Page 1

Slivno

SLIVNO

God. XXXI. Božić, 2016. - br. 1. (49)

1


Impressum:

_______________________________

Nakladnik: Župni ured Slivno 21272 Slivno Tel./fax.:+385 (0)21 855 100 _______________________________ Glavni i odgovorni urednik: dr. fra Željko Tolić _______________________________ Grafičko oblikovanje: dipl. graf. ing. Anja Kovačić _______________________________ Tisak: Tiskara Kovačić _______________________________ List izlazi povremeno. Uzdržava se isključivo dobrovoljnim prilozima. ISSN: 1330-2795

28. prosinca 2016.

(srijeda: prije podne i poslije podne) VELIM (DOLINA), MARINIĆI, LOZINE, NOGALI.

29. prosinca 2016.

(četvrtak: prije podne i poslije podne) MIKRUTI, VRDOLJACI, ČALE, VULETIĆI (BURONJA), GREPE.

30. prosinca 2016.

(petak: prije podne i poslije podne) TALAJE, VUČKI, JUKIĆI, ANIĆI, RAVLIĆI, KATAVIĆI, RADALJI DONJI, TUTIĆI, GLIBOTE, JURIĆI.

31. prosinca 2016.

(subota: prije podne) MRKONJIĆI, ZELCI, SELACI.

2. siječnja 2017.

(ponedjeljak: prije podne i poslije podne) BARIĆI, PRGOMETI, GLAVAŠI, MARINOVIĆI, KUSTURE, PULJIZI.

3. siječnja 2017.

(utorak: prije podne i poslije podne) RADALJI GORNJI, JAKOVINE, LOZINE, PARLOVI, ŠIMUNOVIĆI, KOVAČEVIĆI, CENTAR.

Obavijest za subotnju misu:

od 1. travnja do 1. listopada misa je u 16 sati od 1. listopada do 1. travnja misa je u 18 sati

SADRŽAJ: Drage Slivanjke i Slivanjci u domovini i inozemstvu! .................................................................................... 3 BIBLIJSKI, HRVATSKI I SLIVANJSKI BOŽIC POVRATAK DJETINJSTVU NAŠE DUŠE ....................................................... 4 OBLJETNICE U NAŠOJ ŽUPI ......................................................... 7

Župnikov susret sa Slivanjcima u Osijeku ........... 11

Dani Velikoga tjedna

................................................... 12

SVETA KRIZMA ......................................................................... 14 Misa za stradale na Bleiburgu i Križnom putu .... 14

Svetkovina Presvetoga Trojstva ................................ 16

Premijer Sanader u posjeti Slivnu ............................. 17 Radna akcija ................................................................................. 18 SJEĆANJE NA VUKOVAR ................................................................ 21 Naš vrijedni Ivan Talaja napravio cestu! .............. 22

Slivanjci prosvjeduju ............................................................ 24

Radovi u župi 2015.-2016. ...................................................... 26 Slivanjka? ...................................................................................... 35

Ganga-fest Slivno 2016. ..................................... 36 OSVRT NA DOGAĐANJA U NAŠOJ ŠKOLI ........... 38

Čovjek koji se nije predavao ............................ 43

Bijeg u tuÐinu ............................................................ 44

IVANOVI ZAVIČAJNI SPOMENARI ......................... 46 SIJAČ I ZRNO ................................................................... 47

Pjesme Mirke AniĆa ................................................. 48

Pjesme IVICE PRGOMETA ........................................... 49

GOSPODARSTVO SLIVNA NEKAD I SADA ............ 50 Promašile vile .......................................................... 59 Hvala ................................................................................. 60

Iz župne kronike ................................................... 61 PRILOZI ZA CRKVU I ŽUPNI LIST „SLIVNO“ ....... 69

IN MEMORIAM ................................................................ 75 STATISTIKA ZA 2016. ................................................... 85

Drage Slivanjke i Slivanjci u domovini i inozemstvu!

B

og kojemu se kršćani mole i klanjaju, poste i pjevaju, kojemu vapiju, radosne hvale daju i na koljena pred njim klecaju jest moćni, zapravo svemoćni, i vječni Bog. To su njegove osobine i oznake. Ali ne i jedine. Sveto pismo nas naime uči da je on govorljiv i pričljiv Bog, da je nježan i milosrdan, da je „spor u srdžbi i vrlo dobrostiv“, da ne „postupa s nama po grijesima našim“. I još mnoštvo, uistinu mnoštvo drugih osobina. Od njih sviju mene ipak najviše zanosi i zadivljuje jedna: da taj moćni i vječni Bog ima ljudsko lice; da ima dom i domovinu, oca i majku, rodbinu i prijatelje; da se utkao u vremenitost svijeta u kojoj je moćno i vječno veličanstvo uzelo poniznost, snaga uzela slabost, a vječnost smrtnost. Najviše me zanosi i zadivljuje što se taj Bog učovječio u galilejskom Nazaretu i rodio u judejskom Betlehemu. Zanosi me i zadivljuje Bog u svome sinu Isusu Kristu. Zašto i zbog čega? Zato, i isključivo zato, što je taj učovječeni Bog, Isus Krist, rođendan kojega ćemo uskoro proslaviti, hodao ovom zemljom „radi nas i našega spasenja“. Sve što je izrekao i učinio bilo je radi nas. Njegova glavna i, rekao bih, jedina briga bilo je naše spasenje, naša sreća. Za našu sreću je izabrao dostojnu majku, Presvetu Djevicu, za našu sreću se rodio, za našu se sreću popeo na križ, trpio, umro i treći dan uskrsnuo. I budući da nam je darovao sreću – ne časovitu već trajnu, ne samo zemaljsku već i nebesku, u društvu sa sobom i anđelima njegovim – nije li razumno ljubiti ga, štovati ga i slaviti ga. Nije li dostojno, srca puna zahvale, pjevati: Radujte se narodi, Svim na zemlji mir veselje, Veseli se Majko Božja, i druge predivne božićne pjesme. Da, uistinu je razumno, dostojno i predivno. Jer je predivan on, počovječeni Bog, Isus Krist! Dragi moji Slivanjci! Prilike u kojima živimo i radimo svakodnevno nas izazivaju, drobe, melju i usitnjavaju. Ali, nisu se promijenile samo prilike nego smo se, čini mi se, u velikoj mjeri promijenili i mi. Vrjednote koje su krasile prethodne naraštaje Slivanjaca kao da gube dah i pomalo nestaju iz slivanjskih zaselaka. Čast, ponos, jedinstvo i zajedništvo

– te stare slivanjske vrline – kao da posustaju pred olujom relativizma, a ona nadaleko poznata slivanjska „valjalština“, kako za Slivanjce napisa jedan stari franjevački kroničar, je na iskušenju. Da, izmijenili smo se i promijenili smo se. I ganga se sve manje čuje; sve je rjeđa i tiša ta slivanjska muška i ženska navada. Povukli smo se u kuće, pred televiziju i njezine sapunice. Usredotočili smo se na sebe i nema se vremena za druge. Oslonili se uglavnom na svoje snage, pamet i domišljatost. Pričamo uglavnom o onom što činimo i radimo, a manje o onom što jesmo i što bi trebali biti. A jesmo, i trebali bi to i ostati, pošteni , časni i „valjali“ Slivanjci; jedan s drugi združeni, jedan na drugoga oslonjeni i općem dobru usmjereni; Slivanjci koji cijeli svijet vole i poštuju, ali ni svoje ne umanjuju. S Božićem na vratima, preko ovoga župnog Lista i Glasnika, želim svakoj Slivanjki i Slivanjcu u domovini i inozemstvu zaželjeti čestit Božić. I, ne zamjerite, s nešto izmijenjenim apostolom Pavlom (Sol 5, 1221) potaknuti ili, po domaći, „pripeliti“: Molim vas, dragi moji, gajite mir među sobom! Opominjite neuredne, sokolite malodušne, podržavajte slabe, budite velikodušni prema svima. Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima. Uvijek se radujte i molite. U svemu Bogu zahvaljujte. Duha Božjega ne gasite i naše lijepe slivanjske običaje ne zaboravljajte. Dobro zadržite i svakog zla se klonite. Dragi moji, s Bogom živite i sa svojim Slivnom se ponosite. Bog, kršćanstvo, hrvatstvo i slivanjstvo, gdje god bili, neka budu vaš lik i spomenik; vaša oporuka, vaš znamen i vaš amen! Na krilima tih želja, drage moje Slivanjke i Slivanjci u domovini i inozemstvu, od srca vam želim čestit Božić. I zaufano molim da vam Nova godina Gospodnja 2017. bude ispunjena svakim zemaljskim i nebeskim blagoslovom i uspjehom. Svima vam Bog dao, „kako bude tko pitao“!

SLIVNO UVODNIK

Slivno, List župe Presvetog Trojstva; Slivno Godina XXXI. Božić, 2016. br. 1. (49) _______________________________

BOŽIĆNI BLAGOSLOV OBITELJI 2016. -2017.

Vaš župnik fra Željko

3


BOŽIĆNE TEMA BOŽIĆNA TEMA

H

rvatski narod je blagoslovljen božićnim obiljem. Naše su hrvatske božićne pjesme prepjevano Evanđelje. Kroz burna stoljeća odvodili su nas jaslici i štalici i toplom susretu s Novorođenim. Naši hrvatski božićni običaji postali su dijelom našeg identiteta. Dok Bogu zahvaljujemo na hrvatskom Božiću dobro je vratiti se na izvore i zaviriti u evanđeoske tekstove koji nam uprisutnjuju otajstvo Kristova Rođenja.

EVO JAVLJAM VAM BLAGOVIJEST… U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.” Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!” Nato Marija reče: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje. (Lk 1, 26-38) Na vrhuncu Došašća susrećemo se s Marijom. Poniznom službenicom Gospodnjom. U susretu s Božjim poslanikom Gabrijelom. Vidimo je kako na ponudu Neba odgovara sa: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ Ona je najizvrsniji

Želite li dobro proslaviti Božić, Nađite načina da budete nekome suputnikom, i supatnikom, i ako je moguće razveseliteljem. (Fra Bonaventura Duda)

primjer veličine poniznosti. Put kojim nam je nasljedovati Boga. Ona je poziv i nama, ovdje i sada, na povratak Bogu. Prihvaćanje planova ljubavi Božje za nas. Bog je arhitekt svemira i svakog stvorenja. Božji nacrti puni su sreće, ljubavi i mira. Neprihvaćanjem nacrta ljubavi Božje za nas ulazimo u patnju, trpljenje, otuđenje, grijeh... U predbožićne dane žurno u štalici svoga srca pripremimo jaslice za dolazak Novorođenog Kralja. Ugrijmo ga dobrom voljom. Darujmo mu blizinu. Dopustimo da nas dotakne nježnom snagom. Ostanimo u šutnji. Budimo dirnuti dolaskom Božjim k nama. On je Emanuel - s nama Bog…

U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem – da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: “Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! – Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.” I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!” (Lk 2, 1-14) Otajstvo Božića otajstvo je Božje ljubavi i nježnosti. Mudrosti koja se otkriva u jednostavnosti. Sam Bog u liku maloga djeteta dolazi u ljudsku i našu osobnu povijest. Put je to predanja. Prepuštenosti. Duboke poniznosti. Velikog sebedarja. Otajstvo Božića može se shvatiti samo u jednostavnosti srca. Poniznoj otvorenosti. Odbaciti nam je mudrovanja i u skromnosti se prignuti Jaslicama. Na koljenima srca pristupiti Djetetu. Pred Njega donijeti svoje strahove. Moliti ga da nas utopli. Dodirne. Iscijeli. Promijeni. Ojača. Blagoslovi. Pomogne nam da postanemo Božić onima koje susrećemo na hodočašću svoga života. Božić je milost novoga početka. Dar Božje ljubavi koja nam s poštovanjem uvijek iznova pristupa. Prepoznaje u nama ono što je Božje. Ne umara nas pozivati da budemo potpuno Božji. I nama je s pastirima poći pokloniti se Novorođenom Kralju. Pred betlehemskom štalicom pridružiti se anđeoskom zboru. Primiti dragocjeni dar mira. Dati slavu Bogu. U srcu prići bliže spilji utočišta Svete Obitelji. Primaknuti svoje srce Jaslicama. Utopliti srce u Božjoj Ljubavi. Pokloniti se Velikome Bogu koji je nas postao Božić. Mali Bog. Bog po mjeri naše povijesti. Božić nam dolazi u susret u liku ranjiva djeteta da naše rane ozdravi. Izložio se

BOŽIĆNE TEMA

4

BIBLIJSKI, HRVATSKI I ` SLIVANJSKI BOŽIC POVRATAK DJETINJSTVU NAŠE DUŠE

Bazilika Isusova rođenja kako bi nas zaštitio. Iz njegovih jaslica izvire svjetlo Križa koji rasvjetljava naš životni križ. Božić je navještaj Božje ljubavi. Bog Te ljubi u dnu dna postojanja. Od početka do kraja. U svakom danu životnog hodočašća…

POĐI I TI NARODE… Božić nas vraća na izvor naše vjere. Čistu ljubav Božju. Otvoreno nebo. Toplinu jaslica u koje je položeno Dijete. Maleni je naš brat i Gospodin. Ispruženim ručicama traži otvorenost našeg srca. Nudi nam se u zagrljaj. Pozvani smo mu se darovati. Otvoriti svoje srce. Susresti se s Njime i sobom samima. Poput Marije i Josipa odrediti se za brižnost. Velikodušnost. Sebedarje. Pozvani smo udomiti Ga u štalici svoga srca. Njegova blaga nježnost ozdravlja naše rane. Poput pastira u jednostavnosti prihvatiti nam je Božji silazak u našu ranjivosti. U malenosti prepoznati veličinu. Milošću vjere možemo razumjeti Otajstvo Svetog Porođenja Kristova. Emanuel – s nama Bog – dolazi nam pomoći svojom blizinom. On, samo On, mir je naš! Božić se u punini slavi samo u poniznosti. Onoj istoj otvorenosti koju su imali pastiri koji su pohitili pokloniti se Novorođenome. U jednostavnosti srca oni su u krhkom djetetu vidjeli Velikog Boga. Time su nam pokazali put kojim nam je ići pred Jaslice. Božićno

5


TRI KRALJA JAHAHU… Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: “Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.” Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: “U Betlehemu judejskome, jer ovako piše prorok: A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim, jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj – Izraela!” Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: “Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.” Oni, saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putom u svoju zemlju. (Mt 2, 1-12) Vođeni mudrošću odozgor „tri kralja“ nalaze Novorođenoga Gospodina. U malenome djetetu

BOŽIĆNE TEMA

prepoznaju Velikoga Kralja. Ne zbunjuju se njegovom krhkošću, već u lomnosti prepoznaju Božju veličinu. Duboko mu se klanjaju. Bogato ga obdaruju. I nama je pridružiti im se u otajstvu vjernoga slijeđenja. Ustrajnom traženju. Smirenom nalaženju. Nasljedovati nam ih je u velikodušnom darivanju. Uvijek iznova pozvani smo pred Jaslice u poklonstvu priložiti sebe. Sebedarje. Svoj život. Povijest. Sve ono što jesmo. Svu našu krhkost. Lomnost i ranjivost. U poniznoj otvorenosti postajemo sudionicima Bogojavljenja. Sam Bog nam se otkriva u veličanstvenoj svojoj ljubavi. Doživjevši blizinu Božju, milošću možemo pronaći novi, drugi, bolji put. Vođeni mudrošću odozgor ne postajemo zbunjeni „kraljevskim“ lukavstvima. U jednostavnosti otkrivamo Božje milosrđe koje nam providonosno daruje milost novog početka.

*** Prije deset godina slavio sam Božić u Betlehemu. Bio je to privilegij i milosni dar. Deveti ću Božić, ako Bog da, slaviti sa svojim sunarodnjacima u Londonu. U nepunih dvadeset godina svećeništva slavio sam Božić u različitim sredinama. Svaki Božić bio mi je blagoslovljen. Ipak, „Slivanjski Božić“, Božić moga djetinjstva, nekako mi je ostao najdublje urezan. Tu su se dogodili moji prvi Božići. Isus se rodio i utjelovio u mome postojanju. Božić je to povratka u djetinjstvo moje duše. Čistih uspomena. Nenatrunjenih sjećanja. Smirena iščekivanja. Skromnog, ali svečanog kićenja bora. Bršljana i majčina škropljenja blagoslovljenom vodom ukućana i blaga. Prilaganja Badnjaka. Nespretne, ali iskrene muške pjesme. Odlaska na ponoćku uz zvjezdanu pratnju. Jednostavnih, ali bajkovitih jaslica u crkvi. Slivanjskog „U se vrime godišta“… Moj „Slivanjski Božić“ veže me uz one koji su me pretekli na putu u vječnost, i uz one s kojima sam po svom zavičaju trajni „suputnik, supatnik i razveselitelj“ na hodočašću svagdana. Slivanjkama i Slivanjcima u Slivnu i diljem svijeta na dobro došlo Sveto Porođenje Kristovo! S Bogom hodili u (n)ovoj 2017. godini! Fra Ljubomir Šimunović

OBLJETNICE U NAŠOJ ŽUPI Srebreni jubilej našega remete Gojka Lozine

N

aš remeta Gojko Lozina navršio je 2015. godine 25 godina u službi remete. Te se dužnosti primio za vrijeme župnika fra Stjepana Matića. Od tada je velika pomoć i podrška slivanjskim župnicima, ali također i vjernicima. Za svoj odgovoran i častan posao Sveti Otac, papa Franjo, poslao mu je u prigodi te obljetnicu svoj Apostolski blagoslov. No, taj blagoslov nije samo za našega remetu Gojka već i za njegovu suprugu Ružu, koja također s ljubavlju pripomaže svome suprugu u čišćenju i uređenju groblja, ali također i u našoj crkvi brinući se da misno i liturgijsko ruho i posuđe bude uvijek čisto i uredno. Dok našem remeti Gojku čestitamo na toj obljetnici i Papinu blagoslovu, istodobno mu želimo dobro zdravlje sa željom da još dugo godina obavlja tu časnu službu na dobrobit svoje župe. Dragi naš remeta, hvala Ti za Tvoj tihi i samozatajni rad. Za tvoju odgovornost i ljubav prema svojoj crkvi i mjestu. Za sve lijepe dojmove koje su mnogi, osobito stranci, odnijeli sa sobom vidjevši čisto i uredno naše groblje. Za proteklih 25 godina, iskrena hvala. I na mnoga još ljeta!

BOŽIĆNE ŽUPNITEME DOGAÐAJI

6

otajstvo vraća nas djetinjstvu naše duše. Tu na izvoru bisernom bistrinom vidimo nježnost Djeteta koje dolazi na patnjom natopljenu zemlju kako bi je obasulo svjetlom blagoslova neba! Sam blagi Bog Božić dolazi nam ususret svojom blizinom. Njegov dolazak navještaj je ljubavi Božje za nas. Ovdje i sada. Pozvani smo darivati se onima kojima smo dar. Ali i zahvaljivati na darovima kojima nas obasipa Ljubav! Velikodušnost Boga darovatelja poziv nam je na izlazak iz škrtosti u sebedarje. Ukoliko otvorimo oči svoga srca vidjet ćemo lako one koji su potrebni naše blizine. Ne treba ići daleko, bit će dovoljno zaustavit se u svome domu. Jaslice su navještaj Božje ljubavi. Iz njih izvire Križ. Bog nas voli, pa i onda kad nas boli! Novorođeno Dijete poziva nas Jaslicama kako bismo u dnu svojih dubina osjetili toplinu svjetla Božje blizine!

7


Z

N

a blagdan svetoga Stjepana, kršćanskog prvomučenika, svoj zlatni jubilej bračnoga života proslavili su Joko i Dragica Jukić. U 13 sati slavili smo posebnu misu preko koje su Joko i Dragica – u prisutnosti svoje djece, unučadi, rodbine i prijatelja – zahvalili Bogu na 50. godina zajedničkog života i ujedno obnovili bračna obećanja što su ih jedno drugom dali prije pola stoljeća. Za tu prigodu Sveti Otac, papa Franjo, uputio im je i svoj Apostolski blagoslov, kojega im je uručio župnik fra Željko. Nakon mise, u prostorijama Udruge žena „Slivanjka“ u osnovnoj školi upriličen je ručak za veliki broj osoba. Lijepoj, ugodnoj, razdraganoj i svečarskoj atmosferi pridonijela je i pjesma. Pjevalo se i veselilo, čestitalo i nazdravljalo do večeri. I kasnije.

Zlatni pir Ante i Nevenke Prgomet latni jubilej bračnoga života proslavili su Ante i Nevenke Prgomet. Okruženi svojom djecom, unucima i praunucima, rodbinom i prijateljima Ante i Nevenka su svetom misom u 10 sati zahvalili Bogu na svim milostima i darovima kojima ih je obasipao tijekom njihovih 50 godina njihova zajedničkog života te su ponovno izgovorili riječi kojima su se jedno drugom darovali pred 50 godina….

ŽUPNI DOGAÐAJI

ŽUPNI DOGAÐAJI

Zlatni pir Joke i Dragice Jukić

„Jubilarci“ Joko i Dragica okruženi svojom obitelji i rodbinom Ovim putem, u ime cijele obitelji Jukić, zahvaljujemo župniku fra Željku Toliću na svečanom i dirljivom obredu. Kao i zbog posebne časti koju je iskazao supružnicima, uručivši im Povelju iz Rima kao papin blagoslov.

Zlatni pir Ivana („Šime“) i Milice Radalj

O

ve godine, 9. siječnja, svoju 50. obljetnicu braka proslavili su Ivan („Šime“) i Milica Radalj. Obljetnica je započela kako i dolikuje: svetom misom u 10 sati, preko koje su Šime i Milica obnovili svoju ženidbenu privolu što su je jedno drugom obećali pred 50 godina. Slavljenici, Šime i Mila, bili su ushićeni ovim događajem, a pogotovo njihova djeca, unuci, praunuci, rodbina i prijatelji. U prigodi zlatnoga jubileja braka Šime i Milice, Sveti Otac, papa Franjo, poslao je jubilarcima svoj Apostolski blagoslov. Bilo im sretno i poživjeli još dugo godina.

8

9


ŽUPNI DOGAÐAJI

P

roslava 50. godina braka velika je radost i bogatstvo, kako za same supružnike, tako i za njihovu obitelj i prijatelje. Tako su ovog ljeta, 14.08.2016.svojih 50 godina braka, u crkvi Presvetog Trojstva, proslavili Katica i Vlade Glavaš. Nakon Svete Mise, koju je predvodio naš župnik fra Željko Tolić, obnovili su bračne zavjete uz prisustvo svojih vjenčanih kumova Ljube Vrdoljaka i Ivana Talaje. Fra Željko je u svom blagoslovu naglasio kako ova godišnjica potvrđuje kako ljudi mogu i trebaju živjeti zajedno, da je bračna zajednica temelj i dokaz kršćanskog života. U životu olako dajemo obećanja kojih se trebamo držati, a upravo su njih dvoje svoje obećanje održali 50 godina. Katica i Vlade cijeli su svoj život podredili obitelji, radili i stvarali u dalekom

P

svijetu kako bi njihovoj djeci bilo bolje. U braku su dobili kćer Silvu i sina Maria, koji su im podarili četvoro unučadi: Angelu, Gloriu, Katiu i Ivana. Sve ono što su oni poželjeli svima nama, to i mi želimo njima, da im se zajednički život nastavi kao i do sada, u ljubavi, zdravlju i razumijevanju koje su imali jedno za drugo od prvog dana.

Zlatni pir Petra i Marice Marinić

P

red 50 godina, točnije 16. 07. 1966., u Parizu su se vjenčali Petar i Marica Marinić. Od tada je prošlo pola stoljeća, a njihova ljubav i privrženost jedno drugom je kao i prvoga dana, na početku njihova braka. Obljetnicu su proslavili u krugu svoje obitelji, okruženi svojim najbližima i najdražima. Neka im je sretno te još do godina, kao i do sada, živjeli u skladnom kršćanskom braku.

10

rema već ustaljenom običaju, i ove je godine u veljači održan susret slivanjskog župnika sa Slivanjcima u Slavoniji. Pripremu oko toga susreta preuzeo je vrijedni Jurica Lozina, u suradnji sa don Vladom Mikrutom i drugim našim osječkim Slivanjcima. Župnik je u Osijek stigao dva dana ranije i stavio se na raspolaganje Jurici i „odboru“ za doček. Nakon što sam se smjestio i raspremio, uslijedila je večera u restoranu. Za stolom su bili samo Slivanjci: Jurica (Lozina), don Vlado, drugi Jurica (Vrdoljak), Ante (Katavić), Ljuban (Glibota), Damir (Mrkonjić). Odreda ugodni ljudi. U ugodnom društvu i priča je ugodna. Pričalo se i upoznavalo. I ja njih i oni mene. Iako prve susrete u pravilu prate i određeni obziri i odmjerenost u riječima, ovdje toga nije bilo: od početka je sve bilo spontano. Prijateljski i iskreno, ništa hinjeno i namješteno, s nijedne strane. Sutradan smo Jurica, don Vlado i ja obišli Đakovo, gdje smo se susreli s Osječko-đakovačkim nadbiskupom u miru, mons. Marinom Srakićem. S njim smo se zadržali u dužem i srdačnom razgovoru, a on nas je na rastanku nadario tomusima knjiga o glasovitom đakovačkom biskupu Josipu Jurju Strossmayeru i drugim znamenitim muževima spomenute biskupije. Nakon rastanka s nadbiskupom razgledali smo katedralu i obišli kriptu u kojoj se nalaze grobovi đakovačkih biskupa i nadbiskupa, među njima i Strossmayerov. Odatle smo se uputili u glasovito Gospino svetište u Aljmašu, na Dunavu. Župnik don Ante Markić nas je počastio i velikodušno nam pokazao novu crkvu, jer staru su, kao i drugdje, srpski agresori dokraja razrušili. Iz Aljmaša smo se vratili u

Osijek. Opet je tu ono ugodno društvo s prvoga susreta. Nakon panorame grada svi krenusmo na ručak u jedan restoran, uređen na jednoj lađi usidrenoj na Dravi. Opet ugodno i prijateljski. U dobrom društvu i ručak je slađi. Nakon ručka smo se razišli da bismo se opet svi skupa u večernjim satima našli na misi u osječkoj katedrali. Na misu se okupilo oko dvjestotinjak slavonskih Slivanjaca. Evanđelje je navijestio don Vlado Mikrut, a propovijed je održao župnik. Naglasio je da cesta „Slavonija – Slivno“ ne smije biti prekinuta i, ne daj Bože, zaboravljena. Slivno uvijek čeka i, poput majke, nada se svoj djeci. Poslije mise uslijedilo je druženje u podrumima. Na stolovima su razni slavonski specijaliteti, a svi „daju“ i mirišu na Slivno. Župnika svi žele upoznati i svi s njime popričati, a on se ne otima. Dapače, sve ih želi upoznati: s jednim izmijeniti riječ-dvije pa do drugoga, kao pčela od cvijeta do cvijeta. Ostalo se dugo u noć. Rastali smo se uz zajedničku želju: vidimo se i dogodine. Vratio sam se doma, u Slivno, prepun dojmova i lijepih uspomena. Zahvalan sam svima koji su ovaj susret pripremali, svima koje sam sreo, vidio pa i najmanju riječ izmijenio. Želio bih da se to opet ponovi. A to smo obostrano zaželjeli.

ŽUPNI DOGAÐAJI

Župnikov susret sa Slivanjcima u Osijeku

Zlatni pir Vlade i Katice Glavaš

11


V

ŽUPNI DOGAÐAJI

ŽUPNI DOGAÐAJI

Dani Velikoga tjedna Sveto trodnevlje u našoj župi

eliki tjedan na poseban se način slavi svake godine. Tako je bilo i ove, osobito za sveta tri dana: Veliki četvrtak, petak i subotu (24-26.ožujka). Posebnost ovogodišnjeg Velikog četvrtka bila je u tome što je ove godine u podnožju oltara svetoga Ante uređen Isusov grob. Mnogi župljani kleknuli su pred lijepo uređenim i nakićenim Isusovim grobom.

Veliki petak također se proslavio na dostojanstven način. Taj dan u Slivno su došli zaista brojni Slivanjci, sa svih strana. U 7 sati započelo je kantanje u crkvi. Nakon riječi „Uputi se tužna mati…“ procesija je krenula iz crkve na dugi, oko 25 km, Križni put. Križ je došao u crkvu u poslijepodnevnim satima. Iako vidno umorni i iscrpljeni, svi su ostali na obredima Velikog petka, pažljivo slušali „Muku Isusovu“, pričestili se, poljubili križ i nakon svih obreda vratili se u miru i tišini svojim kućama.

12

Na Veliku subotu u crkvu je ponovno došao silan svijet. Obredi su počeli u 22 sata paljenjem Uskrsne svijeće koju smo u procesiji unijeli u crkvu. Vjernici su s velikom pažnjom i dostojanstvom pratili obrede. Mnogi su se i pričestili. Na kraju mise bio je blagoslov hrane. Mnogi nisu mogli stati u crkvu te su ostali izvan crkve i

odatle pažljivo sudjelovali u obredima Velike subote. Sutradan je, opet uz veliko mnoštvo vjernika, proslavljena svetkovina Uskrsnuća Gospodinova. Prije Svete mise u 10 sati, napravili smo procesiju oko groblja tijekom koje je zbor, pod ravnanjem Danijela Marinovića, pjevao uskrsne pjesme.

13


ŽUPNI DOGAÐAJI

ŽUPNI DOGAÐAJI

SVETA KRIZMA

O

ve godine, 29. svibnja u našoj župi je podijeljen sakrament Svete potvrde. Sakrament zrelosti primili su Karolina Danihelova i Danijel Vučko. Sakrament Svete potvrde našim krizmanicima podijelio je pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije dr. don Nediljko Ante Ančić. Krizmanici su pozdravili don Nediljka, a on im je u homiliji naglasio važnost ovoga sakramenta i kršćanske zrelosti u suvremenom svijetu. Crkva je bila prepuna svijeta. Na kraju Svete mise Karolina je zahvalila don Nedjeljku na podjeli

ovoga sakramenta. Cijela crkva krizmanike je nagradila velikim pljeskom i time zaželjela uspjeh u njihovim mladim životima.

Odrješenje za sve stradale

Molitva za stradale

Misa za stradale na Bleiburgu i Križnom putu

U

subotu, 14.svibnja 2016., u našoj smo crkvi služili Svetu misu za stradale na Bleiburg i Križnom putu, kao i za se one čija se imena nalaze na spomeniku iza naš crkve. Crkva je bila puna svijeta. Neki s došli i sa hrvatskim zastavama i svijećama. Župnik je održao homiliju sukladno danu koji smo komemorirali. Uz župnika fra Željka koji je predvodio misu, u koncelebraciji je sudjelovao i don Mate Munitić, župnik Krstatica. Nakon mise otišli smo do spomenika i udijelili odrješenje za sve stradale čija se imena nalaze napisana na spomeniku te zapalili svijeće za pokoj njihove duše. Odrješenje za sve stradale

14

Imena stradalih Slivanjaca

15


ŽUPNI DOGAÐAJI

K

ao i svake godine, tako smo i ove godine, 22. svibnja, proslavili svetkovinu Presvetoga Trojstva, zaštitnika naše župe. Jutarnju Svetu misu, u 8 sati, služio je don Mate Munitić, župnik u susjednoj župi Krstatice. Glavnu misu u 10:30 predvodio je Mnogopoštovani provincijal fra Joško Kodžoman. Skupio se silan svijet. Mnogi Slivanjci došli su izdaleka, a bilo je i hodočasnika sa strane. Za svetkovinu smo se pripremali trodnevnicom koju su držali: fra Zoran Kutleša, župni vikar u Imotskom; fra Mladen Prolić, župnik u Runoviću; fra Rafael Begić, bivši župnik. Od ranih jutarnjih sati vjernici su imali prigodu za svetu ispovijed. Ove godine kip Blažene Djevice Marije nosili su slivanjski branitelji, sudionici Domovinskog rata. U svojoj propovijedi provincijal je naglasio važnost Presvetoga Trojstva – Oca, Sina i Duha Svetoga – u našemu kršćanskom životu. Poslijepodne bio je dernek tijekom kojega se čula ganga, a odjekivala je i šijavica.

Premijer Sanader u posjeti Slivnu

O

ve godine, 19. lipnja, imali smo neobičnu čast da su nam u goste došli nekadašnji visoki dužnosnici Republike Hrvatske: premijer dr. Ivo Sanader, sa suprugom Mirjanom, te predsjednik Hrvatskog sabora gosp. Luka Bebić, sa suprugom Gerdom. Sudjelovali su na Svetoj misi. Narod se je veoma obradovao kada ih je vidio. Na kraju mise svi su se željeli s njima rukovati i slikati za uspomenu.

ŽUPNI DOGAÐAJI

16

Svetkovina Presvetoga Trojstva

17


ŽUPNI DOGAÐAJI

ve smo godine, 20.09., napravili radnu akciju u kojoj smo obijali stare fuge na zidu oko groblja. Prije toga smo ispjeskarili, odnosno očistili zid, a zatim se dali na radnu akciju. Očistili smo kompletno stare fuge. Nije išlo lako, ali

ni Slivanjci se nisu dali. Radili su i muškarci i žene jer su znali da će poslije toga okoliš biti puno ljepši. Radilo se dva dana, dok se konačno nije sve očistilo, a na kraju fugiralo. Sada nam je zid oko groblja čist i umiven, kao i naša crkva.

Uz njih, i muškarci su bolje radili

Nema stajanja

ŽUPNI DOGAÐAJI

O

Radna akcija

Kada se slivanjska srca slože, ni kamen izdržati ne može

Očišćeni natpis na ulazu u groblje (istočna strana)

18

Godine nisu važne

19


ŽUPNI DOGAÐAJI

N

a uočnicu pada Vukovara, 17.studenoga, pred našim smo spomenikom zapalili svijeće, pomolili se, izmolili molitve odrješenja za sve poginule branitelje herojskog grada Vukovara.

Upri, Iniću!

I žene znaju držati „štemalicu“

20

Te noći Slivno se uključilo u komemoraciju na tragične događaje koje su srpski zločinci počinili u Vukovaru. Kao i drugdje, Vukovar je te noći bio i u Slivnu: u našim molitvama i sjećanjima. Iz majčinog krika sloboda se rađa…

ŽUPNI DOGAÐAJI

` SjeCanje na Vukovar

Šta ti je majstor!

Procijenite sami što mu bolje ide: ovo ili čitanje „Pištule“?

21


ŽUPNI DOGAÐAJI

16.

svibnja 2006. godine u 6 ujutro Ivan (82) se zainatio, uzeo lopatu i počeo probijati cestu! Sad ide kupiti znakove – E, Bože moj, sada me možeš dignit s ove zemlje, jer je tvoj Ivan ispunio san, duša mu je mirna, svi životni ciljevi su mu ispunjeni. Njegov put je asfaltiran! Moj put! – raširenih ruku na lokalnoj prometnici prema zaseoku Talaje u Slivnu u općini Runovići, gdje su se postavljali zadnji metri asfalta, sa suzama u očima, ovo nam u srijedu reče 82-godišnji Ivan Talaja. I rekli bismo, ne’š ti velike radosti što se tamo u nekom zaseoku na krajnjem istoku Imotske krajine asfaltiralo oko 500 metara seoske prometnice. Pa svaki se dan asfaltiraju i kraći putovi, pa i oni gdje jednom u mjesec ne prođe ni jedan automobil. No, ova prometnica ima svoju posebnu priču, dapače, roman se o njoj može napisati, priča je to koja svjedoči o pravom lokalpatriotizmu, iskonskom, onome kada se domovina ne voli riječima, nego djelom. I to u njezinim najzabitijim predjelima. Tamo gdje je najteže. IvanTalajaje,kaoekonomskiemigrant,trbuhom za kruhom još 1961. otišao u Francusku. Tamo je na poslovima pitura i vozača autobusa radio 39 godina. I onda se 2000. godine, nošen milenijskim strujama, vratio korijenima, u svoje Slivno, u Talaje. Možda ste i čuli za Talaje, zapravo sigurno ste čuli jer iz tamošnjih je kuća u svijet krenula i naša poznata tenisačica Silvija Talaja, a ako niste čuli, ako niste sportski tip, ako su vam mašklin i motika draži od lopte i reketa, čut ćete sada i pamtit ćete taj komad dalmatinskoga krša po Ivanu. Jer, vjerujte nam, priča o Ivanu i njegovu putu, njegovoj dugoj cesti, jedna je od onih koje se ne zaboravljaju. Ivan, čovjek radišan, još u snazi, ne mogavši sjediti kod kuće nakon povratka iz Francuske, a da bi ispunio svoju veliku želju, dječačku – a tko još ne zna da od dječačkih želja iskrenijih nema – odlučio je sam početi probijati oko 500 metara puta kroz ljuti krš. Odlučio je spojiti

svoj zaselak s glavnom prometnicom koja od Slivna vodi do Vrgorca. Da bi se, naime, u taj najistočniji zaseok Imotske krajine došlo, treba nekoliko kilometara ući u Vrgoračku krajinu, pa zaseokom Vučki (Vrgorac) stići do Talaja (Imotski). A tim su puteljkom, dok se naš Ivan nije uhvatio posla, išle samo ovce i koze. Sad ćemo otvoriti Ivanov dnevnik, da ne bismo što krivo prenijeli. Dakle, 16. svibnja 2006. godine, točno u šest sati ujutro, uze Ivan Talaja mašklin i lopatu i počne polako proširivati put. Sam samcat. – Šta je Ivanu, da nije obolio? – pitali se seljani. Znali su oni Ivana kao radišna čovjeka, ali da će sam krenuti probijati put, e, to je već graničilo s velikim čuđenjem. Blago rečeno. – Je li mu to potriba? – govorili su da ih ne čuje. A Ivan je čuo. I nije se osvrtao. Nekoliko dana nakon početka radova, od poduzetnika Mate Smoljka iz Grubina naručio je veliki bager i sam čovjeku platio. Već 1. lipnja nazrele su se konture buduće prometnice. Narod više ništa nije govorio. A kad je do Talaja stigla i ekipa Slobodne Dalmacije, shvatili su da je stvar postala ozbiljna. I počeli tapšati svoga Ivana. – Tako ti je, moj prijatelju, bilo 2006. godine. Ispeka san dva janjca, počastio bageraše i suseljane, minere bez kojih sam nisan moga protiv živca kamena. A bile su to stine ko pola kuće. Niko sritniji tada od mene – prisjeća se Ivan. To je, međutim, bio tek početak. Uvod koji nije dao naslutiti što Ivana tek čeka. A čekalo ga je deset godina lopatanja. – Punih deset godina, kad god san moga, bio san na tom putu. Lopata tamo, lopata amo, lopata tamo, lopata amo... Kad je doša tampon, sam san ga bio razastro. Satro se, kad eto ti kamiona Topane, onih specijalki za gonit smeće, i skroz mi rađu uništiše. I, šta ću, ja opet naručio kamion tampona, sve platio pa opet udri razastirat. I tako misecima – govori Ivan. Sam je sebi, kaže, rekao da širina puta mora biti najmanje pet metara. A krenuo je, veli, i u prosidbu. Od Općine, da od koga će.

ŽUPNI DOGAÐAJI

22

Naš vrijedni Ivan Talaja napravio cestu!

– Mislio san da je i moja Općina dužna pomoći, jer je pomagala i drugin zaseocima, pa san se uputio direkt u načelnika u Runoviće. Ništa. Posli san nekoliko puta sla dopise u Županiju, molio da mi pomognu. Opet ništa. Ni moj načelnik u Runoviću, ni oni iz Županije, niti da mi obećaju pomoć. Ništa! A onda san, šta ću, priča sa svojin prijateljima iz Francuske, sa svojin Slivanjcima, i kažen ja njima da je taj put koristan za moje Talaje, da tamo živi stotinjak ljudi, da ima četrnest dimova, da zašto mi moramo bit zadnji, da smo zadnji zaselak Imotske krajine. I tako, zbog prijateljstva, ja ti, moj prijatelju, prikupio oko dvi, dvi i po iljade eura – govori žilavi udarnik Talaja. A prije nego što je dozvao prijatelje u pomoć, već je, priznaje, bio potrošio deset puta toliko. I to samo za probijanje bagerom i dovoženje tampona. – Nemoj ovo ni stavljat, neću ja o parama, mislit će ljudi da se žalin, da prosin, a to Ivan nikad nije radio, niti će radit. Neka je svima onima kod kojih san pita Talajin put na duši. A, virujte, iman ja u Francuskoj svoje prijatelje i među vlasnicima najpoznatijih njihovih novina, e, Le Monde, napisat će oni meni kako se naši čelnici odnose prema ovakvin stvarima. Kad je asfalt došao u Talaje, kad je

zadnja lopata pala, došla je do Ivana opet ekipa Slobodne Dalmacije. U dnevniku piše: srijeda, 25. listopada 2016. godine, asfaltirano 500 metara puta Talaje – Jukići uz glavnu cestu. Poklonio ga svome selu Ivan Talaja, sada s 82 godine. – Jutros od deset pa sve do pet poslipodne mećali smo asfalt. Sve je gotovo. Amen! Eto nam ceste, njome imaju da se voze svi osin onih koji nemaju vozačke dozvole i ispravne aute, a to znači da in je istekla registracija. Moraju se učit. Vozio san ja u Francuskoj, priša je uzduž i popriko, i tamo ti se pazi na prometne zakone – ponosno zaključuje Ivan. Dnevnik: četvrtak, 27. listopada 2016. godine. Ivan Talaja platio je sve, do zadnjeg milimetra asfalta, i sada je naručio prometne znakove. – Slikajte, slikajte i ove vridne radnike splitske “Brine”. Radili su s dušon, ispeka san in gudića, ranio ih cili dan, zaslužili su – reče Ivan pa zaplače kao malo dijete. Kao dječak kojemu se ispunila najveća želja. Nakon deset godina rada i upornosti, Ivan Talaja sam je probio i asfaltirao put prema svome zaseoku. Pa vi recite da to nije prava priča. (Tekst i slika preuzeti iz Slobodne Dalmacije, petak, 28. listopada 2016, str.2-3)

23


S

livno u općini Runovići najistočniji je dio Imotske krajine. Većina stanovništva je na radu u inozemstvu, posebno u Americi. Kulturu življenja koju su tamo stekli htjeli su prenijeti u svoje rodno selo, no kako kažu, nailaze na velike probleme. Primjer probijanja i asfaltiranja jedne pristupne prometnice od 500 metara u zaseoku Talaje, gdje je povratnik iz Francuske 82- godišnji Ivan Talaja dao svoj novac, govori o ljubavi Slivanjaca za svoj kraj. Zbog takvih problema u srijedu se kod mjesne škole i nedovršene mrtvačnice okupio veliki broj mještana kako bi mirnim prosvjedom ukazali na, kako tvrde, maćehinski odnos općine prema njihovom selu. Ovo je prešlo sve granice našega strpljenja, ali i normalnog odnosa i komunikacije između vodstva naše općine i Slivna. Najistočnije smo selo Imotske krajine, ali nećemo dati da smo i najzaostalije zbog nemarnosti općine. Još 2007. godine govorili smo na općinskom vijeću o našoj mrtvačnici. Sada je 2016. godina, a ona još nije izgrađena, govorili smo i dobili obećanja o asfaltiranju prilaznih prometnica u naše zaseoke, a vidite kakvi su danas, istaknuo je pred okupljenim mještanima Ante Lozina.

se mještanima i novinarima Branka Brić, predsjednica udruge žena “Slivanjka”. Već u samom startu razgovora s našim načelnikom Josipom Lešinom razrađen je plan da se od prodaje grobnica uredi ugrubo mrtvačnica. Mi se pitamo što je sa sredstvima koje je dala županija, a to je, čujemo, oko 350 tisuća kuna, te s koliko je novca sudjelovala i naša općina. Pazite, i naši obrtnici plaćaju porez i daju novac u proračun općine. Da ne govorim o nula kuna općine za udrugu “Slivanjka”, koja je nadaleko poznata - veli Branka Barić. - Osobno sam imao priliku pričati s načelnikom općine, no nismo se mogli, kada je Slivno u pitanju, nikako naći na istim valnim dužinama i vidio sam da nije mnogo zainteresiran za Slivno izjavio je Miljenko Parlov. - Meni srce puca kada vidim kako se općina odnosi prema Slivnu. Gledam kako druga mjesta cvjetaju, a moje Slivno stagnira - reče nam umirovljena učiteljica Ljubica Radalj.

ODBROJAVANJE

GDE JE NOVAC?

24

- Napišite - kaže predsjednik MO Slivna Nediljko Mrkonjić - da smo mi i sami kupili 69 grobnica svojim novcem. To je 920 tisuća kuna i od toga nam se trebala napraviti i mrtvačnica, a vidite na što nam sliči. -Treba razjasniti neke stvari - obratila

Mještani Slivna na prosvjedu su zatražili hitan završetak mrtvačnice, asfaltiranje prometnica prema njihovim zaseocima. Kome mi pripadamo - zapitali su se. - Nikome! Uputili su prijedlog da se iznađu zakonski okviri za referendum gdje bi se izjasnili o tome da iziđu iz općine Runovići i pripoje se općini Zagvozd. (Tekst i slike preuzeti iz Slobodne Dalmacije, četvrtak, 10. studenoga 2016., str.24-25)

Radovi u župi 2015.-2016.

U

proteklih 19 mjeseci, od preuzimanja župe 16. ožujka 2015., u našoj su crkvi i oko nje učinjene mnoge stvari. Sve što je učinjeno plod je zajedničke volje i htijenja i, dakako, priloga svih Slivanjaca u domovini i inozemstvu. Budući da, prema staroj mudrosnoj izreci, Verba volant scripta maneat (u slobodnijem prijevodu: riječi lete i zaboravljaju se, a napisano ostaje i pamti se), ovdje želim iznijeti što smo tijekom tih 19 mjeseci zajedno učinili izvan crkve i u samoj crkvi.

Radovi u župi

Radovi u župi

Slivanjci prosvjeduju

Radovi izvan crkve

1. Osvjetljenje crkve (2015.). Prošle godine, uoči same svetkovine Presvetoga Trojstva, osvijetlili smo crkvu. Do tada u mraku, crkva je preko noći bljesnula i zasjala. Centar Slivna nije više obavijala tama: osvijetlila ga je svjetlost crkve. Rasvjetu, koju je besplatno darovao gosp. Željko Lasić vlasnik tvrtke „Imotehnika“, smo priključili na javnu rasvjetu tako da je crkva tijekom cijele noći osvijetljena. Budući da je preko jednog reflektora s crkve bio osvjetljivan i spomenik iznad crkve, reflektor smo demontirali i premjestili u podnožje spomenika tako da crkva i spomenik sada imaju svoju vlastitu rasvjetu, što jednom i drugom daju na ljepoti i noćnom ugođaju.

2. Sarnač i kapelica (2015.). Budući da je bunar (sarnač) uz crkvu bio oronuo i zarastao u travu, dali smo se u njegovu obnovu. Gornji dio sarnača obložili smo špicanim kamenom dolitom, napravili novu krunu, također u špicanom dolitu, a ostatak fugirali (1500 €). Na ulazu u sarnač napravili smo i dvije stepenice te, na kraju, cijeli sarnač uokvirili lijepom kovanom ogradom koju je izradila obrtnička radnja „Viganj“ (2000 €). Istu takvu ogradu stavili smo i na ulaz u kapelicu ili fratarsku grobnicu. Tako je taj cjelokupni taj kompleks ispred crkve dobio drugačiji, znatno ljepši, izgled od onoga kakvog je imao do tada.

25


Radovi u župi

Preslica prije čišćenja

6. Popločavanje kamena oko crkve (2016.). Do sada je oko naše crkve, poznato vam je, bio običan beton koji je na mjestima bio napuknut, a mjestimično potpuno puknut i podignut zbog korijenja okolnih stabala, osobito čempresa. Nedavno smo tom ružnom izgledu učinili kraj. Bagerom smo iskopali cijeli taj stari beton i nalili novi (48.000 KN). Time smo pripremili teren za popločavanje cijelog prostora, što od istočnih vrata groblja te oko crkve pa do zapadnih vrata groblja iznosi oko 300 kvadrata. Za sada je uređen cijeli istočni dio, ispred kapelice, gdje je ispao lijepi crkveni trg. Na tom smo dijelu dodatno podigli i zidić prema groblju i diskretno ga ukrasili led rasvjetom. Iako cijeli taj prostor sada izgleda lijepo i skladno, on je zbog led rasvjete još ljepši noću. Još preostaje završiti stazu s istočnu stranu crkve do zapadnih vrata (negdje oko 70 kvadrata). Radove izvodi Kamenoklesarska radionica „SMT Maršić“ iz Prološca Donjeg. Jedan dio radova smo isplatili (pripremu terena), a za drugi još prikupljamo sredstva.

Radovi u župi

3. Čišćenje preslice na crkvi (2016.). Kako je poznato, preslica (netko to zove zvonikom) na našoj crkvi je u velikoj mjeri bila pocrnila i poruzinavila, a na mjestima je nicala i trava. Da je učinimo sličnom crkvi, postavili smo skelu te je isprali i očistili, tako da je s tim „umivanjem“ crkva postala ujednačena te zasjala u svojoj vanjskoj ljepoti i čistoći.

Radovi u crkvi

Preslica prije čišćenja

Preslica nakon čišćenja

4. Čišćenje zida oko groblja (2016.). Kao i „zvonik“, tako je i cijeli zid oko groblja i crkve bio potpuno pocrnio. Odavao je oronulu i sumornu sliku. Pristupili smo njegovu čišćenju i umivanju. Radovi su trajali tjedan dana te smo očistili cijeli zid od istočnih ulaznih vrata u groblje do zapadnih vrata, a onda nastavili i dalje. Radove je izveo Stipe Prgomet iz Tučepa. Nakon toga je, u nekoliko radnih akcija, uslijedilo otklanjanje starih fuga i stavljanje novih. Time je zid oko groblja i crkve zablistao u svojoj izvornoj ljepoti, a okoliš više nije bio tako crni i „mrk“ već vedriji, ugodniji i ljepši.

26

5. Čišćenje kapelice (2016.). Nakon što je očišćen zid, nastavili smo s čišćenjem i kapelice uz crkvu. Od vrha do dna smo je očistili od ruzine i crnine te joj vratili njezinu

7. Uređenje prezbiterija (2015.). Od svih radova u crkvi, najprije smo uredili prezbiterijalni prostor. Prostor je bio skučen, zbog čega je i razmještaj, osobito stolice za svećenika, bio pomalo neukusan. Stoga smo svetohranište ugradili u lijevu ispovjedaonicu (gledajući prema vratima crkve), a svećeničku stolicu postavili na mjesto gdje je prije bilo svetohranište, s time

da smo je podigli za stepenicu više od poda prezbiterija. Time smo dobili novi razmještaj, a prostor skladno uredili. Prijedlog za takvo uređenje dao je fra Marko Babić, umirovljeni profesor liturgije na KBF – u Sveučilišta u Splitu. Zamijenili smo i svetohranište: umjesto starog drvenoga, postavili smo novo, pozlaćeno. To je donacija (4500 $ američkih) Ivana Barića Mirkina iz New Yorka. Novo Svetohranište

izvornu kamenu boju, a time i njezinu ljepotu. Cjelokupno čišćenje (preslice, zida i kapelice) iznosilo je 15000 KN.

27


Radovi u župi

Radovi u župi

8. Novi pod u crkvi (2016.). Stari betonski pod iz 1904., koji je obojen u crveno crne kocke, zamijenili smo novim bijelim i brušenom kamenom dolitom, sredinom kojega se provlače crvene kocke u obliku križa. Pod je, prema dogovoru financirao stariji naraštaj američkih Slivanjaca, a koštao je s nekim dodatnim radovima oko 9000 €. Idejno rješenje za pod dao je arhitekt Ivan Vulić iz Splita.

Crkveni pod prije uređenja

Oltar i niša sv. Ante danas Novi crkveni pod

28

9. Oltar svetoga Ante (2015./16.). Stariji naraštaj američkih Slivanjaca donirao je pod u crkvi, a njihova djeca, mlađi naraštaj američkih Slivanjaca, oltar svetoga Ante (10.600 €). Na mjestu gdje se prije nalazio oltar sv. Ante dvije trećine niše zjapilo je prazno. Sada je cijela niša ispunjena i našu crkvu resi prelijepi mramorni oltar toga sveca čudotvorca. U podnožju oltara nalazi se prikaz i svečeva životopisa u kojem sv. Ante propovijeda ribama. Usporedno s kipom, na kamenoj podlozi, izrezbarena su dva ljiljana, simboli sv. Ante. Iznad toga nalazi se uklesani franjevački grb, a na vrhu samoga oltara u brončanim slovima stoji natpis: Sveti Ante, moli za nas.

Novi crkveni pod

Oltar i niša sv. Ante prije

10. Oltar BDM (2015./16). Na suprotnu stranu od oltara sv. Ante nalazio se identičan prostor na kojem se nalazio kip Blažene Djevice Marije, koji se nosi u procesiji za Presveto Trojstvo. Na tom mjestu podigli smo novi oltar, identičan oltaru sv. Ante, samo s različitim simbolima i natpisom. U podnožju oltara uklesano je Srce Marijino; iznad njega stoji u pozlaćenim slovima stoji natpis: Najvjernija odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu vjeru i hrvatski dom! Usporedno s kipom, s obje strane, uklesana su dva ljiljana, simboli djevičanstva BDM; iznad njih nalazi se Marijin monogram, a iznad svega natpis: Sveta Marijo, moli za nas! Troškove izrade oltara snosili su francuski Slivanjci (10.600 €).

Sv. Ante, moli za nas!

Oltar BDM prije

29


Radovi u župi

Oltar i niša BDM danas

po skupinama: bilo je 10 skupina i svaka je skupina darovala jedan vitraj na način da je pridonijela sa 7.400 KN; neke su skupine pridonijele više, neke manje.

Radovi u župi

12. Vitraji (2016.). Na našoj crkvi postoji 10 prozora različitih dimenzija. Dosadašnje željezne prozore zamijenili smo vitrajima (staklima u boji), koje je izradio akademski slikar Ivan Grgat iz Zagreba. Motivi na vitrajima su slijedeći: prozor u sakristiji (simbol euharistije); dva prozora u prezbiteriju (na zapadnom sv. papa Ivan Pavao II., na istočnom bl. Alojzije Stepinac); dva prozora u crkvenoj lađi (na zapadnom sv. Franjo, na istočnom sv. Majka Terezija); na koru četiri prozora i rozeta (na svakom od prozora je jedan od evanđelista, a na rozeti je simbol Duha Svetoga). Sveukupni iznos (demontiranje starih prozora te izrada i postavljanje vitraja) iznosio je 74.000 KN. Vitraje su financirali domaći Slivanjci, odnosno 33 slivanjska zaselka podijeljena

Vitraji prije

Sveta Marijo, usliši svoje Slivanjce!

11. Nove klupe (2016.). Planovi oko unutarnje obnove crkve uključivali su i nove klupe. Stare su zamijenjene novima, iz punog drveta, čije je sjedište presvučeno spužvom. Projektirao ih je arhitekt Ivan Vulić iz Splita. Klupe su koštale 62. 000 KN, pri čemu je djelomično pomogla i Županija splitskodalmatinska (35.000 KN).

Stare klupe

30

Nove klupe

Novi vitraji

31


Radovi u župi

se Mira Lozina iz New Yorka, koja je zajedno sa svojom obitelji financirala njegovu nabavu (25.000 KN). Budući da je njezin pokojni suprug nosio ime Ante, na zvonu je ugravirana slika sv. Ante i uz njega natpis: Dar obitelji pok. Ante Lozina iz New Yorka. Elektrifikaciju zvona izvela je specijalizirana tvrtka „Grivi“ iz Kaštela.

15. Niša i kip Srca Isusova (2016.). Na zapadnoj strani crkvene lađe nalazio se mali i, na stotine mjesta, oštećeni kip Srca Isusova. Bio je postavljen na malo zidno postolje. Da promijenimo tu ubožnu sliku, odlučili smo se izdubiti u zidu novu nišu i u nju postaviti novi kip, koji su darovale sestre Matija Radalj ud. pok. Miljenka („Mige“) i Nevenka Kirasić rođ. Prgomet (= 500 €). Time je zapadna strana crkvene lađe dobila puno ljepši i potpuniji izgled.

16. Niša i kip Srca Marijina (2016.). U donjem dijelu crkve (na praznoj zidnoj plohi nasuprot stepenicama koje vode u kor) izdubli smo u zidu novu nišu u koju je postavljen kip Srca Marijina. Kip i sve radove oko njegove ugradnje, u dogovoru sa svojom obitelji, financirala je Slavka Lozina ud. pok. Milana iz New Yorka (4000 $). Time je i donji dio crkve dobio svoju ljepotu, a župa Slivno novu i moćnu zagovarateljicu u nebu, Majku Gospodina našega Isusa Krista.

Isuse blaga i ponizna srca, moli za nas!

18. Bojanje i elektrifikacija crkve (2016.). Dok pišem ovaj tekst, u crkvi se nalazi skela. U tijeku je skidanje stare i popucale fasade, ispravljanje grbina, postavljanje mrežice, nabacivanje, gletovanje i na kraju bojanje cijele crkve. S tim radovima, istodobno se radi na otklanjanju starih i postavljanju novih strujnih vodova po cijeloj crkvi, a na kraju i novih rasvjetnih tijela. Radove koji se odnose na fasadu i sve što je s njom povezano izvodi tvrtka „Ukras“ u vlasništvu Joze Marinovića iz Slivna, a radove oko struje i novih rasvjetnih tijela tvrtka „Imotehnika“ u vlasništvu Željka Lasića iz Prološca. Radovi će biti gotovi sredinom prosinca, tako da ćemo Božić dočekati u potpuno novoj i, čini mi se, neprepoznatljivoj crkvi. Veli se da je Santa Maria Maggiore najljepša crkva u Rimu. Svoju ljepoticu za Božić imat će i Imotska krajina.

Srce Marijino, preporučujemo Ti se!

17. Kamena ograda prema koru (2016.). Na stepenicama prema koru nalazila se je drvena i rasklimana ograda. Zamijenili smo je novom ogradom od kamena dolita i uresili je stupićima, čime je odlazak na kor i silazak s njega postao sigurniji, a i za oko puno ljepši.

Zbogom potezanju konopa 14. Nova mikrofonija (2016.). Kako je mikrofonija u našoj crkvi bila stara i dotrajala, kompletno smo je zamijenili s novom. U crkvi je postavljeno šest razglasnih kutija (četiri u lađi i dvije na koru), dva mikrofona (na oltaru i ambonu) te tri trube izvan crkve (na istočnoj i zapadnoj strani i na pročelju). Zamjenu mikrofonije izveli su braća Tadići iz Rude kod Sinja, najpoznatiji stručnjaci u toj vrsti obrta, a radovi i sva oprema su koštali 23.000 KN.

32

Preslica je popunjena zvonima

Radovi u župi

13. Elektrifikacija zvona i ugradnja trećega zvona (2016.). Na našoj preslici postojala su dva zvona. Najgornjemu, trećemu ili tzv. „dječjem zvonu“, izgubio se svaki trag. Osim toga, za svako zvonjenje trebalo je potezati konop, a kada bi trebalo slaviti (i po kiši i po vjetru) trebalo se penjati na crkvu. Elektrifikacijom zvona smo potezanju za konop i penjanju na crkvu učinili kraj. Sada je sve na „botun“: zvonjenje, slavljenje, brecanje, Zdrava Marija (ujutro, na podne i uvečer), otkucavanje sata. Elektrifikaciju zvona donirali su naši „slavonski“ Slivanjci (20.000 KN) i Milan Vrdoljak Antin, vlasnik tvrtke „Ricardo“ (20.000 KN). K tome, da se popuni praznina s trećim zvonom, pobrinula

33


20. Novo misno ruho, posuđe i knjige (2015./16.). Dok su trajali materijalni radovi u crkvi i oko crkve, istodobno se je vodila briga i o crkvenom ruhu, liturgijskom posuđu i knjigama. Stare misnice, posuđe i knjige zamijenili smo potpuno novima. Za Božić ćemo imati i prelijepi kalež kojega će, iz počasti i zahvalnosti svojim pokojnim roditeljima Mirku i Matiji (Milici) Barić, iz New Yorka donijeti i našoj župi darovati njihova djeca Ivan i Branka Barić i njihova nevjesta Sanja.

P

Ulaz u župnu kuću

21. Obnovljena župna kuća (2015.). I na kraju svakako treba spomenuti i župnu kuću. Budući da je župna kuća u svakom pogledu zahtijevala obnovu, to smo i učinili odmah po primanju župe Slivno. Da župnik može normalno funkcionirati, treba imati i adekvatni smještaj. I sada ga ima. I ovaj, kao i oni koji dođu poslije njega. Ako bi me netko upitao je li u našoj crkvi potrebno još nešto, rekao bih „da“. Rekao bih to dva, tri i bezbroj puta. U ovako prelijepoj crkvi potreban je novi Križni put koji će biti završna točka na sve, a našu će crkvu učiniti zaista prelijepom. Sadašnji Križni put, ulje na platnu, bez ikakve umjetničke vrijednosti, je uslijed brisanja i čišćenja mokrom krpom poskočio i nabubrio. Na svakoj postaji nalaze se „bubrezi“ koje je nemoguće ispraviti i obnoviti. Zato bi u novu crkvu najbolje pristajao i novi Križni put. Znam, to je malo izdašnija investicija. Ali, ako bi se našlo 14 Slivanjaca pa svaki, kao dar svoje obitelji, svojoj župnoj crkvi darovao jednu postaju, to onda i ne bi izgledalo tako puno. Iznosim samo kao prijedlog. I ništa više ni dalje od toga.

34

Dnevni boravak N. B. Uz gore spomenute radove u crkvi, želim istaknuti još jednu važnu stvar. Sve što je u crkvi rađeno, ništa nije bilo bez znanja i konzultacija sa Konzervatorskim zavodom u Imotskom. Djelatnici toga Zavoda nekoliko su puta dolazili u našu crkvu, ali isključivo radi Naldijeve slike Presvetog Trojstva. To je jedina umjetnička vrijednost u našoj crkvi. Nije to bio ni pod, ni oltari… apsolutno ništa, osim spomenute slike. I ona je ove godine ušla u proračun Ministarstva kulture Republike Hrvatske za obnovu: ove godine obnovljena je trećina slike, a dogodine slijedi preostali dio slike.

oznam je! Netko me pitao dali je znam. Nasmijala sam se i rekla: „Ha! To je smiješno! Obožavam tu ženu. Blagoslovljena je, brižna, puna ljubavi, ljupka, predivna, žena puna duha…“ Da… U ovoj misli je bit slivanjke, žene, majke, prijateljice, vjernice,… A skup takvih žena je u udruzi žena „Slivanjka“, koje nesebično daju sve od sebe u humanitarnom smislu i dubokoj vjeri u Boga, a da vjera je kao lijek koji smiruje i obnavlja snagu da prevladaš teškoće života i daje ti smisao života. Naravno, prihvatite i naše savjete drage Slivanjke i Slivanjci: - Nasmješite se, jer smijeh je lijek, - Posegnite za humorom, - Prošetajte bar sat vremena dnevno, podignite svoje raspoloženje i samopouzdanje, - Družite se, nazovite prijatelje, kolege ili članove porodice. Isplanirajte druženje uz čaj, kavu, ručak,… Planiranje nečeg čemu se radujete može vam podići raspoloženje, - Dijelite komplimente, - Izbjegavajte negativne ljude, negativnost je zaraza, - Činite dobra dijela, jer to povećava osjećaj vlastite vrijednosti i duševnog

blagostanja. Učinite to najprije prema članu obitelji, prema susjedu,… A na kraju, ne zaboravite na svoje zdravlje. Posjetite svoga liječnika, držite se uputa zdravstvenih djelatnika: zdrava prehrana, zdrave navike, zdrav način života. Udruga žena „Slivanjka“ će se i dalje truditi da se svi pridržavamo ovih savjeta. Vjerujemo da će se to pozitivno odraziti na društveni život našeg Slivna, a to nam je cilj i naša djelatnost.

Udruga žena „Slivanjka“

Radovi u župi

Slivanjka?

19. Uređenje sakristije (2016.). U sklopu radova u crkvi uređuje se i sakristija. Strop koji je visok i grbav spustit ćemo malo niže pomoću knaufa. U sklopu tih radova predviđena je i nova rasvjeta.

Sretan Božić i Nova 2017. godina

Slivanjkama i Slivanjcima koji žive u Slivnu, domovini i inozemstvu, puno zdravlja, sreće i ljubavi povodom božićnih i novogodišnjih blagdana želi Udruga žena „Slivanjka“.

35


36

Š

esnaesto izdanje tradicionalnog Gangafesta u Slivnu, smotre pjevača gange, rere, diplara i guslara iz područja dalmatinske zagore te Bosne i Hercegovine, i ove je godine održano u poznatom terminu prve subote iza Velike Gospe, u organizaciji udruge žena „Slivanjka“. Ganga- fest otvoren je pjevanjem državne himne, te prigodnim govorom posebnog gosta   generala Damira Krstičevića. Ganga–fest otvorio je upečatljivim govorom i molitvom župnik fra Željko Tolić. Ovoga puta Slivno su pohodili i poznati gosti. Uz generala Krstičevića, bili su i dr.Milan Kujundžić, župan Zlatko Ževrnja, zamjenik ministrice Bernardice Juretić, Ante Babić, Dragica Roščić, te mnogi drugi. Kako i priliči tradiciji na Ganga-fest došli su brojni Slivanjci iz cijele zemlje, al i svijeta. Bilo ih je iz Francuske, Njemačke, čak i Amerike, jer

uz blagdan Presvetog Trojstva, ovaj događaj itekako povezuje slivanjsku dijasporu sa rodnim krajem.

Kod škole u Slivnu okupio do sada i najveći broj sudionika. Prijavilo se tridesetak skupina, što pjevača gange, što guslara iz mnogih mjesta Imotske krajine, Sinjskog kraja, te susjedne Bosne i Hercegovine. Svi gosti  su se mogli počastiti pečenom janjetinom, ćevapima i kruhom ispod sača, priređena je bogata lutrija i vatromet za najmlađe naraštaje. Veselje i fešta je potrajali su do ranih jutarnjih sati sa Mucalom i „Roso bendom“. Ovako veliku manifestaciju sigurno ne bi bilo moguće organizirati na ovakvoj razini, da nije bilo vrijednih ruku naših slivanjki i slivanjaca koji su dali svoje slobodno vrijeme i materijal potreban za realizaciju svega.

Ove godine posebnu zahvalu za pomoć u organizaciji gangafesta dobili su: Milan Mićo Lozina Antasov, Ante Lozina Paćak, Ante Katavić, Ivica Prgomet Paškić, Ivo Talaja i Nediljko Mrkonjić. Za ovo priznanje uručena im je i plaketa zahvale. Bez muške ruke, realizacija ovakve organizacije nije moguća, zato im veliko hvala. Također posebnu zahvalnost dajemo svim ovogodišnjim sponzorima, koji su financijski i materijalno potpomogli organizaciji Gange festa. Među njima su se posebno istakli slivanjci iz Amerike, te obitelji Puljiz iz Omiša.

Nadamo se da će i sljedeće godine naša Ganga fest biti manifestacija koja nas ističe po kulturi i gostoprimstvu, što je i odlika svih Slivanjaca.

Udruga žena „Slivanjka“

Udruga žena „Slivanjka“

Ganga-fest Slivno 2016.

37


Školska dogaÐanja

(šk. god. 2015./2016. ) Tri stvari su nam ostale od raja: zvijezde u noći, cvijeće po danu i dječje oči. Dante Alighieri

DANI KRUHA I ZAHVALNOSTI ZA PLODOVE ZEMLJE (13. listopada 2015.)

I

38

ako bismo svakoga dana trebali zahvaljivati za darove kojima nas blagoslivlja, postoje dani u godini kada Gospodinu posebno zahvaljujemo. Zahvaljujemo za plodove polja, njiva, vinograda… Za kruh i vino koje ljudi, uz Njegovu pomoć, svojim rukama stvaraju. Za Kruh i Vino kojima nam sebe daruje na svakome misnom susretu. Svoju zahvalu mi smo pretočili u pjesme i riječi. Zahvalili smo i bogato ukrašenim zajedničkim stolom na kojemu su se našli različiti plodovi zemlje i vrijednih ruku naših očeva, djedova, majki i baka. Potrudili smo se i sakupili sve što se skrivalo u našim kućama, konobama, na našim tavanima. Bilo je tu pšenice, kukuruza, ukrasnih tikvica, raznoga voća i povrća. Za pune trbuščiće pobrinule su se naše mame i bake koje su ispekle kolače i peciva. Na kraju priredbe i sami smo se okušali u pripremanju uštipaka i toplih sendviča te počastili sve koji su nam došli. Za to posebno zahvaljujemo gospođi Branki Barić koja nam je velikodušno otvorila vrata prostorije koju koristi Udruga žena „Slivanjka“ te tako omogućila da i naše ručice pripreme svoja prva jela. Na odlasku svi smo poželjeli isto - da svako dijete na svijetu bude sito. Sito kruha, ali i ljubavi, mira, ognjišta, roditeljskog zagrljaja, tople riječi i razumijevanja.

SVETI NIKOLA (4. prosinca 2015.) Mi djeca posebno se veselimo jednome blagdanu, blagdanu svetoga Nikole, zaštitnika djece, pomoraca i siromašnih. Svake nas godine posjeti i dariva, a od nas ne traži mnogo, samo da budemo dobri. I ove godine smo mu obećali da ćemo se truditi biti sve bolji i bolji, a Nikola sveti nagradio nas je slatkim poklonima iz svoje vreće. Krampus nije ni dolazio, zna on da u Slivnu nema neposlušne djece! Sveti Nikola bio je zadovoljan priredbom dobrodošlice koju smo mu pripremili, a ono čemu nas je poučio, zauvijek ćemo pamtiti: Kad daruješ, ne mjeri veličinom i ljepotom! Najljepše je kad se u čizmicu stavi darak s mnogo, mnogo ljubavi!

BOŽIĆNA PRIREDBA ODRŽANA U CRKVI PRESVETOG TROJSTVA U SLIVNU (20. prosinca 2015.) Iako nas nama puno, svi odreda rado sudjelujemo u pripremanju priredbi i obilježavanju različitih događaja. Ipak, posebno nas svake godine vesele pripreme za Božić. I ove smo godine Isusu za rođendan priredili bogat program. Tijekom došašća učenici naše škole su, uz pomoć svojih nastavnika, marljivo izrađivali božićne ukrase. Veliko božićno drvce okitili smo u predvorju škole ukrasivši ga anđelčićima koje smo sami izradili. Kad smo krenuli na praznike, svatko je dobio po jednoga anđelčića te se tako plamen božićne radosti i zajedništva, koji smo upalili u našoj školi, rasplamsao i u svim našim obiteljima. Zajedničkim snagama izradili smo i božićne jaslice sjećajući se pritom sv. Frane koji ih je prvi izradio. Samo od prirodnih materijala sakupljenih oko škole vrijednim smo ručicama uredili topao dom za maloga Isusa. Donijeli smo i svatko svoju ovčicu i nije nam bilo žao – one su svojim dahom grijale novorođeno Djetešce. Posljednju nedjelju došašća, kao i proteklih nekoliko godina, proveli smo zajedno sa svojim nastavnicima slaveći svetu misu u slivanjskoj župnoj crkvi Presvetog Trojstva. Pridružili su nam se i roditelji koji su, jednako kao i mi, strepili da sve dobro prođe. Na kraju mise izveli smo prigodni program – recitirali smo, pjevali, glumili. Bila je to naša čestitka Isusu za rođendan. Sve prisutne pozvali smo da slave Božić čiste duše i složnih srdaca te da poklone dio svoga vremena drugome u ljubavi. Kako bismo za marljivost i zalaganje bili nagrađeni, pobrinuo se fra Željko koji nas je razveselio poklonima. Nasmiješena lica i ispunjene duše svi smo pošli svojim kućama.

Školska dogaÐanja

OSVRT NA DOGAĐANJA U NAŠOJ ŠKOLI

39


Školska dogaÐanja

(9. veljače 2016.) Baš je čudna ta veljača! Najkraći mjesec u godini i jedina ženskog roda, ali je puna lijepih zgoda! Veljača dama donosi nam maškare, Poklade, Dan zaljubljenih, a i vrijeme korizme. Odlučili smo recitacijama, pjesmom i plesom obilježiti sve te događaje. Za maškare i Poklade maskirali smo se i zaplesali. Za Valentinovo smo se prisjetili ljubavnih jada i leptirića u trbuhu te zaželjeli svima puno strpljive, beskrajne i nepobjedive ljubavi. Na početku korizmenoga puta napravili smo svoje korizmene dnevnike koji će nam iz dana u dan pomagati da dobrim djelima i malim odricanjima radosno stignemo k Uskrsu.

Najkraći mjesec svake nas godine iznenadi svojom raskoši! A ova je veljača još i raskošnija nego obično – ima dan više! Veljača nam pruža dan više upravo u ovoj Godini milosrđa. Zaželjeli smo neka to bude dan više da se približimo Bogu, našemu milosrdnom Ocu: pokajanjem, molitvom, opraštanjem, pomaganjem, odricanjem, našom dobrotom u svakodnevnim djelima.

USUSRET USKRSU (18. ožujka 2016.) Već smo duboko u korizmi, razmišljamo o Kristovoj muci i križu i pripremamo se za Njegovo Uskrsnuće. Zajednički koračamo kroz velike korizmene dane k radosti Uskrsa. Potrudili smo se i pripremili prigodne molitve, razmišljanja, biblijske tekstove, recitacije, igrokaze, pjesme, čestitke… Neka nam ovo druženje bude poticaj da po Isusovoj muci i križu mijenjamo i mi svoje srce. Dopustimo da se u nama razgori plamen uskrsne svijeće i rastjera sve naše tmine – svu našu zloću, osvetoljubivost, površnost, lijenost, nebrigu… A onda, osvijetljeni, krenimo tu svjetlost, taj Isusov mir širiti na druge. Budimo promjena koju želimo vidjeti u svijetu! Pođimo zajedno ususret Uskrsu!

Školska dogaÐanja

40

MAŠKARE, VALENTINOVO, KORIZMA…

41


(22. travnja 2016.) Prelijepoga proljetnog jutra okupili smo se pred školom kako bismo proslavili rođendan planeta na kojem živimo – Dan planeta Zemlje. Svjesni činjenice da ga svaki dan zagađujemo i uništavamo, podsjetili smo se kako i mi možemo pridonijeti očuvanju čistoga okoliša. Prikupili smo podatke i fotografije o ljekovitom bilju našega kraja, o životinjama koje ovdje obitavaju, o tlu, vodi i zraku. Zaključili smo da čuvajući prirodu, zapravo čuvamo svoj dom i dom budućih naraštaja. Jer zemlja ne pripada čovjeku, već čovjek pripada zemlji. Budemo li živjeli u suglasju s prirodom, ona će nam stostruko vratiti. Na kraju smo zahvalili Gospodinu za sve što nam je tako divno stvorio pjevajući Vijek hvaljen budi.

MAJČIN DAN (6. svibnja 2016.)

Uskrs i proljetni praznici su iza nas, a uskoro nam stižu i novi, i to oni pravi – ljetni. Prije spremanja školskih torba, proslavili smo još jedan osobito važan datum koji se slavi druge nedjelje mjeseca svibnja. Riječ je o Majčinu danu, jednome od najomiljenijih dana u godini. Zato smo se potrudili i mi – sami izradili darak, napisali čestitku, pripremili program. Uz takav znak pažnje, svaka će se mama osjećati posebnom. Svim mamama želimo sretan Majčin dan! Učenici i nastavnici Područne škole Slivno

42

Covjek koji se nije predavao Piše: Ivan Anić, Bol na Braču “Do kad ćeš se jadati, dušo moja, kao da ti je moja slabost poznata? Do kad ćeš vapiti kad ja ništa nemam osim ljudske riječi kojom mogu tvoje snove postaviti? Vidiš dušo, život sam proveo slušajući tvoje pouke. Pogledaj, mučenice moja, tijelo sam iskrivio slušajući tvoje korake.” H. Đ ok promatram Kiticu, to brdo iznad našeg Slivna, kako miluje oblake i pozdravlja ono malo Slivanjaca što ostaše čuvati pradjedovska ognjišta, misao mi skrenu na pok. Iku Jukića Iruda i njegove svakodnevne “izlete” po tim vrletima. Rodio se Iko u Slivnu 1911. godine u siromašnoj ali pobožnoj obitelji, čije su značajke obilježile cijeli njegov životni vijek. Vihor rata zahvatio je cijeli svijet, pa tako i našu dragu domovinu Hrvatsku. Iko se, kao i svi sposobni Slivanjci stavio na raspolaganje hrvatskoj vojsci, jer je razmišljao poput blaženog Alojzija Stepinca kad je kazao; “Koji bi ja Hrvat i katolik bio da nisam osjetio bilo svog naroda i stao uz njega?” Borio se Iko po mnogim bojištima te dočekao kraj ratu u hrvatskoj vojsci.Budući nam 45. nije bila radosna godina, Iko se našao na poraženoj strani. Međutim, Iko se nije htio predati, jer je slutio prevaru od strane partizana i Engleza. Odlučio se neko vrijeme skrivati po špiljama i jamama oko Slivna. Možda se mnogi neće sa mnom složiti ali ću kazati da bi kapetan trebao zadnji napustiti brod koji tone a ne ukrcati se u prvi čamac za spašavanje.Što sam htio kazati? Dok se Iko skrivao po hladnim i vlažnim spiljama, Poglavnik je po svjetskim metropolama uživao u luksuznim hotelima, a stotine tisuća njegovih vojnika uletješe u ralje partizana i presvučenih četnika. Iko se tako skrivao dugo vremena te su mi moji susjedi pričali da je po mjesečini dolazio kopati na njivu ispod Anića. Prisjetih se one Škorine pjesme “Sude mi “ u kojoj pjeva ...” A najbolji među nama noću vodu piju, bijelo lice kriju.......” Kao da ju je ispjevao za našeg nepokorenog viteza Iku.

D

Kad su ga, nakon dugo vremena, priveli u Imotski na ispitivanje i pitali ga zašto se nije odmah predao rekao im je, ”Ja sam mojoj vojsci položio prisegu da se nikome neću predati. Koji bi ja vojnik bio da prisegu nisao održao? Da sam ju dao vama, učinio bih isto“. Bile su to torture i mučenja ali je Iko sve to podnio uz Božju pomoć i silnu vjeru u Gospodina. Poslije se Iko oženio i sa svojom životnom suputnicom na svijet iznjedrili sedmero krasne djece. Nažalost, supruga se jako razboli i Gospodin ju pozove na svoju njivu a Iko ostade sa svojom nejakom djecom. Ni ovaj put se nije predao već je uz Božju pomoć, nastavio marljivo raditi i othranjivati svoju djecu. Kao da ga sada gledam kako ide pored moje kuće u Anića a na ramenu mu motika i “straguša“ puška od koje se nije odvajao. Uvijek bi nas pozdravio sa “Vajen Isus i Marija“. Moram napomenuti da Iko nikada niti jednu psovku nije pustio preko svojih usta ,iako je bio u svakojakim iskušenjima i nevoljama. Jedina “psovka“ kod Ike je bila “Ben ti Iruda“, pa ga tako i prozvaše Irud. Ponosan sam da sam puno puta bio nazočan dok je Iko pričao o svojim Kalvarijama i Križnim putevima. Njegov sin Ivan, išao je sa mnom u školu pa sam tako bolje upoznao ovog, za života sveca jer je svojim djelima i privrženosti Kristu, već ovdje na zemlji stekao slavu svetosti. (Ovo je moje razmišljane i poimanje.) Moram dodati da je Iko bio lovac kakvog nije bilo u Slivnu i okolici. Imao je istančan vid i sluh te mirnu i preciznu ruku, te mu je malo koji zec pobjegao. Dočekao je Iko 1990. i s njom slobodnu i nezavisnu Hrvatsku. Kad mu nije uspjelo 45. eto sad ju je zadovoljan dočekao. Okružen svojom djecom i mnogobrojnim unucima i o okrijepljen svetim Sakramentima napušta ovozemaljski život i mijenja ga onim Vječnim god. 1991. Neka mu je laka hrvatska gruda koju je silno ljubio i neka mu Gospodin bude blagi sudac! Čini mi se da sada čujem, kako u Granici pjevaju Grgić i moj ćaća; “Zagreb pao selo Slivno nije u njemu se Irud Jukić krije“. Nema više Iruda, nema Grgića, nema moga ćaće, ali ostat će vječno uspomene na te drage ljude. Pokoj vječnji daruj im Gospodine!

RAZNO

Školska dogaÐanja

DAN PLANETA ZEMLJE

43


44

Piše: Josip Lozina pok. Tražimira

J

a, Josip Lozina, rođen u selu Slivnu kod Imotskog, malom siromašnom mjestu, od roditelja Tražimira i Kate Lozina, koji su bili u sličnim okolnostima kao i ostale obitelji. Peto sam dijete, rođen 8, veljače 1948 god. Osnovnu školu sam završio u Slivnu 1958 god. Bio je težak život u selu, radilo se od malih nogu teške i zahtjevne poslove, od čuvanja koza, ovaca, krava,kopanja po vrtovima do obrade duhana koji je bio dosta složen i dugotrajan posao. Otac je radio na državnim poslovima, ciglanama u Slavoniji, na putevima i cestama po Dalmaciji, gdje je bio i osiguran u poduzeću, pa smo mi djeca koji su išli u školu, dobivali dječji doplatak, što je materi olakšavalo voditi domaćinstvo i nas odijevati koliko-toliko. Po završetku osmog razreda u Slivnu, otac me pitao da li ću ići na zanat, ja sam to objeručke prihvatio, te me odveo u Split za upis u školu. Moja je želja bila za automehaničara, a pošto je razred bio pun, uzeo sam smjer električar, kojeg sam završio u lipnju 1961 god. U toku mog školovanja u Splitu, brat Anđelko je već otišao u Francusku i mi smo bili u kontaktu. U tijeku 1961 god. dao mi je naslutiti da bi mi bilo bolje da dođem tamo do njega radi lakšeg života i bolje budućnosti. Počelo je intezivnije dopisivanje u toku proljeća i meni je bilo jasnije da taj odlazak bi mi dobro došao kad završim sa praksom u sedmom mjesecu u Elektrodalmaciji, gdje sam bio pod ugovorom. Pošto sam ja stanovao kod Ivana Marinovića na Brdima, ja sam se ponekad sretao sa Ljubom Vrdoljakom iz Slivna, koji je stanovao u blizini, te smo ponekad igrali na balote. Tada sam ja njemu u povjerenju rekao svoj plan, ako ima želju da mi se priključi, jer se nisam mogao sam odlučiti za taj put koji je bio dosta rizičan (nisam odslužio vojni rok i ilegalno bježanje preko granice bez putovnice). Poslije nekog vremena, Ljubo mi je potvrdio da hoće ići, ali sam ga upozorio da nikome ništa o tome ne govori, jer u suprotnom ćemo nastradati. Nakon kratkog vremena, u šestom mjesecu dobivam od

brata uputstvo i skicu za prelazak granice kod Divače. U tom opisu mi je napisao da idem u Borovo Naselje i da povedem Maricu Marinić (njegova sadašnja žena) koja je tamo živjela kod tete. Sa vlakom smo došli u Borovo, upoznali tetu i Maru, koja je već bila upoznata sa tijekom putovanja. Poslije smo otišli u Osijek kod Ljube Opačka u Kolodvorsku ulicu. Tu smo prenoćili, a sutra smo išli kod Cvite Marinić da nas upozna sa Slavkom, koja je trebala ići sa nama kao cura za Cvitinog brata Milana Lozinu. Kada smo utanačili sve formalnosti, upoznali Slavku, kupili karte, za Ljubljanu smo krenuli sa osječkog kolodvora na put, jer nismo smjeli kupiti kartu za Divaču (naša zadnja postaja) jer bi postojala sumnja kuda i kod koga idemo. Kad smo došli u Ljubljanu, tada smo kupili karte do Pule sve zbog opreza. Došavši u Divaču poslijepodne po našoj procijeni, nije bilo dobro da iziđemo vani zbog okoline, jer je bio lijep i sunčan dan, te je postojala opasnost da nas netko ne zaustavi i pita kuda idemo, mislim na miliciju, kojih je bilo na stanici, tako da smo produžili u Pulu, gdje smo došli oko ponoći. Po dolasku smo odmah kupili kartu za Ljubljanu, gdje smo došli u Divaču u zoru, pa smo odmah prošli iza stanice u šumu, gdje smo ostali do predvečer. Boraveći na tom brdu,u priči i razmišljanju o prelasku granice, vidjevši odašiljač koji je bio naš orijentir, planirali smo trasu puta kuda ćemo proći. Teren je bio brdovit, dosta strm, pošumljen, pa se je bilo teško probijati kroz prostor. Malo dalje od našeg mjesta boravka na brdu, ljudi su obrađivali zemlju i radili poljoprivredne poslove, te smo donekle bili u strahu da bi bili otkriveni. U tom slučaju, možda bi propao naš plan za prelazak. Navečer, oko 22 h smo odlučili poći. Noć je bila vedra, što nam je išlo u prilog. Na pojedinim mjestima smo morali gurati jedno drugo, da bi se mogli popeti uz padinu. Hodajući, tako smo došli do jednog vrta gdje je posađena mrkva, pa smo se malo osvježili. Poslije nekog vremena, pred jutro smo naišli na jednu širinu prostora, gdje nije bilo velikog drveća,

Slika je nastala u Parizu 1961., a na slici su: Ljubo Vrdoljak, Josip Lozina, Slavka Lozina i Mara Lozina pa smo pretpostavili da je to granica, a nije nije bilo nikakvih obilježja sa naznakom granice. Tada je pao dogovor među nama, da idemo jedan po jedan, kako bi bili što manje uočeni ili možda uhvaćeni. Kada je jedan prešao čistinu, tada je krenuo drugi i trako smo sretno prešli svi četvero takozvanu granicu, iako nismo znali da je to granica. Poslije kratkog pješačenja, već se nazire svjetlo dana, vidi se grad Trst. Kada smo to vidjeli, svi smo odahnuli od straha i osjećali se sretno. Kod pješačenja prema gradu, naišli smo na jednu česmu izvorske vode, tu smo se osvježili i presvukli, te nastavili dalje prema Trstu. Kada smo došli do pošte, odmah smo poslali telegram da smo došli i da netko treba doći po nas.

Anđelko mi je pisao po dolasku u Trst, da se javim u kamp i tu da čekamo. Mi smo se javili u turistički kamp i tu izgubili pola dana. Predvečer smo u Trstu morali tražiti prenoćište, da se odmorimo od puta i prespavamo. Došli smo do jedne gospođe, koja je ponudila sobe i pitala što smo u srodstvu, a mi smo rekli da smo sa djevojkama. (možda je i povjerovala) ali smo sa strepnjom dočekali jutro da nas ne bi prokazala. Sve u svemu je dobro završilo, mi smo se odmorili i nastavili ići u kamp za izbjeglice SanSabo. Poslije nekoliko vremena pješačenja, a došli smo do kampa gdje smo se prijavili, oni su nas odveli u karantenu. Tu smo ostali jednu noć, sutra su nam odjeću dezinficirali, obavili kupanje, išli na razgovor za utvrđivanje podataka, zašto smo došli, zbog čega, a mi smo po uputama drugih, rekli da smo došli zbog političke situacije (ne ekonomske) jer u protivnom bi nas vratili u Jugoslaviju i tada bi završili u pritvoru, ispitivanju i kazni, a ja nisam služio vojsku, što bi mi još više otežalo situaciju. Nakon nekoliko dana, došao je brat Anđelko po nas da nas odvede u Pariz. Pošto mi još nismo imali propusnice za izlazak vani, Anđelko je našao ljude koji borave duže vrijeme u kampu a imaju propusnice, oni su nas izveli vani, gdje smo se sreli sa Anđelkom u restoranu ispred kampa, pozdravili se, popili piće i nakon nekog vremena smo se uputili na kolodvor u Trstu, gdje smo kupili karte za Ventimilje, to je zadnja željeznička stanica na kraju Italije prema Francuskoj. Kada smo izašli iz stanice, uzeli smo taxi, koji nas je dovezao do granice sa Francuskoj, tada smo nastavili pješke od Saint Marina preko granice. Tu smo morali biti oprezni da nas netko ne vidi, jer još postoji opasnost od povratka u kamp Sant Sabo. Hvala Bogu i našoj sreći, dobro smo prešli granicu, došli do autobusne postaje, kupili karte za Nicu. Došavši u Nicu, tu smo se osvježili, kupili karte za vlak koji vozi u Pariz i tako sretno došli na odredište.

RAZNO

RAZNO

Bijeg u tuÐinu

45


SijaC i zrno

46

Piše: Dragica Zeljko

Zapis IVANA TALAJE pokojnoga Ante Zapisat ću imam taku želju, poeziju, o našem selu. SLIVNO je selo krševito, od starina biše glasovito. Običaji sad se izminiše, i mnogi se naši iseliše. Po gradovim stanove imaju, opet svoje selo poštivaju. I pomažu naše svećenike, svojim mrtvim dižu spomenike. To svi naši Slivanjci znaju: sa svi strana novac Crkvi šalju, di koji Slivanjac radi, u Njemačkoj ili u Kanadi ili u Francuskoj ili u Americi i od kuda. Svi pošalju kako koji može, pomozi ji svemogući Bože. A fra Željko „Tolić“!, iznenada bane! On je svećenik mladi, on će našu crkvu opraviti, unutra i vani. On ne žali ni truda ni zdravlja, matrijala za crkvu nabavlja. Crkvu i okoliš rade odlični majstori, izgledat će ko nebeski dvori. To je ponos Slivanjcima svima, stid je nije da je usrid Rima. Generalno crkva očišćena (i oko crkve), to su žene, sve iz naše župe, oglanjcale sve slike i klupe. Čistili su u njon više dana, naša Ruža Lozina, nije mogla sama.

P. S. (= Post scriptum) Spomenut ću našega bivšeg župnika fra Rafu. U Slivnu je župnik 10 godina bio, i lijepe uspomene u Slivnu ostavio. I on se je zalagao koliko je moga, izvani je crkvu opravio, i na crkvi novu ciglu postavio. Neka mu bude od slivanjskoga srca velika fala, Slivanjci će se njega sjećati sto godina dana.

P. S. Spomenut ću dobrog fra Zorana, Božjeg poslanika. Župnik je u Slivnu pet godina bio, i sve nas je na svoj način duhovno obogatio, i slivanjsku „živu Crkvu“ Božjim duhom obnovio. P. S. O, fra Željko, od slivanjskog srca nek ti bude fala, živio nam 100 godina dana. Živio nam više od fra Vjeke Vrčića. (N. B. fra Vjeko je umro u 101. godini u Imotskom)

P. S. Pozdravljam slivanjske Muškarce, a pozdravljam i slivanjske žene, neka ruže sade, da nam Slivno ne uvene!

Zapustio sam njivu vlastitog življenja. Udario korov… Sijaču, pomozi mi najprije pročupati, pa onda posij, da urodi makar dvostruko! Ljeto se razlilo u tisuću boja, nigdje žitnog polja, nigdje zlatnog klasja. Je l’ to nema Sijačaorača? – upitah se, putujući ovom zapuštenom zemljom u kojoj je l’ to samo trgovina cvjeta?! A čini se gotovo i nemoguće da ga se može susresti i vidjeti gdje ranom zorom, s torbom o ramenu, na njivu ide. Dok mu se mekotna zemlja pod nogama rasipa, on iz torbe šakom vadi i sije sjeme u brazdu iz koje će proklijati i roditi plod. Sve je u skladu, i sijač i njegov hod, i uzvišeni pokret ruke što vješto sa zrnjem brazde popunja; on s mekoćom, lagano, u skladu svjetla i zraka, Sunca i Neba, svojom svetom težačkom rukom sigurnu budućnost

naviješta. Svojom žuljevitom i punom šakom strasnu priču priča što ga to svake jeseni i svakog proljeća u polje tjera. Priča on priču, o prirodi, o punom i zdravom zrnu, o dozrelom žitu što prezrelo i nabreklo se isipa iz klasja, o seljaku, radniku, težaku; priča on vječnu priču o smrti i životu; o trudnoj zemlji što pod njegovim nogama stenje. Njegov je hod jači od zvuka orgulja, a srce mu je punije od klasa što ljetom dozrijeva. Nema više Sijača, ni znoja s marljivog lica, ni stisnute šake. Zamelo ga vrijeme.!? Katkad se ipak susretne – živi dokaz u Kruhu, u Riječi – on postoji i svijetli poput zvijezde… Tko u svom životu nije susreo Sijača, taj ne zna nit može znati što Sijač i njegovo zrno za buduću žetvu znači.

RAZNO

RAZNO

IVANOVI ZAVICAJNI SPOMENARI

******* Ja sam ovo napisao s ponosom, na svetoga Luku, u Slivnu 10. listopada godine Gospodnje 2016.

Ivan Talaja, 82. godine

Pučki pisac Ivan Talaja rođen je 18. studenoga 1934. u Slivnu, gdje završava osnovnu školu. Već sa 16 godina odlazi raditi na Hvar. Od 1961. odlazi na rad u Francusku, gdje je 1994. umirovljen. Od tada živi u rodnom Slivnu, gdje je sedam godina sam probijao cestu od svog zaselka do glavne prometnice. Piše crtice, stihove i prigodne tekstove, zapisivao je narodno blago, objavIjivao tekstove u “Imotskoj krajini”, župnim i drugim listovima. Objavio je putopis “Naš put u Svetu zemlju” (Split, 1996.), “Crtice o životu Hrvata u Vansenskoj šumi“ (Paris, 1998.). “Ljudska pamet zlatno pero označuje.” (u kojoj je sabrao svoje pjesme, aforizme, crtice i razgovore, Imotski, 2001.) te “Obiteljski spomenar” (rodoslovlja Selak i Talaja, Slivno, 2014.). Podupire sve susrete slivanjskih peroljuba.

47


48

POVEDI ME BOŽE Povedi me Bože kroz klance pravde i u mrvi sriće da mi život blista. Ja i onako na svijetu ovom nisam spomen i nisam nikome ništa. Što znači ljubav moja kad veliki mene ne vide? Da li postoji ljubav u srcu kada se veliki malenih stide? Povedi me Bože kroz klance pravde u boli nova životna iskušenja kad i bez odluke pravedne ionako sve se mijenja. Ostat ću čvrst i jak u vjeri Ti Bože vodilja mi budi za vrijeme koje će doći i proći ti blagi Bože sudi. Ožujak 1998. Split

ZATVORENA KUĆA Da bi napravili tebe ostavili smo dio sebe, a sada stojiš i čekaš sama i nadaš se nama. A sastanci naši su rijetki i rijetko se otvaraju tvoji prozori i škure. Vlasi naše su sijede, a godine naše žure. Tu uz svijeću za stolom odzvanja još topli njen glas i oči u zlatnoj suzi kada si mama čekala nas. I tako jadam se tebi kućo naša često zatvorena dok sam u toplim njedrima tvojim kod vrućeg komina Ruža u cvatu, oči u suzi da li od uspomena sreće ili vina. Slivno, 28. siječnja 1998.

PJESMA MAJCI Kad ne bude majko tebe na kućnome našem pragu, siromašnom i radosnom ali našem srcu dragu. Kad ne bude bilo tebe kroz sve dane mog života sjećat ću se ja matere stare lise crne grede što uz komin dicu čeka i kudilju svoju prede. Daleko su dica tvoja sad ti mačka društvo pravi nikad noć da prođe duga plava zora da se javi. Dan ti prođe kako tako a kad dođeš noći crna ti zatvaraš svoja vrata sama drhtiš kao srna. TV pališ, gledaš sama pokraj tebe mačka gudi. Svud ratovi i nemiri čudan svit i čudni ljudi. Cili život radila si, odgajala dicu svoju i živila prepošteno, sad po svoje stare dane čekaš dicu, pa izvlačiš zlatne niti meke vune sa kudilje na vreteno. Došla bolest iznenada umrla je moja mati, poručujem sestri, braći, dragu mater triba odnit ispod križa u naručje našem ćaći. Sad te nema mati moja zastanem na rodnom pragu suza klizi gledam nijemo, pa pomislim da te ruka moja mazi dok izvlačiš bijele niti meke vune sa kudilje na vreteno. Split 30. kolovoza 2000.

Pjesme Ivice PrgometA Piše: Pučki pjesnik Ivica Prgomet „Paškić“ SLIVNO NAŠE - GUVNO MOJE Sve račune kad u Splitu platim, našem Slivnu ja ću da se vratim, do kraja 2018. godine... Kad sam oša od kuće, to su bile želje moje, da se vratim rodnom mistu svom. Dragi naši i žene i ljudi, kad ja dođem do penzije svoje, ja se vraćam rodnoj grudi... Navraćam ti Slivno naše - guvno moje i pojato ona stara, ta sjećanja probudila ledina je ona mala... Ledino, ledino ti si svemu kriva, ta sjećanja iz mladosti što ostaju živa. U pojati mojoj samo paučina, a u štali ne bleji živina. Iz konobe moje pobjegli su miševi, vina nema, a pršut ne visi. Vino mi se ukvasilo lani, pauk mi se mušicama hrani, stonoga se po biguncu šeće, zna i sama grožđe u njeg neće. Kupina mi u vinograd došla, preko moga u susjeda pošla. Malo koga ima, opustila vlaka, teško sretnem više i rođaka... Zahvaljujuć našem slivanjskom fratru, svetim misama za umrle u subotu, sad imamo i tu zgodu, viđamo se na svetim misama i sprovodu... Radnim danom je teško vidjeti momka ili cure, samo vidiš biokovski odašiljač, vrh Svetoga Jure. Kakva li je to divota, jer imade u Slivnu života. Slivno naše - guvno moje, vratit ću se tebi, da te Ivica zaboravio ne bi. Ostalo je guvno moje, bez stožine stare svoje... Zar sretniji ima dvoje, kad sam s tobom guvno moje…

MOJI PRGOMETI Otišlo je puno svijeta iz ti moji Prgometa. Obiša sam pola svijeta, nema meni do moji Prgometa. Izvilo se brdo Jajna, ispod njega živjela je čeljad sjajna. Prgometi i Glavaši su uvijek poštivali starije, od začeća utrobe majke svoje. Grabovača srce para i do Jajne, zarasla je staza stara. Zarasle su staze i puteljci, sa kojih su se mogli gledati skoro svi slivanjski zaseoci, a posebno oni bliži, kao na dlanu: barići, mrkonjići, selaci i zejci... Tadinjača sama stoji, di ste sada ljudi moji. Rudina je vidim prazna, po njoj raste trava razna. Caklićuša sama osta, kao kuća bez ijednog gosta. Još imadem želju finu, da obiđem duboku dolinu. U pašu smo išli kao dica, gledat jata jarebica. Poslije onih školski dana, pali vatru za Svetog Ivana. Sa pojate stare dame, nestalo je i ono malo slame. Zarasle su ledine, zarasla su guvna, nema više konja, da baraba žito vrše, konje brdu gonja... Karijolu staru rđa uhvatila, na sto mista guma izbušena. Sa drvene bačve, obruči su odavno ispali, voza sam ih dok sam bio mali... Skoro svi otišli, a ostala ljubav stara, ljubav stara, dva bunara... Sve sam želje ispunio svoje u subotu slušam misu za pokojne moje...

RAZNO

RAZNO

Pjesme Mirke AniCa

NA KRAJU ZEMALJSKOG ŽIVOTA Kad Ivica mirno svoje oči sklopi pozovite fratra da sprovod obavi i grob mu poškropi. Neka mirno počiva bećarina ova tu na groblju do crkve Presvetog Trojstva kod naših očeva, djedova pradjedova mojih Slivanjaca, dičnih sokolova. Mogao sam na Lovrincu grobnicu kupiti ali da ne počivam na rodnoj grudi nisam htio misli svoje trošiti. U Slivnu sam se rodio, njemu ja pripadam i sa svom kršćanskom braćom i sestrama Uskrsnuće čekam i raju se nadam. Amen!

49


RAZNO

Piše: Mirko Barić Foto: Teo Marinović UVOD Činilo mi se da je napisati osvrt na gospodarski život Slivna prilično lako. U Slivnu se tako malo toga promijenilo kroz vjekove. Može se reći da se znatnije promjene dešavaju baš nekako u vrijeme moga rođenja, polovicom prošloga stoljeća, pa sam poslove od kojih su Slivanjci živjeli i sam obavljao ili sam o njima čuo izravno od roditelja. Ipak za kvalitetniji opis gospodarstva trebalo bi mnogo više vremena i truda, pa i tada bi o pojedinim stvarima mogli samo nagađati jer pisanih dokumenata jednostavno nema. Sigurno je pak da je glavna gospodarska aktivnost Slivanjaca bila poljoprivreda.

1. STOČARSTVO

Nastavljajući tradiciju Ilira vjerojatno su se Hrvati dolaskom u Slivno u početku bavili pretežito stočarstvom. Obradivog zemljišta bilo je malo. Panorama Slivna

50

RAZNO

GOSPODARSTVO SLIVNA NEKAD I SADA a. OVČARSTVO Slivno je nekad kao i danas podesno prije svega za uzgoj stoke sitnog zuba, ovaca i koza. Mislim da je u najpovoljnije vrijeme u Slivnu uzgajano 3000, a možda i više ovaca. Ovčica je bila autohtona vrsta, pramenka. Zbog oskudne prehrane obično je težila 20-30 kilograma, no sve što je davala maksimalno se koristilo. Janje, jedno (ponekad nijedno) služilo bi tijekom godine za rijetke mesne obroke ili za prodaju. Takve janjetine kao u Slivnu rijetko se susreće. Pa naravno kad na padinama raste samo ljekovito bilje. Vuna je glavna sirovina za izradu odjeće i pokrivača, a od kože se pravi oputa za opanke ili mješine. Mlijeka bijaše malo, uglavnom za ishranu janjadi. Danas u Slivnu po mojoj računici nema više od 300 ovaca. b. KOZARSTVO Koza u starom Slivnu bijaše znatno manje. Predpostavljam da ih je u njapovoljnije vrijeme bilo oko 500. Koze su znatno nemirnije, uglavnom samo brste, od kostreti slaba korist, ali daju nešto više mlijeka. Od kože su se pravile mješine za vino i mješčići

za diple. Nakon drugog svjetskog rata koze su u Slivnu gotovo iskorijenjene po nalogu vlasti jer da uništavaju šumu. Doista šume u to vrijeme bijaše malo. U novije vrijeme broj koza se povećava te ih po mojoj procjeni ima oko 150. Uzgajaju se kvalitetnije pasmine koza te uz dobru prehranu daju dosta mlijeka i ojare 2-3 kozlića. c. GOVEDARSTVO Vjerojatno je svaka obitelj u Slivnu osim onih najsiromašnijih imala kravu, a poneka obitelj i dvije. Obitelji bez krave živjele su prilično bijedno. Glavna hrana preko ljeta bila je naime mlijeko i pura. Krave bijahu buše, valjda nijedna nije dosegla 200 kilograma. Zadovoljavale su se oskudnom hranom, ali je i mlijeka bilo malo. Ipak je uz mlijeko na siniji bilo ponekad masla i sira. U stara zemana neka domaćinstva imala su jednog a nekad i dva vola pomoću kojih su orali njive. Danas u Slivnu nema ni 20 goveda a nekad ih je bilo 500.

d. KONJI Mislim da je u Slivnu kroz stoljeća bilo malo konja. Tek u 19. i 20. stoljeću uzgaja se nešto više konja, uglavnom za prenošenje tereta. Mali brdski konjići i tako nisu za pluga. Česte su bile i mazge vrlo sigurna hoda po brdskim stazama. Mislim da je polovinom 20. stoljeća u Slivnu bilo stotinjak konja i mazgi. Ne vjerujem da ih danas ima ni 10, no ima nešto magaradi čega u Slivnu prije nije bilo. e. SVINJOGOJSTVO Svinja je u starom Slivnu također bilo malo ili nimalo. Broj svinja kulminira tek u drugoj polovici prošlog stoljeća. Pretpostavljam da su Slivanjci za Božić uzgajali petstotinjak svinja. U početku su to bile svinje slabe rase, masne i teške do 100 kilograma, ali i slanina je u to doba itekako kurila. Danas vrlo malo domaćinstava uzgaja svinje, a i oni kupe poluodrasle svinje nekoliko mjeseci prije klanja. Dosta obitelji kupuje meso te ga soli i suši u vlastitom kućanstvu.

51


RAZNO

2. RATARSTVO

Pčele u Donjih Radalja

f. PERADARSTVO I PČELARSTVO Svaka Slivanjska obitelj nekada pa i danas imala je nešto peradi, prvenstveno kokoši. Broj kokoši bio je 4-5 po jednom kućanstvu, a bile su to domaće kokošice što ih sada zovu Hrvatice. Polovinom prošlog stoljeća najpoznatiji slivanjski pčelar bio je Jure Katavić koji je posjedovao preko 100 košnica. Jure Ravlić i Mate Mikrut imali su oko 50 košnica svaki. U novije vrijeme pčelarenjem se intenzivnije bave Mate Radalj sa preko 100 košnica, te Iko Mrkonjić sa 50 pčelinjih društva. Slivanjski med je sami lijek. Tablica 1. PREGLED STOČARSTVA U IMOTSKOJ KRAJINI Godina 1796. 1844. 1857. 1869. 1880. 1890. 1900. 1910. 1921. 1931. 1941. 1948. 1953. 1961. 1971.

52

Goveda 3854 4128 6067 5808 7118 6150 9119 8507 7968 8375 8930 11104 10910 9888 7417

Svinje 2804 1434 2289 1963 1942 2944 2852 3655 2422 6092 6665 4072 4852 7577 3762

Ovce

46883 20678 33734 27878 34246 40434 37649 48886 30868 39900 39850 31967 31293 44927 10333

Koze

40385 27389 32197 23567 17941 11517 7755 18897 14918 4700 4100 7224 7902 113 134

Konji 1237 680 1239 960 1346 1006 1551 1915 1500 2351 2390 1834 2114 2344 1620

Magarci i mazge 114 88 73 187 243 614 655 482 482 485 431 878 1024 987

Perad

33873 24688 43900 44650 22038 20911 16698 48964

Košnice 374 160 1869 1246 2090 2010 2175 1582 1922 2208

Banj dolac Naselivši se zastalno na jednom mjestu počinju se Slivanjci baviti ratarstvom. Krče ledine posred Slivna i na padinama okolnih brda zidajući pristave i ogradne zidove koji se na pojedinim mjestima mjere u kilometrima. Glavne ratarske kulture bijahu u početku žitarice, pšenica, ječam i raž. Za kišnih ljeta sijalo se i proso i bar, a ponekad i kukuruz. Govorilo se: „Di je kruva ikakva nema glada nikakva.“ Bilo je i nešto graška i sočivice (leće). Obrađivao se svaki komadić zemlje taman da je navrh brda. Od povrća glavna kultura je krumpir no on se u Slivnu udomaćio tek u 19. stoljeću. Tradicionalno se u vrtovima i okućnicama sadi rašćika, luk i kapula, te nešto blitve uglavnom stočne. Ako bi ljeti pala kiša bilo je i domaće repe i rodakve. Tek u novije vrijeme naći će se u vrtu salate, rajčica, paprike, krastavaca, mrkve, mahuna i ostalog, uglavnom za osobne potrebe. Voćarstvo se u Slivnu svodilo uglavnom na vinograde. Slivanjske padine davale su u okolici čuveno crno vino. Bio je to ustvari opol od 10-ak vrsta bijelog i crnog grožđa. Za rodnih godina Slivanjcu kriška kruha i čaša vina bijaše dovoljno. Za najboljih godina proizvelo bi se i do 500 hl vina i primjerena količina rakije koja je grijala srca u hladnim

Banj dolac

RAZNO

Izuzetak je Zlatko Vrdoljak koji na svojoj farmi tovi 200-tinjak svinja za tržište.

zimskim danima i služila za dezinfekcija. Oko 1900. godine uništila je filoksena stare vinograde. Sade se novi, ali ne više tako visoko na padinama. Zadnjih desetljeća vinogradi su pretežno u udolini. Grožđe nije više tako kvalitetno, a loze su osjetljive na kasne proljetne mrazove.

Vinograd… Ostalih voćaka u Slivnu ima malo. Trešnje kojih je polovinom 20. stoljeća bilo dosta, pogotovo u Selaka, potpuno su propale a novih je malo. Badema i oraha ima manje nego nekad, a jabuke i kruške nisu se u Slivnu nikad potpuno udomaćile. 60-ih godina pokušalo se sa intenzivnijim uzgojem višnje maraske no i to je ubrzo prestalo.

Vinogad...

53


RAZNO

Tablica 2. PROIZVODNJA DUHANA U IMOTSKOJ KRAJINI OD 1930. DO 1940.

Godina

Broj strukova

1930. 1931. 1932. 1933. 1934. 1935. 1936. 1937. 1938. 1939. 1940.

12 286 400 14 122 100 12 656 610 5 481 610 774 820 6 491 590 14 398 740 23 125 820 16 717 310 16 908 510 31 798 280

3. OBRT I KUĆNA RADINOST

54

sadnja, okopavanje, branje, nizanje, sušenje, listanje, sortiranje. Ipak se sadilo jer se jedino za duhan moglo dobiti nešto novaca, platiti porez i nabaviti najnužnije potrebštine. Polovinom prošlog stoljeća sadilo se u Slivnu i do 1000000 strukova i predavalo duhanskoj stanici 50tak tona suhog lista. Slivanjski duhan bio je odlične kvalitete. Sedamdesetih godina potpuno prestaje uzgoj duhana u Slivnu. Komunističke vlasti pokušale su natjerati seljake da sade pamuk no ubrzo su i sami uvidjeli da je to potpuni promašaj.

Ukupno otkupljeno duhana kg 414 131 281 670 262 293 89 235 21 404 110 583 376 231 733 742 443 757 366 164 1 021 943

Osim hrane Slivanjci su proizvodili i gotovo sve ostale potrepštine. Sami su zidali kuće i štale, u početku suhozidom, a kasnije lijepo obrađenim kamenim kockama (vacadama) koje su učvršćivali žbukom od vapna i crvenice. Zbog proizvodnje vapna palili su klačine. Istom žbukom uređivani su zidovi iznutra i utvrđivane čatrnje i kamenice. Krovna konstrukcija i nosači tavana su od hrastove tesane građe, a pokrivalo se slamom od raži (ozimice) ili kamenim pločama. Tek u 20- tom stoljeću pokriva se ciglom.

Ukupna vrijednost duhana (dinara)

6 870 402 3 437 143 2 778 097 601 486 173 510 1 312 189 5 382 473 6 983 040 4 313 774 9 064 647 28 545 457

Prosječna cijena duhana po 1 kg (dinara) 16,59 12,12 10,59 6,70 8,10 11,86 14,30 9,51 9,72 24,75 27,93

Najpoznatiji slivanjski zidari bili su Šusterovci (Glibote). Bavili su se i obućom što i sam nadimak kazuje. Na jednostavnim tkalačkim stanovima tkani su pokrivači (biljci, sukanci, mutapi) i sukno za odjeću. Seoske krojačice šivale su suknene hlače i kumparane, a svaka žena znala je oplesti čarape ili terluke. Sve donedavno još uvijek su se u nekim zaseocima tkale veoma lijepe torbe i zobnice tzv. Škatularice. Inače prije tkanja vuna se prala, gargašala i prela pomoću vretena i kudjelje.

Jednostavni namještaj, vrata, prozore, krevete, škrinje, stolove i stolce izrađivali su također soski majstori. Bačvari su od hrastovine i murovine izrađivali lijepe bačve u kojima se čuvalo vino i rakija, a bilo je tu i kaca, zdjela i žlica. Najpoznatiji slivanjski drvodjelac bio je Ivan Jukić „Kljune“, te Jure Selak „Tender“. Posebno mjesto među slivanjskim majstorima zauzimaju kovači kojih najviše bijaše na Velimu. Izrađivali su sve željezne predmete i alatke počevši od čavala i potkova do motika, mašklina, ašova, sjekira, čekića i špica pa do sača i komaštara. Kovači su svoj rad naplaćivali tako da su seljaci njima obrađivali njive ili u hrani. Dolazili su seljaci iz cijele krajine. Ovaj obrt sačuvao se u Slivnu do danas. Potomci čuvenog kovača Pile (Filipa) Nogale pristojno zarađuju kujući mnogobrojne alatke i prodajući po pazarima. O kovačima na Velimu pjeva pjesnik Petar Gudelj, naš Podosojanin.

RAZNO

Jedna od najvažnijih ratarskih kultura u Slivnu pa i u cijeloj Imotskoj krajini bio je duhan koji se počeo uzgajati krajem 19. stoljeća. U početku je država teško odobravala sadnju. Uočivši mogućnost velike zarade potiču sadnju. Duhan se morao predavati isključivo državi. Država je kontrolirala proizvodnju preko svojih službenika(financa) koji su prije branja procjenjivali koliko na svakoj njivi može biti suhog duhana. Toliko se duhana moralo predati u Doganu u Imotskom. Financi i žandari su hvatali švercere kojih je zbog velike razlike u cijeni bilo dosta. Posla oko duhana bilo je mnogo:

UMRO JE MATAN NOGALO

Umro je Matan Nogalo. Čovjek koji je skovao jastreba. Čovjek koji je skovao zmiju. Čovjek koji je skovao vuka. Otvorio je kovačnicu na nebu. Kad grmi kad sijeva, to Matan i Pile Nogalo, na nebu, nad Velimom, kuju. Vrcaju varnice s njihova nakovnja, s neba, u naše koštane jame, u naše duše. Mogao je skovati medeni sat. Mogao je skovati pčelu. Mogao je skovati med. Kad su ustrijelili jastreba, skovao je jastrebu gvozdeno krilo.

Kad su vuku razbili čeljust i prebili nogu, skovao mu gvozdenu čeljust i gvozdenu nogu. (Čuje se gvozdeni urlik. Vidi se gvozdeni trag.) Kad je Mate Radalj, u ratu, izgubio oko, rekao mu je: Ne plači, imenjače, ja ću ti skovati drugo. Matanove sjekire, modre i oštre, progovarale su iz vatre. Matanove brave otključavale i zaključavale usta, utrobe, duše. Nadmeću se Matan i Pile Nogalo: ko će skovati ljepšu zmiju, ko će skovati ljepši cvijet. Pile skuje poskoka. Matan mu išara leđa. Pile mu skuje rašljast, Matan njemušti jezik. Pile skuje garipulu.

Matan ružu. Pile joj skuje miris. Matan joj skuje ime. Pile skuje jarebicu. Matan u jarebici jaje. Pile skuje Mjesec. Matan mjesečinu. Pile skuje prsten. Matan skuje smrt.

55


RAZNO

7. POVRĆARSTVO I CVJEĆARSTVO

4. SKUPLJANJE LJEKOVITOG BILJA Gotovo svaka biljka u Slivnu ima ljekovita svojsktva. 60-tih godina prošlog stoljeća zadruga Biokovska kosa organizira otkup nekih biljaka. Najviše se otkupljivalo smilje (cvijet), kadulja (suhi list), vrijesak (suhi list), drača (suhi plodovi) i kupina (plod). Neke obitelji znale su zaraditi na ovome lijepe novce, a zaradili bi i bolje da dobar dio nisu sebi uzimali nakupci. Već desetak godina ni to se ne radi. Nema tko organizirati, a nema više ni čeljadi koja je spremna lomatati se po kršu po jarkom ljetnom suncu.

5. TRGOVINA

56

Trgovine u današnjem smislu riječi gotovo da nije ni bilo. Gotovo sve se svodilo na robnu razmjenu. Seljani su zamjenjivali robu koju su proizvodili za onu koje je manjkalo. Ako dotične robe nije bilo u selu kao soli, ulja, ribe onda se išlo u Primorje, a Primorcima u zamjenu davao duhan, jaja, kokoši, leća i ostale potrepštine. Vino i rakija mijenjalo bi se za žito u Bosni ili Slavoniji.

Trgovine mješovitom robom u kojima se kupovalo za novac otvaraju se u Slivnu tek u 20-tom stoljeću, a njihovo zlatno doba bijaše polovinom stoljeća.

6. NADNIČARENJE

Iako se u Slivnu obrađivao svaki komadić zemlje radne snage bijaše za izvoz. Slivanjski težaci bili su cjenjeni gdje god su se pojavili. Kopali su u Imotskom polju za šaku kukuruza, u Primorju za ulje i nešto novca, a najviše na otocima (škojima) poglavito na Hvaru. Mnogim domaćinstvima ovi prihodi bili su dragocjeni. Išlo se i na sezonske radove u Slavoniju ili gdje bi se radili kakvi putevi. Tegoban život tjerao je Slivanjce ipak sve više na iseljavanje. O životu u Slivno vjerno svjedoči etnografska zbirka koju je prikupio dr. sc. Anđelko Mrkonjić. Vidimo da u Slivnu nije do danas bilo nikakve industrije što se tumačilo kao nesreća za Slivanjce i uzrok iseljavanja iz rodnog mjesta. Sada bi upravo to moglo biti temelj određenih gospodarskih mogućnosti, prije svega proizvodnje ekološki zdrave

Izgradnjom vodovoda moguće bi bilo i u Slivnu organizirati modernu i ekološki zdravu proizvodnu povrća za tržište. Mislim da bi se u Slivnu mogle proizvesti znatne količine krumpira, graška, mrkve, luka, repe, rajčice, paprike, krastavaca, kupusa, lubenice, salate, špinata, blitve i drugog povrća. Tržište, pogotovo ljeti nije daleko, nedostaje samo organiziran otkup i bolja prometnica. Moglo bi se izgraditi plastenike i proizvoditi i zimi. Ne vidim razlog da se ne proizvodi i cvijeće. Dobro bi došao i kakav pogon za preradu povrća, koji ne bi zagađivao djevičanski zdrav okoliš Slivna. Zbog malih slivanjskih parcela mislim da druge kulture nemaju perspektive.

8. VINOGRADARSTVO I VOĆARSTVO

Zbog teške obrade i malih parcela isplatila bi se jedino proizvodnja kvalitetnih i zaštićenih sorti grožđa i vina. Kojih sorti trebali bi ispitati stručnjaci. Sigurno je da perspektiva postoji. Mislim da u voćarstvu nema velike perspektive ali ne bi bilo zgorega i to ispitati.

9. STOČARSTVO

a.) SVINJOGOJSTVO Iako se stočarstvo u Slivnu zadržalo do danas malo je ili nimalo moderne proizvodnje za tržište. Izuzetak je donekle spomenuti Zlatko Vrdoljak koji ima farmu svinja, no ni njegova farma nije dovoljno velika da bi činila tehnološku cjelinu. Za takvu farmu trebalo bi imati preko 30 krmača. Vrijednost investicije bila bi oko 60 000 eura. O većim farmama teško je rzmišljati jer se hrana za svinje mora kupovati. I inače u obzir bi došle uglavnom obiteljske farme.

b. FARMA OVACA Moderna farma trebala bi imati najmanje 100 odraslih grla, naravno rasnih ovaca koje bi uz meso davale i dosta mlijeka. Vuna zasad ima slabu prođu. Vrijednost investicije (objekt, oprema, stado) bila bi oko 75 000 eura. Poželjno bi bilo prakticirati stajno – pašni način držanja.

RAZNO

hrane. Naravno proizvode bi trebalo zaštititi. Slivanjski krumpir je npr. izuzetno kvalitetan i ekološki zdrav, a lako se može proizvesti pa se takav krumpir ne može prodavati za 1 kunu kilogram nego zaslužuje mnogo veću cijenu.

c. FARMA KOZA Tehnološku cjelinu čini više od 50 koza. Vrijednost investicije je 50 000 eura. Način uzgoja bio bi sličan kao kod ovaca.

d. TOV PILIĆA ILI KUNIĆA Tehnološku cjelinu čini 15 000 pilića za tov u jednom turnusu. Vrijednost investicije je čak 200 000 eura pa bi to bilo povoljno jedino za nekog povratnika iz inozemstva. Farma kunića iziskivala bi manja ulaganja, oko 75 000 eura, a za tehnološku cjelinu trebalo bi imati 200 ženki. e. PČELARSTVO Tehnološku cjelinu čini 100 košnica. Vrijednost investicije je oko 20 000 eura. Slivanjski med je izuzetno kvalitetan te bi ga trebalo zaštititi posebnom etiketom. Zasad 100 košnica ima samo spomenuti pčelar Mate Radalj. Mislim da govedarstvo u Slivnu nema posebne tržišne perspektive jer bi tehnološku cjelinu činilo stado od 20 muznih krava, a hrana bi se morala uglavnom kupovati. Doduše otkup teladi i mlijeka bio bi siguran. Moglo bi se razmišljati možda i o ograđenim prostorima za uzgoj divljači npr. lopatara i muflona ili zečeva i kamenjarki, ali ta su razmišljanja tek u povojima.

10. PROIZVODNJA PRŠUTA I PANCETE

Čisti brdski slivanjski zrak je kao stvoren za proizvodnu (sušenje) mesa, pogotovo svinjskog, ali i suhe govedine i bravetine. U ovoj proizvodnji imamo već i pionirske pokušaje pa i uhodanu proizvodnju. Jure Barić suši godišnje 10 000 komada pršuta (100 tona) u jednom turnusu, a Ante Jukić 5 000 komada. Obojica proizvode povremeno manje količine sušene pancete.

57


Piše: Danko Kustura

D

Bilo bi idealno kad bi se sušilo meso proizvedeno u samom Slivnu.

TURIZAM

Kažu da je u posljednje vrijeme seoski turizam u naglom porastu pa bi čisti slivanjski zrak, mir i zdrava seoska hrana mogli za turiste biti itekako privlačni. Doduše trebalo bi investirati u izgradnju smještajnih kapaciteta jer takvih uopće nema.

11. INDUSTRIJA

58

RAZNO

RAZNO

Promašile vile

Naravno ni industrija nije nepoželjna u Slivnu samo bi zbog prije navedenih razloga trebalo izbjegavati onu koja na bilo koji način zagađuje okoliš. Posebno bi bili poželjni obiteljski obrti kao što je npr. već spomenuta kovačnica na Velimu. Valja spomenuti i izuzetan ljudski potencijal kojim Slivanjci raspolažu. Dosta naših vrijednih ljudi dokazalo se ne samo radeći nego i vodeći manja poduzeća u Splitu, Makarskoj, Njemačkoj, Francuskoj, SAD-u i drugdje. Mislim da bi se mogli iskazati i u rodnom selu.

ZAGLAVAK Vidimo da se Slivanjsko gospodarstvo nije mijenjalo vjekovima pa je želja za boljim životom uzrokovala odseljavanje Slivanjaca i svekoliku devastaciju sela. No tokovi bi se mogli i promijeniti. Svako mjesto pa i Slivno ima svoju draž i treba ga čuvati od odseljavanja. Znamo što se u prošlosti desilo s mjestima koja su napuštali Hrvati. U razvijenim državama priljev stanovništva u gradove odavno je prestao, a siromašna područja pametnim ulaganjima postala su itekako atraktivna. Ovim mojim napisom osim podsjećanja na prošlost, pokušao sam ukazati na neke mogućnosti oživljavanja gospodarstva pa i Slivna u cjelini. Ako to bude poticaj nekom kompetentnijem da napiše bolji smatrat ću da je moj pokušaj uspio. Literatura: Ante Ujević: „Imoska krajina“, Imotski, 1991. Mijo Jukić: „Runovićki zbornik“, Runovići, 2001. Kazivanja starijih mještana

ok sam boravio u Iloku, zbog velike hladnoće tokom zime, prebacivani smo sa radnog mjesta na Biro rada, gdje smo dobivali polovicu plaće, pa sam zbog toga morao mijenjati razne poslove, te sam jedno vrijeme radio na Državnoj poljoprivrednoj školi. To je poznata poljoprivredna škola, gdje se školarci osposobljavaju za podizanje i održavanje vinograda, voćnjaka i ostalih poljoprivrednih proizvoda, te dobiju zvanje tehničara dotične grane. Ta škola se nalazi na prekrasnom uzvišenom terenu u sklopu grada Iloka, gdje se kolima dolazi okolnim uzbrditim terenom, dok se pješice do škole redovito dolazi kraćim putem gazeći mnoštvo stepenica baš kao i do crkve koja se nalazi na suprotnomu brdu-Gornjem gradu. Ova poljoprivredna škola posjeduje veliki dio zemljišta, gdje se uzgajaju: loze, jabuke, kruške, breskve, hmelj za proizvodnju piva, pšenica, kukuruz, zob, ječam, suncokret i razne druge voćke, žitarice i povrće, kako bi naučnik u svojoj struci uz teoriju bio i praktično osposobljen. Za vrijeme rada na tom poljoprivrednom zemljištu i ja sam dobio lijepa saznanja o proizvodnji i uzgoju voćaka i loza. Dok smo kroz radne dane na podne imali odmor u trajanju od jednoga sata, stručnjaci bi nam došli održati predavanje u vezi kalamljenja, podizanja i održavanja vinograda i voćnjaka. Toga vremena radio sam na raznim poslovima oko loza, voćaka i ostalih proizvoda tj. gdje je koji dan bilo potrebno. Jednoga ljetnoga dana za vrijeme vršidbe žita, radio sam na vršalici. U našoj grupi bilo je: Hrvata, Slovaka i Mađara. Kod vršidbe žita slama se slaže u blokove širine i visine oko pet-šest metara, dok im dužina zna biti i preko dvadeset čak i trideset metara, što ovisi o bogatstvu proizvođača. Takav blok se zove “kamara”. Kamare se u svojim vrhovima završavaju u obliku krova kuće, kako bi sadržaj kamare bio zaštićen od kiše i propadanja. Za stručno izvođenje (zidanje slamom) kamare

osposobljen je čovjek koji taj posao obavlja bez greške, a zove se kamaraš. Naš kamaraš bio je Pišta Čermak po nacionalnosti Mađar. Dok mašina vršalica žito vrši, grana levatora odnosi slamu daleko i visoko tj. gdje treba, a radnici je vilama razbacuju po kamari, i dio slame dodaju kamarašu koji od nje pravi zavoje i slaže u uglove i zidove kamare. Dok smo radili na kamari, sa kamarašom Pištom, razgovarali smo o svemu i svačemu, pa i o povijesnim događajima, kad Pišta reče: Mađari su Hrvatima darovali pismo latinicu. Pošto mi je bilo poznato da smo u prošlosti sa Mađarima imali problema, nisam mogao njegovu tobožnju pomoć Hrvatskoj prihvatit, pa sam rekao: Čika Pišta ja nisam siguran ili je Hrvatsko ili Mađarsko pismo starije, samo znam da su Mađari osvajali Hrvatsku, a Ban Jelačić ih je otjerao do Pešte. Kada je to Pišta čuo, okrene se prema meni koji sam bio od njega daleko nekoliko metara, te kao kopljem potegne u mene vilama da me probije, ali sam se hitro bacio u stranu te skliznuo sa kamare na zemlju, i time izbjegao sigurnu katastrofu. Zatim sam napustio posao, te otišao u kancelariju poduzeća, i potražio inženjera Štimca po nacionalnosti Hrvata koji je rodom iz Bapske kod Iloka. Ispričao sam mu sve što se dogodilo. Inženjeru Štimcu bilo je drago što sam izbjegao vile, kao i to što sam Pišti dokazao kako se Hrvati znaju i mogu boriti i obraniti, te je Pištu upozorio da se ne igra vatre. Tako su hvala Bogu vile promašile, a ja sam za vrijeme vršidbe bio od čika Pište odvojen, te radio drugi posao, i poslije vršidbe sa njim radio, i naši su odnosi bili normalni, ali više nismo razgovarali o pismu, borbi i povijesti naših pređa.

59


Iz župne kronike

Hvala Piše: Danko Kustura Hvala Tebi Oče cijelog svijeta, Što je došla Kraljica Presveta Da dječicu cijelog svijeta miri, I da ljubav prema Tebi širi! Hvala Kriste za tu ljubav jaku, Kojom šalješ Međugorju Majku! Da poruke Tvoje puku šalje, I Mir Sveti cijelom svijetu daje. Hvala Majko za silna čudesa, Koja Otac šalje sa Nebesa! Međugorju i do na kraj svijeta, Preko duga dvadest četri ljeta! Hvala Tebi Vječni Oče mili, što smo Svetu Vjeru naslijedili! Precima se pokojnima smiluj, I na Sudu sve ih Ti pomiluj!

GODINA 2015. STUDENI 23. studenoga (ponedjeljak) Kamenoklesarska radionica „SMT MARŠIĆ“ započela stavljanje novoga poda u našoj crkvi. Prvoga dana je izbrušen stari pod, na koji će se postaviti novi pod. Zbog radova klupe su iznesene vani. Prije podne za župni list Slivno napravio intervju s najstarijom Slivanjkom, Ivom Grepo (rođ. 1920.). U društvu su bili Ljubica Lozina (Ivina kćer) i remeta Gojko Lozina. 27. studenoga (petak) Kamenoklesarska radionica „SMT MARŠIĆ“ završila postavljanje poda u crkvi i sakristiji.

30. studenoga (ponedjeljak) Započeli radovi oko oblaganja (knaufom) cijevi od grijanja u crkvi.

PROSINAC

1. prosinca (utorak) U župnoj dvorani sastanak sa slivanjskim ženama i djevojkama radi čišćenja crkve. Čišćenje će ubuduće biti češće i zahtjevnije. Zbog toga je formirano šest skupina koje će se ciklički mijenjati i uređivati crkvu. U svakoj su skupini najmanje četiri osobe. 4. prosinca (petak) U crkvi završili radovi oko oblaganja cijevi od grijanja. Umro Ivan Anić, brat fra Ante Anića.

13. prosinca (nedjelja) 3. nedjelja Došašća: Materice. Nakon mise u 10 sati Udruga žena „Slivanjka“ organizirala ručak za starije osobe u školi. Također su bili prisutni članovi Mjesnog odbora, članovi Udruge „Cmilje“ i drugi. Dvorana je bila puna gostiju, a članice Udruge su ih posluživale. Zaista lijepa gesta od Udruge.

60

18. prosinca (petak) U 15 sati ispovijed za župu. Pomagali: fra Zoran Kutleša, fra Rafael Begić, fra Mladen Prolić, župnik Runovića. Ispovjedilo se oko

80 osoba.

20. prosinca (nedjelja) 4. nedjelja Došašća: Očići. Prema već ustaljenoj tradiciji, župnik časti slivanjske mališane i one do 4. razreda osnovne škole. na kraju mise podijeljeno je 40 paketića poklona. Na kraju mise učenici su izveli prigodni božićni recital koji su s njima pripremili njihovi nastavnici.

22. prosinca (utorak) Božićna ispovijed starijih, bolesnih i nemoćnih. Ispovjeđeno 29 osoba. U ispovijedanju pomagao fra Ivan Vuletić.

IZ ŽUPNE KRONIKE

Hvala vama dragi pradjedovi, Vi ste naše prošlosti stupovi. Od mladica iz temelja vaših, Koljena su sve do dana naših. Hvala što ste crkvu sagradili, I Jakovu Svetom posvetili. Slaveć u njoj Boga Trojedina, I Mariju Majku Gospodina! Hvala Vama Svećenici mili, Vi ste svjetlo našim precim bili! Evanđelje trajno tumačili, Kristovim ih Tijelom hranili! Hvala za križ na Križevcu Svetu, Dignut na čast Kristu razapetu, Gdje se cijelog svijeta penju mnogi, Medu njima brojni bosonogi.

23. prosinca (srijeda) Kamenoklesarska radionica „SMT MARŠIĆ“ završila postavljanje dvaju pobočnih oltara: BDMi sv. Ante. Oltari su odmah i osvijetljeni raznim bojama. A odmah je i uslijedilo generalno čišćenje crkve za Božić.

24. prosinca (četvrtak) Badnji dan. Lijep i sunčan. Prije podne ispovijedao u Imotskom te se nakon ručka vratio u Slivno. Božićna večernja misa bila je u 22, 30. Crkva prepuna svijeta. Mnogi su ostali i vani. Svi su ostali zadivljeni novim mramornim oltarima. Na kraju mise bilo je iznenađenje. naime, naš remeta Gojko Lozina navršio je 25. godina u obavljanju časne službe remete u ovoj župi. Nisam mu govorio ništa, ali sam već davno prije u Vatikanu zamolio za njega blagoslov od Svetoga Oca. Na kraju mise taj mu je blagoslov i uručen. Budući da ništa nije znao, vrlo se iznenadio. Bio je vidno ganut i obradovan tim Papinim priznanjem i blagoslovom. Neka mu taj blagoslov bude „s blagoslovom“ za sve što je u proteklih 25 godina učinio i što će još, nadamo se, dugo činiti.

25. prosinca (petak) Svetkovina rođenja Isusova – Božić. Lijep i sunčan dan. Misa u 10 sati. na misi svijeta (malo) manje nego na „polnoćki“. Na objedu u imotskom samostanu, gdje se pripremio svečani božićni objed za sve fratre iz samostanskog okružja.

61


IZ ŽUPNE KRONIKE

27. prosinca (nedjelja) Sveta Obitelj (i sv. Ivan). Sunčan i lijep dan. Crkva opet skoro puna. Radalji slave sv. Ivana kao svoga zaštitnika i pripremaju „brgulju“. Župnik u gostima Ljubice Radalj.

28. prosinca (ponedjeljak) Nevina dječica – Mladenci. Misa u 10 sati. Inače, taj dan, prema već ustaljenom običaju, nije bilo blagdanske mise. Budući da sam imao misu za Radalje i još neke pokojnike, odlučio sam da to bude kao nedjeljom i prethodnih božićnih blagdana. Ubuduće će se blagdan Nevine dječice slaviti kao božićna blagdanska misa. Nakon mise pošao u blagoslov obitelji (prvi dan), prema rasporedu koji je objavljen u listu Slivno. Na povratku doma, oko 17 sati, na Kitici je gorjelo: izbio je ne baš mali požar.

GODINA 2016. SIJEČANJ

siječnja (petak) Nova Godina. Svetkovina Svete marije Bogorodice. Misa u 10 sati. Crkva je bila dupkom ispunjena.

62

siječnja 2016. (subota) U poslijepodnevnim satima završio blagoslov obitelji. Kao rezime svega: svugdje sam lijepo i s poštovanjem dočekan. Ova župa ima veliko poštovanje prema župniku. Svi ga hoće zadržati, nazdraviti, popričati…, a vrijeme prekratko, jer i drugi čekaju na „pratra“. Upoznao sam župu, njezine zaseoke i ljude. Sada znam gdje je koji zaselak, kako se do njega stiže i čija je koja kuća. U svakom slučaju, lijepo i ugodno iskustvo.

U 18 sati, prema dogovoru, večerao sam kod Zorkana Kovačevića. Bili su tu još Joze Lozina i remeta Gojko. Nekoć je Zorkan bio važna osoba u mjestu. Otvorio se „starina“ i ispričao mi puno stvari. Sav sam se pretvorio u uho i pažljivo ga slušao. I puno doznao.

6. siječnja (srijeda) Svetkovina Bogojavljenja – Tri kralja. Crkva puna svijeta. Poslije podne, u večernjim satima, blagoslov samostana u Imotskom. Na blagoslovu su bili svi fratri koji djeluju na području Imotske krajine. U toj prigodi fratri igraju i tombolu: župnik prošao „lišo, bez punta“. Nije ni važno, jer smisao je tombole bratsko druženje, a ne dobivanje. Braća su bila vidno opuštena i razdragana. Imaju i razloga: završili su s blagoslovima koji redovito i iscrpe. 7. siječnja (četvrtak) Nakon božićnih blagdana, započela redovita predavanja na Fakultetu u Splitu.

9. siječnja (subota) Svoj zlatni jubilej braka, svetom misom u 10 sati, proslavili Ivan („Šime“) i Milica Radalj. Poseban i opširniji prilog o tome može se vidjeti na prethodnim stranicama. 11. siječnja (ponedjeljak) Župnik na blagoslovu župne kuće u Vinjanima. 13. siječnja (srijeda) Župnik na blagoslovu župne kuće u Zmijavcima. 18. siječnja (ponedjeljak) Župnik na blagoslovu župne kuće u Podbablju. 20. siječnja (srijeda) Župnik na blagoslovu župne kuće na Studencima.

25. siječnja (ponedjeljak) Župnik na blagoslovu župne kuće u Runoviću. 27. siječnja (srijeda) U 19,30 obavljen blagoslov župne kuće u Slivnu. Blagoslov je obavio imotski gvardijan fra Kristijan Stipanović. Na blagoslovu su bila braća iz samostanskog okružja. Atmosfera

bratska i fratarska, prava božićna. Braća su se osjećala ugodno. Pjevale su božićne pjesme, a također nije nedostajalo zdrave i pristojne zafrkancije.

IZ ŽUPNE KRONIKE

26. prosinca (subota) Sv. Stjepan, prvomučenik. Misa u 10 sati. Svijeta više nego na danjoj božićnoj misi: puna crkvena lađa i kor. Danas su svetom misom u 13 sati svoj zlatni jubilej braka, 50. godišnjicu, proslavili Joko i Dragica Jukić. U prisutnosti djece, rodbine i prijatelja obnovili su bračna obećanja što su ih jedno drugom dali prije 50 godina. Nakon mise, u prostorijama Udruge žena „Slivanjka“ u osnovnoj školi upriličen je ručak za veliki broj osoba. Bilo je ugodno i ukusno. Lijepoj, razdraganoj i svečarskoj atmosferi pridonijela je i pjesma. Pjevalo se i veselilo do večeri. I kasnije.

VELJAČA

3. veljače (srijeda) Na Fakultetu imao ispite. Većina je prošla, ali je bilo i onih koji će za prolazak morati jače zagrijati stolicu.

5. veljače (petak) Uređen novi prostor (niša) za novi kip Srca Isusova. Kip su darovale sestre Matija Radalj ud. pok. Miljenka („Mige“) i Nevenka Kirasić rođ. Prgomet. Nišu uredila tvrtka „SMT Maršić“ iz Prološca Donjeg.

7. veljače (nedjelja) Poslije mise održane „Slivanjske maškare“ koje se, već prema ustaljenom običaju, održavaju u zadnju nedjelju pred Korizmu. Prodefilirali su i did i baba, doktur i „đava“…i premijer Tim Orešković, kojega je izvrsno „skinuo“ Stipe Lozina. Stigao je u limuzini, razgovarao sa svitom, popisa šta komu triba – yes – i nestao sa pozornice. Malo kasnije i stvarno. Yes. 9. veljače (utorak) U osnovnoj školi đaci izveli prigodni pokladni maskenbal. Uz nastavnike i druge djelatnike škole, bili su prisutni i roditelji naših osnovaca. Izvanredno pripremljena i izvedena predstava.

14. veljače (nedjelja) Prva korizmena nedjelja. Crkva puna svijeta. Prije mise u 9, 30 bila je pobožnost križnoga puta. Tako će biti svih korizmenih nedjelja. 16. veljače (utorak) Umro Ante Radalj „Anćilo“. Poznavao sam ga još kao dijete. Naime, bio je kondukter u Autopoduzeću, a ja sam tada išao u osnovnu školu u Imotski. Svi su đaci sa sela imali autobusni iskaz. Ako si ga zaboravio, nisi smio u autobus jer bi kondukter odmah istjerao iz autobusa, bez obzira je li bio dan ili noć (ako je bila popodnevna smjena). Znalo se je dogoditi da đaci i zaborave iskaz.

I svi su kondukteri tjerali van iz autobusa osim Anćila. Bio je dobar čovjek i đaci su ga voljeli. S njim su svi na vrijeme došli kući: i oni s iskazom i oni bez njega. Kad sam došao u Slivno za župnika, to sam mu ispričao. Bilo mu je drago da su ga đaci pamtili po tome. Pamtili smo ga po dobroti!

20. veljače (subota) Zlatni pir Ante i Nevenke Prgomet. Dvoje slavljenika su u 10 sati u crkvi obnovili svoja bračna obećanja koja su pred 50 godina jedno drugom izrekli. Djeca, rodbina, prijatelji, unuci…svi su prisustvovali ovom dirljivom trenutku i obredu. 22. veljače (ponedjeljak) U 15 sati sprovod pok. Vinke Vrdoljak.

23. veljače (utorak) Tvrtka „Grgurin“ dovezla malo, tzv. „dječje“ zvono. Već dugo vremena s crkve je nestalo to zvono. U planu elektrifikacije zvona predviđala se njegova nabava i nadopuna zvona na preslici crkve. Vijest je stigla i do Mire Lozina u New Yorku. Ona je, u ime svoje obitelji i svoga pok. muža Ante, zaželjela da financira kupnju zvona. Cijena zvona iznosila je 25.000 KN. Na njemu je slika sv. Ante i ugraviran natpis da je zvono dar obitelji pok. Ante Lozina iz New Yorka.

63


21. ožujka (ponedjeljak) U crkvi postavljeno prvih 8 vitraja, od predviđenih 10. Autor je ak. slikar Ivan Grgat iz Zagreba, koji ima svoje radove u mnogim crkvama. dva preostala (u sakristiji i rozeta na koru) bit će postavljeni naknadno. Na vitrajima se nalaze slijedeći likovi: sv. Ivan Pavao II. i bl. Alojzije Viktor Stepinac (u prezbiteriju), sv. Majka Terezija i sv. Franjo (u crkvenoj lađi) te četiri evanđelista na koru. Na dva preostala biti će simboli Duha Svetoga (rozeta na koru) i euharistije (u sakristiji). 22. ožujka (utorak) Prije podne, oko 9 sati, umrla Matija Marinović, divna žena, koju je krasilo mnoštvo vrlina.

24.-26. ožujka Sveto trodnevlje: Veliki četvrtak, petak i subota. Obredi su protekli skladno i dostojanstveno. Na Veliku subotu, mnogi su ostali vani jer je crkva bila prepuna i nije bilo mjesta. Za Veliki petak došli su brojni Slivanjci sa svih strana. Tko je mogao išao je za dugim i napornim „slivanjskim“ križom (oko 25 km). Po običaju, župnik je ujutro ispratio križ do Glibota te ga poslijepodne dočekao u Kustura. Nakon toga svi su se uputili u crkvu na obrede, a potom se umorni, ali duhovno ispunjeni, vratili kućama.

27. ožujka (nedjelja) Svetkovina Uskrsa. osvanuo lijep i sunčan dan. Crkva je bila pretijesna da primi sve.

64

TRAVANJ 15. travnja (petak) Umrla Mila Prgomet ud. Nikole 16. travnja (subota) Umro Milenko Kustura. 22. travnja (petak) Umro Josip Lozina.

23. travnja (subota) U 19,30 župnik u Pučkom učilištu u Imotskom predstavio knjigu Pozdrav iz Knina, 10. 10. 1991. don Mirka Barbarića, kojega su srbočetnici zarobili i mučili u kninskom zatvoru.

24. travnja (nedjelja) Krštenje Mladenke Marinović, kćerke Tina i Mateje rođene Rebić. Kuma je bila Manuela Zebić. Obred je obavljen za vrijeme nedjeljne mise, na kojoj je prisustvovalo mnoštvo vjernika.

IZ ŽUPNE KRONIKE

IZ ŽUPNE KRONIKE

OŽUJAK

SVIBANJ

6. svibnja (petak) Umrla Mara Lozina.

14. svibnja (subota) U 18 sati misa za stradale na Bleiburgu i Križnom putu te sve one čija se imena nalaze na našem spomeniku iznad crkve. Crkva je bila dupkom ispunjena. Poslije mise smo, kod spomenika, upalili svijeće i izmolili molitve odrješenja za sve žrtve Drugog svjetskog rata i, osobito, poraća. U koncelebraciji je sudjelovao i don Mate Munitić, župnik Krstatica. 22. svibnja (nedjelja) Svetkovina Presvetoga Trojstva, kojega župa Slivno slavi kao svoga zaštitnika i naslovnika župe. Jutarnju misu u 8 sati predvodio je župnik Krstatica don Mate Munitić, a glavnu, s početkom u 10,30, Mnogopoštovani provincijal Joško Kodžoman. Na misi i u procesiji je sudjelovalo mnoštvo svijeta. Poslijepodne je bio dernek.

26. svibnja (četvrtak) Svetkovina Tijelova. Prije svečane svete mise bila je procesija oko groblja u kojoj se nosio Presv. Sakrament. 27. svibnja (petak) Umro Josip (Jozo) Jukić. U 18 sati susret krizmanika i njihovih roditelja s krizmateljem dr. don Nediljkom Antom Ančićem.

28. svibnja (subota) Ministrantski susret u Imotskom. Na taj susret iz naše župe išli su: Ante Lozina, Ante i Petra Marinović, Mihaela Kustura i Josip Talaja. Na povratku iz Imotskoga župnik je ispovjedio Antu Nogala te mu podijelio i bolesničko pomazanje. Danas su dovršeni oltari BDM i sv. Ante te postavljena brončana slova: Sveta Marijo, moli za nas (na Gospinu) i Sveti Ante, moli za nas (na oltaru sv. Ante).

29. svibnja (nedjelja) Podjela sakramenta svete potvrde. Potvrdu su primili Karolina Danihelova i Danijel Vučko. Sakrament potvrde podijelio je dr. don Ante Nediljko Ančić. Krizmateljica Karolina je na kraju mise pozdravila sve prisutne i zahvalila don Anti za podjelu sakramenta punoljetnosti. Umro Ante Radalj pok. Mate.

LIPANJ

1. lipnja (petak) Svetkovina Presvetog Srca Isusova. Posebno se slavi u susjednoj župi Krstatice. Župnik pomagao ispovijedati prijepodne i poslijepodne.

65


IZ ŽUPNE KRONIKE

11. lipnja (subota) Završeni radovi oko ozvučenja u našoj crkvi. Postavljeno je 6 novih zvučnika (4 u lađi i 2 na koru), tri nove trube izvan crkve te dva nova mikrofona (na ambonu i oltaru). Time je na kvalitetan način riješen razglas u našoj crkvi. U 16. sati župnik u Rogoznici kod Šibenika obavio sakrament vjenčanja: vjenčali su se André Vinicius Alvares iz São Paula u Brazilu i naša Zrinka Jukić, kći Vlade i Mirjane rođ. Vranješ. Obred je bio svečan i dostojanstven. Našoj Zrinki želimo obilje Božjeg blagoslova u braku i česta putovanja preko Atlantika u Slivno. 13. lipanj (ponedjeljak) Blagdan sv. Ante. Župnik prije podne imao glavnu misu i propovijed na Humcu u Ljubuškom, gdje se okupilo oko desetak tisuća svijeta, a poslije podne (u 18 sati) u Slivnu. Prije blagdana sv. Ante u našoj smo crkvi tijekom trinaest utoraka imali obavljali pobožnost prema „Svecu svega svijeta“. 15. lipnja (srijeda) U donjem dijelu crkve, na praznoj plohi, ugradili smo nišu i u nju postavili kip Bezgrešnog Srca Marijina. Sve troškove, u dogovoru sa svojom obitelji, snosila je Slavka Lozina iz New Yorka.

19. lipnja (nedjelja) Našu su župu posjetili izuzetno ugledni gosti: bivši premijer dr. Ivo Sanader, sa suprugom Mirjanom, i bivši predsjednik Hrvatskog sabora gosp. Luka Bebić, sa suprugom Gerdom. Došli su na svetu misu u Slivno. S bivšim premijerom Sanaderom, a također i s predsjednikom Bebićem, veže me dugogodišnje i iskreno prijateljstvo. Bilo mi je veoma drago vidjeti ih u našoj župi. I ne samo meni, nego i svim Slivanjcima koji su te nedjelje bili u crkvi. Svi su se iznenadili, ali i obradovali. Nakon mise svi su se s uglednim gostima željeli slikati, rukovati i izmijeniti riječ dvije. Kao uspomenu na taj događaj napravili smo i zajedničku fotografiju.

66

20. lipnja (ponedjeljak) Umro Milan Prgomet.

KOLOVOZ 1. kolovoza (ponedjeljak) Na uočnicu blagdana Gospe od Anđela, zaštitnice Imotske krajine, naš zbor pod vodstvom Danijela Marinovića pjevao preko mise na imotskoj tvrđavi. Misu predvodio župnik fra Željko. Osim Slivanjaca na misi je bilo i mnoštvo drugih vjernika iz grada imotskoga i drugih okolnih župa. Poslije mise bila je okrjepa u samostanskom dvorištu. 12. kolovoza (petak) U donjem dijelu crkve, na praznoj plohi, uređen prostor (niša) i postavljen kip Srca Marijina. Sve troškove oko kipa i u uređenja prostora, u dogovoru sa svojom obitelji, snosila je Slavka Lozina pok. Milana iz New Yorka. 14. kolovoza (nedjelja) Svetom misom svoj zlatni pir su proslavili Vlade i Katica Glavaš. Uz njih su bili njihova djeca, nevjeste, unuci, rodbina i prijatelji. 16. kolovoza (utorak) Oko 18 sati umrla Ljubica Nogalo. Istoga dana Dalibor Jukić „Kobra“ počeo ravnati teren za buduću stazu u „Pratrovudocu“. radovi će potrajati nekoliko dana. 17. kolovoza (srijeda) Umro Anđelko (Marijan) Ravlić.

20. kolovoza (subota) S početkom u 19 sati započeo ovogodišnji „Ganga fest“. 21. kolovoza (nedjelja) Nedjeljnu svetu misu u 10 sati, u kojoj su koncelebrirali župnik i don Vlado Mikrut, predvodio i propovijedao fra Joško Sušić, dužobrižnik u Kölnu.

26. kolovoza (petak) Očistili preslicu na crkvi i kapelicu uz crkvu. Radove je izveo Stipe Prgomet iz Tučepa. 27. kolovoza (subota) Sprovod pok. Mare Puljiz. U koncelebraciji je bilo više svećenika.

RUJAN 1. rujna (četvrtak) Danas završili radovi na čišćenju vanjskog zida oko crkve (od istočnih do zapadnih vrata od groblja). Radove izvodio Stipe Prgomet iz Tučepa. U 17. sati sprovod pok. Matije (Milice) Barić. U misi zadušnici sudjelovalo više svećenika, od kojih su neki bili na službi u New Yorku, gdje je dugo živjela i naša pok. Milica. 2. rujna (petak) Jutros je bager ušao u crkveno dvorište. Time su započeli radovi na uređenju okoliša oko crkve.

IZ ŽUPNE KRONIKE

4. lipnja (subota) U Mannheimu krštenje Roka Radalja, sina Denisa i Jelene rođene Zloić. Kum Dominik Prgomet.

5. rujna (ponedjeljak) Uz početak nove školske godine, župnik u našoj crkvi u 8 sati blagoslovio učenike, nastavnike, djelatnike škole i roditelje.

7. rujna (srijeda) U 15 sati pošli na hodočašće u Vepric, gdje je misu predvodio i propovijedao nadbiskup Marin Barišić. U koncelebraciji, uz brojne svećenike, sudjelovao i nadbiskup Martin Vidović. 9. rujna (petak) Završilo betoniranje oko crkve. Slijedi postavljanje kamena.

13. rujna (utorak) Sprovod Luize Barić, mlade žene, koja je bila poznata po nesebičnosti i požrtvovnosti. Misu zadušnicu i homiliju održao je makarski gvardijan fra Ante Čovo, a sprovodne obrede fra Ivan Jukić. Uz župnika, u misi je koncelebrirao i don Vlado Mikrut. 20. rujna (utorak) Radna akcija skidanja starih fuga sa zida oko crkve i priprava za novo fugiranje. Budući da se nije sve završilo, radovi se nastavljaju i sutra. 24. rujna (subota) Vjenčanje: Stipe Birčić iz Grabovca i naša Ankica Prgomet, kći Milana i Nevenke rođ. Marinović.

LISTOPAD

Na

4. listopada (utorak) svetkovinu sv. Franje

Asiškoga,

67


IZ ŽUPNE KRONIKE

reda,

umrla

6. listopada (četvrtak) Jutros na Biakovi osvanuo prvi snijeg. Kapa se zabijelila, ali ga je jugo brzo okopnulo. 10. listopada (ponedjeljak) U 16 sati sprovod. pok. Slobodana Nogala.

13. listopada (četvrtak) Kamenoklesarska radionica „SMT Maršić“ iz Prološca započela s popločavanjem okoliša oko crkve, kamenom dolitom.

15. listopada (subota) Danas je postavljena skela za obnovu slike (oltarne pale) Presvetog Trojstva. Prva faza radova, koje financira Ministarstvo kulture, obuhvaća samo trećinu slike za ovu godinu. Dogodine se nastavlja s ostalim dijelom slike.

17. listopada (ponedjeljak) Tri djelatnice započele s čišćenjem i obnovom slike Presv. Trojstva. U župnu kuću navratio Ivan Talaja. Pričali smo dugo; o svemu i svačemu. Otvorili smo stotinu tema: od Slivna do Hvara, od Francuske do Hrvatske, od pera do motike, od proze do poezije, od povijesti do gostionice. Osim što je drag, Ivan je ugodan čovjek i besjednik.

18. listopada (utorak) Blagdan sv. Luke. Zaštitnik župe Podbablje. Na ručku kod podbabskog župnika skupilo se dosta svećenika i gostiju.

23. listopada (nedjelja) Krštenje Ameli – Terezije Ravlić, kći Luke i Ljubice rođene Mikulić. Kuma Helena Milić. 25. listopada (utorak) U Osijeku umrla Iva Jukić ud. Marijana.

STUDENI

68

2. studenoga (utorak i srijeda) Svi sveti i Dušni dan. Slivno puno ljudi. Došli Slivanjci sa svih strana i nose cvijeće. Dolaze na grobove svojih najdražih. Mole za njih i s njima razgovaraju. Odlaze, ali se i obaziru. Osim suze, svatko je i srce ostavio. Bilo je dirljivo i dostojanstveno. Obadva ta sveta dana.

3. studenoga (četvrtak) U crkvu postavljena skela. Tvrtka „Ukras“, u vlasništvu Joze Marinovića, započela s radovima: obijanje postojeće fasade, stavljanje mrežice, nabacivanje, gletovanje i bojanje. Radovi će, prema planu, trajati do polovice prosinca. U sklopu tih radova izvode se radovi zamjene kompletne elektrifikacije u crkvi: stara instalacija i rasvjetna tijela zamijenit će se novima. radove oko struje i postavljanja rasvjetnih tijela izvodi tvrtka „Imotehnika“, u vlasništvu Željka Lasića iz Prološca. 5. studenoga (subota) U 15 sati sprovod Dragice Lozina ž. Ante.

6. studenoga (nedjelja) Danas smo, po prvi put, održali nedjeljnu misu u sportskoj dvorani u osnovnoj školi. Tako će biti sve dok budu trajali radovi u crkvi. Zahvalni smo ravnatelju škole, gosp. Tonću Vuksanu, koji nam je rado izišao u susret i dao nam sportsku dvoranu na raspolaganje.

9. studenoga (srijeda) U Slivnu održan prosvjed Slivanjaca. Njima se željelo upozoriti općinske i županijske strukture na permanentno i nepravedno zapostavljanje Slivna. 21. studenoga (ponedjeljak) Jutros su u prizemlju „Zorkanove kuće“ započeli pripremni radovi za otvaranje trgovine. Vlasnik trgovačkog lanca „Studenac“ dao je obećanje da će u Slivnu otvoriti trgovinu. Ovime se to obećanje i obistinjuje. 24.- 26. kolovoza (četvrtak – subota) Župnik u Zagrebu radi župne crkve.

PRILOZI ZA CRKVU I ŽUPNI LIST „SLIVNO“ OD 24.11.2015. – 26.11.2016. U prošlogodišnjem božićnom broju našega Župnog lista „Slivano“, zbog pripreme i tiskanja Lista, vaše smo priloge zaključili sa 23. studenoga 2015. U ovom božićnom broju nastavili smo odatle. Od tada do danas svoje priloge dali su:

ZA CRKVU: 24. 11. 2015.: Marija Maričić = 50 €

28. 11. 2015.: Ljilja Marinović = 200 KN 5. 12. 2015.: Vlade Jukić = 100 €

5. 12. 2015.: Sestre Matija Radalj ud. pok. Miljenka („Mige“) i Nevenka Kirasić rođ. Prgomet (za kip Srca Isusova) = 500 € 8. 12. 2015.: Jozo Barić = 500 KN 8. 12. 2015.: Josip Barić = 100 €

12. 12. 2015.: Ante Barić pok. Tome = 400 KN 13. 12. 2015.: JokoTalaja = 500 KN

13. 12. 2015.: Nada i Ivica Jukić = 500 KN

23. 12. 2015.: Jozo i Neda Prgomet = 200 € 23. 12. 2015.: Renato Šimunović = 400 KN 24. 12. 2015.: Jozo Parlov = 200 KN

26. 12. 2015.: Vlado i Iva Prgomet = 1500 KN 26. 12. 2015.: Ante Jukić = 700 KN

28. 12. 2015.: Paula Tonkli = 250 €

28. 12. 2015.: Andrija Jukić = 300 KN 28. 12. 2015.: Petar Nogalo = 50 €

29. 12. 2015.: Miljenko Čale = 50 €

30. 12. 2015.: Mate Vučko = 300 KN

31. 12. 2015.: Hrvoje Zeljko (Zelin) = 2000 KN 31. 12. 2015.: Ivica Zeljko (Zelin) = 3000 KN

1. 01. 2016.: Nada Matković (Osijek) = 200 KN

3. 01. 2016.: Milan Vrdoljak („Janjin“) za uređenje niše Srca Isusova = 100 KN 3. 01. 2016.: Mladen Nogalo = 100 €

9. 01. 2016.: Maca Radalj (kći pok. Jure) = 300 KN 10. 01. 2016.: Marijan Talaja = 500 KN

17. 01. 2016.: Glavaši i Prgometi = 500 KN

24. 01. 2016: Ljubo Vrdoljak, u ime francuskih Slivanjaca za oltar BDM: Danko i Silva Glibota = 700 €

Stipe Glavaš i gospođa = 500 € Vlado i Katica Glavaš = 500 €

Mario Glavaš i gospođa = 500 € Ljubo i Ivka Vrdoljak = 700 €

Valter i Valerija Lozina = 300 €

Josip i Marijana Vrdoljak = 300 €

24. 01. 2016.: Radojka i Ante Marinović = 500 €

27. 01. 2016.: Ljubica Zamzow rođ. Protrka i sin joj Oliver = 500 € 27. 01. 2016.: Ljubo i Marija Protrka = 50 € 2. 02. 2016.: Jure Barić = 500 KN 9. 02. 2016.: Ante Vuletić = 50 €

20. 02. 2016.: Obitelj pok. Ante Radalja („Anćila“) = 1000 KN 21. 02. 2016.: Milan Lozina Antin (New York) = 1000 $ (američkih)

Prilozi za „Slivno“ ili crkvu u 2016. Prilozi za „Slivno“ ili crkvu u 2016.

utemeljitelja franjevačkog Marica Zeljko „Vučkuša“.

22. 02. 2016.: Marijan („Mićo“) Glavaš pok. Miljenka (Našice) = 500 KN

23. 02. 2016.: Obitelj pok. Vinke Vrdoljak = 500 KN 5. 03. 2016.: N. N. za potrebe crkve

13. 03. 2016.: Ante Vrdoljak pok. Ikice = 100 KN 13. 03. 2016.: Mate „Pčelar“ = 200 KN

19. 03. 2016.: Ivan Puljiz pok. Mate = 1000 KN 20. 03. 2016.: Marija Gabrić = 200 KN

20. 03. 2016.: Marija Marinović = 400 KN

20. 03. 2016.: Ivan Jukić (Pariz = za oltar BDM) = 500 € 23. 03. 2016.: Pariški Slivanjci za oltar BDM: Petar i Danica Marinić = 600 €

Paula Tonkli i Nikola Marinović = 500 € Ivan i Marina Marinić = 500 €

Cvita Lozina rođ. Marinić = 200 €

69


Prilozi za „Slivno“ ili crkvu u 2016.

6. 08. 2016.: Američki Slivanjci za pod, oltar sv. Ante i druge stvari:

20. 08. 2016.: Gordana Kretzchmar = 50 €

27. 03. 2016.: Nediljko Glavaš = 100 €

Tomislav i Sandra Nogalo = 1500 $

20. 08. 2016.: Jure Barić ("Jurikića") (za okoliš crkve) = 1000 €

24. 03. 2016.: Mario Kovačević (Antin) = 400 KN

24. 03. 2016.: Obitelj pok. Matije Marinović = 2000 KN 9. 04. 2016.: Ivan i Venka Prgomet (Kagro) = 750 € 10. 04. 2016.: M. B. = 50 €

16. 04. 2016.: Mara Anić = 100 KN

18. 04. 2016.: Obitelj pok. Milenka Kusture = 7200 KN 24. 04. 2016.: Obitelj Stanka Glibote (za cvijeće na svetkovinu Presv. Trojstva) = 1000 KN 24. 04. 2016.: N. N. = 200 €

30. 04. 2016.: Ivica Radalj = 100 KN

30. 04. 2016.: Obitelj pok. Mile Prgomet 1700 KN 30. 04. 2016.: Stipe Prgomet („Bakalar“) = 500 €

1. 05. 2016.: Stanko i Mirjana Glibota (za cvijeće na Presv. Trojstvo) = 1000 KN 7. 05. 2016.: Joško Jakovina = 2000 KN

7. 05. 2016.: Slavka Drnas rođ. Parlov = 1000 KN 8. 05. 2016.: Obitelj pok. Mare Lozina = 2000 KN 17. 05. 2016. Marijan Tomić (prijatelj Ive Talaje) tvrtka „KEFRA TOM“ iz Makarske = 1000 KN

21. 05. 2016.: Ivan Lozina („Pašo“) s obitelji = 800 KN 21. 05. 2016.: Ante („Dunda“) Radalj = 600 KN 22. 05. 2016.: Ljuban Glibota pok. Jokana (Ljubljana) = 800 KN

31. 05. 2016.: Obitelj Josipa (Joze) Jukića = 1000 KN 4. 06. 2016.: Sylvia Marušić = 1000 KN

4. 06. 2016.: Vlade i Iva Prgomet (Pariz, za oltar BDM) = 2000 KN

12. 06. 2016.: Nediljko Prgomet pok. Ivana = 200 KN 13. 06. 2016.: Ivan Talaja (za okoliš crkve) = 100 € 26. 06. 2016.: Mila Mikrut = 200 KN

26. 06. 2016.: Ivana Nogalo = 300 KN

3. 07. 2016.: Ivan Marinović Selak = 100 $ (australskih)

10. 07. 2016.: Ivan („Zele“) Zeljko (za okoliš oko crkve) = 100 € 16. 07. 2016.: Mirjana Miljko = 100 € 17. 07. 2016.: Ivan Nogalo = 200 KN

23. 07. 2016.: Milan i Mara Selak (za crkvu i List) = 300 $ (australskih) 30. 07. 2016.: Petar Prgomet = 200 KN

70

31. 07. 2016.: Milan Lozina Antin (New York) 200 $ (američkih)

Ivan i Sanja Barić = 2000 $ + 4500 $ (za Svetohranište)

Mira Lozina pok. Ante = 1000 $ + 25000 KN (za „Dječje zvono“) Ivan i Blaženka Lozina = 1000 $

Ivana Lozina pok. Ivana = 1000 $ Milan i Iva Vuletić = 1000 $

Pere i Mara Grepo = 1000 $

Miljenko i Ana Nogalo = 1000 $

Mladen i Duška Marinić = 1000 $

Tomislav i Nenci Vuletić = 1000 $ Vjeko i Stejsi Nogalo = 1000 $ Ljubo i Jasna Marinić = 500 $

Slavka Lozina pok. Milana = 1000 $ + 4000 $ (za kip i uređenje niše Srca Marijina) Anđelko i Mara Lozina = 1000 $ Božo i Lovorka Radalj = 1000 $

Mara Grepopok. Milana = 1000 $ Tonći i Sylvia Marušić = 1000 $ Ivan i Đanes Vrdoljak = 1000 $

Ivan i Matija Lešina rođ. Grepo = 1000 $

Ante i Ljubica Mihaljević rođ. Grepo = 1000 $ Milan Lozina Antin = 1200 $

Klub Imoćana iz New Yorka = 2000 $ (Listu darovatelja predala Branka Barić, 6. kolovoza 2016.) 7. 08. 2016.: Jeroslav Glavaš = 100 €

7. 08. 2016.: Miho i Ivanka Vuletić (New York) = 300 KN 11. 08. 2016.: Slobodanka Glibota = 50 €

13. 08. 2016.: Regina Katavić (za okoliš oko crkve) = 100 $ (kanadskih) 13. 08. 2016.: Nikola Parlov pok. Vlade (za okoliš crkve) = 100 $ (američkih)

14. 08. 2016.: Mladen i Katarina Nogalo (Pariz, za oltar BDM) = 400 € 18. 08. 2016.: Don Vlado Mikrut = 100 $ (američkih)

19. 08. 2016.: Obitelj pok. Anđelka Ravlića = 1050 KN 19. 08. 2016.: Ikica Glibota s obitelji = 500 $ (kanadskih) 20. 08. 2016.: Ivanka Marinović = 100 KN

20. 08. 2016.: Danko Kustura (za okoliš crkve) = 500 KN

20. 08. 2016.: Ivica Parlov (za okoliš crkve) = 200 KN 21. 08. 2016.: Ružica Šop rođ. Glibota = 200 $ (kanadskih)

21. 08. 2016.: Josip Grepo (za okoliš crkve) = 400 KN 21. 08. 2016.: Ante i Mara Vuletić (za okoliš crkve) = 200 € 21. 08. 2016.: Obitelj pok. Ljubice Nogalo (za okoliš crkve) = 1700 KN

21. 08. 2016.: Obitelj Stipe Glavaša (za okoliš crkve) = 200 €

21. 08. 2016.: Ante („Beran“) i Marija Prgomet (Pariz, za oltar BDM) = 200 € 21. 08. 2016.: Sonja Prgomet (Pariz, za oltar BDM) = 100 € 27. 08. 2016.: Drago Barić = 150 KN 27. 08. 2016.: Ivan Puljiz = 2000 KN 27. 08. 2016.: Jure Barić = 500 KN

27. 08. 2016.: Marija Nogalo = 100 € 27. 08. 2016.: Josip Barić = 200 KN

27. 08. 2016.: Ivan i ljiljana Mikrut (Pariz, za oltar BDM) = 200 € 28. 08. 2016.: Željka Radalj pok. Ike = 200 KN

28. 08. „016.: Ante Nogalo Vladin (za okoliš crkve) = 1000 KN

1. 09. 2016.: Iva Parlov (za pjeskarenje grobljanskog zida sa zapadne strane) = 1000 KN 2. 09. 2016.: Nediljko Mrkonjić pok. Ilije = 50 €

3. 09. 2016.: Milan Vrdoljak („Škorušić“), za okoliš crkve = 50 € 3. 09. 2016.: Iće Vrdoljak = 50 €

3. 09. 2016.: Obitelj pok. Matije (Milice) Barić za okoliš crkve = 17.800 KN, 200 $ i 50 €

4. 09. 2016.: Neda Marinović („Tutić“ s obitelji) za okoliš crkve = 1000 KN

4. 09. 2016.: Drago Prgomet (za okoliš crkve) = 200 KN 4. 09. 2016.: Nedo Lozina (za okoliš crkve) = 300 $ (australskih) 4. 09. 2016.: Ante NogaloNedin (za okoliš crkve) = 100 €

5. 09. 2016.: Petar („Pergo“) Katavić (za okoliš crkve) = 50 €

7. 09. 2016.: Neda i Jozo Prgomet (za okoliš crkve) = 600 KN 10. 09. 2016.: Ante Vrdoljak pok. Maše (za okoliš crkve) = 150 KN 11. 09. 2016.: Ljubica Glibota (za okoliš crkve) = 200 KN 11. 09. 2016.: Ana Glibota pok. Pave (za okoliš crkve) = 200 KN

11. 09. 2016.: Nada i Ivica Jukić (za okoliš crkve) = 500 KN 11. 09. 2016.: Dr. Ante Glibotić (za okoliš crkve) = 150 €

16. 09. 2016.: Ivanko Mrkonjić pok. Ilije (za okoliš crkve) = 500 KN

16. 09. 2016.: Vice Lozina (za okoliš crkve) = 200 KN 17. 09. 2016.: Milan („Miće“) Kustura (za okoliš crkve) = 200 KN

17. 09. 2016.: Mate Prgomet („Popović“) za okoliš crkve = 100 €

17. 09. 2016.: Joko Jukić (za okoliš crkve) = 500 KN

18. 09. 2016.: Ante Lozina („Paćak“) za okoliš crkve = 200 KN 20. 09. 2016.: Joze Lozina (za okoliš crkve) = 500 KN 24. 09. 2016.: Don Vlado Mikrut (za okoliš crkve) = 50 $ (američkih)

Prilozi za „Slivno“ ili crkvu u 2016.

23. 03. 2016. Jozo Marinović pok. Petra („Jokac“) = 600 KN

24. 09. 2016.: Obitelj don Vlade Mikruta (za okoliš crkve) = 270 KN 24. 09. 2016. Ljilja Marinović (za okoliš crkve) = 100 €

25. 09. 2016.: Jure Mikrut (za okoliš crkve) = 50 €

25. 09. 2016.: Vlade Glavaš (za okoliš crkve) = 200 $ (američkih)

25. 09. 2016.: Marija Jerković rođ. Talaja (za okoliš crkve) = 200 KN

25. 09. 2016.: Milka i JokoTalaja (za okoliš crkve) = 200 KN 25. 09. 2016.: Anđelko Katavić (za okoliš crkve) = 1000 KN 25. 09. 2016.: Ivica Mrkonjić (za okoliš crkve) = 500 KN 25. 09. 2016.: Ante Marinović Selak (za okoliš crkve) = 200 KN

25. 09. 2016.: Branko Katavić (za okoliš crkve) = 50 € 25. 09. 2016.: Ivan Katavićpok. Vlade = 50 €

25. 09. 2016.: Nikola Mrkonjić pok. Marijana (za okoliš crkve) = 100 €

71


Prilozi za „Slivno“ ili crkvu u 2016.

23. 10. 2016.: Vlade i Iva Prgomet (za okoliš crkve) = 500 KN

5. 11. 2016.: Don Vlado Mikrut (za okoliš crkve) = 200 KN

30. 01. 2016.: Dominik Šimunović (iz Hvara) = 100 KN

29. 09. 2016.: Tomislav Glibota (za okoliš crkve) = 200 €

28. 10. 2016.: Lidija Radalj (za okoliš crkve) = 100 €

12. 11. 2016.: Ivica Marinović Milanov (za okoliš crkve) = 400 KN

21. 02. 2016.: Ante Lozina pok. Josipa = 200 KN

25. 09. 2016.: Josip Mrkonjić pok. Jakova (za okoliš crkve) = 200 KN

29. 09. 2016.: Ivan („Šime“) Radalj (za okoliš crkve) = 1000 KN 29. 09. 2016.: Dane Prgomet (za okoliš crkve) = 50 € 29. 09. 2016.: Petar Barić pok. Ante (za okoliš crkve) = 400 €

1. 10. 2016.: Milan („Miće“) Lozina Antasov (za okoliš crkve) = 1000 €

1. 10. 2016.: Ikan Glibota (za okoliš crkve) = 500 KN

2. 10. 2016.: Stipe Vučko (za okoliš crkve) = 400 KN 2. 10. 2016.: Mirko Barić (za okoliš crkve) = 50 €

2. 10. 2016.: Djeca iz počasti prema pok. roditeljima Mati i Mari Puljiz (za okliš crkve) = 2000 KN 9. 10. 2016.: Drago Parlov (za okoliš crkve) = 50 € 9. 10. 2016.: N. N. (za okoliš crkve) = 200 KN

9. 10. 2016.: Davor Katavić (za okoliš crkve) = 400 KN 9. 10. 2016.: Ivan Radalj („Droče“) za okoliš crkve = 50 € 9. 10. 2016.: Veselko Nogalo (za okoliš crkve) = 100 € 9. 10. 2016.: N. N. (za okoliš crkve) = 50 € 12. 10. 2016.: Obitelj pok. Marice Zeljko („Vučkuše“) za okoliš crkve = 8000 KN

14. 10. 2016.: Obitelj pok. Slobodana Nogala (za okoliš crkve) = 2850 KN 15. 10. 2016.: Nediljko Prgomet pok. Mate (za okoliš crkve) = 200 KN

15. 10. 2016.: Edi Parlov (za okoliš crkve) = 500 KN 15. 10. 2016.: Vlade Jukić (za okoliš crkve) = 500 € 15. 10. 2016.: Prof. Miljenko Katavić (za okoliš crkve) = 300 KN

16. 10. 2016.: Ante Nogalo („Buco“) za okoliš crkve = 2000 KN 16. 10. 2016.: Mladen Lozina (za okoliš crkve) = 300 KN

16. 10. 2016.: Milena i Miljenko Lozina (za okoliš crkve) = 100 €

18. 10. 2016.: Mirjana Parlov („Kagrova“) za okoliš crkve = 50 €

72

20. 10. 2016.: Ivan Talajapok. Ante (za okoliš crkve) = 100 €

23. 10. 2016.: Ivanka Lazić rođ. Glibota (za okoliš crkve) = 200 KN

28. 10. 2016.: Nediljko Ravlićpok. Blaža (za okoliš crkve) = 50 €

28. 10. 2016.: Gojko Jukić (za okoliš crkve) = 7500 KN 28. 10. 2016.: Djeca pok. Ive Jukić (za okoliš crkve) = 1700 KN 30. 10. 2016.: Ante Mrkonjić (za okoliš crkve) = 200 KN

30. 10. 2016.: Marica Marinović (za okoliš crkve) = 50 € 30. 10. 2016.: Ivan Grančić („Tekavac“) = 200 KN

30. 10. 2016.: Marija Soldatićrođ. Parlov (za okoliš crkve) = 200 KN 30. 10. 2016.: Zora Kumarrođ. Parlov (za okoliš crkve) = 200 KN

30. 10. 2016.: Ivica Puljiz Vladin (za okoliš crkve) = 200 KN 1. 11. 2016.: Ivica Radaljpok. Božidara (za okoliš crkve) = 200 KN 1. 11. 2016.: Ivan Selak pok. Marijana (za okoliš crkve) = 50 €

1. 11. 2016.: Božena Radalj-Džalo (za okoliš crkve) = 200 KN 1. 11. 2016.: Ivan Kovačević (za okoliš crkve) = 100 € 1. 11. 2016.: N. N. (za okoliš crkve) = 50 €

1. 11. 2016.: Anđelko Lozina (za okoliš crkve) = 200 KN

1. 11. 2016.: Vice Vrdoljak (za okoliš crkve) = 400 KN 1. 11. 2016.: Josip Selak („Blažušić“) = 50 €

1. 11. 2016.: Ivanka Vučko ud. Milivoja (za okoliš crkve) = 200 KN 1. 11. 2016.: Obitelj Ivice Glibote pok. Joze (za okoliš crkve) = 300 KN

1. 11. 2016.: Danko Kustura (za okoliš crkve) = 400 KN 1. 11. 2016.: Ivica Mrkonjić pok. Petra (za okoliš crkve) = 200 KN

2. 11. 2016.: Mila Mikrut (za okoliš crkve) = 400 KN 2. 11. 2016.: Obitelj Branka Lozine pok Antića (za okoliš crkve) = 300 €

2. 11. 2016.: Slavka Marinović ud. Vlade (za okoliš crkve) = 200 KN

9. 11. 2016.: Obitelj pok. Dragice Lozina (za okoliš crkve) = 5000 KN 12. 11. 2016.: Ante Prgomet (za okoliš crkve) = 100 € 12. 11. 2016.: Ante Vrdoljak pok. Ikice (za okoliš crkve) = 1000 KN

12. 11. 2016.: Milenko Jakovina (za okoliš crkve) = 200 KN

12. 11. 2016.: Damir Radalj (za okoliš crkve) = 50 € 19. 11. 2016.: Iko Zeljko (za okoliš crkve) = 200 KN 19. 11. 2016.: Milenko Prgomet (za okoliš crkve) = 50 €

20. 11. 2016.: Jurica Lozina (za okoliš crkve) = 500 KN 22. 11. 2016.: Ikan Lozina = 300 KN

23. 11. 2016.: Ljubo Vrdoljak (Pariz) = 400 € Zaključeno s 26. studenoga 2016.

ZA ŽUPNI LIST „SLIVNO“: 28. 11. 2015.: Antunica Glibota = 100 KN 28. 11. 2015.: Ljilja Marinović = 100 KN

29. 11. 2015.: Ante Lozina (Mirkin) 200 KN 5. 12. 2015.: Vlade Jukić = 200 KN

8. 12. 2015.: Nediljko Parlov pok. Vrućana = 200 KN 12. 12. 2015.: Ante Barić pok. Tome = 100 KN 13. 12. 2015.: Mileva Šimunović = 100 KN 21. 12. 2015.: Vice Lozina = 150 KN

26. 12. 2015.: Vlado i Iva Prgomet = 200 KN

26. 12. 2015.: Danijela i Ante Hrnić = 100 KN 26. 12. 2015.: Mate Talaja = 400 KN

28. 12. 2015.: Andrija Jukić = 100 KN 28. 12. 2015.: Joko Nogalo = 100 KN

28. 12. 2015.: Petar Lozina pok. Tražimira = 100 KN 2. 01. 2016.: Ljuba Parlov = 100 KN

6. 01. 2016.: Neda Marinović („Tutić“) = 100 KN

6. 01. 2016.: Anđelko Vuletić („Majstor“) = 100 KN 9. 01. 2016.: Ante Prgomet = 200 KN

10. 01. 2016.: Petar („Pergo“) Katavić = 200 KN 16. 01. 2016.: Vlade Glavaš = 200 KN 17. 01. 2016.: Barići = 450 KN

17. 01. 2016.: Ivan Grančić = 200 KN

7. 02. 2016.: Ivan Marinović = 200 KN 7. 02. 2016.: „Mikula“ = 200 KN

13. 02. 2016.: Ante Čalepok. Ivana = 100 KN

21. 02. 2016.: Milan Lozina Antin (New York) = 100 $ (američkih) 13. 03. 2016.: Ljubomir Prgomet = 200 KN

13. 03. 2016.: Ante Vrdoljak pok. Ikice = 100 KN 23. 03. 2016.: Ante Mrkonjić = 100 KN 25. 03. 2016.: Jozo Parlov = 100 KN

2. 04. 2016.: Ivan i Marina Marinić = 350 KN 2. 04. 2016.: Zorka Lozina-Tonkli = 50 € 4. 04. 2016.: Dane Prgomet = 200 KN

10. 04. 2016.: Iva Grepo („Prpićeva“) = 200 KN 16. 04. 2016.: Mara Anić = 100 KN 16. 04. 2016.: Jozo Anić 200 KN

16. 04. 2016.: Anđelko („Đero“) Prgomet = 100 KN 23. 04. 2016.: Ivan Talajapok. Ante = 200 KN 30. 04. 2016.: Pave Marinović = 400 KN

3. 05. 2016.: Ivan („Šime“) Radalj = 200 KN 7. 05. 2016.: Joško Jakovina = 200 KN

7. 05. 2016.: Slavka Drnas rođ. Parlov = 200 KN 8. 05. 2016.: Anđelko Katavić = 300 KN

Prilozi za „Slivno“ ili crkvu u 2016.

25. 09. 2016.: Anđelko Mrkonjić pok. Jure (za okoliš crkve) = 200 KN

8. 05. 2016.: Danko Kustura = 200 KN

17. 05. 2016.: Marija Katavić = 200 KN

22. 05. 2016.: Marica i Mićo Lozina = 250 KN 28. 05. 2016.: Mirko Barić = 200 KN

29. 05. 2016.: Marija Bjelikrođ. Parlov = 200 KN 4. 06. 2016.: Milan („Miće“) Kustura = 150 KN

25. 06. 2016: Ljubomir Parlov (iz Pule) = 300 KN 26. 06. 2016.: Nada Matković = 100 KN

3. 07. 2016.: Iva Vučkorođ. Glibota = 50 $ (australskih)

16. 07. 2016.: Ivo i Marija Potočnjak rođ. Jukić = 50 $ (australskih) 20. 07. 2016.: Jozo i Mira Prgomet = 800 KN

23. 07. 2016.: Jagoda Vučko pok. Marinka = 50 $ (australskih) 30. 07. 2016.: Vlade Marinić = 200 KN

30. 07. 2016.: Željko i Marija Bošnjak rođ. Glavaš = 250 KN 31. 07. 2016.: Ljubica Barić = 100 KN

73


Prilozi za „Slivno“ ili crkvu u 2016.

25. 09. 2016.: Milka i JokoTalaja = 100 KN

7. 08. 2016.: Ljubica Jukić-Mikrut = 200 KN

29. 09. 2016.: Tomislav Glibota = 50 €

7. 08. 2016.: Miho i Ivanka Vuletić (New York) = 300 KN

7. 08. 2016.: Ivan i Matija Lešina rođ. Grepo = 200 KN 13. 08. 2016.: Ivan i Dragica = 200 KN

13. 08. 2016.: Antunica Glibota = 150 KN

13. 08. 2016.: Vladimir Anić pok. Luke = 300 KN 14. 08. 2016.: Filomena Barić = 100 KN

14. 08. 2016.: ReginaKatavić = 50 $ (kanadskih) 20. 08. 2016.: Dragica Anić pok. Ivana = 200 KN 21. 08. 2016.: Ante i Mara Vuletić = 200 KN 21. 08. 2016.: Obitelj Stipe Glavaša = 100 € 27. 08. 2016.: Drago Barić = 150 KN 27. 08. 2016.: Josip Barić = 200 KN

27. 08. 2016.: Ivan i Ljiljana Mikrut = 200 KN

27. 08. 2016.: Anđelko i Mara Lozina (New York) = 1000 KN 27. 08. 2016.: Matija Medović = 200 KN

28. 08. 2016.: Ksenija Vajtner rođ. Lozina = 100 KN 28. 08. 2016.: Mica Lozina = 100 KN

28. 08. 2016.: Marica i Milan Parlov = 50 $ (australskih)

1. 09. 2016.: Petar i Danica Marinić = 500 KN

2. 09. 2016.: Nediljko Mrkonjić pok. Ilije = 100 KN 3. 09. 2016.: Neda i Jozo Prgomet = 200 KN 3. 09. 2016.: Iće Vrdoljak = 200 KN

4. 09. 2016.: Nedo Lozina = 50 $ (australskih) 5. 09. 2016.: Mila Barlović (iz Pule) = 200 KN 8. 09. 2016.: Iva Radalj = 100 KN

8. 09. 2016.: Zorka Jukić pok. Josipa = 100 KN 11. 09. 2016.: Ljubica Glibota = 100 KN

11. 09. 2016.: Ana Glibota pok. Pave = 100 KN 11. 09. 2016.: Iva Nogalo = 100 KN

16. 09. 2016.: Vice Lozina = 100 KN

17. 09. 2016.: Mate Prgomet („Popović“) = 200 KN

17. 09. 2016.: Josip Lozina pok. Tražimira = 100 KN 17. 09. 2016.: Mirjana Bošnjaković rođ. Ravlić = 100 KN 17. 09. 2016.: Joko Jukić = 100 KN

18. 09. 2016.: Ante Lozina („Paćak“) = 100 KN

74

25. 09. 2016.: Marija Jerković rođ. Talaja = 100 KN

25. 09. 2016.: Anđelko Katavić = 200 KN

25. 09. 2016.: Anđelko Mrkonjić pok. Jure = 100 KN 25. 09. 2016.: Josip Mrkonjić pok. Jakova = 100 KN 29. 09. 2016.: Petar Barić pok. Ante = 100 € 1. 10. 2016.: Ikan Glibota = 100 KN

9. 10. 2016.: Drago Parlov = 100 KN 9. 10. 2016.: N. N = 100 KN

12. 10. 2016.: Obitelj pok. Marice Zeljko („Vučkuše“) = 400 KN 15. 10. 2016.: Edi Parlov = 200 KN

18. 10. 2016.: Mirjana Parlov („Kagrova“) = 100 KN

IN MEMORIAM

IZ ŽUPNE SLIVNO KRONIKE IN MEMORIAM

6. 08. 2016.: Ivana Lozina pok. Ivana (New York) = 100 $ (američkih)

22. 10. 2016.: Radojka i Ante Marinović = 50 € 22. 10. 2016.: Mate Glibota = 500 KN

23. 10. 2016.: Vlade i Iva Prgomet = 200 KN

23. 10. 2016.: Zdenka i Ivan („Pašo“) Lozina = 200 KN 27. 10. 2016.: Ljubica Kustura = 200 KN 28. 10. 2016.: Matija Radalj = 50 €

28. 10. 2016.: Nediljko Ravlićpok. Blaža = 200 KN 29. 10. 2016.: Jure Mikrut = 200 KN

29. 10. 2016.: Dragica Glavaš („Cvrčkova“) = 150 KN 29. 10. 2016.: Ivan Prgomet („Paškić“) = 200 KN

30. 10. 2016.: Marija Soldatić rođ. Parlov = 100 KN 30. 10. 2016.: Zora Kumar rođ. Parlov = 100 KN

30. 10. 2016.: Ljubica Jukić pok. Josipa = 300 KN 30. 10. 2016.: Ivica Puljiz Vladin = 100 KN

30. 10. 2016.: Branimir i Marica Mrkonjić = 200 KN 1. 11. 2016.: Ivan Selak pok. Marijana = 100 KN 1. 11. 2016.: Anđelko Lozina = 100 KN

1. 11. 2016.: Obitelj Ivice Glibote pok. Joze = 200 KN 1. 11. 2016.: Dr. Duško Lozina = 500 KN

2. 11. 2016.: Božo Radalj (New York) = 50 €

2. 11. 2016.: Slavka Lozina (New York) = 50 € 2. 11. 2016.: Branka Barić = 300 KN

2. 11. 2016.: Branko Lozina pok. Antića = 100 KN 12. 11. 2016.: Damir Radalj = 100 KN 13. 11. 2016.: Vlade Glavaš = 200 KN 13. 11. 2016.: Ivica Parlov = 100 KN

19. 11. 2016.: Milenko Prgomet = 100 KN

26. 11. 2016.: Zorka Lozina – Tonkli = 50 € Zaključeno s 26. studenoga 2016.

75


76

(1939.-2016.)

Tomislav Mikrut, sin Šimuna i Kate r. Grepo, preminuo je na blagdan sv. Marije Magdalene, 22. srpnja, okrijepljen svetim sakramentima u svome obiteljskom domu u Osijeku u 77. godini života. Tomislav se rodio u selu Slivnu na padinama Zabiokovlja kao deveto dijete u roditelja. Volio je svoje Slivno, kao i svoj Osijek. Gotovo da nije bilo ljeta a da ga ne bi pohodio. Trbuhom za kruhom 1941. obitelj doseljava sa sedmero djece u Osijek. Sestrica Matija ondje u šestoj godini umire, a na istom je groblju i sahranjena. Dvojica sinova regrutirani u domobranske postrojbe pogibaju koncem Drugog svjetskog rata. Tomislav se rodio kao blizanac s bratom Vladimirom na svetkovinu Svih Svetih 1939. godine u Slivnu. Obitelj se s roditeljima, braćom Josipom, Petrom i Vladimirom (sada umirovljenim svećenikom Đakovačko – Osječke nadbiskupije), te sestrama Cvitom, Ljubicom i Matijom preselila se u Osijek. Petar i Josip su u cvijetu mladosti poginuli pred svršetak rata. Ni danas ne znamo gdje počivaju njihove kosti. Tomislav je nakon završenog školovanja sve vrijeme radio kao trgovac. Zajedno s roditeljima i sestrama financijski je pomagao bratu kroz šest godina svećeničke formacije i dvije godine vojnog roka. Po povratku oca Šimuna iz logora 1951., gdje je boravio pet i po godina (Lepoglava, gdje je mogao tek s prozora gledati šetnju po zatvorskom dvorištu našeg blaženog kardinala Alojzija Stepinca, i Stara Gradiška, gdje je izučio košarački zanat), Tomislav i sva obitelj počela je intenzivnije prakticirati svoje vjerske dužnosti zahvaljujući velikoj zauzetosti oca Šimuna i uz podršku majke Kate. Tako se uključiše svih četvero djece u aktivni život župe, braća kao ministranti, a sestre u pjevačke zborove. U tome su im bili velika podrška župnici, kapelani i drugi svećenici: Josip Šeper, Mato Bešlić, Vlado Mikloš, Zvonimir Gutal, Drago Hartl, Antun Kolarević, Nikola Kerčov, Adam Žabarović…. U vrijeme Hrvatskog proljeća kao šef jednog odjela u trgovini Željezar u Strossmayerovoj ulici kao mladi domoljub Tomislav se ohrabrio i stavio u izlog hrvatski grb. Tu su započele njegove „tantalove muke“. Kao visokokvalificirani trgovac biva kažnjen premještanjem na mjesto nekvalificiranog radnika u skladište gdje je teglio teško željezo. Našlo se dobrih ljudi i napustiv Željezar zapošljava se u Trgovačkom poduzeću STOP pri Školi za učenike u trgovini. Kao vrsni trgovac uživao je ondje, pa i u mirovini, veliki ugled. Po bratovu odlasku u svećeničku službu vjenčao se s Marijom Zlatom r. Ferjančić. Rodilo im se dvoje djece, Ivana i Zvonimir. Ivana se udala u New Yorku za Slivanjca Ivana Lozinu s Velima, sina Ante i Dragice. Rodili su troje djece: Antu, Domagoja i Mateju. Ivan je prerano preminuo u Slivnu 2014. gdje je i pokopan. Zvonimir se oženio Darijom r. Mrak. Iz njihova braka rodili su se Kristijan i Nikolina. Tomislav je s bratom ušao među ministrante 1951. i od tada pa do pred smrt bio aktivni član gornjogradske Župe sv. Petra i Pavla. Obavljao je različite službe: skupljač milostinje, član župnih vijeća, jedan od moderatora pri župnoj katehezi, … Bio je dugogodišnji prijatelj Hrvatskog katoličkog radija. Uza svoj krevet i u zdravlju i u bolesti imao je radio-aparat. Redovito je pratio emisije, češće sudjelovao svojim komentarima u emisiji Sa Doricom na kavi, u moljenju krunice, osobito s papom Ivanom Pavlom II. Vrlo se veselio svojim susretima sa svojim velikim prijateljem kotorskim biskupom Ilijom Janjićem. Kod sprovodnih obreda pročitani su izrazi sućuti i od nadbiskupa mons. Đure Hranića, s kojim je Tomislav prijateljevao još od nadbiskupove đakonske službe u župi.

Sprovodne obrede na Groblju sv. Ane predvodio je župni vikar Tomislav Benaković uz kratku i sadržajnu homiliju, a pročitao je i dopis nadbiskupa mons. Đure Hranića. U pratnji je bio i ivankovački župnik Stjepan Krekman. Kako je Tomislav bio i član Obrtničkog pjevačkog društva ZRINSKI, zbor je otpjevao prigodnu pjesmu, a kod groba se nagovorom oprostio od svoga člana Marko Vrček. Misa zadušnica je bila nakon sprovodnih obreda u konkatedrali uz nazočnost mnoštva sudionika. Misu je popratio prigodnim pjesmama župni mješoviti crkveni zbor pod ravnanjem s. Branke Čutura. Zahvaljujemo svima koji su na bilo koji način pomogli Tomislavu u njegovoj bolesti, a osobito onima koji su ga se sjetili svojim molitvama i svetim misama i koji su iz Osijeka, Slivna i raznih krajeva sudjelovali u sprovodnim obredima i svetoj misi. Povremeno je znao reći vozeći se s prijateljem, a on malo prigovarao zbog brže vožnje: Što se bojiš? Zamisli kako bi sada lijepo bilo ugledati li lice Božje. Hrabro je prolazio kroz životne poteškoće predan Bogu, a slabosti – tko ih nema – imao je i on, ali veliko je Božje milosrđe koje ga je, vjerujemo, uvelo pred Božje lice. Neka mu je laka hrvatska gruda! Počivao u miru Božjem! Obitelj Mikrut, Jukić i Lozina

IN MEMORIAM

IN MEMORIAM

Tomislav Mikrut

Matija - Milica Barić r. Jukić (1931. — 2016.)

Matija - Milica Barić rođena je 18.07. 1931 godine u Jukića od oca Mate i majke Matije rođene Ravlić kao druga od sedmoro djece. 1952. godine udaje se za svoga muža Mirka te je s njim dobila dvoje djece, Ivicu i Ivanku (Branku). 1956. godine Mirko emigrira prvo u Francusku, a zatim u Ameriku. Milica je ostala sa djecom u Slivnu, te nakon smrti svekra i svekrve, zajedno sa djecom odlazi u Ameriku 1970.godine. Nakon smrti muža Mirke 2001.godine, njezina velika želja je bila da se vrati natrag u svoje Slivno te da tu nastavi svoj umirovljenički život na rodnoj grudi. 2007.godine, zajedno sa kćeri Ivankom (Brankom) se vraća u Slivno gdje je i živjela sve do svoje smrti. 29.kolovoza 2016.godine, nakon kratke bolesti, zatvorila je svoje umorne oči i tiho nas napustila u Gospodinu. Obitelj izražava zahvalnost svima koji su prisustvovali ispraćaju drage nam majke. Na poseban način hvala svim Slivanjcima, koji su dokazali svojom nazočnošću i riječima suosjećanja, pravi duh slivanjskog naroda zbog kojega se Milica i vratila u svoje Slivno. Hvala i svima onima koji su došli iz cijele Hrvatske te susjedne Bosne i Hercegovine na ispraćaj. Hvala i svećenicima koji su sudjelovali na svetoj misi zadušnici: našem župniku fra Željku Toliću, fra Ivanu Jukiću, don Vladimiru Mikrutu, don Robertu Zuboviću, don Tomi Mlakiću i don Ivanu Lovriću. Draga majko, hvala ti na svemu što si učinila za nas, na svakoj riječi podrške i ohrabrenja. Neka ti je laka hrvatska gruda koju si uvijek voljela. Pokoj vječni daruj joj Gospodine i svjetlost vječna neka joj svijetli. Počivala u miru Božjem! Zahvalna djeca

77


Luiza Barić

pok. Danka (1931.-2016.)

1958. - 2016.

Dana 22. ožujka 2016.g. nakon kratke bolesti, prestalo je kucati plemenito srce naše voljene majke, sestre, bake, prabake i svekrve Matije Marinović. Rodila se u Slivnu 15.10.1931.g. od oca Božidara Glibote i majke Ruže, rođene Protrka. Bila je najstarija od četiri sestre i tri brata. Kao najstarija kćer, već od četiri godine, živjela je sa svojom bakom Matijom u Protrka sve do dvadesete godine života kada se udala za Danka Marinovića. Rodila je tri sina: Vladimira, Ivana i Pavu. Nažalost, u svom životu zapamtila je prerane i nikad prežaljene smrti svog brata Pave, sestre Mileve, muža Danka, sina Ivana (54 godine) i brata fra Danka. Bila je iznimno vesele naravi, jedna od najboljih gangašica u Slivnu, ali nakon tragične smrti brata Pave, prestala je sudjelovati u pjevanju. Njen svijet se srušio poslije iznenadne smrti sina Ivana (Ikare) te se svaki dan molila Blaženoj Djevici Mariji da joj olakša podnositi bol i da joj podari laku smrt. Bila je praktična vjernica i tu svoju vjeru i iznimnu ljubav prema Bogu i Blažnoj Djevici Mariji prenijela je na svoju djecu, unuke i praunuke. Na posljednjem ispraćaju prilikom propovijedi naš župnik fra Željko Tolić pred prepunom crkvom je rekao: “ Matija je bila velika žena, velika u svojoj vjeri u Gospodina, velika u svojoj ljubavi prema svojoj obitelji, rodbini i svim župljanima kao i ljubavi prema svakom božjem čovjeku. Svi koji su je poznavali, svi imaju riječi hvale za nju. Ona je otišla, trebamo se zapitati tko će je dostojno zamijeniti i stati na njeno mjesto. Zračila je mirnoćom i blagošću.” Obitelj izražava veliku zahvalnost župniku fra Željku Toliću i svima koji su je ispratili na vječni počinak. Draga naša majko, sestro, bako, prabako i svekrvo, hvala Ti za svu dobrotu i ljubav kojom si nas nesebično svakodnevno obasipala, hvala Ti za veliku žrtvu za boljitak svoje obitelji, hvala Ti za tvoj blagosov: “Neka Vam Blažena Djevica Marija i Svi Sveti podare zdravlje, mir, ljubav i sreću vama i vašoj obitelji.” To će nama svima biti vodilja i putokaz do kraja naših života. Počivala u miru Božjem! Njezina obitelj

Ante Radalj Anćilo (1938. - 2016.)

78

Mara Puljiz (29.01.1930. – 25.08.2016.)

13. rujna 2016. godine oprostili smo se od naše drage sestre, tete, svastike i zaove Luize Barić. Dok promatramo njen život dobivamo novi poticaj i snagu, kroz primjer patnje u bolesti, pronalaziti put jedinstva s Kristom. Luiza je rođena 1958. godine u Slivnu od oca Ante i majke Ive rođene Nogalo. Završivši osnovnu školu u Slivnu odlazi u Makarsku i tu završava srednju školu. Zapošljava se u Hotelima Makarska i tu ostaje živjeti do kraja svoga zemaljskog života. Njen život se ogleda u biblijskoj izreci: Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje (Izr 31,10). Bila je poput bisera za svoju obitelj i sve one koji su je poznavali i koje je ona voljela i poznavala. Taj biser je posebno svijetlio dok je, u teškoj bolesti, prolazila svoju životnu Kalvariju. Spremala ga je za jutro uskrsnuća da ga preda svom Gospodinu. Luizin život, gledajući ljudskim očima, malo je trajao, ali ona je znala da se njen život produžava pred licem Oca nebeskoga. Dobrom čovjeku uspomena dugo traje. Dobrota je najbolji spomenik koji čovjek sebi može podignuti. Takav si spomenik, za života, podigla draga Luiza u srcima svoje obitelji i prijatelja. Plodovi tvoje ljubavi ljepši su od bilo kojeg buketa cvijeća ili mramora. Hvala ti na tome. Bila si osoba o kojoj bismo mogli dugo pričati, ali glas nam zastaje, a oči govore. Neka te Krist primi u svoje nebesko kraljevstvo! Zahvalna obitelj!

IN MEMORIAM

IN MEMORIAM

Matija Marinović

Josip Jukić

pok. Ante 22.2.1936 - 27.5.2016.

- Dragi naš, što da napišemo i kojim riječima da kažemo kakav si čovjek bio? Jel postoje riječi koje vjerno izražavaju svu prazninu i bol tvojim iznenadnim odlaskom. Kada se izgubi odani suprug, brižan otac,djed i pradjed, dragi brat i prijatelj, pošten i marljiv čovjek, onda ne nalazimo prigodnih riječi, samo u grlu stegne i suze poteku niz lice. 0 tebi imamo što reći, mi tvoja obitelj koju si neizmjerno volio i za koju si živio. - Već kao dijete si iskusio gorčinu i patnju ostavši bez oca sa majkom i tri brata. Siromaštvo i glad kojih si se kasnije sjećao kroz svoj život bili su sastavni dio tvoga djetinjstva. lpak uz mukotrpan rad, uz majku i braću odrastaš i u svojoj dvadesetoj godini ženiš se sa svojom Zorom stvaraš svoju obitelj. Sin Ivica, kćeri Ljubica, Marija i Miroslava postaju njegov svijet za koji je mukotrpno radio. -Odlučio je ostati u svom Slivnu,trudeći i radeći zajedno sa svojom Zorom i stvarati bolje uvjete za život svojoj djeci. Zajedno su ih odgajali i školovali,te su oni krenuli svojim životnim putovima. Sin se oženio, kćeri udale, a Joze i Zore najednom sami u obiteljskoj kući. Sa nestrpljenjem su čekali svoju unučad i hvala Bogu dočekali ih jedanaest. U ranim četrdesetim postaju dide i baba svojoj unuci Maji, a zatim malo kasnije Mariu,

79


IN MEMORIAM

IVAN GLIBOTA

(05.02.1939 - 13.04.2015)

80

Ivan Glibota sin Josipa i Ruže rod. Grepo, rodio se u Slivnu 5. veljače 1939 g. Životni put bio mu je trnovit i težak. Poput mnogih Hrvata pokušava 1958 g. ilegalno prijeći tadašnju granicu kada biva uhićen i osuđen na tri mjeseca zatvora, a isto pokušava 1959 g. kada opet biva uhićen i osuđen na 8 mjeseci zatvora. Za kratko vrijeme nakon izlaska iz zatvora uspijeva mu ilegalno prijeći granicu i nakon boravka u logoru u Italiji, odlazi u Francusku gdje boravi do 1970 g. U Francuskoj se bavio raznim poslovima, a najviše molerskim, što je nastavio nakon povratka u domovinu, a taj posao radi sve do odlaska u mirovinu. Još prije odlaska u Francusku bavio se glazbom, a svirao je gitaru. U Francuskoj je uz težak rad završio i glazbenu školu za saksofon i svirao ga je u raznim orkestrima, te u pariškim kafanama. Uglazbio je više skladbi, a za neke od njih dr.fra Ivan Glibotić i sam doktor glazbe kazao da imaju svoju vrijednost. U župnoj crkvi u Slivnu 1970 g. i 1971 g. za vrijeme održavanja mise izvodile su se njegove skladbe „Samo je vječan Bog” i „Marijo”, a skladbu „Marijo” poslao je na natječaj za himnu prvog Marijanskog i Mariološkog kongresa, koji se održavao 1971g. u Mariji Bistrici. Bio je istaknuti hrvatski rodoljub kako u Francuskoj tako i u Hrvatskoj, a osobito nakon povratka. Nakon 1971 g. bio je više puta osudivan, zatvaran i prebijan u jugokomunističkim robijašnicama. Rodoljubom je ostao do zadnjeg dana života, a osobito je bio radostan nakon obnove hrvatske države 1990 g. Umro je u Splitu 13. travnja 2015 g. u 76 - toj godini života. Sprovod mu je bio velik, nazočio mu je veliki broj ljudi. Sprovod i homiliju vodio je fra Zoran Kutleša sa fra Ivanom Jukićem. Ukopan je u obiteljsku grobnicu kod crkve Sv. Trojstva u Slivnu. Laka mu bila hrvatska zemlja koju je žarko volio.

IVAN ANIĆ

( 20.11.1937- 04.12.2015)

Zima je na pragu, još jedna bez našeg voljenog dida kako smo ga svi voljeli zvati. Cijeli njegov život, a i naš sadašnji prožima se kroz naslove zbiraka pjesama rođaka Mirka. Hladni vjetar s Biokova gleda na njegov doma, poklanja mu čistoću i bjelinu, a i sam je volio bilu boju. Volio je Slivno svim srcem, ali ipak je u mladosti čuo šapat svog srca kao većina svojih vršnjaka morao otići iz svog Slivna po našoj Hrvatskoj, a malo kasnije u tuđi svijet. Ostavio je u ranoj mladosti komin svog ćaće, taj kameni prag, svoj zavičaj iz kojeg je crpio nadahnuća kroz cijeli život. Njegova nesebičnost i danas nas očarava. Uvijek je mislio na nas ostale. Na sebe je najmanje gledao. Dok je bilo zdravlja njegovo srce jače je šaputalo, kako su godine prolazile postalo je tiše pa još tiše i na kraju je pričalo samo pogledom. Puno je strelica prolazilo kroz njegovo srce, od napuštanja svojih roditelja, rodnog kraja, boravka u tuđini bez djece, nezgoda u obitelji (unuk Elvis) od kojih je postajalo sve mlohavije. Zahvalni smo ti dide naš na svakom provedenom danu s tobom, za svaku tvoju šalu, ponekad šašavu rečenicu i uvijek se pitali kako će bit kada te ne bude. Sve nam to jako nedostaje. Pa ipak misli su naše rastrte na vjetru, u kapima kiše, na zrakama sunca, putuju prema tebi moleći dragog Boga za tvoju dušu. Znamo da su naše misli želja srca da nas malo umiri, ali i potvrda srca da nam jako nedostaješ. Puno materijalnog si nam ostavio, to vidimo, ali ostavio si nam svoj duh kojeg ne vidimo ali osjećamo. Znamo da si ga dao Bogu, ali Bog je s tobom rekao posudit ćemo ga malo i tvojima, vratit će jednog dana kad dođu k nama. Zadnje dane, mjesece svog života proveo je u svom rodnom Slivnu ispunivši svoje bolesno srce onim što je najviše volio. Svaki put po povratku u Podstranu ljubio je vacade kuće i rekao bi „Bože moj, ko zna oću li ikad više doć”. Puno godina i puta bi došao ali krajem tog listopada više nikada nije. Njegov ovozemaljski život dobio je kameno sidro. U kamenu se rodio, na kamenu je živio i pod kamen tjelesno otišao u svoju kuću od svog truda kako na spomeniku piše. S tim sidrom vezao si nas još više za sebe. I sada nam ostaje samo sjećanja i suze na tvoj dragi lik, tvoju dobrotu,plemenitost, čvrstinu i vjeru u Boga. Suzu na tvom oku rijetko s mo vidjeli, ali mi svoje ne možemo skriti, veoma smo slabi na tebe. U vrijeme kad ovo pišemo tražimo po konobi krtol za berbu grožda, trebat će nam dan-dva i na njega ćemo zaboravit ali krtol u kojem stoje sve tvoje i naše uspomene nosimo svaki dan sa sobom. Kad vino bude gotovo popit ćemo koju čašu za pokoj tvoje duše. U vrijeme kada sjećanje na tebe budemo čitali bit će tvoje prva godišnjica. Bit ćemo na svetoj misi i navratit do tvog doma, donijeti cvijeće koje si uvijek volio. Možda će nas i tada pogledati vjetar s Biokova na početku ovog sjećanja, ali neće odnijeti uspomene iz krtola i obrisati naša sjećanja i suze. Dragi dide uskoro dolazi Božić. Drugi po redu bez tebe. Možda će biti bijeli kao tvoja voljena boja, kao tvoj tjelesni dom. Nama su osjećaji pomiješani, bol što smo te izgubili ali ponos što smo te imali. Ponekad mislimo da je po našoj sreći pala prašina, a onda shvaćamo da to je Božja volja i da to tako mora biti. Dragi naš dide za nas nisi umro nikada, vječno ćeš živjeti u nama. Znamo da si gore sretan s Bogom i onima za kojima si tugovao. Počivaj u miru Božjemu dobroto naša! Tvoja obitelj

IN MEMORIAM

lvani, Ani, Anti, Josipu, Marini, Stipi, Anti, lvanu i Antoniji. Sve ih je neizmjerno volio i veselio im se. Kada bi došlo Sveto Trojstvo sve bi ih okupio i po redu davao “stoje” kome za ringišpil kome za pištolj na vodu. Voljeli su i oni njega i upijali svaku njegovu riječ. Sada kada ga spominju sa suzom u očima se sjećaju svega. Posebno avionskih koverti za pisma u kojima im je bio novac za poklon, bilo za krštenje, pričest, krizmu ili ženidbu ili udaju. Nikada u tim trenucima nije puno govorio ali u njegovim toplim očima sve si mogao vidjeti. - Posebno je bio sretan i ispunjen kada su se počela rađati njegova praunučad. Uvijek je govorio”neka dice, neka dice”. Njegova Lana, Iva, Karlo, Deni, Frane, Niko, Nina i Maria bili su posebna radost. lznenadna bolest nije dopustila da upamti i rođenje male Rite. - Sve svoje kokoši i janjce je poklao i noseći njima za rođendane, krštenja, pričesti i krizme. Nikada nije zalio nego sa ljubavIju sve davao. Ostavio je veliki trag u njihovim životima. A volio je on i društvo. Ganga mu je bila nešto posebno. Kada bi zapiva: “Selo Slivno u cara te nema…” njegove oči bi zasjale posebnim sjajem. Ganga je u njemu budila posebne emocije. - Iznenadna bolest nije dopustila da još malo uživa u svemu što je volio. Otišao je sa ovoga svijeta okružen svojom djecom, a to Bog dade samo onima koji su u njegovoj milosti. Svima nam neizmjerno fališ. Svojoj Zori najviše. Fali nam tvoj vedar osmjeh i tvoja topla ruka. Bio si dobar i plemenit čovjek. Ponosni smo što si bio naš suprug, otac, djed, pradjed, svekar i punac. Uvijek ćemo te nositi u svojim srcima i biti zahvalni za sve što si učinio za nas. Laka ti zemlja. Tvoja supruga i djeca sa obiteljima.

81


IN MEMORIAM

Dana 31.08.1932 rođena je curica u Slivanjskom zaseoku Nogali od oca Marijana i majke Marice. Dano joj je ime Matija. Vrijeme će pokazati da je to naša mama Matija. Djetinjstvo i ranu mladost provodi u Slivnu pomažući obitelji u održavanju kućnog ognjišta te radeći nadničarske poslove gdje ih je god u ta vrimena bilo. Uz njen poznati osmijeh, smisao života, dobrodušnost i dobru volju za bolje sutra, ništa i nigdje joj nije bilo teško otići raditi što je god bilo potrebno. Nakon udaje za Anđelka Marinića, zajedno odlaze u Slavoniju za boljim životom. Naučena dosadašnjim uvjetima rada i života i u novoj okolini nastavlja neizmjernim i vrijednim radom što vremenom daje ljudske rezultate. Zajedničkim obiteljskim radom dolazi se do osobne zemlje i krova nad glavom. Izrazitom dobrotom i prijaznošću upoznaje mnoštvo ljudi kojima je isti cilj bio dolazeći u Slavoniju, točnije Borovo naselje, iz drugih krajeva Hrvatske. Sjećam se odrastanja u maloj slavonskoj ulici, gdje se našao jedan drugi dom ali nikad zaboravio onaj rodni slivanjski. Majka je uvijek nešto radila, prijepodne oko vrtla, pripreme obroka i ostalih kućnih poslova da bi poslijepodne odlazila na svakodnevni posao u tvornicu Borovo u drugu smjenu. Dolazeći navečer sa posla nije joj nedostajalo šale i osmjeha na licu kao da je znala da sav taj trud odricanja vode u jednom pravom smjeru. Skoro da bi se čovjek zapitao da Ii treba bolje od ovoga. Došlo se do lijepog dijela zemlje, lijepe obiteljske kuće, dobrosusjedski odnosi u malom slavonskom sokaku i svemu tome slično što jedan pristojan život nosi. I trajalo je sve to jedno vrijeme dok nisu došli trenutci promjena i preokreta. Dolaskom Domovinskog rata pokušavalo se ostati i sačuvati svoje, ali četnička agresija je nastojala izbrisati sve i svakoga što je Hrvatsko. Nije se moglo ostati duže i zajedno sa suprugom Anđelkom uspijeva pobjeći doslovce u zadnji tren iz opkoljenog Vukovara. Ne postoje riječi kojima se može opisati i izmjeriti bol gubljenja svega što si iz ničega izgradio i dio života uložio. Moralo se dalje jer život pokazuje svoje blage i surove strane. Zajedno sa suprugom i sinovima nazad u Dalmaciju i opet sve iz početka kao da je nekava igra na sve ili ništa. Život u progonstvu se sveo na kratkotrajna življenja u više hotela Makarske rivijere: Biokovka, Park, Hrvatska, Dječje selo… U tim vremenima ostaje bez supruga Anđelka i život joj ponovo daje ne jednostavan zadatak: kako dalje, kao da sve ovo do sada nije bilo dovoljno po sebi teško. Međutim, mama Matija, kakva je osoba bila polaže i taj životni ispit . Svojom ljubaznošću i dobrim srcem u novoj sredini nalazi novi krug prijatelja i poznanika jer je to jedan od načina da se grabi kroz svakodnevnicu života. Ostatak svog života provodi u Makarskoj sa sinovima. Ostavlja nas dana 25.07.2015. kao da se je premorila od svih zadataka i obaveza koje su je neprestano pratile tokom njena života. Vraća se nazad u njeno Slivno da bi bila sahranjena uz svoga Anđelka. Vjerujem da su negdje sada gore zajedno i sretni jer su to itekako zaslužili. Neka ti je laka tvoja slivanjska gruda i hrvatska zemlja. Hvala ti mama Matija, za sve što si nam pružila u svom dobrom životu. Tvoji sinovi Ivica, Mladen i Vlatko

82

(Cikić - Milko)

Umro u Osijeku 2016.god. Pokopan u Slivnu. Zbog svog crnoputog izgleda u Osijeku su ga zvali Arap. Poslije drugog svjetskog rata, otišao je sa svojom, sada već pokojnom suprugom Zorom (rođena Glavaš) počivala u miru Božjem, što se ono kaže, trbuhom za kruhom u ravnu Slavoniju, iz ovog slivanjskog krša i kamena, radeći danonoćno, ne mareći za smjenu, često ne videći krevet, djecu ni ženu. Štedeći od svakog zalogaja, sagradio je i kuću, na zelenom polju kod Olimpije u Osijeku. Imao je dva sina i jednu kćer: Marinka, Ivicu i Milicu. Ostaje bez sina Marinka i zeta Stjepana Bekavac u njihovim najboljim godinama. Sin Ivica ostaje greškom invalid do kraja života, žalosno ali istinito. Milan sa svojom suprugom Zorom, nosi svoj teški križ do kraja ovozemaljskog života. Volio je slavonsku ravnicu, ali ni svo (dalmatinski) krš nije zaboravio, a ta dva srca, slavonski dalmatinski, kad se skupa spoje, ta se ljubav izbrisat ne može. Za vrijeme drugog svjetskog rata nije se znalo u koju se vojsku ide. Dok je kopao dolac u caklićuši, žandari su ga htjeli privest, čak su na njega pušku digli iako je bježao u zavojcima, uhvatit ga nisu stigli, caklićušo, ruko desna i sada si svega svjesna. Nek me tko ovo čita čuje, brdo Jajna svjedok mu je. I ako se dva mjeseca skriva, ipak je vojsku odslužio. Za vrijeme srpske agresije na Republiku Hrvatsku čvrsto je stajao na braniku jedine nam Domovine Hrvatske. Svoju kuću u Osijeku nije napuštao govoreći: prije nego oni mene ubiju, ja ću golim rukama savladat petoricu! Umro je iznenada u svojoj kući u Osijeku. Uvijek je govorio: kad umrem, kod moje me Zore stavite i ako ima tko volju ponekad nam koju svijeću zapalite. Milan je, kao i njegova Zore u Slivnu rođeni i primili sve svete sakramente, od krštenja do ženidbe. Nek mirno počivaju u groblju crkve Presvetog Trojstva na slivanjskoj rodnoj grudi, a ti im stino dalmatinska, mekan jastuk budi. Počivao u miru Božjem. Amen.

IN MEMORIAM

Milan Prgomet

MATIJA MARINIĆ

Mila Prgomet

(20.09.1929 – 15.04.2016)

Dana 15.04.2016. Bog je odlučio pozvati k sebi našu dobru majku, baku i prabaku. Okripljena svetim sakramentom prešla je u vječnost, radujuči se susretu s svojim voljenim suprugom Nikolom. Mila je rođena 20.09.1929. u obitelji Jure i Cvite Prgomet. Godine 1950 udaje se za Nikolu Prgometa. U tome braku imaju šestero djece od kojih nažalost jedno umire u dobi od 7. godina. Naša draga Mila imala je težak život ali nikada se nije žalila i sve joj je bilo lako. Najviše je voljela posjete svoje mnogobrojne obitelji, posebno svoje unučadi, a ona su joj uvjek rado dolazila. Kada ju je bolest počela pogađati brigu o njoj preuzimaju njene kćeri. Svoje zadnje bolesničke dane provela je uz kćer Mladenku, dok su je ostala djeca redovito posjećivala. Draga naša Mile, počivaj u miru. Tvoji najmiliji

83


IN MEMORIAM

(23. veljače 1925. – 04. listopada 2016.)

Dana 4. listopada 2016. godine prestalo je kucati srce naše drage majke, svekrve, bake i prabake. Marica, od milja zvana „Vučkuša“ rodila se u prošlom stoljeću 23. veljače 1925. u svojim dragim Poljicima (Kozičkim) gdje je provela svoje djetinjstvo i mladost. U Slivnu je upoznala svoga muža Ivana s kojim je sklopila brak 18. veljače 1946. godine. U skladnom braku proživjela je 35 godina. Muž Ivan je umro 25. 03. 1981. godine, a ona je kao udovica proživjela još 35 godina i dočekala duboku starost, okružena svojom djecom i unucima do posljednjih trenutaka svog života. Baba Vučkuša udala se za dida Ivana, u ono teško posljeratno vrijeme jer nakon drugog svjetskog rata, kada je u Slivnu vladala i glad, bolest, progon i neimaština, trebalo je preživjeti, pa je kao i sve slivanjske žene imala težak i mukotrpan život. Sa svojim Ivanom izrodila je šestero djece: Jozu, Ivana, Mariju, Anđelka, Zoru i Antu. Trebalo je snage odgojiti i othraniti. Nije bilo lagano, ali je uvijek našla vremena za gangu, smijeh i šalu i to joj je davalo snagu za življenje. I tako, nije joj bilo teško staviti na leđa teško breme, ni torbu „strunjavicu“ pa zajedno sa svojim susjedama put pod noge pa preko Biokova u Podgoru, natrag u Slivno, potom preko graba u Imotski prodati rakiju, vino, pa onda kupiti ono što je trebalo za kuću… Prepričavala nam je te svoje muke, ali i druge zgode i nezgode i po tisuću puta zasmijala i sebe i nas, svoje unuke i djecu. Posebno se radovala svojim unucima i praunucima i s njima zbijala šalu. Zapamtila je 22 unučadi i 28 praunučadi. Dok je bila u životnoj snazi, redovito je išla na Svetu Misu, kao i na sve blagdane, nijedan dernek u obližnjim župama nije propustila. Doživjela je i stvaranje svoje Hrvatske. Draga naša baba i prababa. S ponosom i toplinom u srcu čuvamo uspomenu na tebe i topli kruh koji si za svaki naš dolazak s ljubavlju mijesila i pekla. Počivala u miru Božjem uz svoga muža Ivana, u svom slivanjskom „šamatorju“. Neka ti je laka hrvatska slivanjska zemlja, koju si zdušno voljela. Tvoja unučad i praunučad.

STATISTIKA ZA 2016. Krštenih: 2. 1. Mladenka Marinović, kći Tina i Mateje rođ. Rebić. 2. Ameli – Terezija Ravlić, kći Luke i Ljubice rođ. Mikulić. Krizmanih: 2 1. Karolina Danihelova. 2. Danijel Vučko.

Vjenčanih: 2 1. Andrè Vinicius Alvares (São Paulo - Brazil), sin Alvara Barnabé i Aparrecide Alvares, i Zrinka Jukić, kći Vlade i Mirjane rođ. Vranješ. 2. Stipe Birčić (iz Grabovca), sin Ante i Milice rođ. Baleta, i Ankica Prgomet, kći Milana i Nevenke rođ. Marinović.

STATISTIKA ZA 2016.

84

Marica Zeljko „Vučkuša“

Umrlih: 18 1. Ante Radalj pok Petra († 16. veljače) 2. Matija Marinović († 22. ožujka) 3. Mila Prgomet († 15. travnja) 4. Milenko Kustura († 16. travnja) 5. Josip Lozina († 22. travnja) 6. Mara Lozina († 6. svibnja) 7. Josip Jukić († 27. svibnja) 8. Ante Radalj pok. Mate († 29. svibnja) 9. Milan Prgomet († 20. lipnja) 10. Ljubica Nogalo († 16. kolovoza) 11. Anđelko (Marijan) Ravlić († 17. kolovoza) 12. Mara Puljiz († 25. kolovoza) 13. Matija (Milica) Barić († 29. kolovoza) 14. Luiza Barić († 11. rujna) 15. Marica Zeljko „Vučkuša“ († 4. listopada) 16. Slobodan Nogalo († 6. listopada) 17. Iva Jukić († 25. listopada) 18. Dragica Lozina († 3. studenoga)

85


SLIVNO 87 86


SLIVNO

ADVENT U SLIVNU 2016.

88

85

Profile for Josip Bušić

Slivno, list župe Presvetog Trojstva, Božić 2016.  

Impressum: Slivno, List župe Presvetog Trojstva; Slivno Godina XXXI. Božić, 2016. br. 1. (49) Nakladnik: Župni ured Slivno 21272 Slivno Tel...

Slivno, list župe Presvetog Trojstva, Božić 2016.  

Impressum: Slivno, List župe Presvetog Trojstva; Slivno Godina XXXI. Božić, 2016. br. 1. (49) Nakladnik: Župni ured Slivno 21272 Slivno Tel...

Profile for josipbuic
Advertisement