Marija Ruljancich - najstari u Viktoriji je proslavila svoj

Lorci, malom selu sedam kilometara udaljenom od grada Visa na otoku Visu. Odrastala je uz dvojicu braće te je od ranog djetinjstva iskusila dobrobiti vrlo povezane zajednice i ljepote otoka. Njeno su djetinjstvo obilježili živopisna kultura, predivni krajolici i snažne obiteljske vrijednosti koje su duboko ukorijenjene u hrvatskoj tradiciji. Ove rane godine na Visu položile utkane su u temelje njenog neumornog duha i ljubavi prema domovini.

Putovanje u Australiju

Godine 1946. Marija i njena obitelj krenuli su na putovanje koje će im zauvijek promijeniti život. Stigli su u Australiju 8. veljače, nakon dugog puta iz izbjegličkog kampa El Shatt u Egiptu u kojem su se susreli s nesigurnošću i novim izazovima. Prvotno su namjeravali putovati u Fremantle u Zapadnoj Australiji, no njihov je brod neočekivano promijenio odredište pa su na kraju pristali u Melbourneu. Ovo putovanje simboliziralo je njihovu nadu u novi početak i bolju budućnost. Unatoč svim nesigurnostima, Marija i njena obitelj objeručke su prihvatile priliku za izgradnju novog života u Australiji.

Razlozi za preseljenje

Razdoblje nakon rata Ma- riju i njenog supruga Ivana stavilo je pred tešku odluku. Britanske vlasti dale su im izbor povratka na Vis ili preseljenje u različite države, uključujući Australiju. Zbog Ivanova ranijeg iskustva života u Australiji od 1924. do 1930. odabrali su novi početak u dalekoj Australiji. Odluku su potaknuli i izgledi za stabilnost, nove prilike i želja za boljom budućnošću za njihovu djecu. S nadom i snovima u srcu, Marija i njena obitelj krenuli su na put u Australiju.

Život u Australiji

Prvi dani u Australiji nisu bili bez izazova za Marijinu obitelj. Suočavali su se s �inancijskim poteškoćama i preprekama prilagodbe na novi jezik i kulturu. Međutim, zahvaljujući svojoj odlučnosti i ustrajnosti ove su poteškoće nadišli. Marijina djeca Dinah i John (oboje pokojni) i njen najmlađi sin Kevin svim su srcem prigrlili novi dom. Uklopili su se u tradicije Australije, osnovali trajne veze i doprinijeli raznolikosti australskog društva. Marija i njena obitelj

Hrvatski blagdani veselo se slave, održava se duboka povezanost s korijenima predaka. Mlađi naraštaji rado uče o hrvatskom nasljeđu, prihvaćaju običaje, tradicije i jezik koji su Mariji dragi otkrili su pravo značenje otpornosti dok su se snalazili kroz uspone i padove novog života.

Sve veće obiteljsko nasljeđe

Marijino nasljeđe proteže se i izvan njenih nevjerojantih postignuća. Iznimno je ponosna na svoje troje djece - Dinu, Johna i Kevina - koji su izgradili svoje vlastite živote i svoje obitelji i tako doprinijeli rodoslovlju Ruljancicha. Njihova ljubav i potpora stvorili su poticajnu okolinu za uspjeh njihove djece, što je dovelo do velikog rodoslovnog stabla koje uključuje troje unučadi, petnaestero praunuka i šestero pra-praunuka. Svaki naraštaj dodaje svoje jedinstveno poglavlje obiteljskoj priči Ruljancicha, čuvajući tako bogato kulturno nasljeđe koje je im je prenijela Marija. Očuvanje hrvatskih običaja

Marija Ruljanchich slavi svoj nevjerojatni

110. rođendan, njen život svjedoči o snazi ljubavi, otpornosti i trajnoj vezi obitelji. Od skromnih početaka na Visu do izgradnje bogatog nasljeđa u Australiji

Tijekom života Mariji je prioritet bio premijeti hrvatske običaje svojoj obitelji. Arome tradicionalnih hrvatskih jela kao što su „brujet” (viška riječ za brudet) i „pascurata/pascurate” ispunjavaju zrak prilikom obiteljskih okupljanja. Hrvatski blagdani veselo se slave, održava se duboka povezanost s korijenima predaka. Mlađa pokoljenja rado uče o hrvatskom nasljeđu, prihvaćaju običaje, tradicije i jezik koji su Mariji dragi. Kroz ova kulturna blaga Marija osigurava daljnji život hrvatskog identiteta koji se cijeni u njenoj obitelji.

Trenuci za pamćenje i zajednička radost Marija se iznimno raduje ostvarenjima svoje djece, unuka, praunuka i pra-praunuka. Od postignuća svojih unuka do smijeha i igre mlađih naraštaja, Marijino srce ispunjeno je ljubavlju i ponosom. Ona cijeni povezanost koju su ostvarili i trenutke zajedničke radosti koje ispunjavaju sjećanja koja se protežu više od stoljeća unatrag. Među sjećanjima koje iznimno cijeni su dva dulja posjeta Visu 1972. te 1976. godine, kada se Marija ponovno povezala sa svojim korijenima i uživala u toplini obitelji i domovine. Obitelj i dalje posjeduje dom