU I ŠTO RADE 12

F

ra Ljubomir Šimunović ove je godine proslavio 20. obljetnicu svoga svećeničkog djelovanja. Za vrijeme sv. mise u crkvi Presvetoga Trojstva u rodnom Slivnu, u kojoj je primio sakramente krštenja, ispovijedi, pričesti i krizme, župnik prof. dr. fra Željko Tolić uputio mu je slijedeće riječi dobrodošlice: „ Od srca zahvaljujem današnjem predvoditelju misnog slavlja, našem i vašem fra Ljubomiru Šimunoviću, župniku na cijelom Britanskom otočju. On je ovih dana malo na odmoru. A danas je došao posjetiti grob svojih roditelja i rado se odazvao predvoditi svetu misu. Dragi fra Ljubo, dobro došao doma, u svoje Slivno i među svoje Slivanjce. I ubuduće, kad god ti bude moguće, opet dođi. Tvoje i naše Slivno Ti se raduje i uvijek Te rado očekuje.“ Bila je to i prigoda da nam fra Ljubomir progovori o svome misionarskom radu:

Hrvatska katolička misija u Londonu Hrvatska katolička misija u Londonu gotovo pet desetljeća, uz pastoralnu skrb, unaprjeđuje čuvanje i promicanje etničkog, kulturnog i jezičnog identiteta Hrvata katolika u Ujedinjenom Kraljevstvu. Svjesni smo potrebe zdrave integracije, ali i opasnosti čiste asimilacije u britansko društvo. U misionarskom i evangelizacijskom duhu pomažemo u življenju autentičnoga katoličanstva. Kako obiteljski život u naše vrijeme donosi mnoge kušnje, nastojimo pohodom, razgovorom, blagoslovom i ohrabrenjem podržavati naše obitelji. Nedjeljna sveta misa na hrvatskom jeziku, u Crkvi Presvetoga Srca, nedaleko od Parlamenta,

prigoda je za radosno slavljenje Gospodina na hrvatskom jeziku, jeziku naše duše, i za rast u zajedništvu. Ljudi su naše blago. Imamo lijepu zajednicu i vjernike koji su aktivno uključeni u život zajednice. Iz javno dostupnih izvora vidljivo je da u Velikoj Britaniji živi i boravi oko 4000 Hrvata, od kojih oko 2000 u Londonu, stoga možemo reći da imamo s otprilike tisuću njih osobni kontakt, što je dobra povezanost. U svrhu podizanja svjesnosti o djelovanju HKM London kao i povezanosti zajednice pokrenuta je i održavana uspješna misijska Facebook stranica (https://www.facebook.com/ hkmlondon/), koja je u pastoralnom djelovanju otvorila novu dimenziju povezanosti. Dvojezičnim godišnjim časopisom Most-The Bridge promičemo u obliku pisane riječi hrvatski jezik, kulturu

Radost susretanja Mi smo razmjerno mala zajednica. Ta malenost čini nas u neku ruku ranjivima, ali nam je i na pomoć da budemo bolje povezani. Koliko kod postojale kulturološke i druge razlike, sve više živimo u „globalnom selu“. Pastoralna skrb u našoj se zajednici nastoji usmjeriti čovjeku pojedicu u njegovoj stvarnosti. Osobitost vođenja relativno male hrvatske katoličke zajednice kao što je ova u Londonu jest potreba i prigoda za osobnim susretanjem. Dnevice se trudimo da kroz osobne dodire budemo u vezi s onima koji su nam povjereni. Redovito održavamo godišnju duhovnu obnovu, kao i različite proslave i okupljanja. Prema mogućnostima pomažemo onima koji se nađu u nekoj neprilici ili nevolji. Uz poslovne ljude, financijske i informatičke stručnjake, radnike, medicinske dje-

latnike, nemali je broj studenata kako na redovnom studiju tako i na specijalizaciji. Hrvatski su useljenici mahom visoko obrazovani i u UK su se našli zbog potrebe, ambicije ili bolje afirmacije svojih sposobnosti. Zadnjih godina sve je veći protok nestalnih useljenika, posebno studenata i profesionalaca iz Hrvatske kao i Hrvata katolika iz Bosne i Hercegovine koji imaju potrebu za živom crkvenom zajednicom i izvan domovine. Nerijetko se događa da mladi Hrvati, kao i cijele obitelji, iz drugih zemlja (od Njemačke do Australije) završavaju u Londonu. S drugima i drugačijima Život u ovoj zemlji nosi prigodu za boljim upoznavanjem sebe samoga, ali i veću zahvalnost za ono što naša domovina Hrvatska ima. Velike nacije poput ove mogu nas poučiti kako se cijeni svoje, svrsishodno promišlja, usmjerava i djeluje. Svakodnevna prigoda suživota s drugima i drugačijima može biti poticaj

GDJE SU I ŠTO RADE

FRA LJUBOMIR ŠIMUNOVIĆ HRVATSKI SVEĆENIK U LONDONU

i običaje, u težnji da budemo most i susretište hrvatske i engleske kulture.

13


GDJE SU I ŠTO RADE 14

i ohrabrenje. Kada ste katolički svećenik u Londonu onda imate povlasticu ne samo služiti svome narodu već i cijeloj Katoličkoj Crkvi. Uza sve povijesne nesporazume otkako je Hrvatska neovisna, odnosi Ujedinjenoga Kraljevstva i Hrvatske bivaju sve bolji. Vjerujemo da će i u budućnosti London i Ujedinjeno Kraljevstvo Hrvatima biti odredište. Vjerujemo da ćemo uz Božju pomoć nastaviti biti živa zajednica koja će pomagati članovima rasti u vjeri, te čuvati hrvatsku kulturu, nacionalnu svijest i običaje. Našu zajednicu u budućnosti vidim ojačanu novim članovima koji će donositi novi zanos. Očuvanje hrvatskoga katoličkog identiteta i rast u vjeri i zajedništvu naše je trajno poslanje. Otvoreni novome vremenu i prilikama u kojima nam je dano živjeti, svjesni smo kako nam je upravo identitet svjetionik za novo pridošle članove i sidro za vjernike koji već žive u Ujedinjenome Kraljevstvu. Svakome novom licu radujemo se otvorena

noći. Ima onih koji uspiju, ali nažalost i onih koji se nespremno suočavaju s brojnim nevoljama i teškoćama. Osim “loptanja” krivnjom zbog pojačanog iseljavanja iz Hrvatske nadam se da će oni koji su odgovorni za vođenje naše Domovine danas i sutra naći načina poboljšati životne uvjete, a time i umanjiti razloge zbog kojih se ona napušta. Dobro je podsjetiti na riječi kardinala Kuharića kako se bez tuge ne napušta Domovina. Mladi ljudi koji su se zadnjih godina prihvatili izazov novoga početka zavrjeđuju poštovanje zbog hrabrosti i spremnosti da se bore za bolje sutra. Sanjam dan kada će Hrvatska – kao npr. Irska i neke druge zemlje – imati hrabrosti sustavno i kreativno raditi na tome da se iseljeni Hrvati, obogaćeni novim iskustvima, vrate u Domovinu. Hrvatska zavrjeđuje bolju budućnost!

GDJE SU I ŠTO RADE

Dublin, 21. lipnja 2017.

iz Domovine, pokazali su otvorenost pastoralnoj brizi o Hrvatima u Irskoj, pa su poslali vlč. Josipa Levakovića, svećenika đakovačko-osječke nadbiskupije, čijim dolaskom je od studenoga 2016. i službeno utemeljena Hrvatska katolička misija u Dublinu. Budući da iznimno rijetko u nekoj zemlji nastaje nova hrvatska katolička zajednica, Bogu sam zahvalan za privilegij da sam mogao sudjelovati u utemeljenju pastoralne skrbi o našim sunarodnjacima u Irskoj. Svi mi koji smo, duže ili kraće, izvan Domovine znamo vrijednost i ljepotu Lijepe naše. Iz osobnih susreta mogu posvjedočiti da je dobar dio onih koji su zadnjih godina napustili Hrvatsku pritisnuti teškoćama (dugovima, manjkom posla i nade u bolje sutra). Cijena koju plaćaju nije malena. Stvara se slika kako se uspjeh postiže preko

srca. Svjesni svoga zajedništva možemo napredovati izgrađujući zajednicu na čvrstim temeljima povjerenja, uzajamnosti i solidarnosti. Želimo biti svjetionik hrvatske prisutnosti na Otoku. Oslonjeni na Božju providnost i dobru volju naših članova s vedrinom gledamo u budućnost koja je u Božjim rukama.

Počeci pastoralne skrbi o Hrvatima u Irskoj Pošto je Republika Irska ulaskom Hrvatske u Europsku uniju otvorila svoje granice i mogućnost zapošljavanja hrvatskim građanima, više od 15 tisuća njih doselilo je u Irsku u potrazi za poslom. U dogovoru s dr. Tomislavom Markićem, ravnateljom Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, od srpnja 2015. započeo sam s okupljanjem Hrvatskih katolika u Irskoj. Prvim utorkom u mjesecu slavili smo sv. misu za Hrvate u dublinskoj crkvi sv Terezije. Dublinski nadbiskup blagoslovio je naša okupljanja. Hrvatski biskupi, iako zabrinuti što nemali broj Hrvata odlazi

S Mise za Domovinu u Lonodnu 2. srpnja 2017.

15


16

U

prigodi 300. obljetnice oslobođenja Imotskoga i Imotske krajine od Osmanlija u našoj je župi boravila slika Gospe od Anđela, zaštitnice Imotske krajine. Nezaboravan doživljaj, jer je u prigodi spomenute obljetnice slika po prvi put izišla iz crkve i samostana u Imotskom. Bio je kišan dan. Zajedno s nekoliko postulanata, sliku je iz Imotskoga dovezao gvardijan fra Kristijan Stipanović. Budući da se radilo o jednom uistinu izvanrednom događaju, nekoliko je mještana s automobilima otišlo na granicu

župe prema Krstaticama dočekati i zatim u koloni dopratiti sliku do crkve. Uistinu je bilo dirljivo gledati taj prizor: Gospa pobjednica i zaštitnica kročila je u Slivno, a prate je njezina slivanjska dica i štovatelji. Svetu smo ikonu zatim unijeli u crkvu, postavili na postolje, postavljeno na sredini crkve, izmolili obredne molitve i potom započeli svetu Misu, koju je predvodio o. gvardijan. U propovijedi je istaknuo razlog dolaska Gospine slike u Slivno – 300. obljetnica oslobođenja od Osmanlija – i zatim nam je predao ona čuvanje. Za vrijeme

ŽUPNI DOGAÐAJI

ŽUPNI DOGAÐAJI

SLIKA GOSPE OD ANĐELA U SLIVNU

boravka Gospine slike u Slivnu obavljali smo razne pobožnosti u kojima smo zahvaljivali, pjevali, molili i preporučivali Presvetoj Djevici sve što nam je bilo na srcu. A Isusova Majka, ne može ne čuti. Ona itekako čuje i vidi te, kao u Kani Galilejskoj, po svome Sinu čuda čini. Tako je postupila 1717. godine, kad je upravo na blagdan Gospe od Anđela oslobođen Imotski, tako čini i danas, kad nas tuku neke druge nevere i vitri stišću i pritišću razni jadi i problemi. Nakon boravka u Slivnu ispratili smo Gospinu sliku, koja se preko Velima uputila k svojoj djeci i štovateljima u župi Runović. Da i njih utješi, ohrabri, osokoli, nadahne i ispuni. Kao što je to činila u Slivnu, dok je bila među nama. I mi oko nje. Gospe anđela, čuvaj i brani vjeru poštenje, Imotski kraj!

17


V

eliki tjedan, a posebno sveto Trodnevlje (četvrtak, petak i subota), uvijek pobuđuje posebno duševno raspoloženje i izaziva duboke emocije. Ti sveti dani i ove su godine u našoj župi proslavljeni na dostojanstven način. Brojni Slivanjci i Slivanjke, iz domovine i inozemstva, došli su za te dane u rodno mjesto kako bi u svojoj crkvi prisustvovali obredima Velikog tjedna. U njega smo ušli na Cvjetnicu – Nedjelju Muke Gospodnje, kad smo blagoslovili maslinove grančice, naparavili procesiju oko groblja i zatim ušli u crkvu na misno slavlje preko kojega smo slušali izvještaj o Muci Gospodina našega Isusa Krista. Da bi se cijela župa što dostojnije pripravila za velika otajstva naše

ŽUPNI DOGAÐAJI

ŽUPNI DOGAÐAJI

SVETO TRODNEVLJE U NAŠOJ ŽUPI vjere, u utorak (11. travnja) je obavljena ispovijed starijih, bolesnih i nemoćnih u našoj župi, a sutradan (srijeda, 12. travnja) i svih ostalih.

Veliki četvrtak. Obredi su započeli u 17

sati s ispovijedanjem bratima. U 18 sati župni je zbor pjevao cijeli Gospin plač, u kojemu je Gospine riječi na dirljiv način otpjevala Josipa Lozina. U 19,30 slavila se Misa večere Gospodnje, nakon koje je bila procesija s bakljama oko “Fratrova doca”. Po dolasku u crkvu ispjevalo se Ispovidite se. Potom su se razgolili oltari. U podnožju oltara sv. Ante bio je uređen “Isusov grob”, koji su ove godine uredili: Marija Šimić r. Barić, Ivanka Branka

Prof. Mirko Barić čita Muku

Zbor pjeva Gospin plač

Procesija za Cvijetnicu

18

Isusov grob u našoj crkvi

I muškarci znaju pjevati Gospin plač

19


ŽUPNI DOGAÐAJI

ŽUPNI DOGAÐAJI Velika subota. Obredi su započeli u 22 sata. Skupio se silan svijet. Na crkvenom trgu upaljena je Uskrsna svijeća koja je zatim svečano unešena u crkvu. Premda je crkva bila prepuna, a mnoštvo ostalo vani, sve je proteklo na visini i dostojanstveno, kako i dolikuje. Na kraju Mise obavljen je blagoslov hrane.

Ispovjedite se… Barić, Vesna Glavaš, Marijana Jukić, Ivica Barić iz New Yorka i Ante Lozina (“Paćak”).

20

Veliki petak. Već u 7 sati bilo je otvaranje crkve. Bratimi su u 8 sati započeli s pjevanjem Muke u više skupina, a nakon riječi Uputi se tužna Mati, krenuli smo u procesiju Križnoga puta (oko 25 km). U poslijepodnevnim satima, s dolaskom križa u crkvu, započeli su obredi Velikog petka. Iako vidno umorni i iscrpljeni od dugog puta, svi su pažljivo i dostojanstveno sudjelovali u obredima. Pažljivo su slušali “Muku Isusovu”, pobožno se pričestili i dostojanstveno poljubili križ Isusov. Ove godine, po prvi su put križ od zadnje postaje u Kustura, nosila i djeca. Dojmljivo je bilo vidjeti veliki broj djece koja su sa zanosom primili križ od starijih i nosili ga jedan dio puta, što ulijeva nadu da će se ova lijepa slivanjska tradacija nastaviti i da se neće ugasiti.

Sutradan je svečano proslavljena svetkovina Uskrsnuća Gospodinova. Prije Mise, na kojoj je također sudjelovalo mnoštvo vjernika, bila je procesija oko groblja tijekom koje je župni zbor, pod ravnanjem Danijela Marinovića, pjevao uskrsne pjesme. Starije će imati tko zamijeniti. Slivanjska djeca po prvi put nose križ

21


ŽUPNI DOGAÐAJI

K

ao i prošlih godina, tako smo i ove, 20. svibnja, u 18 sati imali u našoj crkvi Misu za stradale na Bleiburgu i Križnom putu. Misu je predvodio i propovjedao don Mate Munitić, župnik Krstatica, a u koncelebraciji je sudjelovao i župnik fra Željko. Crkva je bila dupkom puna. edi Don Mate je u svojoj propovij istaknuo kako je povijest hrvatskog naroda, uz slavne događaje, ispunjena i onim tragičnima. Jedne i druge treba pamtiti i nikad zaboraviti. Poslije mise svi smo pošli do spomenika, gdje smo izmolili molitve za pokojne, za sve poginule Slivanjce, žrtve Drugog svjetskog rata i poraća, kao i sve one čija su imena napisana na spomeniku.

RADNA AKCIJA

U

oči svetkovine Presvetog Trojstva, redovito se organizira radna akcija u kojoj se očisti prostor oko crkve, Park i središte mjesta – “Centar”, kako bi mjesto sto urednije dočekalo svoje goste i prijatelje. Tako je bilo i ove godine. Mjesni odbor je 30. svibnja organizirao radnu akciju kojoj su se odazvali brojni mještani, žene i muškarci. Detaljno se očistio i uredio cijeli prostor oko crkve i središte mjesta, a zatim se prešlo i aspre župne kuće. Sve je bilo potpuno “umiveno”. Kad se završilo s poslom, svi smo pošli u prostorije Udruge na zasluženi objed.

ŽUPNI DOGAÐAJI

MISA ZA STRADALE NA BLEIBURGU I KRIŽNOME PUTU

Na zajedničkom objedu

Centar se uređuje

Ispred župne kuće

22

23


K

ao svake godine, tako smo i ove, 11. lipnja, svečano proslavili župnu svetkovinu Presvetog Trojstva, zaštitnika naše župe. Jutarnju Misu u 8 sati služio je i propovijedao fra Lazar Perica, župni vikar u Imotskom, a glavnu u 10,30 župnik fra Željko. I ove se godine u Slivno slilo mnoštvo svijeta. Uz domaće, u rodno su mijesto došli brojni Slivanjci iz Domovine i inozemstva. Njima se pridružio i veliki broj hodočasnika iz Imotske krajine. Za svetkovinu smo se pripremali trodnevnicom. Nju su ove godine držali: fra Frano Laco, župnik Zmijavaca; fra Mladen Prolić, župnik Runovića, i don Mate Munitić, župnik Krstatica. Nas sami dan svetkovine, vjernici su od ranih jutarnjih

ŽUPNI DOGAÐAJI

ŽUPNI DOGAÐAJI

SVETKOVINA PRESVETOG TROJSTVA sati imali prigodu za svetu ispovijed. Što se približavalo vrijeme glavne Mise, tako se povećavao i broj ispovjedalaca. Kip Blažene Djevice Marije, koji se tradicionalno nosi u procesiji, ove su godine nosili slivanjski branitelji. Svojom nazočnošću ove su nas godine počastili dr. Goran Marić, ministar državne imovine u Vladi RH, i gđa. Mirjana Čagalj, potpredsjednica u Hrvatskoj gospodarskoj komori, koji su sudjelovali u procesiji i na svetoj Misi. Po završetku Mise Slivanjci su sa svojim gostima i prijateljima pošli doma na objed te se u poslijepodnevnim satima vratili na tradicionalni dernek, tijekom kojega se čula ganga i odjekivala šijavica. Čelo procesije na svetkovinu

Slivanjski branitelji nose kip BDM

24

Dio procesije na svetkovinu

25


ŽUPNI DOGAÐAJI

N

Župnik propovijeda

“Blagoslovljen da si Gospodine”

Crkveni zbor

Vjerničko mnoštvo na svetoj misi

26

“Zdravo, krvi Isusova…”

a blagdan Male Gospe, 8. rujna, Slivanjci su prvi put hodočastili u Ramu u Bosnu i Hercegovinu gdje su zajedno s nekoliko tisuća vjernika proslavili blagdan Male Gospe u svetištu na Šćitu. Od ranih jutarnjih sati pristizale su kolone hodočasnika iz srednje Bosne, Uskopaljske doline, Tomislavgrada, Livna, iz svih hercegovačkih župa, kao i iz Hrvatske, posebno iz Sinjske i Imotske krajine. Svi oni su došli pomolit se u svojim potrebama Majci od Milosti, na mjesto odakle su, predvođeni fra Pavlom Vučkovićem, mnogi sinjski preci krenuli 1687. godine na put prema Cetinskoj krajini i sa sobom ponijeli sliku Majke od Milosti, koja se danas štuje kao Čudotvorna Gospa Sinjska. Oko pedesetak slivanjskih hodočasnika, predvođeno župnikom fra Željkom Tolićem, u rano jutro (6:30), uputilo se autobusom, prema franjevačkom samostanu na Šćitu, na jednodnevno hodočašće. Njima su se na autobusnoj postaji u Imotskom pridružili i hodočasnici iz Imotskog predvođeni fra Zoranom Kutlešom. Dva hodočasnička autobusa zaputila su se prema Gornjim Vinjanima, na granični prijelaz s BiH. Nakon prelaska granice, između Posušja i Tomislavgrada, bila je stanka za kavu. Fra Željko je hodočasnike putem animirao o povijesnim crticama o Duvnu, Ramskoj Gospi te o stradanjima ljudi u Rami i Prozoru i drugim zanimljivostima vezanim za hrvatsku povijest. U autobusu je Mila Mikrut predvodila Gospinu Krunicu uz nadahnute preporuke Božjoj Majci od Milosti i Njezinu Sinu, da je svakome u autobusu zatitralo srce od radosti. Kad su stigli u Ramu, dočekala ih je kiša, ali je ubrzo, kao pravo čudo, sunce rastjeralo oblake. Barjaktari su nosili barjake Gospe od Anđela i Presvetog Trojstva, te su zajedno krenuli na prostor ispred crkve i samostana. Slivanjski

stjegonoša bijaše Milan Vrdoljak. Tamo su im se pridružili i ostali hodočasnici, a posebno hodočasnici iz Sinja koji su svojim dolaskom označili povezanost Sinja i Rame. Tamo su se Slivanjci susreli i s drugim Slivanjcima, hodočasnicima iz Splita. Potom su imali vremena pred dragim likom Čudotvorne Ramske Gospe, Majke od Milosti ponaosob moliti i zapaliti svijeću. Bilo je vremena i za ispovijed. Svečanu svetu misu u župnom dvorištu predvodio je mons. Pero Sudar, pomoćni vrhbosanski biskup, u suslavlju brojnih drugih svećenika pristiglih iz cijele BiH i Dalmacije, i gvardijana i župnika na Šćitu fra Andrije Jozića, koji je na početku misnog slavlja uputio ocu biskupu, kao i svima drugima, riječ dobrodošlice i zahvale. Misno slavlje svojim pjevanjem uzveličao je župni zbor Rama - Šćit, a slavlju su nazočili i franjevački bogoslovi. Mons. Pero Sudar u svojoj propovijedi pozvao je sve vjernike da ostanu vjerni Bogu, jer „Bog se ne odriče čovjeka, a čovjek samo s Bogom može ispuniti sve čežnje iz srca, mir i sklad“,. poručio je. „Danas voljeti Bogorodicu, znak je suradnje s Bogom Ljubavi, po kojoj i danas ovaj Ramski narod živi. Svi znamo, da je Rama paljena a nije izgorjela, da je robljena a nije porobljena, da je pokoravana, a nije pokorena… Ako u čovjeku nema Božje ljubavi, ljudsko srce ostaje prazno, a u toj ljušturi život je moguće održati samo ako se proslave Božji planovi. Hoće li današnji čovjek opstati nakon kušnje ovog vremena. – upitao se biskup, poručivši svima da jedino Bog ima odgovor na sva naša pitanja, utjehu za strahove i lijek za boli, pozvavši sve da na ovu Istinu naslone svoju vjeru, nadu, ljubav. Ramci su toga dana proslavili i Dan općine Prozor-Rama i duhovnim promišljanjem prisjetili na ubijene Uzdolske žrtve, koje su 14 rujna, 1993., na svetkovinu Uzvišenja Svetog

ŽUPNI DOGAÐAJI

SLIVANJCI PRVI PUT HODOcASTILI U SVETIŠTE MAJKE OD MILOSTI NA ŠcITU

27


28

Sudionici hodošašća u Ramu Križa, ubili pripadnici Armije RBiH, u ranim jutarnjim satima. Na podmukao način napali su u Uzdol i ubili 41 osobu katoličke vjere i hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12 pripadnika HVO-a). Mons. Pero Sudar je sve nazočne pozvao da se tradicionalno po 24 put okupe u Župi sv. Ivana Krstitelja Uzdol, kako bi se pomolili i poklonili Uzdolskim žrtvama, za čije stradanje još nitko nije odgovarao. Posebno je dojmljivo bilo narodno veselje nakon svete mise, kad stari običaji igranja kola uz zajedničku nazdravicu, bivaju još jednom predstavljeni mlađim naraštajima, kao nada da tradicija traje i ostaje njima u trajno nasljeđe. Nakon toga hodočasnici su imali prigodu razgledati samostansku galeriju Fra Ljubo Lucić, otvorenu 2007. godine, u prigodi 450. –te obljetnice ramskih mučenika i 150.-te obljetnice povratka ramskih franjevaca na Šćit i prelijepi ramski krajobraz s jezerom, te uživati u ramskim delicijama i kupiti koji suvenir za uspomenu… Vjerujem da su se svi Slivanjci, sretni i puni Božjeg duha, vratili svojim kućama, željni svatko u sebi, ostvariti propovjednikovu živu riječ i poziv da nas Bog utvrdi u vjeri naših praotaca. Bijaše veličanstveno zastati pred likom naše Nebeske Majke Marije, radosno otvoriti vrata srca, dohvatiti Njezinu duhovnu ruku. Bijaše to prigoda za svakoga ponaosob da barem na trenutak preispita svoje prakticiranje vjere i pokornički zaroni u dubinu svoje duše, s upitom: tko je i zašto je tu došao, i mogao je u sebi naći odgovor na važne životne upite i svoja dvoumljenja. Jer svi smo mi ljudi, razapeti smo

Poslje mise u Rami zaigrala se “Trusa” između neba i zemlje, katkad možemo biti anđeli, katkad neanđeli. Lijepo je darivati, još ljepše hodočasnički. Povratak kući protekao je u radosnom prijateljevanju, uz zajedničko fotografiranje pred Crkvom Presvetog Trojstva u Slivnu. To bijaše posljednja postaja hodočasničkog dana. A da hodočasnici putem ne budu gladni, pobrinula se Mila Lozina iz Doline, koja je pripremila raznovrsne slastice, a Ivan PrgometInić zdušno ih je u autobusu nudio. Svi su se sladili, a zamirisale su i suhe smokve iz zobnice Milke Talajine. Najstariji i najvitalniji hodočasnik bio je Ivan Talaja, doživotni predsjednik Slivanjaca u Parizu, a bio je tu i naš komičar Ante Prgomet-Beran sa suprugom Marijom, također iz Pariza, te Mira Lozina iz Amerike. A da i drugi hodočasnici ‘ter ne budu zakinuti, ovden ću ji u tabuli pribilužiti’: remeta Gojko i Ruža Lozina, Branka Barić, Mićo i Ivanka Kustura, Iva Parlov, Zorka Parlov, Iva Parlov-Kagrova, Franjka Šimunović, Kata Šimunović, Mila Zeljko, Joko i Dragica Jukić, Ante Jukić, Ante Barić, Zlata Lozina, Mila Radalj, Iva Lozina, Antunica Glibota, Marija i Matija Katavić, Iva Nogalo, Ikan Glibota, Ante i Mara Vuletić iz Njemačke, Anka Marinović, Neda Vučko, Nediljko i Nada Ravlić, Mirjana Jukić, Josip i Marija Mrkonjić, Regina i Matija Nogalo, Ante Barić, Neda Marinović – Tutić, Ane Šimunović, Joko Glavaš, Vjera Mrkonjić, Mila Radalj, Ljubica i Ante Vrdoljak Nikinić, Iva Lozina – Vicanova,Vlade Marinović - Vladan, tek da se ne zaboravi.

Dragica Zeljko

N

akon Mise za pokojne u 16 sati pošli smo do spomenika iza naše crkve. Tu smo u prigodi 26. obljetnice “Dana sjećanja na žrtvu Vukovara” položili cvijeće, zapalili svijeće i izmolili molitve za poginule branitelje Vukovara, kao i sve hrvatske branitelje poginule u Domovinskom ratu, uključujući i Slivanjce čija su imena napisana na spomeniku. Slivno se toga dana, zajedno s ostalim mjestima i gradovima diljem Hrvatske, uključilo u odavanje počasti i pijeteta herojskim braniteljima Vukovara, koji su toga dana bili dio nas, naših misli, zahvale i molitava. Navijeke živi onaj ki zgine pošteno!

ŽUPNI DOGAÐAJI

ŽUPNI DOGAÐAJI

SJECANJE NA VUKOVAR

SLIVANJSKI BAJKERI U KARAVANI ZA VUKOVAR “Zajedno u ratu, zajedno u miru”, naziv je karavane ljubavi koja se ove godine jubilarno, po deseti put za redom, održala u povodu 26. obilježavanja “Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – 2017.”. Karavanu su, kao i dosadašnjih godina, organizirali moto klubovi iz cijele Hrvatske, u suradnji s udrugama proisteklim iz Domovinskog rata. Među sudionicima ovogodišnje karavane ljubavi bili su i dvojica slivanjskih zaljubljenika u motore, bajkeristi Ante Lozina (“Paćak”) i Ante Radalj (“Roša”).

Karavana prema Vukovaru je krenula u ponedjeljak, 13. studenoga 2017., u 10 sati iz Smokvice na Korčuli i odvijala se u pet etapa, odnosno pet dana, a putem su joj se pridruživali novi sudionici iz gradova kroz koje su prolazili.

29


30

Drugi dan: Prevlaka, Dubrovnik, Ploče, Makarska, Omiš, Split, Trilj, Sinj, Knin.

Treći dan: Knin, Benkovac, Škabrnja, Maslenica, Gračac, Gospić, Plitvička jezera, Slunj, Karlovac, Turanj, Zagreb.

Četvrti dan: Zagreb, Petrinja, Sisak, Kutina, Novska, Lipik, Pakrac, Nova Gradiška, Požega.

Peti dan: Požega, Slavonski Brod, Našice, Vinkovci, Đakovo, Osijek, Vukovar. Polaskom iz Osijeka za Vukovar kolona motorista protezala se i do sedam kilometara. Tijekom putovanja motoristi su prevalili put dug 1500 km, u različitim vremenskim uvjetima. U svim gradovima kroz koje su prolazili bajkeri su se poklonili žrtvama, polagali vijence i palili svijeće za sve one koji su dali svoj život za Domovinu: u Škabrnji, na Plitvicama, mjestu pogibije Imoćanina Josipa Jovića, na grobu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana na Mirogoju i drugdje. Dolaskom u Vukovar priključili su se Koloni sjećanja do Vukovarskog groblja.

ADVENT U SLIVNU

U

posljednju nedjelju kroz liturgijsku godinu, na svetkovinu Krista Kralja, u župnim sam obavijestima na kraju Mise obavijestio sve župljane o posebnoj manifestaciji, koju sam nazvao “Advent u Slivnu”, te ju najavio već u iduću subotu, 2. prosinca, uoči Prve nedjelje Adventa. Njezin je smisao, kazao sam, slivanjsko zajedništvo i druženje. U predbožićnom vremenu biti jedno i zajedno. Za prvo događanje Adventa u Slivnu nabavili smo i lijepu drvenu kućicu. Da se ne bismo previše mislili što jesti i piti, sve smo povjerili Smilji i Zorkanu Vuletić, marljivim privrednicima iz Žlibine, koji imaju vlastiti OPG. Oni su do kućiće montirali šator, donijeli stolice i stolove, a u kućici se spremalo kuhano vino, pekle kobasice, čavapi, pečenica i druge delicije. Za prvi put lijepo. Svaki novi put – a to je svaka subota u Adventu i svaki dan u Božićnom vremenu – bit će još ljepše, maštovitije i raznovrsnije. I, dakako, masovnije. Ne pretendiramo da bude kao u Zagrebu ili Splitu, ali ni nama u Slivnu nije ništa falilo. Radost i veselje, druženje i zajedništvo nisu povlastice velikih gradova. To se može događati svugdje. A doma, u Slivnu, svakako je intimnije i dublje. Zato smo i započeli s “Adventom u Slivnu”. I prvi u Imotskoj kr

ŽUPNI DOGAÐAJI

ŽUPNI DOGAÐAJI

Prvi dan: Smokvica, Korčula, Orebić, Ston, Dubrovnik, Prevlaka.

31


Ganga-fest Slivno 2017.

K

ao i prethodnih godina, tako je i ove u organizaciji Udruge žena „Slivanjka“ uspješno izvedena slivanjska kulturna manifestacija Ganga fest – Slivno 2017. Po njoj smo postali prepoznatljivi ne samo u Imotskoj krajini, već i diljem naše domovine i iseljene nam Hrvatske. Došli naši Slivanjci i prijatelji iz susjednih općina da zagangaju, zagusle, provesele se i druže. Svi se slažu da je ganga pjesma naših predaka i da nam ne smije izumrijeti. To je naše blago koje ostaviše mlađim naraštajima. Pjevalo se, sviralo, jelo i pilo dugo u noć. Drago nam je što je veliki dio slivanjske mladosti srdačno to prihvatilo

i u kasnim satima veselo krenuli kućama. Sve ovo ne bi mogli ostvariti bez naših sponzora koji su nam pomogli materijalno i fizički. Radujemo se jer sve što radimo, radimo za dobrobit našeg sela. Obradovale smo se kada smo nedavno na TV kvizu „Potjera“ čule pitanje : „Gdje se održava poznati Ganga fest?!“ Naravno, točan odgovor je bio: U Slivnu! Ovogodišnji pobjednici u muškoj gangi: 1. mjesto: gangaši iz Podbablja; 2.  mjesto: gangaši iz 5 sela (Katuni, Tijarica, Kamensko, Vinica i Čačvina); 3.  mjesto: Milan, Mile, Srećko i Branko.

Pobjednice u ženskoj gangi: 1. mjesto: Zvuci s kamena i krša – Imotski; 2. mjesto: Bile ruže Imotske krajine; 3. mjesto: Sestre Nogaluše Sveukupno je bilo 25 izvođača:  10 muških grupa, 4 ženske grupe, 9 guslara i 2 udruge reraša.

Velika hvala svim dobročiniteljima koji podržavaju rad našu Udrug i nadamo se da će nam i ubuduće pomagati u organizaciji ove jedinstvene manifestacije u našem dragom Slivnu.

Nova/stara predsjednica Udruge Ivanka Branka Barić Na nedavno održanoj Izbornoj skupštini Udruge žena „Slivanjka“ i dalje je ukazano povjerenje, uz neznatne promjene, dosadašnjem vodstvu Udruge na čelu sa predsjednicom Ivankom Brankom Barić.

Udruga žena „Slivanjka“

Udruga žena „Slivanjka“

God. XXXII. Božić, 2017. - br. 1. (50)

Sretan Božić i Nova 2017. godina

Slivanjkama i Slivanjcima koji žive u Slivnu, domovini i inozemstvu, puno zdravlja, sreće i ljubavi povodom božićnih i novogodišnjih blagdana želi Udruga žena „Slivanjka“.

Naše slivanjske gangašice uvijek oduševe

32

33


OSVRT NA DOGAÐANJA U NAŠOJ ŠKOLI (ŠK.GOD. 2016./2017.) 1. Božićna priredba

1I. Dani Kruha

RADOVI U ŽUPI

K

ao i prethodne, tako smo i ove godine u župi poduzeli nekoliko ozbiljnijih zahvata, koje smo naslonili na onih 21 o kojima smo pisali u prošlogodišnjem “Slivnu”. Ti su zahvati bili u crkvi i oko župne kuće. Vrijedi ih spomenuti.

I. OKO CRKVE I U CRKVI

1. Završena staza oko crkve Prošlu smo godinu prikupljali sredstva za uređenje okoliša oko crkve, koji smo dijelom bili i završili (s istočnu stranu crkve). S proljećem ove (2017.) godine radovi na uređenju okoliša su nastavljeni i u cijelosti završeni s izradom staze sa zapadnu stranu

crkve i prema zapadnim vratima groblja. Tako smo postojeći beton i betonsku stazu koji su bili posvuda oko crkve – koji je na mjestima popucao, negdje se podignuo, a mjestimično i nestao – zamjenili novom podlogom, kamenom dolitom. Istovremno smo sa sjevernu stranu crkve digli površinski sloj zemlje te dotjerali novu zemlju i zasijali travu. Time je crkveni okoliš bio završen i crkva je poprimila uistinu lijepi i svečani izgled. Nova skladnost i monumentalnost zamjenili su dotadašnji oronuli, monotoni i depresivni izgled crkvenog okoliša.

RADOVI U ŽUPI

Školska dogaÐanja

ŠKOLSKA DOGAĐANJA

3. Sveti Nikola

34

35


Navodeći u prošlogodišnjem broju “Slivna” materijalne radove u župi 2015. - 2016. napisao sam kako je nakon svih radova “potreban novi Križni put koji će biti završna točka na sve, a našu će crkvu učiniti zaista prelijepom”. Iznio sam zatim i prijedlog nabavke Križnog puta predloživši da to bude kao “zavjetni dar” pojedinaca, obitelji ili pak slivanjskih zaselaka (str. 34). Ideja je pala na plodno tlo. Slivanjci su je, imam dojam, jedva dočekali. Uviđajući raspoloženje, otišao sam u Rim i obišao više trgovina s nabožnim predmetima. Tražio sam Križni put koji će po dimenzijama, realističnom izražaju i tonalitetu odgovarati novouređenoj crkvi. Našao sam ga u blizini Vatikana. Svaka postaja zapadala je 680 € pa je sveukupna cijena Križnoga puta, uključujući i petnaestu postaju Isusova uskrsnuća, iznosila 9.520 €. Vratio sam se u Slivno te u Šestu nedjelju kroz godinu (12.

veljače 2017.), u informacijama na kraju Mise, iznio pred župnu zajednicu. Slivanjci su to rado prihvatili i već slijedeće nedjelje donijeli župniku za pola postaja. Iduće nedjelje već je sve bilo dovršeno i popunjeno. Sudeći po raspoloženju i brzini, čini mi se da bi se taj ograničeni broj vrlo lako popunio da je bilo još toliko postaja, jer sam pojedinima morao zahvaliti zbog toga što su “veseli darovatelji”, kako veli Sveto pismo, već ispunili Križni put, uključujući i petnaestu postaju “Uskrsnuća”. Uskoro je međunarodnom poštom Križni put iz Rima stigao u Slivno i postavljen. U njegovoj donaciji, koja plijeni svojom ljepotom i za koju mnogi pitaju gdje je to nabavljeno, sudjelovali su pojedinci, bilo sami bilo s obitelji, slivanjski zaseoci i udruge. Najsrdačnije im zahvaljujem na njihovoj velikodušnosti, kao i onima koji se zbog popunjensti nisu mogli naći na listi darovatelja, a žarko su to željeli.

Darovatelji križnih postaja 1. Ante i Nevenka PRGOMET s obitelji = 680 € 2. Stanko GLIBOTA s obitelji = 700 € 3. Vlade JUKIĆ s obitelji = 700 €

4. Joko JUKIĆ (“Macukin”) s obitelji = 680 € 5. Zaselak MRKONJIĆI = 680 € 6. Zaselak BARIĆI = 700 €

7. Jeroslav i Vlade GLAVAŠ = 690 € 8. Stipan i Ante GLAVAŠ = 700 €

9. Udruga žena “SLIVANJKA” = 700 € 10. CENTAR = 700 €

RADOVI U ŽUPI

RADOVI U ŽUPI

2. Nove križne postaje

11. Mate, Tomislav RADALJ = 700 € 12. Jure JUKIĆ Gojkin = 700 €

13. Ivica RADALJ pok. Božidara = 680 €

14. Zaselak KATAVIĆI = 650 € i 1200 KN

15. Zaselak PRGOMETI – GLAVAŠI = 400 € i 2100 K

36

37


Dok se prikupljalo za Križni put, istodobno se uviđala potreba da se i dotadašnje Vječno svjetlo ponad Svetohraništa zamjeni s većim i ljepšim. To sam spomenuo samo jednom u informacijama na kraju Mise. Nisam imao potrebe drugi put o tome govoriti, jer su pojedinci ubrzo nakon toga svojim prilozima omogućili da se, u istoj trgovini u kojoj je nabavljen Križni put, uzme i Vječno svjetlo, na čemu im, dakako, najsrdačnije zahvaljujem.

RADOVI U ŽUPI

RADOVI U ŽUPI

3. Novo Vječno svjetlo

Darovatelji za Vječno svjetlo

25. 02. 2017.: Nediljko Marinović (“Tutić”) = 1000 KN

25. 02. 2017.: Ivan (“Pašo”) i Zdenka Lozina = 300 KN 26. 02. 2017.: Petar (Pere) Nogalo = 50 €

1. 03. 2017.: Ante Lozina (“Paćak”) = 400 KN 5. 03. 2017.: Marija Zeljko pok. Joze = 50 € 8. 03. 2017.: Ikan Glibota = 300 KN

11. 03. 2017.: Ante Vrdoljak (“Nikinić”) = 200 KN 26. 03. 2017.: N. N. = 300 KN

4. Novi oltarski križ

Dosada je na oltaru stajao mali oltarski križ. Zamjenili smo ga većim, koji smo ovo ljeto naručili iz Poljske (2750 KN) te ga postavili s lijevu stranu ispred oltara. Križ je replika pastirskog i papinskog križa sv. Ivana Pavla II., koji se vrlo lijepo uklopio u prezbiterijalni prostor. Darovatelji križa su obitelj pok. Milenka Parlova (Čike”), hrvatskog branitelja (2500 KN) i Milan Vrdoljak “Janjin” (100 KN).

5. Radovi na obnovi oltarne pale

38

Radovi na obnovi i čišćenju Naldijeve slike Presvetog Trojstva u našoj crkvi nastavljeni su i ove godine. Prošle godine obnovljena je jedna trećina slike, a u ovoj, drugoj, fazi obnovljena je cijela slika. Radove financira Ministartvo kulture RH, koje je ove godine za obnovu slike izdvojilo 40.000 KN. Treća i završna faza predviđena je za iduću godinu. U njoj će se izvršiti zatezanje slike, popunjavanje

šavova, poliranje slike i stavljanje novog podokvira.

6. Uređenje crkvenog kora

Dok se ovaj broj našega župnog Lista nalazi u tiskari, u crkvi se odvija još jedan značajan zahvat: uređuje crkvenog kora. Kao što vam je poznato, naš je dosadašnji kor bio potpuno ravan i klupe su slijedile jedna iza druge, tako da oni u drugom, trećem i četvrtom redu gotovo da i nisu vidjeli oltar. Zato smo napravili tribinastu (kaskadnu) željeznu konstrukciju, koju ćemo zatim obložiti u drvo. Konstrukciju je napravio Marin Parlov i njegov brat Vlade, a u drvo će je obložiti Jadranko Rebić, drvodjelac iz Vinjana Donjih. Svaki novi red, počevši od drugoga, biti će viši za 15 centimetara, tako da će ubuduće svi “koraši” imati pregled, kao i oni u prvom redu. Radovi bi trebali završiti do 20. prosinca.

II. OKO ŽUPNE KUĆE 1. Obnova župne dvorane

Uz župnu kuću nalazi se i župna dvorana. Bila je vrlo jadna, trošna i neugledna. Zato smo ove jeseni pristupili njezinoj temeljitoj obnovi. Najprije smo izmijenili cijeli krov te umjesto četvrtastog krova, kakav je bio, napravili novi dvoslivni krov, u smjeru sjever-

39


RADOVI U ŽUPI

RADOVI U ŽUPI

jug. Nakon toga je slijedila druga i opsežnija faza radova. Dotadašnja sjeverna vrata su zazidana, a na južnoj su strani probijena nova. U cijelosti je porušen i unutrašnji dio dvorane te je izrađen novi strop i pod, postavljena nova rasvijeta i klimatizacija. Kako je ispred prijašnje dvorane bio samo balkon, ovom je obnovom balkon produžen te je time dobivena lijepa terasa. Ispod terase uređen je garažni prostor, jer prethodna garaža, ako je to uopće i bila, nije bila adekvatna. S uređenjem dvorane istodobno se uređivao i prostor ispred nje, kao i dvorište s južnu stranu župne kuće: podignuti su novi kameni zidovi, nasut teren i postavljena kocka. Time je cijeli okoliš ispred dvorane i župne kuće (s južne strane) zadobio novi i puno ljepši izgled.

2. Nova kuhinja

Dok se radila dvorana, istodobno se u župnoj kući obnavljala i kuhinja. Stara je kuhinja uistinu bila “stara” dotrajala. Kompletno je sve promjenjeno i zamjenjeno, od poda do kuhinjskih elmenata, a nabavljeno je i novo kuhinjsko posuđe.

40

41


SLIVANJSKA PRUGA RAZNO

mahala za mnom, dok se dim prašine dizao u vis, jer tada u našem Slivnu nije bilo asvalta. "Pruga" se sporo migoljila uz Golo brdo, a nije ni čudno koliki teret je nosila sakriven u mome srcu. Kad bih išao prema školi u Splitu, redovito bih svratio na kolodvor vidjeti ima li tko poznati iz Slivna. Svakodnevno bih napisao materi "buletin" / pismo bez markice / i ako sretnem nekog poznatog dao bih mu neka ga preda mojo materi. Tužan sam da bih ponekada zaboravio na tu "prugu" i da moram otići tamo gdje me na stolcu čekala moja draga mati. Znam da mi je ona oprostila, ali ja sebi nisam oprostio taj grijeh. Ah koliko li je ta "pruga" prevezla slivanjskih sudbina, tuga i radosti. Zaslužna je ta "pruga" za mnoga poznanstva i ljubavne veze od kojih su neke završile i sretnim brakom. Uvjeren sam da ima puno mojih dragih Slivanjaca koji bi se, skupa sa mnom, ukrcali u onu "prugu" za Slivno a ostavili ove brze i skupocijene automobile. Nema više one "pruge" i nema moje drage matere da me čeka na stolcu ispred kuće. Ivan Anić pok. Vlade

OVDJE ČESTO PADAJU KIŠE

ZID PLAČA

Ovdje često padaju kiše Iz oblaka crnih što se lijeno vuku Preko ulice mokre unuke vodim I oni me čvrsto drže za ruku I pišem rime u malenom mjestu Nad kojim sivi orao kruži Misli su moje u tebi, Dalmacijo U škripu, trnu i ruži Ovdje često padaju kiše Na tuđem nebu malo je vedrine Nježni me prsti vjetra dodiruju Ispod stoljetnih stabala Na klupi hladovine Ovdje često padaju kiše Na trave i cvjetove tuđih polja Ti si u srcu, rođena grudo Izvore ljubavi, zemljo i srećo moja Ovdje često padaju kiše A tuđa polja prekriva zelena trava Dok Hrvatska moja u zlatnom klasu Na sunčanoj obali spava Zore me zovu rano Sine, ne spavaj dugo Poljupce zemlje svoje Nemoj vraćati tugom

Hoćeš li izdržati Bolno srce majčino Kod zida plača svijeću paleći Hoćeš li izdržati bolno srce majčino U ruci drhtavoj cvijeće držeći I sina tražeći

Mirko Anić

Ne čuješ ni glasa Ne znaš ni groba Od sina svoga Samo je tuga Dio tvoga druga

A svakim danom Blijede slike rata U ovoj maloj zemlji Hrvata Sinove roda šaljemo Hagu Rođenu djedovinu prodajemo vragu Kroz zid plača tuga dolazi Jedanaest žalosnih godina prolazi Majkama suze isprale kiše Hladan im vjetar obraze briše

Hoće li krvnici kazati majkama Gdje su im sinovi u crnim rakama Nek sinove sahrane uz hrvatske oltare A imena uklašu u živicu stinu Život su dali braneć domovinu Zagreb u magli čudnih odluka Majke jecaju Vukovaru tugo Srce je tužno, a bol je jača Gledaj Hrvatsko tužne temelje Od žalosnih suza od zida plača

42

RAZNO

B

ila je to, nadaleko, poznata autobusna veza koja je prevozila Slivanjce iz Slivna za Split, Imotski, Makarsku i ostala usputna mjesta. Kad sam završio osmi razred u Slivnu, odlučio sam se na daljnje školovanje u Splitu. Moja draga mati i ja odredili smo tom "prugom" prethodno poći u Vepric za Malu Gospu, te joj zahvalit za sva dobročinstva koja mi je do tada pružila i da mi bude suputnica u mom daljnjem životu. Kad smo se vratili s hodočašća mati je počela pripremati robu što ju je kupila od novca kojeg je otac poslao iz Njemačke. Promatrao sam majku kako pegla košulju i umjesto pumpice za kvašenje robe, suzama ritmički zaljeva košulju. Znao sam odmah kakav će to rastanak biti sa meni najdražim bićem na svijetu. Dok sam ujutro za materom išao prema Ravlićima, gdje smo trebali čekati „prugu„, ostavljao sam za sobom one prekrasne mirise zrelog grožđa i prasaka iz susjednog vinograda. Kad se "pruga" približila i kad sam se pozdravio s mojom dragom majkom, od suza nisam mogao pogoditi vrata. Mater je plačući

Pjesme Mirke AniCa

Mirko Anić

43


Vi živite ko obitelj brojna Što od iste loze nije Tuga i srića U vama se krije Hej mladosti uspomeno Rascvitala trišnjo rana Hej starosti tugo Slćate se lipi dana

Vi bili ste svojoj dici otac mati Kao sunce što se zlati Kao rijeka što vijuga Kao rijeka što se mota Kroz kanjone od života Cilo vrime nosili ste Svog života teško brime Sada škripe kosti stare I noge se već izdale

Di su ruke vaše dice Di su suze radosnice poljupci di su vrući Pola tila skršenoga ostalo je Još u dvoru staroj kući Cili život davali ste Uzimali niste ništa Nema više oca majke Na kominu kraj ognjišta Sad kucaju srca bolno Tiho teku vaše rijeke Ostadoše uspomene Na dodire tople meke

Što da kažem pismom dici Premda činim i ja greške Poruke su moje lake Možda nekom ipak teške

44

Otvrdla su srca naše dice Mnogi su zaboravili Roditeljske teške friži Žuljevite ruke ćaće svoga Teško brime Tople grudi materine Još se hvale Kako su vam ovdje našli misto Tako je to došlo vrime Rascvitala ti prolitna Trišnjo rana Sine zrili Kćeri moja već udana

Sitite se oca, majke Koji vole i kad pate Zato klize suze bola Niz obraze što se zlate

Dico moja, dico naša Kad mislite da ste došli Svojim umom na vrhunac Kad mislite da ste takli Svojom rukom dio raja dio neba Dobar savjet svoga ćaće Topla ruka materina I njihova ljubav vama treba

(Posvećeno svim umirovljenicima koji žive u domovima)

Mirko Anić

ŠAPAT SRCA Ja sam nježni šapat srca List na vjetru, san u javi cvijet iz krša, krik galeba rujna zora što se plavi

Vinograd sam prepun friži Poslje ljetne tuče Golub u zvoniku Pred bjesnu neveru što tebi guguče

Ja sam suha trava Što mirisna, pokošena spava Ja sam cvijet u sjeni veseo rumeni Olujni sam oblak Što snjegove nosi Ja sam mraz jesenji Što jutru prkosi

Ja sam sjed ko mjesec Što plovi pred zoru Siva strana biokova Okrenuta moru Djete sam težaka Majke paćenice Rumene mi zore Umivaju lice

Za mnoge sam ipak pjesnik A za mnoge ja sam ništa Nego huk potoka Što pokreće stari mlin Povjerujte ipak stihu Ja sam nježni šapat srca Što se klanjam tebi bože Domovini vjerni sin Mirko Anić

Pjesme Ivice PrgometA ZA AKCIJU Nitko kao mi. Slivanjci su većinom dobri svi, Ali nitko za akciju kao mi. Kad se crkva obnavlja, Ili crkvena staza radi, Svoj doprinos daju, Stari i mladi. Kad se slivanjska srca slože, Napravit se i obnoviti se, Sve to može. A ti nas čuvaj uvijek, dragi Bože. Hvala i onima, koji ne mogu dati I onima koji ništa ne daju. Oni se site, ali na kraju I od njih nešto se skupi. Zbog njih osjećam se divno, Budi mi sretno drago Slivno. Čujem i vidim, većinom Radosni su svi, kad se nešto napravi Ali nitko kao mi „Slivanjci“… Ivica Prgomet Paškić

NIKAD NEĆU ZABORAVIT JA KORIJENE SVOJE Kad sam kući u svom rodnom kraju, Misli mi se često djetinjstvu vraćaju. Kad se sjetim onog đačkog doba, Uspomena puna mi je soba… To su bili moji najsretniji dani, Kad su žito vršli naši konji vrani. Za ovcama i kruva u torbu, Iz plitvine ja sam pio vodu… Majku svoju u kući bi sreo, Pomagao i mliko joj meo. Još se sjećam dođe mi do suza, Kravu svoju kad sam jednom muza. Još i danas požutjela slika, Prolila mi četri litre mlika… Ćaća nosi u bukari vina, Mater vadi puru iz bronzina. Dida skida pečenicu, Da počasti unuke i dicu… Reci Ivica Paškića di si stalno iša, Kući gangi do svoga ognjišta. Di no narod sidi kraj komina, Di se pilo iz bukare vina… Di se plela ta čarapa bijela, Što je bila ponos Slivna, Imotskog I imotskih sela… Bože čuvaj Slivno rodno misto moje, Nikad neću zaboravit ja korijene svoje…  

RAZNO

RAZNO

VI ŽIVITE

Ivica Prgomet Paškić

45


46

Ima jedno mjesto na ovome svijetu divno, Ime su mu dali i zove se Slivno. A tko nije bio u našem dragom Slivnu, Poznato po: gostoljubivosti i gostoprimstvu, Divni slivanjskih žena i još bolji ljudi. I dok sam bio mali, gosti koji su dolazili u Slivno, Govorili su: došli smo u Slivno, na dobar pršut i još bolje vino. Slivno naše i to tebi stoji, uz cvjetni med, da imamo krumpir jedan od najboljih. Ti prirodni mirisi nam puno znače, Jer nas kao magnet stalno ka Slivnu privlače. Najjača su tri prirodna mirisa od: cmilja, kadulje i vrisa. I da ljubav prema Slivnu bude jača, poznati je miris i od koromača. Obiša san dosta svijeta, jedno od najdužih i najzanimljivijih je: Križna staza ta slivanjska sveta. Baš kao da je Bog dragi tako htio, uz križnu stazu je: Trnje, drače, kupinu, divije ruže i razno prirodno cvijeće stvorio. Na sred Slivna crkva Presvetog Trojstva divna, Sazidana prije 265 godina. Što nama Slivanjcima još dodatnu snagu daje, Sveti Jure s Biokove svoj blagoslov šalje. Slivno naše zbog poznate tradicije svoje, Obraze si ljepšim učinio moje. Oduvijek se znalo i sada se znade, da na blagdan: Presvetoga Trojstva svaka kuća goste nam imade. Mi Slivanjci smo: jedni od najsretnijih ljudi na cijelome svijetu, Jer je blagdan Presvetoga Trojstva uvijek u Nedjelju svetu. Ne bi stalo u dvi knjige moje, sve te tradicije Naše Slivno, kad bih opisao tvoje. Bože zdravlja, pisac ima volju, čitat ćete u idućem broju. Ja se nigdje ne osjećam bolje, nego kad sam u tebi, Slivno naše, Slivno moje. Boža zdravlja, ja vam želim svima i divotu u slivanjskom Sivome kamenu, živi bili naš narode I pjesnik što piše o svemu… Ivica Prgomet Paškić  

GANGA U SLIVNU (MRVU JOJ LJUBAVI DAJMO) Srce svoje danas ostavimo tu, Pozdravimo gangu danas i budimo uz nju. Boga za sebe molimo, sve oko sebe volimo, Danas gangi svojoj srce poklonimo. Sve što činimo, to vidi i čuje Bog, Za mrvu ljubavi od srca svog. Danas sam molio Boga samo za nju, Sad kad je došla poštujmo gangu. Ganga je uvijek bila s nama I ne smije biti iza nas, Pjevajmo gangu sada, danas joj dajmo gas. Dolazimo u Slivno, iziđimo iz kuća samo, mrvu joj ljubavi dajmo… kod rođenja djece, blagdanima, na dernecima, svadbama naših očeva, djedova i pradjedova, ganga je bila jedina pjesma, jedina radost, ona je ljude spajala, ganga je dodatnu snagu davala. Zato je ne smijemo ostaviti, Ne smijemo je zaboraviti, Trebamo zbog nje u Slivno dolaziti. I zato: neka su sretni svi oni, koji će na slivanjski Blagdan gange, najmanje jednom njeno ime izgovoriti. Na početku i na kraju, poklonimo svoje srce: Svojoj gangi, svojoj domovini, svome zavičaju. Svi iz Slivna ponesimo divne uspomene, Dok u Slivnu bude gange i ona će biti dio mene. Neka nam živi vječno, svoju joj podršku dajmo, Ganga će živjeti vječno: mrvu joj ljubavi dajmo…

RAZNO

RAZNO

SLIVNO

Ivica Prgomet Paškić

47


IZ ŽUPNE KRONIKE

GODINA 2016. PROSINAC 6. prosinca (utorak)

Na crkvenom trgu postavljena su četiri dekorativna stabla, dvije trešnje i dvije breze, kojima smo ukrasili crkvu za Advent. Postavio ih Ranko (“Braco”) Lozo.

7. prosinca (srijeda) Ante Lozina (“Paćak”) ispravljao gurle na crkvi, jer su bile iskrivljene, osobito na njezinoj zapadnoj strani, te ih ujedno sve i očistio. 8. prosinca (četvrtak) Svetkovina Bezgrješnog Začeća BDM. Vrijeme suho i prohladno. Sveta misa je bila kao i nedjeljom, u 10 sati, a crkva je bila polovično ispunjena.

9. prosinca (petak) Ante (Lozina (“Paćak”) i Mika Lozina premazivali tekućninom (protekt-kamen) zidove crkve i tako ih zaštitili od vlage. Poslije podne na crkvenom trgu ugrađene još dvije dekorativne trešnje, tako da sada ima četiri trešnje i dvije breze. 11. prosinca (nedjelja)

Treća nedjelja Došašća – Materice. Prema svome lijepom običaju, Udruga žena “Slivanjka” nakon Mise organizirala u prostorijama Udruge objed za starije i bolesne župljane. Na objedu su bili prisutni članovi Mjesnog odbora, članovi Udruge “Cmilje” i drugi. Dvorana je bila popunjena, nije bilo slobodne stolice, a članice Udruge su “materinski” sve posluživale.

48

15. prosinca (četvrtak) Tvrtka “Ukras” završila s radovima u crkvi i iznijela skelu, postavljenu 3. studenoga.

IZ ŽUPNE KRONIKE

IZ ŽUPNE KRONIKE Odmah po iznošenju skele slivanjske su žene počele čistiti crkvu i brisati prašinu, koja je bila debelo nalegla. 18. prosinca (nedjelja) Četvrta nedjelja došašća – Očići. Prema već ustaljenoj tradiciji, župnik nakon Mise darivao slivanjske mališane i učenike do 4. razreda. Podijeljeno je četrdesetak paketića. U 14 sati sprovod pok. Ive Glavaš.

20. prosinca (utorak) U 14 sati sprovod pok. Miljenka Lozine.

22. prosinca (četvrtak) U župi je prije podne obavljena ispovijed starijih, bolesnih i nemoćnih. Župniku je u ispovijedanju pomagao fra Ivan Vuletić, student crkvene povijesti u Rimu.

U 11, 30 u školi je održan Božićni recital. Nastavnici su ga lijepo osmislili, a učenici skladno izveli. Poslije podne u crkvu su postavljena nova rasvjetna tijela, sveukupno četrdesetak. Radove oko instaliranja i postavljanja rasvjetnih tijela izvela je tvrtka “Imotehnika”, u vlasništvu gosp. Željka Lasića iz Prološca, koji je osvijetlio našu crkvu i izvana.

Predvečer je bilo čišćenje crkve i kićenje božićne jelke, u čemu su zdušno sudjelovali i neki naši američki Slivanjci (Ivica Barić), koji su za Božić “potegli” iz Amerike u Slivno. Tako obnovljena, čista i okićena naša crkva je izgledala uistinu prava krasotica. Nakon 19 mjeseci intenzivnog rada i obnove izvana i iznutra, crkva je pred Božić božićni zablistala, u svoj svojoj ljepoti. 23. prosinca (petak) U 8 sati blagoslov novootvorene trgovine “Studenac”. U Slivnu već dugo, preko 25 godina, nije bilo trgovine, a najbliže su bile u Runovićima i Zagvozdu. Za Božić 2016. dobili smo “božićni poklon”. Gosp. Jozo Milavić,

direktor trgovačkog lanca “Studenac”, izvršio je svoje obećanje i u našem mjestu otvorio svoju novu trgovinu. Zazvavši usrdno Božji blagoslov, trgovinu smo s radošću blagoslovili, kao i sve nazočne koji su se tog uistinu hladnog jutra okupili na otvaranju. Među njima je bio i direktor Milavić, kojemu smo, ne iz potrebe već iz zahvale, poklonili slivanjski pršut. Zaposlenica Marija Kovačević je zatim, nakon dugo godina pauze, otkucala i prvi račun. Koliko mi je ostalo u sjećanju, prvi ga je dobio Jozo Marinović, vlasnik tvrtke “Ukras”.

24. prosinca (subota) Badjni dan. Lijep i sunčan. Prije podne sam ispovijedao u Imotskom te se nakon ručka u samostanu vratio u Slivno. Večer je bila svježa i prohladna, - 2 stupnja. Na “Polnoćki”, koja je počela u 10:30, bilo je mnoštvo svijeta. Crkvena lađa i kor bili su dupkom puni. Mnogi su stajali na nogama, a puno ih je ostalo i izvan crkve. Pomalo sam radoznao pa gledam sva ta lica. Iako ih sve poznajem, ima i onih koje ne znam. Jesu li to stranci ili Nikodemi ne znam. Večeras to nije ni važno…svi smo bliski, svi se poznajemo i radosno slavimo porođenje Isusovo. Predvečer iz tiskare stigao Župni list “Slivno”. Nakon mise to smo objavili i “Slivno” je začas

nestalo. Slivanjci su ga sa zadovoljstvom uzeli i ponijeli doma.

25. prosinca (nedjelja) Svetkovina Rođenja Isusova – Božić. Dan je bio oblačan, svjež i prohladan. Na svečanoj svetoj Misi u 10 sati crkva je opet bila puna. Poslije Mise župnik pošao u samostan u Imotskom, gdje su se na božićnom ručku i bratskom druženju našli svi fratri iz samostanskog okruženja. Iako pomalo umorni od (pred) božićnih obveza, svi su ipak bili razdragani i veseli. Zapjevalo se U se vrime godišta, Na tom mladom ljetu…i druge Božićne pjesme, a gvardijan je na kraju, prema starim fratarskim običajima, održao govor i svima zaželio sretan i blagoslovljen Božić.

28. prosinca (srijeda) Blagdan Nevine dječice – Mladenci. Sveta Misa u 10 sati. Nakon Mise pošao u božićni blagoslov obitelji, prema rasporedu koji je objavljenu u Župnom listu “Slivno”.

31. prosinca (subota) Blagdan sv. Silvestra – Stara godina. U 16 sati Misa zahvalnica na kojoj je sudjelovao popriličan broj vjernika.

49


SIJEČANJ 1. siječnja (nedjelja) Svetkovina Svete Marije Bogorodice – Nova Godina. Misa u 10 sati. U crkvi je bilo poprilično svijeta, ali nije bila sasvim ispunjena.

3. siječnja (utorak) Završetak blagoslova obitelji. Cijeli dan je “izlićao” snijeg, ali se nije hvatao. Navečer, prema običaju završetka blagoslova, večera kod “Slavuja” (Miće Kusture), koji je častio “s divljači”, koju je pripremio njegov sin Vlatko. Na večeri je bilo desetak osoba. Neki su običaji zbilja dobri, kao što je dobra i izreka koja se na to referira: Bolje da selo propadne, nego da se običaji ugase. Nadam se da Mićo neće ugasiti ustaljeni običaj.

5. siječnja (četvrtak) U Slivnu osvanuo prvi snijeg. Pao je u Slivnu i Krstaticama, ali ne u drugim mjestima. Nije bio velik, samo nekoliko centimetara, ali je stvarao poteškoće. Metereolozi najavljuju niske temperature.

6. siječnja (petak) Svetkovina Bogojavljenja – Tri kralja. Metereolozi su bili u pravu. Jutro je osvanulo vrlo hladno, - 7 stupnjeva. Sve je smrzlo. Misa u 10 sati. Sa župnikom i remetom Gojkom, na Misi je bilo 27 osoba.

počela predavanja. Premda je za vrijeme blagdana grlo bilo stalno “u akciji”, nekoliko sati predavanja nije pričinjalo nikakvih poteškoća. Možda i zbog toga što sam ih se nakon božićne stanke i zaželio. Nakon predavanja župnik pošao u Zagreb, gdje se susreo s prijateljima te im čestitao Božić i Novu Godinu.

11. siječnja (srijeda) U 19 sati blagoslov župne kuće. Blagoslov je, prema običaju, obavio gvardijan imotskog samostana. Premda je bila velika hladnoća, snijeg i mraz (u 19 sati temperatura je iznosila – 11 stupnjeva), na blagoslov su došla uglavnom sva braća iz samostanskog okruženja. Unatoč hladnom vremenu, atmosfera je bila bratska i fratarska, upravo božićna. Pjevale se božićne pjesme, a nije nedostajalo ni zdrave i pristojne zafrkancije.

12. siječnja (četvrtak) Umro Milan Marinović.

13. siječnja (petak) U Slivnu nestalo vode. Vjerojatno zbog niskih temperatura koje su već dva mjeseca ispod “nule” u jutarnjim satima.

17. siječnja (utorak) Dožupan splitsko-dalmatinski u prostorijama Županije primio predstavnike Mjesnog odbora Slivno. Na sastanku se razgovaralo o teškoćama koje su već duže vremena prisutne u Slivnu.

VELJAČA

3. veljače (petak) Župnik na Fakultetu imao ispite, prvi ispitni rok u Zimskom semestru. Većina je prošla, neki i s izvrsnim uspjehom, a pojedini će valjda imati više sreće na druge ispitnim rokovima. U crkvi Bezgriješne Djevice Marije u Splitu (kod sestara Anćela) vjenčali se voditelj našega župnog zbora Danijel Marinović i Ivona r. Iveljić.

5. – 9. veljače (nedjelja – četvrtak) Župnik u Rimu radi nabavke novog Križnog puta. Na povratku se zaustavio u Padovi, na grobu sv. Ante i sv. Leopolda Bogdana Mandića, gdje se pomolio za sve svoje župljane, u domovini i inozemstvu, te svakoga od njih stavio pod njihovu zaštitu i preporučio njihovu zagovoru. 17. veljače (petak) Župnik na Fakultetu održao drugi ispitni rok.

24. veljače (petak) Djelatnici “Imotehnike”, s osvjetljenjem prezbiterija i Naldijeve slike “Presvetog Trojstva”, završili osvjetljenje u crkvi.

IZ ŽUPNE KRONIKE

IZ ŽUPNE KRONIKE

GODINA 2017.

25. veljače (subota) U dvorani Udruge žena “Slivanjka” održane “Male maškare”. Glavni izvođači, s KlaunomŠarenikom, bila su djeca. Priredbu su s velikim su zanimanjem pratile i mame. 26. veljače (nedjelja) Osma nedjelja kroz godinu i ujedno posljednja prije Korizme. Crkva je bila

U 13 sati sprovod pok. Dinke Mrkonjić.

U 20 sati tombola u imotskom samostanu. Prema starom običaju fratri poslije božićnih blagdana zaigraju tombolu. Župnik dobio usisivač koji je zatim poklonio postulantima (đacima koji se u samostanu spremaju za novicijat), a treba i njemu. 7. siječnja (subota) Hladnoća ne popušta. Danas je temperatura poslije podne bila niža nego jučer, - 9 stupnjeva.

50

9. siječnja (ponedjeljak) Nakon Božićnih blagdana na Fakultetu su

51


IZ ŽUPNE KRONIKE

Poslije Mise održane su “Slivanjske maškare”. Kao i prošle godine u njima su prodefilirali did i baba, doktur i biskup, “đava i drugi. Neki su se “lugavi” vratili doma. Bilo je zabavno. I u granicama pristojnosti.

27. veljače (ponedjeljak) Početak predavanja na Fakultetu, Ljetni semestar.

IZ ŽUPNE KRONIKE

puna svijeta. Na kraju Mise molili smo za pok. Anđelka Jukića, koji je umro na Novom Zelandu.

OŽUJAK

1. – 8. ožujka (srijeda – srijeda) U prigodi 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine u našoj je župi boravila slika Gospe od Anđela. 25. ožujka (subota) Svetkovina Navještenja Gospodinova – Blagovijest. Misa u 10 sati, na kojoj se okupilo pedesetak vjernika.

Poslije podne, u 15 sati, sprovod pok. Jure Anića. 31. ožujka (petak) U 16 sati sprovod pok. Cvite Lozina.

TRAVANJ

1. travnja (subota) Radna akcija u kojoj smo obijali staru i postavljali novu fugu s unutarnju stranu zida oko crkve. Također smo uredili i fuge na pročelju kapelice koja se nalazi uz crkvu.

Boro Prgomet, hrvatski branitelj, napravio

i dovezao novo postolje za kipove, koje je osobno projektirao i izradio. Učinio je to besplatno, kao dar svojoj crkvi.

9. travnja (nedjelja) Nedjelja Muke Gospodnje – Cvjetnica. Obredi su počeli u 10 sati, blagoslovom maslinovih grančica, nakon čega je slijedila procesija oko groblja. Ulaskom u crkvu započela je sveta Misa preko koje se čitala Muka Gospodina našega Isusa Krista. Tekst Muke svečano je čitao Mirko Barić, profesor u mirovini, dok su druge djelove po ulogama čitali članovi zbora. Crkva je bila dupkom popunjena.

11. travnja (utorak) Prije podne ispovijed starijih, bolesnih i nemoćnih u župi. Župniku pomagao fra Ivan Vuletić, stdent crkvene povijesti u Rimu.

Poslije podne, u 18 sati, pobožnost sv. Anti, u nizu 13 utoraka.

52

12. travnja (srijeda) Kamenarska radnja “SMT Maršić” iz Prološca prijepodneva konačno završila radove popločavanja oko crkve. Sve je presvučeno kamenom “dolitom”. Time smo u cijelosti, od istočnih do zapadnih vrata u groblju, završili radove oko uređenja crkvenog okoliša, za što smo duže vremena prikupljali sredstva. Nakon završenih

53


IZ ŽUPNE KRONIKE

Poslije podne, u 15 sati, uskrsna ispovijed u župi. U ispovijedanju pomagali fra Mladen Prolić (župnik u Runoviću), fra Zoran Kutleša (župni vikar u Imotskom) i naš Slivanjac fra Ivan Vuletić. 13. – 15. travnja (četvrtak – subota) Sveto vazmeno trodnevlje – Veliki četvrtak, petak i subota. Sveti su dani protekli vrlo skladno i dostojanstveno, kako im i priliči.

16. travnja (nedjelja) Nedjelja Uskrsnuća Gospodinova – Uskrs. U 10 sati bila je procesija oko groblja, a nakon toga Misa, na kojoj je sudjelovalo mnoštvo svijeta. U poslijepodnevnim satima umro Renato Šimunović, hrvatski branitelj, koji je dugo godina bio prikovan za krevet.

17. travnja (ponedjeljak) Uskrsni ponedjeljak. Misa kao i nedjeljom, u 10 sati. Crkva je opet bila puna svijeta. Umrla Mila Lozina ud. Mirka (rođ. Krolo).

18. travnja (utorak) U 18 sati pobožnost sv. Anti: šesti utorak u nizu pobožnosti “trinaest utoraka”.

24. travnja (ponedjeljak) Jutro je osvanulo suho i vrlo hladno. Slana i mraz nanijeli su veliku štetu poljoprivredi: nastradale su voćke, vinova loza, krumpiri koji su nikli. Nepogoda je mimoišla samo Velim i Nogale, a sve drugo poharala. Tijekom dana skinuli Isusov grob.

25. travnja (utorak) Ante (“Antunica”) Glibota preuredio i postavio oboja vrata na groblju, s istočne i zapadne strane.

26. travnja (srijeda) Radna akcija oko župne kuće: kosila se trava, čistilo i uređivalo. Nakon toga zajednički objed.

54

27. travnja (četvrtak) Premijer Andrej Plenković razriješio tri Mostova ministra (Orepića, Šprlju i Dobrovića), čime je prestala koalicijska Vlada HDZ-a i Mosta.

29. travnja (subota) Milenko i Milena Lozina proslavili 25. obljetnicu braka (srebrni jubilej). Za tu prigodu pozvali su rodbinu i prijatelje te upriličili večeru u svom domu.

30. travnja (nedjelja) Na kraju Mise pozvao sam vjernike da dogovorno i zajednički urede prolaze između svojih grobnica, posebno one koji se nalaze ispod crkvenog trga, čime bi naše groblje i crkveni okoliš postali još ljepši. Ljudi su to poslušali pa su uskoro između grobnica, umjesto trave i blata, niknule staze u kocki. U crkvi Kraljice Mira u Makarskoj vjenčali se Ivana Nogalo i Marko Landeka. Sakrament vjenčanja je obavio slivanjski župnik.

SVIBANJ 2. svibnja (utorak) U 18 sati pobožnost sv. Anti: osmi utorak u nizu pobožnosti “trinaest utoraka”.

14. svibnja (nedjelja) Preko mise podijelili smo sakrament krštenja. Krstila se Ella Lozina, kći Ivana i Marijane rođ. Vrdoljak; kuma je bila Ines Vrdoljak. Poslije mise je u obiteljskoj kući upriličen svečani ručak.

16. svibnja (utorak) Radna akcija oko crkve. Skidao se gornji sloj zemlje i pripremao novi za sijanje trave. Dalibor Jukić (“Kobra”) dovezao je zatim dva kamiona zemlje koju smo nasuli oko crkve i u “trokut” s istočne strane crkve.

21. svibnja (subota) U prijepodnevnim satima stručnjaci iz Splita uredili humus i zasijali travu oko crkve i u “trokut” s istočne strane crkve.

U 18 sati, u sklopu Mise za pokojne, imali smo Misu za pokojne Slivanjce koji su ubijeni i nestali na Bleiburgu i Križnom putu, kao i one čija su imena upisana na sponiku iza crkve. Misu je predvodio i propovijedao don Mate Munitić, župnik Krstatica. Poslije Mise uputili smo se do spomenika gdje smo izmolili molitve za pokojne. Crkva je bila puna svijeta.

30. svibnja (utorak) U prigodi nadolazeće svetkovine Presvetog Trojstva, Mjesni odbor organizirao je radnu akciju čišćenja i uređenja okoliša u Centru. Akciji se odazvalo puno ljudi. Nakon završenog posla prešlo se k župnoj kući, gdje se djelomično pokosila trava. Gornju livadu kod župne kuće traktorom je pokosio Vlatko Kustura. Nakon toga svi smo otišli na ručak kojeg je u svojim prostorijama pripremila Udruga žena “Slivanjka”.

LIPANJ

1. lipnja (četvrtak) Mario Nogalo doveo i postavio novi namještaj u sakristiji: dva ormara od jasena.

Uklanjanjem starih i dotrajalih ormara te postavljanjem novih, sakristija je postala punu ljepša i svježija. Za svoj rad Mario nije uzeo ništa. Donirao je to svojoj župi i crkvi.

IZ ŽUPNE KRONIKE

radova zajednički smo ručali, a ručkom je častila Udruga žena “Slivanjka”.

4. lipnja (nedjelja) Pedesetnica – Duhovi. Misa u 10 sati. Na misi je sudjelovalo mnoštvo svijeta. Mnogi su poslije Mise otišli na biralište u prostorijama škole. Naime, taj se dan u Hrvatskoj održavao drugi krug lokalnih izbora, na kojima je kao apsolutni pobjednik izišao HDZ. 5. lipnja (ponedjeljak) Umrla Mila Parlov rođ. Lizatović. 8. lipnja (četvrtak) Završetak predavanja na KBF-u.

U 17 sati sprovod pok. Mile Parlov ž. Tomislava.

8. - 10. lipnja (četvrtak – subota) Trodnevnica u čast Presvetg Trojstva, zaštitnika naše župe, s početkom u 18 sati. Prvog dana trodnevnice (četvrtak) Misu je predvodio i propovijedao fra Frano Laco, župnik Zmijavaca. Drugog dana (petak) misu je predvodio i propovijedao fra Mladen Prolić, župnik Runovića, a trećeg dana (subota) don Mate Munitić, župnik Krstatica.

11. lipnja (nedjelja) Svetkovina Presvetog Trojstva. Jutarnju Misu u 8 sati predvodio je i propovijedao fra Lazar Perica, župni vikar u Imotskom, a

55


IZ ŽUPNE KRONIKE

7. srpnja (petak) Župnik na KBF-u održao ispite iz Ljetnog semestra. Neki su prošli izvrsno, a neki će ponoviti na jesen.

10. srpnja (ponedjeljak) Župnik na predstavljanju gore spomenute knjige dr. Ive Sanadera, koje je održano u hotelu Park u Splitu.

13. lipnja (utorak) Blagdan sv. Ante Padovanskoga. Misa u 18 sati, a na kraju Mise bio je blagoslov djece. Crkva je bila puna svijeta.

IZ ŽUPNE KRONIKE

6. srpnja (četvrtak) Župnik u Zagrebu na predstavljanju knjige bivšeg hrvatskog premijera dr. Ive Sanadera “Doba politike – detuđmanizacija”.

glavnu, s početkom u 10, 30, župnik fra Žejlko. U procesiji i na misi sudjelovalo je mnoštvo svijeta. Kip BDM nosili su slivanjski branitelji u Domovinskom ratu. Nakon Mise Slivanjci su u svojim kućama počastili goste i prijatelje, a popodne se vratili na dernek. Župnik je također imao svoje goste i prjatelje, među kojima su bili ministar Goran Marić i potpredsjednica HGK Mirjana Čagalj. Da se svi lijepo i ugodno osjećaju pobrinule su se brižne domaćice i kuharice: nevjesta Renata, Marta (Tina) Lozo, Lidija Tolić i Kata Zec. U poslijepodnevnim je satima u župnu kuću, zajedno s ocem, navratio i bivši ministar Ivan Vrdoljak.

15. lipnja (četvrtak) Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo. U 10 sati Misa, a prije mise obavili smo procesiju oko groblja. Sudjelovalo je dosta svijeta.

18. lipnja (nedjelja) U bratski pohod franjevcima i franjevačkom samostanu u Imotskom stigao je general franjevačkog reda Michael Perry. U njegovoj pratnji bili su svi provincijali Južnoslavenske konferencije provincijala. Budući da se župnik i general reda već dugo i vrlo dobro poznaju s Generalnih kapitula (zborovanja) franjevačkog reda u Asizu, gdje su se susretali kao provincijali (on kalifornijske, a župnik splitske provincije), srdačno su se pozdravili i prisjetili tih bratskih susreta. Župnik je preko mise pozdravio Generala na talijanskom jeziku te ga, u ime fratara imotskog samaostana, pozvao da dođe u Imotski u prigodi 300. obljetnice oslobođenja Imotskoga od Osmanlija. 23. lipnja (petak) Svetkovina Presvetog Srca Isusova. Misa u 8 sati, a prije mise procesija s kipom Srca Isusova oko crkve.

56

SRPANJ 1. srpnja (subota) U 16,30 sprovod pok. Matije (“Mace”) Grepo.

2. srpnja (nedjelja) U crkvi Gospe Karmelske u Zagvozdu vjenčali se Teo Marinović i Mila Serdarević.

57


IZ ŽUPNE KRONIKE

12. srpnja (srijeda) U 18,30 sprovod Matije Jukić ud. Ivana.

20. srpnja (četvrtak) Blagdan sv. Ilije. Župnik u 11 sati predvodio misu i propovijedao u Tihaljini, gdje se okupilo mnoštvo svijeta.

30. srpnja (nedjelja) U prigodi 300. obljetnice oslobođenja Imotskoga i Imotske krajine od Osmanlija, svetu Misu u Imotskom, u 18 sati, predvodio je i propovijedao Mnp. Provincijal fra Joško Kodžoman. Na Misi su sudjelovali i neki Slivanjci. Iza Mise okrijepa u samostanskom dvorištu.

KOLOVOZ 2. kolovoza (srijeda) Blagdan Gospe od Anđela i Misa zahvalnica u prigodi 300. obljetnice oslobođenja od Osmanlija. Središnje misno slavlje na imotskoj tvrđavi je, umjesto uzoritog kardinala Josipa Bozanića, kojemu je prije puta u Imotski iznenada pozlilo, predvodio splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić, uz koncelebraciju dvojice provincijala (hercegovačkog fra Miljenka Šteke i splitskoga fra Joška Kodžomana) i brojnih svećenika. Na misi se okupilo mnoštvo vjernika. 14. kolovoza (ponedjeljak) Tomo Barić, poduzetnik iz Slivna, započeo s obnovom krova na župnoj dvorani. Predviđena je kompletna obnova. Također i izgled: umjesto četverostranog, napravit će se dvostrani krov, na dvije vode.

15. kolovoza (utorak) Svetkovina Uznesenja BDM – Velika Gospa. Danas je preko svete Mise, na kojoj se okupilo mnoštvo svijeta, bilo vrlo svečeno: kršteno je troje djece: Lia – Marie Vrublevska, Zinedin – Noa Marjoub i Fady – Elias Marjoub.

19. kolovoza (subota) U Slivnu je, s početkom u 19 sati, održan tradicionalni “Ganga -fest”, koji je i ove godine okupio mnoštvo svijeta. Župnik pozdravlja sve prisutne.

22. kolovoza (utorak) Oko 20, 30 u Slivnu se dogodila prometna nesreća sa smrtnim ishodom. Nastradao je Josip Zeljko, dvanaestogodišnji dječak, koji je preminuo na putu do bolnice u Splitu. Njegova sestra Marina prošla je, na sreću, s lakšim ozljedama. Tragedija se nadvila nad cijelo Slivno. 24. kolovoza (četvrtak) U 17 sati sprovod dječaka Josipa Zeljka. Silan svijet došao je na pogreb. Na sprovodnoj Misi, uz župnika su sudjelovali don Anđelko Dukić, župnik u župi Mejaši u Splitu, i don Ivan Turić, svećenik u miru.

25. kolovoza (petak) Poduzetnik Tomo Barić završio s obnovom krova na župnoj dvorani.

27. kolovoza (nedjelja) Posjetio nas naš Slivanjac fra Ljubomir Šimunović, koji pastoralno djeluje na Britanskom otočju. Svetu misu je predvodio župnik, a fra Ljubomir propovijedao. Župnik mu je na kraju Mise zahvalio te mu zaželio plodonosan misionarski rad među našim sunarodnjacima u Ujedinjenom Kraljevstvu.

RUJAN

58

1. rujna (petak) Na Biakovi već dva dana bukti požar. Posebno je zahvatio sjevernu stranu. Zbog jakog vjetra, kanaderi rijetko uzlijeću, a plameni jezici, posebno na večer, izgledaju stravično.

2. rujna (subota) Danas je padala obilna kiša, koje odavna nije bilo. Osim što je ugasila požar na Biakovi, obilato je natopila zemlju te donijela svježinu i ublažila već nesnosnu ljetnu žegu.

IZ ŽUPNE KRONIKE

11. srpnja (utorak) Blagdan sv. Benedikta, zaštitnika Europe. Župnik u 19 sati predvodio misu i propovijedao kod benediktinki u Trogiru, na kojoj se uz “koludrice” okupilo i dosta Trogirana.

5. rujna (utorak) Prigodom početka nove školske godine, župnik u 8 sati u crkvi blagoslovio učenike i nastavnike naše škole. Poslijepodne, u 16 sati, župnik na sprovodu don Jakova Cikojevića na Studencima. 6. rujna (srijeda) Župnik imao ispite na KBF-u.

7. rujna (četvrtak) Prije podne, u 9 sati, župnik udijelio bolesničko pomazanje Iki Zeljku, koji je u vrlo lošem zdravstvenom stanju.

Poslijepodne, u 16 sati, župnik na sjednici Fakultetskog vijeća KBF-a u Splitu.

8. rujna (petak) Blagdan Male Gospe. Ove godine, po prvi put, hodočastilo se u Ramu (BIH). Bilo je 50ak hodočasnika. Svi su bili oduševljeni te su zaželjeli da i dogodine idemo u Ramu. 13. rujna (srijeda) U 16 sati sprovod Ike Zeljka.

29. rujna (petak) Za blagdan sv. Mihovila župnik predvodio Misu i održao propovijed u Prološcu, koji časti sv. Mihovila kao svoga zaštitnika i

59


IZ ŽUPNE KRONIKE

LISTOPAD

3. listopada (srijeda) Župnik prije podne na lectio brevis, čime su službeno započela predavanja na Teološkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu za Akademsku godinu 2017./2018.

Navečer je župnik sudjelovao na obredu preminuća sv. Franje Asiškog, utemeljitelja franjevačkog reda. Na obredu su bila okupljena sva braća franjevci iz samostana i samostanskog okružja.

5. listopada (četvrtak) Nastavljeni radovi na obnovi i čišćenju Naldijeve slike Presvetog Trojstva u našoj crkvi. Prošle godine obnovljena je jedna trećina slike, a u ovoj, drugoj, fazi cijela slika. Završna je faza predviđena za dogodine. Obnovu slike financira Ministartvo kulture RH.

60

18. listopada (srijeda) Blagdan sv. Luke. Danas prije podne tri su djelatnice, koje su radile na obnovi slike Naldijeve slike Presvetog Trojstva, završile svoj posao za ovu godinu. U 16 sati sprovod pok. Ante Nogalo, kojemu se prije nekoliko dana udijelio bolesničko pomazanje. 19. listopada (četvrtak) U 16 sati sprovod pok. Matije Glibota.

21. listopada (subota) U našoj crkvi, u 17 sati, vjenčali se Anamarija Čale i Ivan Omrčen.

29. listopada (nedjelja) U obavijestima na kraju Mise župnik je po prvi put iznio prijedlog o uređenju središnje staze u groblju, od mrtvačnice do crkve, te iznio način financiranja projekta: pobrojati grobnice, a kad iz više ponuda doznamo izvođača radova i iznos troškova, to onda podijeliti s brojem grobnica i izvući prosjek. Prve reakcije su bile vrlo pozitvne.

STUDENI 1. studenoga (srijeda) Svetkovina Svih svetih. Osvanuo je lijep i sunčan dan, 19 stupnjeva. U 8, 30 župnik je imao misu za pokojnu majku Jelu u župnoj crkvi sv. Roka u Vinjanima i odmah iza toga pošao u Slivno na Misu. Na Misu je došlo mnoštvo svijeta, a mnogi su ostali i vani jer u crkvi nije bilo mjesta. Pred Slivanjce sam ponovno na kraju Mise iznio prijedlog popločavanja središnje staze u groblju i ponovio način financiranja. Svi su to sa zadovoljstvom prihvatili.

Ćaća započeo, sin Mirko Drvetov nastavio

Navečer su se Slivanjci, prema starom običaju, okupili uz vatru ispred crkve i, umjesto potezanja konopa, slušali brecanje za duše svojih pokojnika. Mirko Prgomet “Drvetov” je nastavio tradiciju svoga oca te iz Selaka na ramenu donio vrlo teški panj za ogrijev.

IZ ŽUPNE KRONIKE

naslovnika župe. Uz mnoštvo Proložana, na Misi je sudjelovao i veliki broj policijskih djelatnika, koji slave arhanđela Mihovila kao svoga zaštitnika.

Ćaća započeo, sin Mirko Drvetov nastavio Slivanjci se uz brecanje usput i griju.

2. studenoga (četvrtak) Spomen svih vjernih mrtvih – Dušni dan. Slivno puno ljudi. Mnoštvo ih je također na Misi. Došli Slivanjci sa svih strana na grobove

Slivanjci se uz brecanje usput i griju

61


IZ ŽUPNE KRONIKE

3. studenoga (petak) U 14 sati sprovod pok. Milenka Parlova (“Čike”), hrvatskog branitelja.

4. studenoga (subota) Danas je završio jedan dio radova na župnoj dvorani i oko kuće. Preostaje još uređenje poda u dvorani i na terasi te postavljanje ograde. Od neugledne kućice ispala je vrlo lijepa i funkcionalna kuća. Radove je izvodila tvrtka “Gradnja Proložac”, u vlasništvu Frane Šerlije, u suradnji s koopernatima.

11. studenoga (subota) Iz Poljske je stigao i odmah i, s lijevu stranu ispred oltara, postavljen veliki oltarni križ, replika pastirskog i papinskog križa sv. Ivana Pavla II.

18. studenoga (subota) Nakon Mise za pokojne pošli smo do spomenika iza crkve, gdje smo obilježili “Dan sjećanja na žrtvu Vukovara”. Ondje smo položili cvijeće i zapalili svijeće za poginule branitelje Vukovara, kao i sve poginule hrvatske branitelje, te izmolili molitve za pokojne.

PRILOZI ZA CRKVU I ŽUPNI LIST „SLIVNO“ 26. 11. 2016. – 26. 11. 2017. U prošlogodišnjem božićnom broju našega Župnog lista “Slivno”, zbog pripreme i tiskanja Lista, vaše smo priloge zaključili s 26. studenoga 2017. U ovom božićnom broju nastavljamo odatle. Otada su svoje priloge dali:

ZA CRKVU 3. 12. 2016.: Ante i Marija Gabrić rođ. Glavaš = 50 € 3. 12. 2016.: Mara Glibota (za crkveni okoliš) = 200 KN 8. 12. 2016.: Anita Zorica rođ. Talaja = 100 € 14. 12. 2016.: Tvrtka Anđelka Vučka = 5000 KN 17. 12. 2016.: Mira Prgomet = 150 KN 17. 12. 2016.: Vlade i Vera Radalj = 250 € 18. 12. 2016.: Obitelj Ljubice Radalj = 500 KN 18. 12. 2016.: Mara Lozina pok Ivana = 100 KN 23. 12. 2016.: Obitelj pok. Miljenka Lozine = 2000 KN 23. 12. 2016.: Dr. Duško Lozina = 300 KN 25. 12. 2016.: Ante Barić Perin = 200 € 25. 12. 2016.: Melita i Mate Lozina = 200 KN 25. 12. 2016.: Slobodan Jukić = 1000 KN 25. 12. 2016.: Slavko Lozina (sudac) = 400 KN 26. 12. 2016.: Ante Jukić = 1000 KN 26. 12. 2016.: Miro Radalj = 5000 KN

29. 12. 2016.: Mladen Nogalo pok. Marijana = 100 €

62

30. 12. 2016.: Paula Tonkli = 150 € 31. 12. 2016.: Neda Marinović (“Tutić”) s djecom = 1000 KN 2. 01. 2017.: Ivica Prgomet (“Paškić”) = 500 KN 3. 01. 2017.: Ljuba Parlov ud. Vlade = 400 KN 7. 01. 2017.: Anđelko Prgomet (“Đero”) = 300 KN 14. 01. 2017.: Ljubomir Šimunović (iz Potomja) (za crkveni okoliš) = 200 KN 15. 01. 2017.: Obitelj pok. Dinke Mrkonjić = 1000 KN 21. 01. 2017.: Mario Lozina Gojkin (za crkveni okoliš) = 1000 KN 28. 01. 2017.: Ana Šimunović = 200 KN

28. 01. 2017.: Ante Glavaš (“Ćećo”) (za crkveni okoliš) = 50 € 28. 01. 2017.: Nikola Marinović 100 KN 2. 02. 2017.: N. N. = 200 KN 2. 02. 2017.: Mateo Šimunović (iz Hvara, student) = 20 € 11. 02. 2017.: Nada i Ivica Jukić (za crkveni okoliš) = 500 KN 25. 02. 2017.: Ivan Anić = 300 KN 26. 02. 2017.: Neda Barić pok. Vice = 50 € 26. 02. 2017.: Ante Vrdoljak pok. Ikice = 200 KN 26. 02. 2017.: Venka i Ivan Prgomet = 300 € 5. 03. 2017.: Marija Zeljko pok. Joze (za postaje križnog puta) = 100 € 11. 03. 2017.: Danko Kustura 1200 KN 14. 03. 2017.: Zdenka i Marko Lozina (Hamburg) = 100 € 18. 03. 2017.: Ana Glibota = 200 KN 19. 03. 2017.: Ljubica Glibota = 200 KN 19. 03. 2017.: N. N. = 100 švicarskih franaka 25. 03. 2017.: Mara Anić = 100 KN 26. 03. 2017.: Ivan Grančić (“Tekovac”) = 50 € 26. 03. 2017.: Iva Grepo ud. Ivana = 200 KN 2. 04. 2017.: Ivan Lozina = 300 KN 2. 04. 2017.: Obitelj pok. Cvite Lozina = 1650 KN 13. 04. 2017.: Branimir Mrkonjić (za crkveni okoliš) = 500 KN 13. 04. 2017.: Jozo Parlov = 100 KN 13. 04. 2017.: Željko Ćurčija (za crkveni okoliš) = 200 KN 15. 04. 2017.: Matija Radalj = 100 € 16. 04. 2017.: Matija Radalj (“Maca”) = 400 KN 16. 04. 2017.: Mila Brkušić (iz Bogomolja) = 100 KN 17. 04. 2017.: Dragica Prgomet = 100 KN 18. 04. 2017.: N. N. = 100 € 19. 04. 2017.: Sandra Judnić rođ. Ujević = 400 KN 19. 04. 2017.: Radojka i Ante Marinović (za crkveni okoliš) = 100 € 19. 04. 2017.: Radojka i Ante Marinović (za cvijeće

PRILOZI ZA CRKVUiliI ŽUPNI LIST „SLIVNO“ IZ Prilozi ŽUPNEzaKRONIKE „Slivno“ crkvu u 2016.

svojih najdražih. Mole za njih i s njima kao da razgovaraju. Zatim odlaze, ali se i obaziru. Oči su im pune suza. Osim suza kojima su poškropili svoje grobove, svi su i srce svoje ondje ostavili. Dirljivo i ganutljivo, lijepo i dostojanstveno. Iza mise smo, prema običaju, obavili procesiju oko groblja te na četiri mjesta izmolili molitve za pokojne (odriješenje).

63


PRILOZI ZA CRKVU I ŽUPNI LIST „SLIVNO“

20. 08. 2017.: Mila Mikrut = 200 KN 20. 08. 2017.: Ikica Glibota = 100 $ (kanadskih) 23. 08. 2017.: Goran Prgomet (iz Dervente podrijetlom iz Slivna) = 100 KN 25. 08. 2017.: Obitelj pok. Josipa Zeljko = 3000 KN 26. 08. 2017.: Neda Matković rođ. Prgomet = 100 KN 26. 08. 2017.: Vice Lozina s obitelji = 300 KN 26. 08. 2017.: Josip Barić = 200 KN 27. 08. 2017.: Tomislav Glibota = 100 € 27. 08. 2017.: Paula Tonkli = 100 € 27. 08. 2017.: Kristijan, Natalija i Mija Nogalo = 100 $ (američkih) 27. 08. 2017.: Miljenko i Ana Nogalo = 200 $ (američkih) 29. 07. 2017.: Renata Vučko rođ. Parlov = 50 € 30. 08. 2017.: Ivan talaja = 50 € 13. 09. 2017.: Jurica Lozina = 400 KN 17. 09. 2017.: Neda Zeljko ud. Ike = 1500 KN 23. 09. 2017.: Iće Vrdoljak = 50 € 23. 09. 2017.: Miro Jukić Antin = 200 KN 23. 09. 2017.: Ante Prgomet Jozin (“Beran”) = 50 $ (australskih) 23. 09. 2017.: Mara Potočnjak (Australija) = 200 $ (australskih) 30. 09. 2017.: Ljubica Jukić rođ. Mikrut = 200 KN 1. 10. 2017.: Vladimir Marinović = 200 KN 8. 10. 2017.: Nediljko Ravlić = 50 € 19. 10. 2017.: Obitelj pok. Ante Nogalo 2000 KN 19. 10. 2017.: Obitelj pok. Ante Nogalo (za obnovu crkvenog kora) = 1500 KN 19. 10. 2017.: Obitelj pok. Matije Nogalo = 1000 KN 20. 10. 2017.: Nevenka Šoti rođ. Grančić = 150 € 22. 10. 2017.: Milan Vrdoljak (“Janjin”) (za oltarski križ) = 100 KN 27. 10. 2017.: Don Vlado Mikrut (za obnovu crkvenog kora) = 300 KN 28. 10. 2017.: Marija Marinović Nikšina = 400 KN 29. 10. 2017.: Joko Jukić (“Macukić”) (za obnovu kora) = 500 KN 29. 10. 2017.: Jozo Parlov = 100 KN 29. 10. 2017.: Ivica Puljiz Vladin (za obnovu kora) = 200 KN 1. 11. 2017.: Ivanka Vučko ud. Milivoja = 200 KN 4. 11. 2017.: Nediljko Glavaš = 50 € 4. 11. 2017.: Nediljko Talaja = 200 KN 4. 11. 2017.: Vesna Lončar rođ. Talaja = 300 KN 5. 11. 2017.: Iva Parlov (za crkveni kor) = 200 KN

5. 11. 2017.: Ante Lozina (“Paćak”) (za crkveni kor) = 200 KN 5. 11. 2017.: Milan Parlov pok. Vrućana = 200 KN 5. 11. 2017.: Obitelj pok. Milenka Parlova, hrvatskog branitelja = 2500 KN 11. 11. 20117.: Ivanka Marinović = 100 KN 25. 11. 2017.: Tomislav Glibota (za crkveni kor) = 100 € 26. 11. 2017.: Šime Radalj (za crkveni kor) = 400 KN 26. 11. 2017.: Josip Mrkonjić = 100 KN 26. 11. 2017.: Darinka Vrdoljak = 50 € Zaključeno s 26. studenoga 2017.

ZA ŽUPNI LIST “SLIVNO” 26. 11. 2016.: Zorka Lozina Tonkli = 50 € 2. 12. 2016.: Marko Lozina Milenkin = 200 KN 3. 12. 2017.: Hrvoje Lozina = 100 KN 3. 12. 2016.: Obitelj Marije Čurčija = 200 KN 3. 12. 2016.: Miljenko Lozina (“Meša”) = 100 KN 17. 12. 2016.: Ante Barić = 150 KN 17. 12. 2016.: Ante i Vera Radalj = 50 € 25. 12. 2016.: Nediljko Mrkonjić Ivičin = 100 KN 25. 12. 2016.: Ante Barić Perin = 100 € 25. 12. 2016.: Nadia i Jurica Jukić = 50 € 26. 12. 2017.: Danijela Hrnić = 100 KN 29. 12. 2016.: Jozo Grepo = 50 € 29. 12. 2016.: Ivan Mikrut pok. Antiše = 300 KN 30. 12. 2016.: Nediljko Talaja = 200 KN 31. 12. 2016.: Mirko Selak (“Drvetov”) = 200 KN 7. 01. 2017.: Jozo Barić = 100 KN 7. 01. 2017.: Anđelko Prgomet (“Đero”) = 100 KN 7. 01. 2017.: Ivo Talaja = 500 KN 7. 01. 2017.: Ante Lozina (“Paćak”) = 100 KN 8. 01. 2017.: Ante Nogalo pok. Petra = 200 KN 21. 01. 2017.: Petar (“Pergo”) Katavić = 200 KN 29. 01. 2017.: Neda Marinović (“Tutić”) = 100 KN 2. 02. 2017.: Marija Katavić = 200 KN 12. 02. 2017.: Ante Prgomet (“Paškić”) = 200 KN 12. 02. 2017.: Iko i Ivona Mrkonjić = 50 € 18. 02. 2017.: Vlade Barić = 150 KN 21. 02. 2017.: Ikan Lozina = 100 KN 21. 02. 2017.: Milka Grbić rođ. Lozina = 100 KN 21. 02. 2017.: Snježana Bakalić rođ. Lozina = 100 KN 25. 02. 2017.: Nediljko Parlov pok. Vrućana = 200 KN

26. 02. 2017.: Mira Jakovčić rođ. Zeljko = 100 KN 26. 02. 2017.: Milena Zeljko = 50 KN 26. 02. 2017.: Ante Vrdoljak pok. Ikice = 200 KN 8. 03. 2017.: Ikan Glibota = 200 KN 12. 03. 2017.: Josip Lozina pok. Tražimira = 100 KN 12. 03. 2017.: Mirjana Bošnjaković rođ. Ravlić = 100 KN 18. 03. 2017.: Ana Glibota = 100 KN 19. 03. 2017.: Ljubica Glibota = 100 KN 25. 03. 2017.: Mara Anić = 100 KN 26. 03. 2017.: Iva Grepo ud. Ivana = 100 KN 26. 03. 2017.: Silva i Željko Mrkonjić = 200 KN 1. 04. 2017.: Damir Radalj = 100 KN 2. 04. 2017.: Danko Kustura = 200 KN 5. 04. 2017.: Ivan Talaja pok. Ante = 200 KN 8. 04. 2017.: Dane Prgomet = 100 KN 13. 04. 2017.: Branimir Mrkonjić = 200 KN 13. 04. 2017.: Jozo Parlov = 100 KN 14. 04. 2017.: Zora Parlov ud. Vinka = 100 KN 16. 04. 2017.: Matija Rdalj (“Maca”) = 100 KN 16. 04. 2017.: Ante Lozina pok. Josipa = 200 KN 16. 04. 2017.: Vasilija Kustura = 300 KN 17. 04. 2017.: Jozo Anić s obitelji = 200 KN 19. 04. 2017.: Radojka i Ante Marinović = 50 € 30. 04. 2017.: Obitelj Dragana Glibote = 100 KN 6. 05. 2017.: Pave Marinović = 400 KN 6. 05. 2017.: Petar i Mara Grepo = 100 $ (američkih) 20. 05. 2017.: Mirko Barić = 200 KN 28. 05. 2017.: Petar Nogalo = 100 KN 3. 06. 2017.: Don Vlado Mikrut = 50 € 3. 06. 2017.: Ljubica Kustura (Osijek) = 100 KN 7. 06. 2017.: Mirjana Parlov = 50 € 10. 06. 2017.: Anica Parlov = 100 KN 10. 06. 2017.: Ankica Parlov = 100 KN 10. 06. 2017.: Marija Soldatić = 100 KN 12. 06. 2017.: Iva Vučko rođ. Glibota = 50 $ (australskih) 12. 06. 2017.: Jagoda Vučko ž. Marinka = 50 $ (australskih) 12. 06. 2017.: Jurica Zvonko Prgomet = 50 $ (australskih) 15. 06. 2017.: Ljuban Glibota pok. Jakova = 50 € 17. 06. 2017.: Marija Bjelik – Parlov = 150 KN 18. 06. 2017.: Jeroslav Glavaš = 200 KN 25. 06. 2017.: Robert i Enđi Paša = 500 KN 1. 07. 2017.: Oliver Zamzow – Protrka = 50 €

PRILOZI ZA CRKVU I ŽUPNI LIST „SLIVNO“

64

na Presv. Trojstvo) = 50 € 22. 04. 2017.: Ivica Radalj = 150 KN 29. 04. 2017.: Obitelj pok. Mile Lozina ud. Mirka = 4200 KN 30. 04. 2017.: Obitelj Dragana Glibota = 100 KN 30. 04. 2017.: Vlade Lozina = 50 € 30. 04. 2017.: Vinko Lozina Vladin = 50 € 13. 05. 2017.: Ivan Marinović (za crkveni okoliš) = 100 € 13. 05. 2017.: Miljenko Jakovina = 200 KN 20. 05. 2017.: Nediljko Lozina (“Bigić”) = 250 KN 27. 05. 2017.: Obitelj pok. Joze Jukić = 1500 KN 28. 05. 2017.: Mila Mikrut = 200 KN 3. 06. 2017.: Milan (“Mićo”) Kustura = 200 KN 3. 06. 2017.: Ivanka Lozina ud. Anđelka = 50 € 3. 06. 2017.: Ante i Sintija Marušić = 500 KN 4. 06. 2017.: N. N. (za cvijeće na Presv. Trojstvo) = 200 KN 7. 06. 2017.: Mirjana Parlov = 50 € 10. 06. 2017.: Tomislav Parlov = 400 KN 12. 06. 2017.: Iva Vučko rođ. Glibota = 50 $ (australskih) i 250 KN 15. 06. 2017.: Ljuban Glibota pok. Jakova = 100 € 24. 06. 2017.: Dr. Duško Lozina = 50 € 25. 06. 2017.: Robert i Enđi Paša = 500 KN 1. 07. 2017.: Ante Katavić Perin = 200 KN 1. 07. 2017.: Oliver Zamzow – Protrka = 500 € 8. 07. 2017.: Marija Nogalo = 500 € 9. 07. 2017.: Marija i Ante Prgomet (“Beran”) = 200 € 12. 07. 2017.: Obitelj pok. Matije Jukić = 1000 KN 16. 07. 2017.: Rozarija Prgomet = 200 KN 5. 08. 2017.: Anđelko Prgomet pok. Danka = 300 KN 6. 08. 2017.: Mira Lozina = 50 € 12. 07. 2017.: Ivana Lozina ud. Ivana (New York) = 100 $ (američkih) 12. 08. 2017.: Milan Lozina Antin (New York) = 200 $ (američkih) 13. 08. 2017.: Toni Parlov = 100 € 15. 08. 2017.: Oliver Zamzow = 1000 KN 19. 08. 2017.: Mario Kovačević = 200 € 19. 08. 2017.: Dragica Zeljko pok. Mrkonjušića = 200 KN 19. 08. 2017.: Obitelj Drage Barić = 200 KN 20. 08. 2017.: Milijana i Mario Glavaš = 50 € 20. 08. 2017.: Ante i Astrih Prgomet = 500 KN 20. 08. 2017.: Ivanka Lazić rođ. Glibota = 300 KN

65


PRILOZI ZA CRKVU I ŽUPNI LIST „SLIVNO“

23. 09. 2017.: Petar Barić = 200 KN 23. 09. 2017.: Dragica Anić pok. Ivana = 100 KN 23. 09. 2017.: Anđelko i Mara Lozina = 100 € 23. 09. 2017.: Iće Vrdoljak = 200 KN 23. 09. 2017.: Mate Talaja (Osijek) = 200 KN 23. 09. 2017.: Ante Prgomet Jozin (“Beran”) = 50 $ (australskih) 23. 09. 2017.: Mara Potočnjak (Australija) = 50 $ (australskih) 24. 09. 2017.: Mila Mikrut = 100 KN 30. 09. 2017.: Vlade i Iva Prgomet = 200 KN 30. 09. 2017.: Lavorka i Božo Radalj (New York) = 100 € 1. 10. 2017.: Danko Kustura = 200 KN 7. 10. 2017.: Slavka Lozina ud. Milana (New York) = 100 € 8. 10. 2017.: Nediljko Ravlić = 200 KN 19. 10. 2017.: Dr. Ante Glibotić = 100 € 28. 10. 2017.: Dr. Duško Lozina = 100 KN 29. 10. 2017.: Vlade Glavaš = 200 KN 29. 10. 2017.: Joko Jukić (“Macukić”) = 200 KN 1. 11. 2017.: Ljubica Mrkonjić ž. Mate = 100 KN 1. 11. 2017.: Ivan Selak = 100 KN 4. 11. 2017.: Nediljko Talaja = 200 KN 4. 11. 2017.: Vesna Lončar rođ. Talaja = 200 KN 4. 11. 2017.: Ivica Prgomet (“Paškić”) = 300 KN 5. 11. 2017.: Jozo Barić = 200 KN 5. 11. 2017.: Milan Parlov pok. Vrućana = 200 KN 12. 11. 2017.: Anđelko Katavić = 200 KN 18. 11. 2017.: Zorka Lozina Tonkli = 50 € 18. 11. 2017.: Zorka Jukić pok. Josipa = 100 KN 18. 11. 2017.: Ivica Parlov = 100 KN 26. 11. 2017.: Šime Radalj = 200 KN 26. 11. 2017.: Josip Mrkonjić = 100 KN

IN MEMORIAM

IZ ŽUPNE SLIVNO KRONIKE IN MEMORIAM

66

1. 07. 2017.: Ante Glavaš (“Ćećo”) = 200 KN 3. 07. 2017.: Vice Lozina 20 € 9. 07. 2017.: Marija i Ante Prgomet (“Beran”) = 200 KN 16. 07. 2017.: Petar Prgomet pok. Danka = 200 KN 22. 07. 2017.: Marin Parlov = 200 KN 22. 07. 2017.: Zdenka Lozina ud. Anđelka = 50 $ (australskih) 22. 07. 2017.: Damir Selak pok. Jure = 100 $ (australskih) 29. 07. 2017.: Vlade Marinić = 150 KN 29. 07. 2017.: Ljubica Barić = 100 KN 29. 07. 2017.: Sandra Anić (unuka pok. “Reluše”) = 50 € 5. 08. 2017.: Anđelko Prgomet pok. Danka = 100 KN 5. 08. 2017.: Ante Lozina pok Dode = 200 KN 6. 08. 2017.: Ljubica Mikruat = 200 KN 6. 08. 2017.: Ante i Ljubica Mihaljević = 200 KN 6. 08. 2017.: Ivan i Matija Lešina rođ. Grepo = 200 KN 9. 08. 2017.: Željko i Marija Bošnjak rođ. Glavaš = 250 KN 12. 08. 2017.: Petar Lozina pok. Tražimira = 100 KN 12. 08. 2017.: Milan Lozina Antin (New York) = 100 $ (američkih) 13. 08. 2017.: Slobodanka Glibota = 30 € 13. 08. 2017.: Toni Parlov = 200 KN 15. 08. 2017.: Don Vlado Mikrut = 200 KN 19. 08. 2017.: Ivan i Dragica Marinović = 250 KN 19. 08. 2017.: Mario Kovačević = 200 KN 19. 08. 2017.: Ljubica Mužić = 200 KN 19. 08. 2017.: Antunica Glibota = 150 KN 19. 08. 2017.: Obitelj Drage Barić = 100 KN 20. 08. 2017.: Milijana i Mario Glavaš = 50 € 20. 08. 2017.: Marija Janković rođ. Glibota = 200 KN 20. 08. 2017.: Ivanka Lazić rođ. Glibota = 200 KN 20. 08. 2017.: Ikica Glibota = 50 $ (američkih) 20. 08. 2017.: Oliver Zamzow = 200 KN 24. 08. 2017.: Mira i Jozo Prgomet (Švedska) = 1000 KN 26. 08. 2017.: Matija Radalj = 400 KN 26. 08. 2017.: Josip Barić = 200 KN 26. 08. 2017.: Filomena Barić = 100 KN 27. 08. 2017.: Tomislav Glibota = 50 € 27. 08. 2017.: Miljenko i Ana Nogalo = 100 $ (američkih) 29. 08. 2017.: Renata Vučko rođ. Parlov = 100 KN 30. 08. 2017.: Ivan Talaja = 200 KN 17. 09. 2017.: Stipe Vučko = 200 KN

Zaključeno s 26. studenoga 2017.

67


IN MEMORIAM

(1938.-2017.)

Ljubo je rođen 01. 01. 1938. u Slivnu. U brojnoj obitelji odrastao je uz majku Ivu, oca Mirka, braću: Vladu, Pantu, Juru i sestre: Milu, Slavku, Maru i Zoru. Već sa 13 godina odlazi u Pulu na školovanje u Brodograđevno industrijsku školu, gdje je stekao zvanje kvalificiranog stolara. Uz rad se doškolovao, pa je završio srednju Upravnu školu, Višu školu za organizaciju rada u Zagrebu i upisao četvrtu godinu na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. Do kraja 1967. godine radio je razne poslove i bio na raznim funkcijama, a od 1. siječnja 1968. godine pa sve do umirovljenja radio je u Croatia osiguranju na raznim poslovima pribave, a posljednjih 15 godina obnašao je dužnost šefa odjela za opće, pravne i kadrovske poslove. Isto tako, punih 28 godina sam je uređivao i vodio emisiju Croatia osiguranja na radio Puli, koja se emitirala jednom mjesečno. U slobodno vrijeme se bavio raznim aktivnostima, pa je tako bio medu prvim članovima Ferijalnog saveza, a od 1967-1970 je bio prvi predsjednik Ferijalnog saveza općine Pula. Bavio se i kulturnim djelatnostima: od 1960-1965 bio je jedini amater glumac u Istarskom narodnom kazalištu Pula. Također je bio jedan od trojice osnivača Omladinskog Kulturno umjetničkog društva “Istra” u Puli, gdje su uz ostale sekcije bili i svjetski poznati harmonikaši “Stanko Mihovilić”. U 35 godina rada tog društva u više navrata obnašao je dužnosti tajnika i predsjednika. Svoje rodno Slivno nikada nije zaboravio i rado je i često u njega navraćao sa svojom obitelji. Iza Ljube je ostala supruga Anica, sin Mirko sa Biserkom, nevjesta Mari i unuka Marija. Posljednji pozdrav odala mu je rodbina, prijatelji i znanci, a posebno njegovi Slivanjci iz Pule dana 14.01.2017. godine kada je položen u obiteljsku grobnicu uz starijeg sina Vilija koji je preminuo 2003. godine od teške bolesti. Zahvaljujemo se svima koji su na bilo koji način ispratili našeg Ljubu na vječni počinak i sačuvali ga u sjećanju. Neka Ti je laka ova naša istarska zemlja koju si toliko volio i cijenio i na kraju odabrao za svoje posljednje počivalište. Tvoja zahvalna obitelj

Ljubica Gotić rođ. Prgomet

MILAN MARINOVIĆ ( Slivno 4.11.1927. – Sisak 12.1.2017.) U četvrtak 12.siječnja 2017., u devedesetoj godini života, tiho i smireno, naš Milan predao je svoju dušu Gospodinu. Tijekom duge bolesti, strpljivo je podnosio svoj križ. U zadnjim trenucima ispratili su ga moja sestra Mara, kćeri Mirjana i Ankica, unuk Lovro te zet Milan, koji su ga godinama čuvali i njegovali, kao i svi mi koji smo u mislima i molitvi bili s njim, kako bi mu pokazali ljubav i zahvalnost za njegovu dobrotu i plemenitost. Milan se rodio u Slivnu. Poslije osnovne škole odlazi u fratarsku gimnaziju u Sinj, koju je zbog rata morao prekinuti. Nakon rata, završava klasičnu gimnaziju u Splitu te se zapošljava kao činovnik u Imotskom. Obzirom da je bio u državnoj službi, 14. travnja 1953. godine u crkvi Gospe od anđela, tajno ga je s mojom sestrom Marom, vjenčao naš stric fra Ivan Glibotić, a ja sam im bio kum. Kao i mnogi iz sela, Milan i Mara ubrzo odlaze iz rodnog kraja u Slavoniju. Te odlaske simbolično opisuje naš pjesnik Petar Gudelj:” Ni ti nisi stigao procvjetati u našoj Imotskoj krajini! Samo si u njoj niknuo kao naše cmilje, kadulja i vrisak, pa si otišao u ravnu i plodnu Slavoniju i tamo si uvijek bio Slivanjac, Imoćanin i Slavonac!” Prvo su živjeli u Privlaci kod Vinkovaca, a poslije sele u obližnji Otok, općinski centar, gdje je Milan , uz posao tajnika Općine, završio Pravni fakultet u Zagrebu. Tu su se rodile njihove kćeri Mirjana i Ankica. I ja sam imao sreću, jer su me, u ljeto 1957., Milan i sestra Mare uzeli k sebi. Kod njih sam završio gimnaziju te upisao Veterinarski fakultet u Zagrebu. Zato sam mu uvijek bio neizmjerno zahvalan. Krajem 1962. godine, Milan s obitelji seli u Sisak. Tamo je, sve do odlaska u mirovinu,obavljao odgovorne poslove te uvijek bio društveno aktivan. Bio je godinama tajnik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Sisak. Trideset godina je bio predsjednik Društva prijatelja Hajduka, a do smrti počasni predsjednik. U svim mjestima gdje je radio, ljudi su u njemu upoznali odgovornog, vrijednog i druželjubivog čovjeka od riječi, uvijek spremnog pomoći i učiniti dobro. U ona zla vremena, mnogi su bili ravnodušni prema učinjenoj nepravdi te zbog boljeg položaja, zaboravljali na svoje bližnje. Sve dok nisam otišao u inozemstvo, njegova obitelj mi je bila dom. Svi mi zahvaljujemo dragom Bogu što nam je podario Milana. Neka mu je laka hrvatska zemlja kojom se uvijek dičio. dr. Ante Glibotić Murnau - Seehausen

IN MEMORIAM

LJUBOMIR PARLOV

Rođena u Slivnu 25.6.1926., a preminula 24.11.2016. u Osijeku, voljena i nikad zaboravljena od svoje braće i sestara. Voli te tvoja seka Nada.

68

69


IN MEMORIAM

(1936.- 2017.)

Dragi naši... Želimo vam zahvaliti što ste bili uz nas uvijek kada nam je to bilo najpotrebnije. Uz vas smo naučili da materijalne stvari nisu ono što život čini ljepšim, da je sve ono što nas usrećuje zapravo u nama samima; zagrljaj, poljubac, osmijeh, lijepa riječ dovoljne su da nekome uvelike poprave dan. Uvijek ste nam govorili da vjerujemo u ljude i da ljude ne dijelimo na dobro i zlo,da pomognemo ako možemo. Nema riječi da vam zahvalimo za sve što ste nam pružili kroz dane našeg odrastanja. Znamo da nas čuvate sa neba jer vi ste bili i ostali naši anđeli čuvari.... Naše ruke vas više ne mogu zagrliti ,ali vas mi zato grlimo svojim molitvama I gotovo smo sigurni da to osjećate... Vi ste bili naši najveći prijatelji i to prijatelji bez interesa. Prvo si ti dragi tata otišao, a tvoja Dinka nije mogla bez tebe počela je” venit” i vrlo brzo otišla za tobom. Znam da bi ti sad rekao “Ma šta to pišeš” ,ali eto tako je to bilo… Uvijek si bio za društvo, akciju,veselje zezanciju... Imao si puno prijatelja koji nam se i danas jave s osobitim zadovoljstvom. Pričaju o “starim danima “ i imaju riječi hvale za tebe ... A ti draga moja MAMA tako plemenita, posebna, kod sviju omiljena, uvijek nasmijana,vesela, puna dobrote i vedrine tvoja pjesma je utihnula kad je tvoj Petar otišao.... Draga Majko dođeš mi u snove pa se ispričamo ko nekad se smiješ i onda opet odeš i dugo još odzvanja tvoj smijeh i tvoja pjesma ... A ja znam da sam budna tek kad mi suza niz lice krene... I još za kraj:

IN MEMORIAM

DINKA I PETAR MRKONJIĆ

Dok pišemo ove retke, nastojimo na papir prenijeti sve ono što je jedan poseban čovjek značio jednoj sasvim običnoj obitelji. Dok biramo riječi i fraze ovog teksta, teško je izbjeći sjećanja i emocije koje se javljaju sa svakom novom otisnutom riječi. Imamo čak i osjećaj da, dok sjedimo za stolom i diskutiramo kako savršeno napisati tekst o djedu, da neka čudna energija struji između nas i tjera nas da brišemo i ponovno pišemo rečenice jer znamo da moraju biti savršeno sročene. Jer bi on htio da sve bude savršeno. Jer, ipak, sve što je on radio je moralo biti kako treba. Zato se nadamo da ga nećemo razočarati. Jure Anić je rođen 9. rujna 1936. godine u Slivnu. U rodnoj grudi je proveo djetinjstvo i svoje školske dane. Na obroncima seoskih brdašaca upoznaje svoju Mariju s kojom,u potrazi za boljim životom, odlazi u Njemačku. Nakon nekoliko godina mukotrpnog rada i s ponešto ušteđevine, Jure i Marija se vraćaju u domovinu te u Splitu provode ostatak života. Veliki dio radnog vijeka nakon povratka iz tuđinstva, Jure je odradio u Elektrodalmaciji u Splitu gdje je zasluženo dočekao umirovljeničke dane. „Dragi dide, zapita se čovjek dolazi li s godinama i priprema za nečiji odlazak?! Ti si nama to priuštio naglo, tiho i nespremno, nikako u tvom stilu... toliko da ni posljednju, tebi najdražu kavu sa šlagom, nismo stigli pošteno ispiti. I sada nam prolaze glavom sve tvoje priče, anegdote i šale kojima si uvijek uveseljavao naša druženja. Nikad nećemo zaboraviti tvoj uglađeni gospodski stil, svaku tvoju toplu riječ, brižan pogled, svaku kunu, sate čuvanja i one ukusne obroke koje si dijelio s nama. Isto tako znamo da ti je jako nedostajala baka... sada nas vjerojatno gledate iz Rajskog Vrta, držeći se za ruke baš kao nekada. Pazite na svoje unuke s nekih nebeskih visina i zračite radošću i ljubavlju jer su vaša dva srca opet jedno. Sada ste visoko negdje iznad napaćenog tla, visoko gore gdje sunce vječno sja i ptice nebeske lete i gdje se cijene ljudi čiste duše. Sve tvoje dobro ostaje duboko u nama u našim srcima, umu i foto albumu. Ako se pitaš s kojom bojom da oslikamo vrijeme s tobom, svaka boja se smije i ostaje zauvijek kao pečat tvoje i bakine ljubavi i topline. I ako nekad pogriješimo, pokleknemo ili zaboravimo, zastati ćemo i zapitati zvijezde koliko nas dijeli od Vas i Vaših visina. Truditi ćemo se da ostanemo ljudi vrijedni Vašeg ponosa”. Vole te tvoji unuci i praunuka.

70

JURE ANIĆ

Kada mi je teško i duša me boli, Pogledam u nebo Jer tamo je netko koga puno volim... Vrijeme ide dani su puni sjete Sve češće pogledi nam k nebu lete... Iako vas ne vidimo znamo da ste tu S nama uvijek u dobru i u zlu... Počivajte u miru Božjem! Vaša djeca.

MILENKO PARLOV

(01. 10. 1958 -28. 10. 2017) Hrvatski branitelj

       Rođen je Slivnu. U rodnom mjestu je završio i osnovnu školu. Nakon toga odlazi u Split na daljnje školovanje te u gradu pod Marjanu osniva i svoju obitelj. Sudionik je Domovinskog rata od početka do kraja. Nakon rata zapošljava se kao pirotehničar i sudjeluje u razminiranju Republike Hrvatske. Odlazi u Zagreb, gdje se razbolio i nakon kratke bolesti zauvijek nas napustio. Uz vojne počasti, pokopan je u svom rodnom Slivnu 3.studenoga 2017.   Hrvatski ratniče, laka ti bila Hrvatska zemlja koju si toliko volio i za koju si se nesebično borio.           Počivao u miru Božjem!

71


IN MEMORIAM

(15. 10. 1952. – 11. 09. 2017.) Hrvatski branitelj Slivno je izgubilo svog pučkog virtuoza, gangaša, kantača i animatora Otišao je jedan časni i svestrani promicatelj pradjedovske predaje i čuvar slivanjskih običaja i pošteni hrvatski branitelj. Iko Zeljko. Iko se rodio 15. listopada 1952. godine u Slivnu, od oca Jure i majke Matije r. Lozina. U mladosti, kao i mnogi Slivanjci, sedamdesetih godina prošloga stoljeća, sa svojim susjedima Zeljicima i drugim Slivanjcima krenuo u tuđinu u potrazi za boljim životom. Nije to bila ni brzopleta ni laka odluka. Nakon tri godine provedene u Njemačkoj, 1973., odlučio je, vratio se u svoju domovinu Hrvatsku, te godinama radio u Šibeniku i u Splitu. Svake subote je dolazio u Slivno. U Slivnu je upoznao i svoju suprugu Nediljku Kustura, s kojom je sklopio brak u crkvi Presvetog Trojstva, 1. prosinca 1990. godine. Nakon umirovljenja, 1999. godine vratio se u rodno Slivno, gdje mu je bila supruga, tu mu je bio njegov jedini dom. Katkad bi odlazio raditi u Makarsku, ali se svaku večer vraćao kući. Volio je životinje, i najveća mu je radost bila poći u šetnju sa svojim psom… U obiteljskom domu u Slivnu, okružen ljubavlju svojih najbližih i najmilijih, supruge, brata, rođaka i prijatelja, dočekao je i smrt, prelazak u vječni život, u ponedjeljak 11. rujna 2017. Volio je svoje Slivno, svoj kamen. Bio je društven. Volio se družiti sa prijateljima, zakartati, zapjevati, zagangati… dobar, maran, vrijedan, dobrohotan prema svima. Svim srcem je njegovao slivanjske običaje, bio u njima aktivan i više nego aktivan, od kantanja i gange, do veličanstvenih mačkara. U svemu do posljednjega daha. Bio je najpoznatiji i najvrsniji slivanjski mačkar, nikad nije izostao, niz godina je bio najbolja slivanjska Ciganka, jedanput Baba, potom godinama Cigo… Bio je vrstan poznavatelj tradicijskog pjevanja: gange i kantanje, u čemu je nemjerljiv njegov veliki zanos i doprinos, jer je jedan od poticatelja i utemeljitelja tradicionalne smotre gange Gangafest Slivno. Iko je oko sebe okupljao i ostale slivanjske glazbenike-gangaše, ljude nadahnute pučkim glazbenim stvaralaštvom. Bio odličan pučki pjevač s izvrsnim osjećajem za tonalitet, i dok nije obolio, u svemu je bio velik, srcem i zanosom i nije propustio ni jedno kantanje Muke Isusove u pučkoj procesiji Za Križem na Velik petak, niti jedne Slivanjske mačkare, a ni Gangafest, otkad se utemeljio. Kada je zaprijetio rat i srpska agresija na Hrvatsku, Iko se spremno odazvao braniti svoj dom i sudjelovati u stvaranju države Hrvatske. Po završetku Domovinsko obrambenog rata, Odlukom predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana na temelju članka 98. Ustava RH odlikovan je medaljom OLUJA u Zagrebu, 26. rujna 1995., a odlukom Republike Hrvatske Ministarstva obrane Glavni stožer Hrvatske Vojske,

72

Zborno područje Split, 6. Domobranska pukovnija (158. brigada), za uspješno izvršavanje povjerenih zadaća, te doprinos u obrani suvereniteta, samostalnosti, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti RH, kao i za doprinos u razvoju postrojbe.

Iz rata se vratio živ, ali nesretan. Rat je odnio život njegovog starijeg brata Milana koji je poginuo 2. prosincu 1991. godine pred svojom kućom u Osijeku, od četničke granate. On je ostao živ, ali traume iz rata, ostavile su posljedice od kojih je prerano podlegao teškoj bolesti, i smrti. Na svečanom pogrebu, uz svetu misu koju je predvodio župnik fra Željko Tolić, i počasnu vojnu pratnju i paljenje patrona, pod hrvatskim stijegom, pokopan je, u srijedu, 13. Rujna 2017., u groblju Presvetog Trojstva u Slivnu. Njegovo srce živjelo je za Slivno. Zahvalni smo Bogu za njegov život, što nam je darovao Iku, plemenita hrvatskog sina, muža, brata, strica, rođaka, i prijatelja. Iko je bio i bratim Presvetog Oltarskog Sakramenta, a zbog svoje skromnosti, jednostavnosti i spontane neposrednosti bio je drag svima koji su ga poznavali. Njegovim odlaskom Slivno je izgubilo svog pučkog virtuoza, gangaša, kantača i animatora.

IN MEMORIAM

IKO ZELJKO

Dragi Iko, s ponosom i ljubavlju čuvamo uspomenu na Tebe. Neka Ti je laka hrvatska zemlja za koju si živio, i neka Ti duša sa Svim Svetima u Raju uživa slavu. S nama ćeš živjeti, za tobom tuguju tvoji najmiliji: supruga Neda, brat Ante, nevjesta Maja, nećak Jure, nećakinje Kristina, Katarina, Matilda i Antonija i ostala rodbina, svi tvoji Zeljci i prijatelji. Dragica Zeljko

Jozo Parlov: Sijećanje na Iku Zeljko pok. Jure Nakon što smo se na našem groblju Presvetoga Trojstva krajem kolovoza oprostili od našeg dragoga slivanjskog anđela Josipa Zeljka, nedugo zatim munjevito se proširila vijest: umro je Iko Zeljko! Za člana crkvenog pastoralnog vijeća imenovao ga je blagopokojni splitsko-makarski nadbiskup mons. Ante Jurić, za vrijeme župnikovanja fra Stjepana Matića. Stoga, osjećam potrebu da se zahvalim našem Iki na ljudskom, prijateljskom i kršćanskom druženju, jer je uvijek bio rado viđen i dobrodošao. Mi Slivanjci ćemo ga se uvijek rado sjećati kao predvodnika grupa nas kantača na slivanjski Veliki petak, sve dok ga je zdravlje služilo. Sjećam se kad smo se dogovarali sa ondašnjim župnikom fra Rafaelom Begićem oko proslave 250te godišnjice naše župne crkve Presvetog Trojstva u kolovozu 2003.godine, Iko je rekao: „Trebamo pozvati crkvene velikodostojnike, nadbiskupa Marina Barišića, provincijala fra Željka Tolića (sadašnjeg slivanjskog župnika) kao i sve naše bivše župnike, slivanjske svećenike i svećenike Imotskog dekanata i sve prijatelje Slivna.“ U ovom trenutku, sjećajući se kako je naš Iko na stotine puta zakantao: „Sine Božji, budi hvaljen. Po sve vijeke vjekov’. Amen.“ , molim dobroga i milosrdnog Boga da mu oprosti sve grijehe koje je kao nesavršeni čovjek počinio te ubroji u pravednost sva Ikina dobra djela, koja je učinio za svoju obitelj, svoje rodno mjesto Slivno i, kao hrvatski branitelj, za Lijepu našu domovinu, suverenu Republiku Hrvatsku. Počivao u miru Božjem!

73


IN MEMORIAM

04.05.2005.-22.08.2017. Moj Josipe.... Moj sokole…

Moj dječak....

Kako da tvojih 12 godina stavim na papir…? Rođen si par dana prije Sv.Duje ali ime smo ti dali po Bibliji. Sestra ti je starija Marija, a tebi smo odlučili dati ime upravo po Josipu iz Biblije. Imaš i mlađu sestru Maju. Krstili smo te u Crkvi Presvetog Trojstva u Slivnu kao i tvoje sestre. Od malena si bio veseli dječak i volio si se igrati sa sestrama, nije ti smetalo što su one curice, znali ste se zabavljati. U vrtiću su te tete obožavale posebno tvoja teta Vera, kad bi došli po tebe u vrtić, ti bi uvijek bio u njenom krilu - od sve djece –TI! U školi ista priča, tvoju učiteljicu Lorenu si odmah osvojio, voljela te kao svoga - jednom prigodom mi je rekla u 4.razredu kad vas je napuštala da joj je žao ostaviti razred baš radi tebe, jer si joj se uvukao pod kožu. Nije to bio slučaj samo s njom, na svakoga tko te je upoznao ostavljao si isti osjećaj. Obožavao si matematiku i informatiku. Prošao selekciju prvog Centra Izvrsnosti u Dalmaciji i pohađao predavanja cijelu 2016/2017.godinu, osvojio 1. mjesto na Festivalu matematike u Dalmaciji. Trenirao prvo nogomet pa košarku. Poveo si sestru Maju na trening u 5.razredu sa sobom nakon čega je i ona zavoljela taj sport. Obožavao si voziti bicikl, nikada nisi pao s njega, nikada ogrebotina ni jedna. Sa 4 godine si prvi put čuo gangu i zavolio je, sudjelovao u Slivnu na Ganga festu. Ove godine prvi put si na Trojstvo sudjelovao u malonogometnom turniru. Mačkare smo svake godine išli, dok si bio mali gledati, a već zadnje dvije godine si se oblačio i bio u povorci mačkara. Za Uskrs već dvije godine si išao cijelim Križnim putem. Badnjake kad se lože po komšiluku Zeljci, prvi si bio kraj komina i molio se. Poštivao si starije, pomagao svima, u kuću ni jednom nisi ušao bez pozdrava: Hvaljen Isus! Volio si naše običaje i tradiciju. Držao si i poštivao starije, nemoćne i bolesne. Priskakao u pomoć svakome, bilo da treba odnijet smeće, stari kruh, pokazati matematiku, popričati s bolesnim - za sve si imao rješenje. Veliki broj prijatelja si imao ne samo tvojih školskih ili iz ulice. Imao si i starijih prijatelja, ljudi koji ti mogu biti po godinama tata pa čak i dida. Sve to govori kakvo je VELIKO, VELIKO SRCE bilo u dječaka od samo 12 godina. … kada oči sklopin, Znaš li moj si san ...kad se jutron budin da si ti moj dan … da mi stalno fališ da si meni sve ..... da ne mogu pristat mislit na tebe

74

Sidim u Tvojoj sobi, na Tvojoj stolici, za Tvojim radnim stolom, pišem Tvojom kemijskom u Tvojoj zadaćnici… … gledam pohvalnice koje vise na zidu na ploči koje si ti ostavio, koje si ti izabrao jer su ti bile najdraže, a mnoge su u ladici jer ne bi mogle sve stati koliko ih imaš... Pohvalnica iz matematike, Pohvalnica iz Informatike, Osvojeno 1.mjesto na Festivalu matematike, Priznanje za sudjelovanje na Centru Izvrsnosti iz matematike, Zahvalnice Udruge žena “Slivanjke”za sudjelovanju na gangama, … Tvoje knjige za 6. razred su u ladici još čekaju na tebe... a tebe nema…

IN MEMORIAM

JOSIP ZELJKO

Tvoja pisma koje si pisao nama: mami za Majčin dan, mami i tati za Valentinovo, sestrama čestitke za rođendane... Sve je tu, a tebe nam nema …

Od malih nogu si bio dijete pun osjećaja, milosti, ljubavi… Volio si sve oko sebe… Nas, babe i dida, stica i strinu, tete i tetke, ujca i ujnu, rođake… Susjede u Splitu , susjede u Slivnu, učitelje, profesore, sve djelatnike škole Mejaši, trenere. Škola ti je išla od prvog dana. Već sa 4 i pol godine si znao matematiku i svi smo se čudili i tada smo znali da si POSEBAN DJEČAK! Sve Božićne, Uskrsne i ljetne praznike smo obožavali provoditi u Slivnu jer smo voljeli biti zajedno, jer nam je tamo bilo posebno lijepo.... Kada si imao 4 godine nagovarao si dida ZELU i babu MARIJU da te uče pivati gangu koju si zavolio i pivao je s babom Marijom do zadnjeg dana… U školi si na školskim priredbama izvodio gangu na čuđenje svih djelatnika škole… Zbilja si zavolio našu gangu. Sestrama fališ mnogo…

Maja ti je za Sv.Nikolu ostavila kune na prozoru jer je mislila da ćeš doći po njih… Marija ti ljubi sliku.... Fališ svima , SOKOLE!

Nedostaješ prijateljima u školi, na treningu, u ulici,.... Tko će im popravljati gume na bicikli, pumpati lopte za igru,.... Sve si stiza i nikada nisi reka da ti je teško, kad bi te pitali: Josipe, pa možeš li ti to sve pohvatati? Odgovorio bi: Mogu ja to! Gledamo ti slike i gledaš nas s njih onako veselih, zaigranih očiju kakav si uvijek bio, nasmiješen. I kada se i ne bi smijao - oči bi ti se smijale. Kažu da si Anđeo i da ti ja na nebesima ljepše... Znamo i mi... Ali kako srcu objasniti da nam fališ ovdje, sada, ovaj tren da si s nama, da nas uveseljavaš, nasmijavaš, zagrliš,...

Živimo u nadi da se vidimo u nebesima i iščekujemo dan kada ćeš nas zagrliti oko struka, staviti glavu na naše prsi onako kako si samo ti znao s puno, puno ljubavi, želje, jer nitko ne grli i ne stiska zagrljaj kao ti! Milo naše dijete, čekaj nas i mi ćemo ti doći u zagrljaj! Tvoji: mama, tata, sestra Marija i sestra Maja.

75


IN MEMORIAM

(19. 07. 1971. – 16. 04. 2017.) Hrvatski branitelj

Renato je rođen na Slivanjskom kršu, dičnom kamenu gdje uspjeva loza i grabovina. Osnovnu školu je završio u rodnome mjestu, a srednju u Imotskom. Sve je bilo lijepo i bajno do 1991. godine kada JNA i četnici vrše agresiju na Lijepu našu i ponosnu Hrvatsku. Renato se, ne dvojeći nijednoga trenutka, priključuje ZNG i pristupa u 3. Imotsku bojnu, Imotske sokolove i hrabro brani svoj dom i domovinu od agresora. Prolazi mnoga ratišta od Kruševa, Dubrovnika i zloglasnoga Golubova kamena, koji je bio strateški položaj kojim je neprijatelj kontrolirao cestovni pravac na ulazu u grad Dubrovnik poviše naselja Mokošica. Nakon teških i krvavih borbi JNA i četnici su odbačeni sve do Trebinja. Nakon toga Renato pristupa u satniju Vojne policije te ponosno i savijesno obavlja zadane zadaće do umirovljenja. Stjecajem nesretnih okolnosti doživljava prometnu nezgodu, ostaje prikovan za invalidska kolica i počinje mukotrpan život sve do svoje prerane smrti. Umro je ponosan na svoja dva sina, Imotska sokola. Na spomeniku koji je pokojnik još za života napravio stoji natpis: „Slomjeno je krilo al pamti se let, jedino Hrvatska naš je zavjet svet“. Prijatelju, ratniče, počivaj u miru Božijemu. Ivica Lozina

CVITA MIKRUT 16. siječnja ove godine u 95. godini života blago je u Gospodinu preminula Cvita Mikrut. Rođena je u Slivnu 27. ožujka 1922. kao drugo od desetero djece Šimuna Mikruta i Kate r. Grepo. Kao devetnaestgodišnja djevojka s roditeljima, dvije sestre (Matija i Ljubica) i četvoricom braće (Josip, Petar, Tomislav i Vladimir) doselila je u Osijek. Nije ju život mazio kao što nije ni druge. Zaposlila se u osječkoj bolnici u vešeraju još za drugog svjetskog rata. Po završetku rata dospjela je i u zatvor na osječkom Orlovnjaku navodno zbog slanja medicinskog pribora u šumu hrvatskim domobranima. Nakon godinu dana je puštena iz zatvora. Zajedno sa sestrom Ljubicom koja je već počela stasati u zrelost zaposlila se u tvornici četaka „Nikola Vetnić“ na uglu Gundulićeve i Sunčane ulice u blizini parka Zrinjevac gdje je obitelj stanovala. Bila je jako sposobna radnica u izradi četaka. Pričala je kako to nije bio baš lak posao. Što su više proizvodile sve više im je podizana norma, ali ne i plaća. Zajedno s još nekim radnicama doživljavala je od nekih šefova šikaniranje zbog svojih vjerničkih stavova. Znali su im kidati lančiće s križićima. Zastrašivali su ih zbog njihova svakodnevnog odlaženja u rano jutro na svetu misu (tada nije bilo večernjih misa). Došlo je i do toga da je njih šesnaest pred Božić 21. prosinca 1951. bilo otpušteno navodno zbog viška radne snage. Tražeći zaposlenje morale su se javiti na Burzu rada. Kad su tamo došle službenik ih posprdno pita: Jeste li vi ono iz društva Marije Magdalene? Snalazile su se svaka sebi kako

76

su najbolje znale. Većina ih je ostala postojana usprkos provokacijama. Istina, nakon izvjesnog vremena zvali su ih da se vrate natrag na posao. (U tom međuvremenu sestra Ljubica se nije htjela vratiti u četkaru jer je našla drugi bolje posao. Bilo je to kratko vrijeme.) Cvita je dosta rano otišla u mirovinu. Često je puta pripovijedala o tome kako joj je majstor rekao: Cvijeta! Vi ste se dosta naradili. Zaslužili ste mirovinu. Ali je njezinu žrtvu dragi Bog nagradio! Dvaput duže je provela u mirovini nego što je provela za radnog vijeka. A kako je provela mirovinski staž? Evo jednog primjera. Bilo je to početkom pedestih proteklog stoljeća. Omiljelo svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu bila je redovita destinacija za Osječane, pa i mnoge s drugih strana. Naši kapelani i katehete uz blagoslov župnika mons. Josipa Šepera, ondje su dali nama ministrantima da prodajemo krunice. Udbaši su nam oteli krunice pitajući nas: Tko vam je dao te krunice? A Cvita se tada umiješala rekavši: Ja sam im dala (nije htjela odati svećenike). Pozvana je bila zajedno s nama dvojicom braće u milicijsku stanicu u Strossmayerovoj ulici broj 4. Tu su nas htjeli malo zastrašiti, ali su nas brzo pustili kući, a krunice su zadržali. Zamislite, što doživjesmo: ove godine (2017.) u toj istoj zgradi otvorena je naša katolička knjižara „VERBUM“ kojoj je direktor naš Slivanjac i rođak dr. Miro Radalj, gdje nisu samo knjige, nego i krunice, kao i drugi nabožni predmeti. A od knjiga prije koji dan pisac ovih redaka (koji je proveo duge godine u župničkoj službi) kupio je knjigu pod naslovom: KAD ŽUPNIKU PREKIPI. Koji Cvitu poznaju dobro znaju koliko se žrtvovala za potrebe članova obitelji. Tako je kroz 8 godina pratila i brata Vladimira, svećenika, zajedno sa roditeljima radeći u domaćinstvu na župi Pohođenja Blažene Djevice Marije svetoj Elizabeti u Soljanima. Kad je brat Vlado otišao za župnika u Ivankovo (1974.) naslijedivši ondje mons. Ivana Šešu, po majci Zorki Slivanjca, Cvita se s roditeljima vratila u Osijek. Ondje su u domaćinstvu bile sestre iz zajednice Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu) Kako je tada bila slobodnija, mogla se redovito u ljetno vrijeme naći u rodnom Slivnu zajedno s roditeljima. Bila je vrlo društvena osoba. Volila je pjevati gangu. A na prvoj Gangi u Slivnu zajedno sa Milom Mikrut Ike Jozina i Ružom remete Gojka Lozine osvojila prvo mjesto. U Osijeku je ušla u Franjevački svjetovni red u zajednici otaca kapucina. Kada je zbog staračke nemoći prestala ići u crkvu, sestra Ljubica se brinula za nju i u njezinim fizičkim poteškoćama (a velika pomoć je bila i od članova obitelji njezina nećaka Zvonimira), a pogotovo u duhovnim. Svakodnevna krunica, list „Marija“, a u zadnjim mjesecima i vjerski program na katoličkoj Laudato TV bili su joj česta duhovna hrana. Cvita je svih devedeset i pet godina bila zdrava osoba tako da u zdravstvenom kartonu nije imala ni jedne stavke na čuđenje svih, pa i medicinskog osoblja. Rekli bismo: Božje davanje i hvala mu! Kako živ čovjek ne može u zemlju, u dugim godinama staračke dobi imala je utočište sa svom pažnjom i ljubavlju sestre Ljubice, kao i od ostalih članova obitelji koji su uz nju živjeli. Bili su to nezaboravni dani i po tom što je ona i oni koji bi ostali uz nju svake večeri molili svetu krunicu, a svako jutro po ustajanju bi ulazila u dnevnu sobu govoreći po slivanjskom običaju onog vremena: „Hvaljen Isus, Dvor nebeski, u tebi je križ prisveti. Križu ću se pokloniti, Bogu ću se pomoliti. Na me voda, s mene grisi, sveti Petre, ti me odriši. Tvoja ruka iznad svega puka!“ Po Božjem proviđenju došao je i taj trenutak kada je uz nazočnost sestre Ljibice i brata Vlade, okrijepljena svetim sakramentima predala svoju dušu Bogu u jutro, 16.1.17., iza 7 sati. Zahvalni smo dragom Bogu što smo je imali i što nam je bila uzor u kršćanskom i domoljubnom životu! Zahvalni: sestra Ljubica, brat Vlado (svećenik), nećak Zvonimir sa obitelji, nećakinja Ivana Lozina sa obitelji

IN MEMORIAM

Renato Šimunović

77


STATISTIKA ZA 2017. STATISTIKA ZA 2016.

Ella Lozina, kći Ivana i Marijane rođ. Vrdoljak; kuma Ines Vrdoljak.

Zinedin – Noa Marjoub, sin Jevgenie Vrublevske; kum Oliver Zamzow. Fady – Elias Marjoub, sin Jevgenie Vrublevske; kum Oliver Zamzow.

SLIVNO

Krštenih: 4

Lia – Marie Vrublevska, kći Olivera Zamzowa i Jevgenie Vrublevske; kuma Klaudija Kondža.

Vjenčanja: 1

Ivan Omrčen, sin Ante i Ruže rođ. Babić, i Anamarija Čale, kći Nikoslava i Marije rođ. Jukić.

Umrli (prosinac 2016. – studeni 2017.): 17 Iva Glavaš rođ. Bulić († 16. prosinca 2016.) Miljenko Lozina († 19. prosinca 2016.) Dinka Mrkonjić († 3. siječnja 2017.)

Milan Marinović († 12. siječnja 2017.) Jure Anić (23. ožujka 2017.)

Cvita Lozina († 29. ožujka 2017.)

Renato Šimunović († 16, travnja 2017.)

Mila Lozina ud. Mirka († 17. travnja 2017.) Mila Parlov ž. Tomislava († 5. lipnja 2017.)

Matija Grepo (“Mace”) ud. Milana († 28. lipnja 2017.) Matija Jukić ud. Ivana († 10. srpnja 2017.) Ante Jukić († 22. srpnja 2017.)

Josip Zeljko († 22. kolovoza 2017.) Iko Zeljko († 11. rujna 2017.)

Ante Nogalo pok. Petra († 16. listopada 2017.)

Matija Glibota rođ. Šimunović († 17. listopada 2017.)

Milenko Parlov (Čiko”), hrvatski branitelj († 29. listopada 2017.)

78

79


80

SLIVNO

Profile for Josip Bušić

Slivno, list župe Presvetog Trojstva, Božić, 2017.  

Impressum: Slivno, List župe Presvetog Trojstva; Slivno Godina XXXII. Božić, 2017. br. 1. (50) Nakladnik: Župni ured Slivno 21272 Slivno Te...

Slivno, list župe Presvetog Trojstva, Božić, 2017.  

Impressum: Slivno, List župe Presvetog Trojstva; Slivno Godina XXXII. Božić, 2017. br. 1. (50) Nakladnik: Župni ured Slivno 21272 Slivno Te...

Profile for josipbuic
Advertisement