3 minute read

Ponos i zadovoljstvo nakon smotre

Cijeli vikend je bio izuzetno nezaboravan i zahvaljujemo svim uključenim grupama, ali moramo izdvojiti HFS "Lenek" kao izvrsnog domaćina

Pripremila: Suzana FANTOV

Advertisement

Prošlotjedni susret folklornih grupa na Hrvatskom festivalu folklora održanom u Adelaideu, čiji je domaćin bio Hrvatski folklorni sastav "Lenek", postigao je veliki uspjeh ne samo u promociji hrvatskog folklora, kulture i tradicije već i u osnaživanju povezanosti hrvatskih folkloraša u Australiji. Razmjena iskustva, stvaranje novih prijateljstava, izvrsni nastupi folkloraša, sati odlične zabave… dio su onog što je obilježilo vaj vikend u Adelaidu. Kako su se proveli folkloraši Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva "Lada" iz Geelonga rekli su nam njegovi članovi koji su nam prenijeli svoje dojmove o događanju već od ranog jutra kada su krenuli na dugi put autobusom…

- Put HKUD-a 'Lado' - Geelong na ovogodišnju smotru hrvatskog folklora - 'Hrvatski folklorni festival', čiji je domaćin bip HFS 'Lenek' - Adelaide, započeo je u petak, 16. lipnja, u rano jutro - prije pet sati.

Mnogi roditelji, izvođači i prijatelji bili su budni i puno prije kako bi stigli u Hrvatski društveni centar Geelong na vrijeme, posebice oni iz Melbournea, za polazak na dugo očekivano putovanje autobusom. Jasmina Župan, učiteljica starije grupe naših folkloraša, ustala se već u tri ujutro!

Nakon što smo ukrcali nošnje i našu prtljagu u autobus, predstavili smo se Rodneyju, našem vozaču koji će s nama stvoriti mnoge uspomene tijekom vikenda. Nakon toga je većina ljudi još neko vrijeme drijemala ili tiho razgovarala na početku dugog putovanja.

Oko osam ujutro uglavnom su se svi probudili - gladni!

Zaustavili smo se u Horshamu, kako bismo nakratko svratili do toaleta i doručkovali, a neki su čak i čitali novine. Sljedeća postaja nakon gledanja �ilma 'Sam u kući' bilo je mjesto Keith, gdje je unutarnje dijete probudilo se u svima zahvaljujući njegovom poznatom zabavnom igralištu.

Djeca su se zabavljala gurajući jedni druge niz tračnice u vožnji 'vlakićem', a uključili su se i neki iz Upravnog odbora! Priključilo nam se još dvoje putnika, koji su nakon tri sata vožnje s roditeljima uskočili u autobus ne želeći propustiti ništa od zajedničke zabave.

Zaustavili smo se još jednom u blizini Tailem Benda kako bismo ručali i krenuli putem do parka Adelaide Caravan.

Kad smo se smjestili u svoje kabine presvukli smo se, a vratili smo se autobusom prema Hrvatskom klubu Adelaide, gdje smo imali sjajnu večer u druženju sa svim ostalim plesnim grupama. Imali smo plesnu probu i rano krenuli na odmor i spavanje. Priključili su nam se i 'Ladovci' koji su stigli s aerodroma. Nakon dugog dana koji je rano počeo i velikog nastupa koji nas je čekao sljedećeg dana, dobar san je bio prijeko potreban.

Užurbano jutro s doručkom počelo je u sedam sati - grupa je zajedno pripremala tost-sendviče stvorivi pravu malu 'proizvodnu liniju' na kojoj je svatko učinkovito obavio svoj dio posla.

Polazeći u 8:30, izvođači su se uputili prema slikovitoj gradskoj vijećnici Woodville.

Prije presvlačenja brzo smo 'prošli' kroz naše nastupe i otvaranje nastupa sa svim grupama, u čemu nam je od velike pomoći bila Kristina Perkov, naša učiteljica pjevanja.

Iza pozornice bilo je veoma živo uz zvukove zagrijavanja vokala, ali i mješavinu živaca i uzbuđenja. U 12:30 program je započeo, a mi smo iskreno uživali 'gledajući svaku sekundu svih izvedbi'.

Naši ženski zborovi svojim su glasovima osvojili publiku, a nakon stanke došao je red da naša starija skupina predstavi Ličke plesove.

Neposredno nakon nas uslijedio je govor Betty Pavelić, veleposlanice Republike Hrvatske u Australiji, kojoj smo, vjerojatno zbog svih njezinih inspirativnih i velikodušnih riječi, pogotovo što je Ličanka, bili njezini 'miljenici'! Ubrzo nakon toga, naša međugrupa oduševila je publiku svojim spektakularnim 'šejevima' (poklicima, uzvicima u koreogra�ijama folk-pjesama uz ples).

Koncert je završio i nakon što smo sve spakirali natrag u naše kofere, nastavili smo trčati po kiši natrag u naš autobus. Dok smo čekali skrivajući se od kiše, osjećaj uspjeha i ponosa ispunio je čitav zrak - nema ničeg boljeg od onog što dobijete od dobro odrađene izvedbe nakon mjeseci vježbanja.

Pizze su stigle i zajedno smo večerali ispod natkrivene sjenice, otpjevali rođen- dansku pjesmu jednom od naših članova i podijelili tortu. Kasno poslijepodne sastojalo se od nekoliko povremenih drijemanja, istraživanja Adelaidea i pripremanja za noć koja je pred nama.

Ova vožnja autobusom do same zabave možda je jedan od najboljih dijelova ovog putovanja. Starija grupa odlučila je da je vrijeme za tradicionalno pjevanje u autobusu, no tek na pola prve pjesme srednja grupa je spontano počela pjevati, što se pretvorilo u pravo natjecanje u pjevanju između dviju grupa. Završilo je porazom seniora, no bio je to gorko-sladak poraz. Budući da smo vidjeli našu djecu kako pjevaju ispunili smo se neizmjernim ponosom.

Zabava je donijela sjajnu noć - od pjevanja "Alaj �ino do baranjskog vina" s našim prijateljima iz Pertha ('Lado'