sažeci predavanja posredno utječu na starenje kože potičući nastanak bora i različitih pigmentnih promje na na koži. Prirodna obrana kože od UV zra ka sastoji se od zadebljanja epidermisa i sti mulacije melanocita na proizvodnju pigmen ta melanina koji apsorbira i reflektira UV zra ke i neutralizira slobodne radikale. Količinu slobodnih radikala u organizmu povećavaju i drugi čimbenici kao što su stres, zagađen zrak, pušenje, karcinogene tvari iz hrane, kro nične bolesti, infekcije, intenzivno vježbanje te genetska predispozicija na neku bolest. Organizam se protiv slobodnih radikala bra ni antioksidativnim enzimima i neenzimat skim molekulama koje smanjuju količinu slo bodnih radikala i neutraliziraju ih. S godina ma se sinteza antioksidansa u tijelu smanju je, a kada se slobodni radikali nagomilaju, oksidativni procesi i štete nastale njihovim djelovanjem glavni su razlozi narušenog zdrav lja, ubrzanog starenja, te nastanka zloćud nih bolesti. Brojne studije pokazale su da konzumaci ja hrane bogate antioksidansima (voća i povr ća) ima značajan pozitivan učinak na sprje čavanje kroničnih bolesti. U eksperimental nim modelima, antioksidansi i tvari koje ima ju sposobnost mijenjanja mikrosomalnog me hanizma karcinogenih tvari mogu reducira ti ili spriječiti nastanak tumora, inhibirajući proces nastanka krajnjeg karcinogena ili ubr zavajući njegovu detoksifikaciju. Moguće je da sličnim mehanizmom antioksidansi utje ču na štetne učinke UV zraka kroz inhibici ju slobodnih kisikovih radikala koji se endo geno stvaraju kao rezultat fotoekspozicije. Iako su potrebna daljnja istraživanja, nave denim mehanizmima mogla bi se objasniti i moguća uloga antioksidansa u prevenciji ra zvoja zloćudnih promjena na koži.
TOPIČKA PRIMJENA I KEMOPROTEKTIVNI UČINCI ANTIOKSIDANSA U DERMOKOZMETICI Anita Galić, mag.pharm., univ.mag. managementa u zdravstvu KONZULTANT ZA KOZMETOLOGIJU, KEMIG
Teorija starenja organizma uslijed djelovanja slobodnih radikala jedna je od najprihvaće nijih u suvremenoj znanosti o biologiji sta renja. Osim njihovog potencijalno štetnog djelovanja na sve organske sustave, slobod ni radikali se posljednje desetljeće posebno povezuju sa starenjem kože. Smatraju se važ 38 www.inpharma.hr
nim etiološkim čimbenicima u fotostarenju, kancerogenezi i upalnim bolestima kože. Da pače, sve je zamjetniji porast broja znanstve nih studija o utjecaju oksidativnog stresa na kožu. Eksperimentalna dermatologija, dermato farmakologija i kozmetologija su u potrazi za supstancijama koje imaju protektivne an tioksidativne mehanizme, kako bi se sprije čio štetan utjecaj slobodnih radikala na vi talne dermalne strukture, od membranskih lipida, staničnih proteina, citoskeletalnih ele menata, do DNA molekula. Naše tijelo ima prirodno razvijene antioksidativne sustave za neutraliziranje štetnih slobodnih radikala od kojih su najpoznatiji superoksid-dismutaza, katalaza, glutation-peroksidaza, ubikinon i dr. Uslijed niza endogenih i egzogenih čim benika (od bolesti i lijekova, do UV-zrače nja, pušenja, stresa itd.), može doći do na rušavanja ravnoteže redoks sustava u orga nizmu i disfunkcionalnosti našeg prirodnog antioksidativnog sustava što se posljedično odražava i na koži. Zanimljivo je da se u su vremenim dermokozmetičkim pripravcima mogu naći i sastojci poput glutationa, super oksid-dismutaze i dr. Danas se u dermatofarmaciji i kozmeto logiji koristi niz aktivnih sastojaka (kozme ceutika) s antioksidativnim učinkom. Zahva ljujući kemoprotektivnim mehanizmima ute meljenim na znanstvenim dokazima, sve je popularnija topička primjena takvih antiok sidativnih sastojaka u dermokozmetici. U naj poznatije antioksidativne sastojke u dermo kozmetici ubrajamo: askorbinsku kiselinu (vi tamin C), tokoferole i tokotrienole (vitamin E), koenzim Q10, idebenon, likopen, kurku min, polifenole zelenog čaja, polifenole bo bica kave, silimarin, ekstrakt Polypodium le ucotomosa, resveratrol, genistein, polifeno le nara i “supervoća“, piknogenol, melato nin, selen, alfa-lipoičnu kiselinu, avenantra mide zobi i mnoge druge... Sve je popular nija i kategorija tiolnih antioksidansa (sulfo rafani). Za topičku primjenu antioksidansa u der mokozmetici bitno je: o kojem je kemijskom obliku riječ, u kojoj mjeri antioksidans pro dire u kožu, kakva je dinamika penetracije antioksidansa u kožu, koliko će dugo vreme na količina topičkog pripravka opskrbljivati kožu s antioksidansima, te koja je ravnotež na koncentracija antioksidansa u koži. Možemo zaključiti da inkorporacija anti oksidansa u suvremene topičke dermokoz metičke pripravke pridonosi terapijskom učin ku u dermatofarmaciji, u indikacijama kao što su preuranjeno starenje kože, diskromi je kože, upalne dermatoze i dr.
ANTIOKSIDANSI U FOTOPROTEKCIJI I PREVENCIJI STARENJA KOŽE Prim.mr.sc. Ines Sjerobabski Masnec, dr.med. KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR “SESTRE MILOSRDNICE“, ZAGREB
Starenje kože je degenerativni proces koji osim kože zahvaća i potporne strukture ko že. Starenje uzrokovano genskim nasljeđem i ono koje ovisi o prolasku vremena zovemo kronološkim ili intrinzičkim starenjem. Ono je karakterizirano atrofijom kože, gubitkom elastičnosti i usporenjem metaboličkih ak tivnosti. Znakovi kronološkog starenja su sit ne bore, tanka koža, gubitak podložećeg ma snog tkiva, suhoća kože, nemogućnost žlijez da znojnica da dostatno hlade kožu, gubi tak kose i pojava neželjene dlakavosti. Drugi tip starenja naziva se ekstrinzičko starenje i uzrokovano je utjecajem vanjskih faktora. Između brojnih štetnih utjecaja oko line koji sudjeluju u starenju, dugotrajno i opetovano izlaganje ultravioletnim zrakama je najznačajnije te uzrokuje foto-starenje ko že. To je kumulativni proces koji prvenstve no ovisi o stupnju izloženosti sunčevim zra kama i pigmentu kože. UV zračenje uzroku je kompleksne procese na specifičnim mole kulama čiji odgovor uzrokuje oštećenja ve zivnog tkiva kože. Foto-starenje se manifesti ra pojavom naboranosti, crvenilom kože, su hoćom, gubitkom elasticiteta, pojavom tele angiektazija te pigmentnim promjenama. U kronološkom procesu starenja, slobod ni radikali se formiraju tijekom normalnog metabolizma. Uslijed utjecaja vanjskih fak tora kao što su UV zrake, pušenje i konzu macija alkohola također dolazi do stvaranja slobodnih radikala, pa se prema današnjim saznanjima smatra da najmanje 50% UVinduciranih oštećenja na koži nastaje uslijed UV-induciranog formiranja slobodnih radi kala. Slobodni radikali su vrlo reaktivne mo lekule s nesparenim elektronima koji mogu izravno oštetiti različite stanične membrane, strukturne lipide, proteine i DNA. Stvaranje slobodnih radikala povećava se sa starenjem, dok se endogeni obrambeni mehanizmi ko ji im se suprotstavljaju smanjuju. Ta nerav noteža vodi do progresivnog oštećenja sta ničnih struktura, a time i ubrzanog starenja. Tijelo posjeduje endogene obrambene me hanizme kao što su antioksidativni enzimi (su peroksid dismutaza, katalaze, glutation pe roksidaza) i neenzimske antioksidativne mo lekule (vitamin E, vitamin C, glutation, ubiqui none) koji štite od slobodnih radikala sma njujući ih i neutralizirajući. Neki od tih anti oksidacijskih mehanizama mogu inhibirati ul traljubičasto svjetlo. Temeljem toga postav ljena je hipoteza da primjena antioksidansa