Moramo to reći, nije bio napad na Livaju nego na reprezentaciju

Što reći nakon što je još jedan ‹navijački incident› u vezi s hrvatskom nogometnom reprezentacijom koja se priprema u Rijeci na službenoj razini okvali�iciran kao ‹spontani› ispad? Sve drugo osim da je takva kvali�ikacija površna, neozbiljna i u krajnjem slučaju vrlo opasna, bilo bi mlaćenje prazne slame.

Činjenica da se i ovaj remetilački napad na hrvatsku nogometnu reprezentaciju službeno tretira kao spontani ‹ispad› a ne dio planskog scenarija kojim se želi urušiti njen mogući uspjeh na završnom turniru Lige nacija i sve ono što bi on predstavljao za poticaj hrvatskog domoljublja, zajedništva i ugleda u svijetu govori nam da je službeni Zagreb još uvijek pod kontrolom nelustrirane duboke države dirigirane iz Beograda.

Nije dakle nikakvo iznenađenje što je ‘navijač’ koji je ‘spontano’ napao Livaju u Rijeci nakon toga netragom nestao i potonuo u anonimnost bez ikakvih posljedica. Odluka hrvatskog pravosuđa da taj inscenirani napad na hrvatsku reprezentaciju okvali�icira kao slučajno ‘izazivanje nereda’ jasan je signal da je duboka država odlučila i ovaj ‘incident’ pomesti pod tepih. S jasnom namjerom da se pozadina takvih ‘slučajnih incidenata’ nikada ne rasčisti do kraja.

Interesantna je ta ‘slučajnost’ da je anonimni počinitelj za metu vulgarnog vrijeđanja izabrao baš Livaju, znajući da on ima kratak �itilj i da će reagirati i time poremetiti pripreme reprezentacije. Odnosno, da će nakon toga, tzv. hrvatski mediji napraviti veliku buru koja će još više raspirivati podjele između onih za i protiv Livaje.

Uostalom nije fer da postoji samo ljuta netrpeljivost i sukobi između Torcide i Bad Blue Boysa, između Zagreba i Splita kada se toj makljaži mogu lagano priključiti Armada, Ultrasi i Boga pitaj kako se sve te navijačke skupine zovu. Odnosno Rijeka, Osijek, Varaždin, Vukovar, Dubrovnik i cijela Hrvatska, pa kad je bal nek je bal.

Iako su upozoravajući znaci svuda oko njih očito je da vodeći hrvatski političari i institucije kojima je dužnost i obveza zaštiti državu i narod od sabotaže i nereda izvana i iznutra, o tome ne brinu na pravi način. Ispada da na službenoj razini, danas u Hrvatskoj nikog ne zanima adekvatno pratiti, istraživati i javno raskrinkavati pozadinu stalnih podmetanja ‘incidenata’ kojima je cilj sabotaža svakog uspjeha i procvata hrvatske države i naroda?

Pogledajte samo taj kavaljerski odnos prema planerima i nositeljima kontinuirane sabotaže hrvatske nogometne reprezentacije koja je kao avet prati iz bivšeg mraka još tamo od vremena kada se vidjelo da ona postaje uspješna hrvatska priča. Ako odvrtimo �ilm unatrag mogli bi nabrajati desetke ‘slučajnih incidenata’ sličnih onome u Rijeci. Ali čemu kada oni za hrvatsko pravosuđe očito nisu imali i nemaju nikakve pouke ni važnosti. Spomenimo ipak one najpoznatije, poput ‘spontanog’ formiranja svastike od tijela ‘hrvatskih navijača’ na tribini stadiona u Livornu za vrijeme prijateljske utakmice Italija-Hrvatska 2006. godine. Fotogra�ije tog ‘incidenta’ munjevito su obišle svijet prikazavši nas u najgorem svijetlu. Sličan izgred iste ‘navijačke skupine’ dogodio se na utakmici tih dviju reprezentacija u Milanu, nekoliko godina kasnije.

U još cijelom nizu ‘slučajnih’ incidenata po drugim europskim gradovima i zemljama ostale su upečatljive slike sramotnih nereda ‘hrvatskih navijača’ na europskom prvenstvu u Francuskoj kada su prekinuli utakmicu Hrvatska-Češka. Zasuvši iznenada teren kanonadom vatrenih baklji i dimnih bombi bez ikakvog povoda. Zbog čega su nas francuski mediji nazvali ‹nepopravljivim balkanskim divljacima›.

A što tek reći o famoznoj i još uvijek nerazjašnjenoj svastiki, koja je ‘nekim čudom’ iznikla na travnjaku poljudskog stadiona za vrijeme izravnog TV prijenosa i priskrbila nam svu fašističku slavu ovog svijeta?

O brojnim drugim ‘incidentima’ i neredima za vrijeme utakmica naše nogometne reprezentacije, ali i Dinama i Hajduka, od strane ubačenih krtica u čvrsto jezgro najodanijih navijača, mogle bi se debele knjige napisati. Na kraju je važno upamtiti samo jedno. U sklopu uništavanja sveg uspješnog u Hrvatskoj jedan od glavnih ciljeva je uništiti i vrhunski nogomet kao domoljubno inspirativnu hrvatsku priču. Pri tom se ne biraju načini ni sredstva.

Sjetimo se ‘slučajnih’ afera i šokantnih maltretiranja ključnih igrača i istaknutih pojedinaca HNS-a, koji su bili najzaslužniji za uspjehe hrvatske nogometne reprezentacije. Pogledajte kako je prošao uzgojitelj najboljih reprezentativnih igrača i menadžer daleko najuspješnijeg hrvatskog kluba kontraverzni, Zdravko Mamić. Njegov dugogodišnji javni linč, medijska i sudska hajka,

Piše: Željko Dogan

Većina tih čestih ‘navijačkih incidenata’ i napada na hrvatsku nogometnu reprezentaciju pred važna takmičenja slučajni su isto toliko koliko i česti šumski požari po dalmatinskoj obali i njenom zaleđu

�izički napadi u Splitu i na Braču te pokušaj atentata u BiH kada je ranjen u nogu nešto je što se ne može vidjeti bilo gdje drugdje u civiliziranom svijetu. Sjetimo se i medijske hajke na Vlatka Markovića, Šukera...

Nisu bile pošteđene ni najveće zvijezde Vatrenih. Tako je kamenovana kuća za odmor u kojoj je boravio Ivan Rakitić sa suprugom i djetetom, dok su Modrić i Lovren balkanski primitivno medijski i sudski mrcvareni i to baš ‘slučajno’ pred važne utakmice reprezentacije. Treba li uopće spominjati to da se među igrače reprezentacije stalno pokušavalo podmetnuti kukavičje jaje međusobnih svađa i podjela.

Naravno, kod hrvatskih reprezentativaca, to je doživjelo totalni poraz. Ipak su u pitanju vrhunski profesionalci. Koji znaju čitati igru. I protivnika. Za kojeg znaju da mu je cilj spriječiti da njihovo domoljublje, obiteljska sloga i uspjesi postanu uzori mladim naraštajima u Hrvatskoj.

Zato je važno da u ovo vrijeme pred samo �inale Lige nacija stanemo na loptu, obuzdamo naše uzavrele međunavijačke strasti kojima nas vješto truju oni kojima su uspjesi hrvatske nogometne reprezentacije trn u oku i složno navijamo za naše Vatrene. Kad smo već spomenuli domoljubno zajedništvo, sjetimo se usput kako je prošla bivša hrvatska predsjednica zbog svoje prirodne sposobnosti da se emocionalno poistovjeti sa svojim narodom i skupa s njime kao obična navijačica na tribinama vatreno bodri, pjeva i slavi uspjehe hrvatske nogometne reprezentaciju.

Naravno, nije trebala dugo čekati da zbog toga postane meta lavine uvrjedljivih ko- mentara i rušilačke mržnje onih koji su obiteljskim odgojen i naslijeđem cijepljeni od bilo kakvog hrvatskog domoljublja i povezanosti s običnim narodom. Poraznu je činjenicu da u današnjem vrhu vlasti i državnom Saboru nema više navijača Hrvatske poput nje, koji promoviraju istinsko domoljublje, pozivaju na zajedništvo i zdrav razum. Nažalost, prevladavaju oni koji u svakoj prigodi potiču svađe i daljnje podjele.

Kako bilo, za sve te ‘slučajne’ ispade i podmetanja na stadionima i izvan njih karakteristična je činjenica da se oni uvijek događaju po ‘bivšoj’ udbaškoj matrici čiju je namjeru lako prepoznati. Svima, osim hrvatskim političarima, pravosuđu i djetinjasto naivnom dijelu Hrvata. Ne postoji naime razumno opravdanje za toliku nemoć hrvatske policije, pravosuđa i sigurnosnih službi da adekvatno istraže, procesuiraju i spriječe ove, na prvi pogled, nasumične događaje.

Osim ako nije u pitanju sabotaža današnje hrvatske države iz podzemnih kuhinja ‘bivše’ duboke države i moćnih krtica u ključnim institucijama.

Vidite, ako talijanska policija nakon formiranja svastike na tribinama stadiona u Livornu ili nereda na utakmici u Milanu uhiti ‘navijače’ odgovorne za taj ‘incident’, doprati ih do granice i izruči u ruke hrvatskoj policiji i pravosuđu, a to isto, nakon sličnih ‘incidenata’ urade i policije Francuske, Njemačke, Austrije, Švicarske... onda ostaje zagonetno čudno zašto ih nakon preuzimanja, hrvatsko pravosuđe štiti?

Ne dopuštajući da se njihova imena, biogra�ije i fotogra�ije objave u medijima, te potom primjereno procesuiraju i kazne. Što je inače redovita procedura u svim uređenim državama Zapada. Zahvaljujući čemu takvih ‘incidenata’ kod njih gotovo i nema, pogotovo ne serijskih, koji se kada je Hrvatska u pitanju, po istoj matrici ponavljaju godinama.

Mnogima je u Hrvatskoj već pun kofer tih ‘slučajnih’ provokacija ‘navijača’ jer se zna da su to najčešće unaprijed izrežirani i podmetnuti događaji koji nezasluženo dobivaju veliku medijsku pozornost, a malu ili nikakvu pozornost pravosuđa koje bi se trebalo ozbiljno baviti pozadinom tih ‘ispada’.

Ukratko, većina tih čestih ‘navijačkih incidenata’ i napada na hrvatsku nogometnu reprezentaciju pred važna takmičenja slučajni su isto toliko koliko i česti šumski požari po dalmatinskoj obali i njenom zaleđu. Koji izbijaju nekako baš u najnepovoljnijim vremenskim uvjetima za gašenje i to po nekoliko njih u razmaku od nekoliko sati i na udaljenosti od svega nekoliko kilometara jedan od drugoga.

Nevjerojatno koliko je Hrvatska ostala jugokomunističkom prošlošću utaočena, politički naivna i tuđim manipulacijama podložna država. Oni koji su neskloni njenoj slobodi i samostalnosti upravo na to računaju i obilato koriste da u njoj kreiraju događaje i stanje koje im omogućava da je mogu usmjeravati po vlastitoj želji. Ometati njen nesputan razvitak i zadržati je kao taoca u okviru ‘Regiona’ pod dominacijom Beograda. To je već viđena, stara priča.

Po tom pitanju ne bi smjelo biti nikakve dileme. ‘Bivši’ velikosrbi i njihova oportunistička braća (zapravo, korisni idioti) Jugoslaveni, koji su zbog privilegija i lagodnog života spremni slijepo služiti svakom tko im to ponudi, nikada se neće pomiriti sa slobodom i samostalnosti hrvatskog naroda niti prestati s njegovim obmanjivanjem kako bi zadržali poziciju s koje ga mogu i dalje nesmetano pljačkati i ugodno živjeti na njegovoj grbači.

Prije je to bilo puno jednostavnije i brže jer se svaki mogući uspjeh u promociji hrvatskog domoljublja i slobode rješavao progonom, zatvorom ili metkom, a danas se to mora rješavati so�isticiranijim metodama i sadržajima, prilagođenim današnjim uvjetima i vremenu. Za subverzivne spletke iznimno nadareni velikosrpski umjetnici ‘zavera’ to sada zovu ‘mekom moći’ i ‘elementima dugog trajanja’. Što bi, prevedeno na hrvatski otprilike značilo - stalno podmetanje naizgled spontanih incidenta te sijanje međusobnih podjela i kaosa u hrvatskom društvu, na duži rok će donijeti željene rezultate.

Događaji koji su uslijedili nakon Tuđmanove smrti pokazali su koliko su vješti u tom poslu. Odnosno kako lukavo znaju zlorabiti sve slabosti nelustriranog sustava i političku nezrelost većine naroda koji se da lako izmanipulirati.

Nakon propasti Jugoslavije i vojnog poraza velikosrpske agresije, mora nam biti jasno da okorjeli ‘bivši’ velikosrbi i Jugoslaveni, u današnjoj hrvatskoj državi nemaju nikakvu drugu ulogu osim da preko stalnog podmetanja i provociranja ‘fašističkih’ i ‘navijačkih incidenata’ potpaljuju stare i izazivaju nove međuhrvatske podjele. Oni su uvjereni da tim ‘elementima dugog trajanja’ postižu svoj cilj.

Nakon prve brze brodice pomorske medicinske službe isporučene u Dubrovniku, druga od šest brzih brodica u petak se usidrila u zadarskoj luci Gaženica, u sklopu projekta ukupne vrijednosti 10,1 milijuna eura, osiguranih iz europskih bespovratnih sredstava i državnog proračuna.

Ministar zdravstva Vili

Beroš istaknuo je prilikom primopredaje u Maloj vijećnici Zadarske županije kako je gradnja nepotopivih brodica, uz medicinske timove i posadu, značajan reformski iskorak prema kvalitetnijoj i dostupnijoj hitnoj pomorskoj medicinskoj službi. Brodica je predana Lučkoj kapetaniji Zadar. “Možemo biti ponosni na dosadašnja postignuća jer pokazujemo da Vlada čini nove iskorake u unaprjeđenju zdravlja i kvalitete života građana i posjetitelja Hrvatske”, rekao je ministar Beroš.

U reformu zdravstvenog sustava utkano je i uspostavljanje sveobuhvatne pomorske medicinske službe koja će, uz Dubrovnik i Zadar, svoje vezove imati u Malom Lošinju, Rabu, Supetru i Šibeniku. Brodice su brze i nepotopive. Zvuči fascinantno, pa i nemoguće, no to potvrđuju napredne karakteristike i višekratni testovi, iza kojih stoje hrvatska pamet i inovativan tim Iskra brodogradilišta, kaže Beroš uz napomenu da je taj jedinstveni hrvatski proizvod potaknuo interes pojedinih zemalja EU-a. Brzim brodicama omogućujemo zbrinjavanje pacijenata unutar “zlatnog sata”, povećavajući šanse preživljavanja za 30 do 50 posto, i to u najgorim vremenskim uvjetima, naglasila je ravnateljica Hrvatskoga zavoda za hitnu medicinu Maja Grba Bujević. Ukazala je na snažnu povezanost sa županijskim zavodima za hitnu medicinu, što je vidljivo u organizaciji medicinskih timova koji su svaku brzu brodicu učinili modernom intenzivnom terapijom otpornom na sve vremenske uvjete.

Zadarski župan Božidar Longin naglasio je da je sigurnost jedan od brandova hrvatskog turizma, a brodica je “još jedna kockica u nizu sigurnosti naše destinacije, jer 50 posto našeg teritorija otpada na more i otoke“.