žno hrvatsko srce - Igre će živjeti’

Sv. Mati Slobode na Jarunu, koju je za sve sudionike Igara predvodio kardinal Vinko Puljić.

Svetoj misi nazočio je i hrvatski general Željko Glasnović.

Drugog dana Igara članovi Tima Australije, predvođeni koordinatorom Antom Radićem, su obišli australsko veleposlanstvo, gdje su ih lijepo dočekali veleposlanik Richard Mason Rodgers, zamjenica Anna Robens te djelatnica za konzularne poslove i javnu diplomacijugospođa Dijana Grahovac.

U ugodnom razgovoru veleposlanik Rodgers je dobio malo više pojedinosti o samom Timu Australije, a koordinator Ante Radić mu je uručio na poklon polo majicu i kapu. Ovom prigodom zahvaljujem Veleposlanstvu Australije na podršci Timu Australije.

Istoga dana krenulo se i sa sportskim natjecanjima u kojima smo osvojili srebro u boćanju za muškarce, u sastavu Jozo Radoš, Šime Kolčeg i Nikola Vrselja.

U tenisu za žene, u singlu, dvije medalje za Tim Australije: zlato za Priscillu Stojanovsku i bronca za Stephanie Jurinović.

U tenisu, mix parovi, pobjednici utješnog turnira bili su Stephanie Jurinović i Damir Mihalić.

U golfu za žene dr. Amanda Barić na svojim prvim Igrama osvojila je srebro.

U subotu, 29. srpnja, zadnjeg dana turnira trčalo se oko Bundeka, dva kruga, 3500 metara.

U kategoriji veterana najbolji rezultat za Tim Australije postigao je Marko Buljat, 6. mjesto, u vremenu od 18:23 min., Ante Radić stigao je osmi, 19:35 min., te Šime Skazlić osamnaesti, 28:20 minuta.

Kod veteranki dobar rezultat postigla je Katica Radić, prošavši kroz cilj četvrta, 27:27 minuta.

Samo 52 sekunde su dijelile Katicu od brončane medalje.

U malom nogometu smo imali dvije momčadi: Australia Koalas i Australia Kangaroos, obje su završile Igre bez pobjede.

Za Australia Koalas je zaigrao i Steve Ravić, koji je bio registriran za Tim USA, ali smo ga tijekom Igara nagovorili da nastupi za svoje Australce, gdje mu je i bilo mjesto.

U četvrtak, 27. srpnja, održana je i svečana akademija povodom 30. godišnjice postojanja Hrvatskog svjetskog kongresa, a tom prigodom su podijeljene i zahvalnice. Zahvalnice za nesebični doprinos u radu i djelovanju, u interesu svih Hrvata, za Australiju su dobili Stjepan Asić i Ante Radić.

U petak navečer je održano i svečano zatvaranje Igara u dvorani Pauk, uz dodjelu medalja slijedio je i zabavno-glazbeni program u kojem su nastupili: plesni klub Petrinia iz Petrinje, Sandi Cenov, glazbeni sastav DO-TU, a tijekom večeri je održan i Karaoke Show u kojem su sudjelovali i natjecatelji Tima Australije: Šime Skazlić, Stephanie Jurinović, Ivan Luburić i Anton Dugandžić.

Bilo je veliko iznenađenje za sve nas vidjeti ih na bini, u novoju ulozi, pokazavši da su isto tako uspješni u glazbi kao i u športu. Stoga zaslužuju naše iskrene čestitke.

U petak poslije podne održana je i sjednica Hrvatskog svjetskog kongresa na kojoj je, većinom glasova, izabran novi predsjednik, gosp. Igor Lacković. Sva ostala slobodna mjesta Izvršni odbor Kongresa će naknadno popuniti. Odlučeno je da se iduće, šeste Hrvatske svjetske igre održe 2027. godine.

Čestitke svim natjecateljima i članovima Tima Australije, svima vama koji ste nas bodrili i podržavali nas izvan terena.

Čestitke za dobru organizaciju idu organizatorima: Hrvatskom svjetskom kongresu i Organizatorima bez granica, Silviju Štimcu i Aleksandru Kovačeviću, Anti Miliću, zaduženom za sva sportska događanja na Igrama, Ivani Rori, glavnoj PR osobi Igara, Ivani Tepeš Galić, koja je svojim fotogra�ijama pokazala svijetu svu ljepotu Igara, te svima onima koje je teško spomenuti, ali će se prepoznati, koji su na bilo koji način pomogli u organizaciji i uspjehu ovog velikog projekta, V. Hrvatskih svjetskih igara.

I na kraju moramo spomenuti sponzore Tima Australije:

Newlands Funerals i Jadran Delić, AHD GeelongFranjo Šarčević i Pejo Marić, društva pri Centru hrvatske zajednice Geelong - Tomislav Butković (Centar HZG, HDZ Geelong, Hrvatsko umirovljeničko društvo Geelong, Lado Geelong), Hampshire Pharmacy - Petar Ćurković, Bullion Construction - Stipan Buljan, Hrvatski projekti - Ante Šimunić, Antun Šimunović, Hrvatski radio 3ZZZ, The Pulse-Hrvatski radio Geelong, Hrvatski vjesnik.

Otome da je Oluja bila legitimna vojno-redarstvena akcija više doista ne bi smjelo biti nikakve dvojbe. Izvela ju je međunarodno priznata država, ustrojena na načelima demokracije i poštivanja ljudskih prava, individualnih i kolektivnih, s legitimnim ciljem vraćanja u ustavno-pravni predak dijela teritorija na kojem je taj poredak bio nasilno dokinut.

Oluja, dakle, nije nelegitimna akcija, a još manje je zločinački pothvat, što je potvrdio i Međunarodni sud u Haagu, donoseći oslobađajuće presude u procesu protiv hrvatskih generala. Pojedinačnih kršenja ratnog i kaznenog prava je, istina bilo, kao što ih bude u svakoj vojnoj operaciji. Je li se igdje na svijetu dogodilo da stotine tisuća naoružanih ljudi sudjeluje u nekoj operaciji i da se ne bude niti jednog zločina?

Istina je i da su srpski civili u nepreglednim kolonama napuštali do tada okupirane dijelove Hrvatske. Je li to etničko čišćenje? Naravno da nije. Jer, nikome od tih ljudi nije na vrata došao hrvatski vojnik i rekao mu da pakira stvari i penje se na traktor ili kamion. To su učinili njihovi, srpski vojnici. Uostalom, na identičan način srpsko je stanovništvo napustilo dijelove Sarajeva (Grbavicu, Vogošću, Ilidžu...) koje je Republika

Srpska po okončanju rata, sukladno sporazumu iz Daytona, morala prepustiti Federaciji BiH. Kada je došao dan da se sporazum provede, da umjesto policije RS tim dijelovima grada počne patrolirati federalna policija, golema većina Srba napustila je svoje domove i otišla na teritorij Republike Srpske. Mnogi su iz grobova iskopali kosti svojih mrtvih i ponijeli ih sa sobom. A nije bilo nikakvog rata i sve se odvijalo pod strogim nadzorom međunarodnim mirovnih snaga.

Vučić, Dodik i Pupovac imaju isti cilj - napisati lažnu povijest, izjednačiti agresora i žrtvu, brutalnu agresiju Srbije na Hrvatsku proglasiti građanskim ratom...

No, unatoč svemu navedenom (a moglo bi se navesti još puno zanimljivih stvari), Republika Srbija i Republika Srpska iz godine u godinu o godišnjici Oluje organiziraju skupove na kojima Oluju proglašavaju etničkim čišćenjem, a Republiku Hrvatsku optužuju za ratni zločin nad srpskim stanovništvom. Pri tome ne prežu ni od konkretnih laži i krivotvorenja, pa su tako ove godine kao „žrtve Oluje” pokazali bošnjačke stradalnike iz istočne Bosne nad kojima su Srbi izvršili genocid.

Na tim skupovima u pravilu im se pridružuju i predstavnici Srba iz Hrvatske koji, uz to, i u Hrvatskoj organiziraju komemoracije na kojima je retorika nešto blaža, ali cilj je isti – napisati lažnu povijest, izjednačiti agresora i žrtvu, brutalnu agresiju Srbije na Hrvatsku proglasiti građanskim ratom...

Ove je godine predsjednik SNV-a Milorad Pupovac uspio napraviti veliki korak prema tom cilju – na njegovu slatkorječivost nasjeo je gradonačelnik Otočca Goran Bukovac te su njih dvojica zajedno odali počast hrvatskim žrtvama u Otočcu i srpskim žrtvama u Doljanima. Bukovac tvrdi da je to “važan iskorak u Ličko-senjskoj županiji, u odnosima hrvatskog i srpskog stanovništva, te važan zalog za budućnost”. No, pita li se on, i pitaju li se drugi koji podržavaju takav model „pomirenja”, zašto Pupovac isti model nije primijenio tjedan dana ranije u Srbu, kada je obilježavao godišnjicu navodnog antifašističkog ustanka. Zašto tada nije odao počast i hrvatskim civilima koje su ti „ustanici” poubijali? Ili, zašto mladi „antifašisti”, kad pale trnjanske krijesove u čast partizanima koji su oslobodili Zagreb, ne zapale barem jednu svijeću u čast tisuća onih koje su partizani pobili nakon ulaska u grad?

Piše: Davor Ivanković

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prije pet-šest godina izmislio je novi državni praznik, Dan sjećanja na žrtve Oluje. Održava se od tada svake godine, dan uoči hrvatskog Dana pobjede u Kninu, a služi Vučićevoj �iks-ideji i želji da Hrvatima pokuša pokvariti njihovo slavljenje pobjede u ratu. I uvijek se pretvori u brundanje o nastavku druge Vučićeve �iks-ideje, da je on predsjednik “srpskog sveta”, odnosno nastavljač ideje o stvaranju Velike Srbije. Obično se ta komemoracija održavala u Srbiji, a ove godine mu je ruku dao kolega Milorad Dodik, pa je komemoracija, na kojoj se pojavio i patrijarh SPC-a Por�irije, održana u BiH blizu hrvatske granice, u Prijedoru.

Već samo mjesto održavanja izazvalo je sveopće gnušanje u civiliziranom dijelu svijeta. Prijedor je do genocidnog pokolja u Srebrenici bio mjesto gdje je 1992. likvidirano najviše onih za koje u Miloševićevoj, Šešeljevoj i Mladićevoj Velikoj Srbiji nije bilo mjesta. Tamošnji Hrvati i Bošnjaci prvo su morali na svoje kuće i stanove istaknuti bijele plahte, a ako su se usudili izići na ulicu, morali su na rukav staviti bijelu traku, kako bi ih balkanski “arijevci” mogli prepoznati. No, uzalud, nije im pomoglo. Ubrzo je njih više od 30 tisuća pokupljeno i odvedeno u koncentracijske logore, gdje su ih vojska bosanskih Srba i četnici pristigli iz Srbije pobili 3200!

Ideja o komemoriranju srpskih žrtava u Prijedoru je, naravno, bolesna. Ili, kako bi to nazvao povjesničar Hrvoje Klasić “pa i dijabolična”. Dakle, sotonistička. Ako su se već lideri poput Vučića, Dodika i Por�irija okupili u Prijedoru, da im je stalo do pijeteta prema žrtvama, do pomirenja, onda bi prvo trebali oplakati nevine hrvatske i bošnjačke žrtve.

Kada se zna da je upravo Aleksandar Vučić u to vrijeme bio aktivist i podanik četničkog ideologa Vojislava Šešelja, onda njegov dolazak u Prijedor, koji je grad žrtva četničkog terora, 2023. ne ostavlja dvojbe u njegove političke namjere. Znalo se da je Vučić glavni politički remetilački faktor na području bivše državne zajednice, ali sada smo dobili potvrdu ne samo da on osobno nema nikakvih skrupula, savjesti i da je nespreman za ljudsko suosjećanje, nego da je njegovo neprijateljstvo prema Hrvatima i Bošnjacima konstanta. No, to nije sve. U Prijedoru je Vučić poslao i prijeteću poruku Hrvatskoj, a to je da će se osobno pobrinuti da četiri hrvatska pilota odgovaraju za navodne zločine i civilne žrtve, kada je, kazao je, raketirana kolona izbjeglica na Petrovačkoj cesti 1995. Time je prekinuto i kratko, sedmomjesečno primirje prema Hrvatskoj, koje je proglasio sam Vučić uoči slanja svog ministra vanjskih poslova Dačića u Zagreb. Nakon toga je u Zagreb stigla i srpska premijerka Brnabić, održala sastanak s Plenkovićem i netko je možda i pomislio da to vodi prema otopljavanju napetih odnosa između Zagreba i Beograda. Vučićev nastup u Prijedoru znak je da su razlozi zbog kojih je odglumio otopljavanje, koji god bili, sada prestali vrijediti. Sve je opet po starom, i on je naglo vratio svoju ćud.

Piše: Branimir Stanić

Nacrtom zakona o hrvatskom jeziku koji je Vlada pustila u javno savjetovanje u utorak 1. kolovoza Hrvatska je napokon i zakonski krenula na put učvršćenja stupa svojega identiteta – hrvatskoga jezika. Do početka rujna trajat će javno savjetovanje i još ima vremena za vrjednovanje zakonskoga prijedloga. Čini se, međutim, opravdano tražiti razloge zašto su se tek danas, više od tri desetljeća nakon hrvatskoga osamostaljenja i neovisnosti, napokon stekli uvjeti da se uz snažnu inicijativu Matice hrvatske i pridruženih joj podupiratelja hrvatski jezik zaštiti posebnim zakonom. Razlozi za to mogli bi se tražiti u unutarnjim i vanjskim okolnostima koji su umnogome (bili) i političke naravi.

Hrvatski je jezik kroz protekla stoljeća jamčio opstojnost identiteta hrvatskoga naroda, a to se posebno manifestiralo u 20. stoljeću kada ga se ponajviše političkim alatima željelo pokoriti – baš kao i hrvatski identitet. Uz nebrojene napade na jezik kao simbol hrvatske državnosti i opstojnosti, on je opstajao i kada ga se željelo stapati u leguru nepostojećega

Bolesno je oplakivati srpske žrtve Oluje baš u Prijedoru, gdje su Vučićevi bivši voždovi 1992. pobili u konclogorima 3200 Hrvata i Bošnjaka

Vučić je u Prijedoru imao poruku i za “prečanske Srbe”. Poručio im je da Beograd više nikad neće okretati leđa Srbima “zapadno od Drine” i neće dopustiti da ih netko nekažnjeno progoni. To i jest prava poruka za Srbe “zapadno od Drine”. Jer se u njihovoj povijesti već više puta pokazalo da kada im je Beograd davao obećanja da će se brinuti o njima, to je u pravilu za njih uvijek završavalo loše. Stoga da Dodik ima pameti i povijesnog pamćenja, već bi u Prijedoru Vučiću poručio: “Samo se vi iz Beograda nemojte brinuti o nama”. Sudbina prečanskih Srba, naime, uvijek je bila vezana za njihovu opstojnost u Hrvatskoj i BiH. Vučić, dakle, daje lažna obećanja, kao u Glini 1995., prije 28 godina, kada se kao 25-godišnjak pojavio pred pobunjenim hrvatskim Srbima. To se zbivalo mjesec i pol prije Bljeska i četiri i pol mjeseca prije Oluje. Poruka ovoga je da “zreli” Vučić nije ništa shvatio, da je s godinama postao još gori, te da osvajači poput njega ne znaju podnijeti poraz, ne mijenjaju se i zbog toga Hrvati, a bome i Bošnjaci, trebaju biti na oprezu. Jer, povijest se često ponavlja, ali nas uvijek iznova zatekne. (Večernji list)

jugoslavenskoga jezika, zatim tobožnjega srpskohrvatskoga jezika pa blaže inačice hrvatsko-srpskoga… Čuvalo ga se čak i pod cijenu političkih i sudskih progona kakav je, među ostalima, doživjela i novinarka Glasa Koncila Smiljana Rendić nakon svojega članka 1971. “Izlazak iz genitiva ili drugi hrvatski preporod”. Ostatci staroga političkoga režima bili su toliko snažni da je i nakon 1990. hrvatski jezik u dijelu javnosti bio predmet sprdnje, pogotovo među tzv. jugonostalgičarima u kulturi i medijima koji su nacionalizmom proglašavali sve što je išlo prema učvršćenju njegova karaktera, pa čak i kad je bila riječ o tome hoće li se pisati i govoriti sport ili šport. Iako su se politikom nezamjeranja tim krugovima vodile u većoj ili manjoj mjeri sve dosadašnje vlade (pojedine slične elemente neki bi mogli pronaći i u novom prijedlogu zakona), hrvatski jezik pokazao je žestoku žilavost u želji da preživi, baš kao i narod.

Možda je baš to što ga se nije odmah zakonski zaštitilo najsnažniji pokazatelj da ne daje politika jeziku legitimitet, nego upravo jezik čuva opstojnost državnoga identiteta čak i onda kada ga politike ruše. Drugim riječima, hrvatski je jezik uspješno prošao sve društve-

Današnje društvene i političke okolnosti su takve da bi država bez zakona o svojem jeziku pokazala da je nedorasla sadašnjemu vremenu i vremenima koja dolaze ne i političke ispite kroz povijest i nema ni jednoga razloga da ga se zakonski ne zaštiti. Još nešto govori o potrebi da se napokon donese zakon koji bi zaštitio te među hrvatskim narodom u domovini i inozemstvu promicao hrvatski jezik. Naime, postoje snažne indicije (pridonosi im i ratno stanje u svijetu) da se u svijetu dugogodišnja vladavina ideologije globalizma ispuhala i dobrano izritala na štetu mnogih naroda i ekonomija te su i ekonomije i društva shvatili da ne mogu opstati utope li svoje identitete u neki imaginarni, globalni, ili ako ga isperu do neprepoznatljivosti. Utoliko donošenje novoga zakona o hrvatskom jeziku ima čak i proročki karakter jer očito dolazi doba kada će u prednosti na različitim područjima biti oni koji imaju snažnije identitete. Zato je možda čak i nepotrebna mjera u kojoj nacrt zakona kao da politički umiruje političke strukture Europske unije sugerirajući im da nije riječ o nekom hrvatskom nacionalizmu, nego o praktičnom rješenju kojim se olakšava upotreba hrvatskoga jezika kao jednoga od službenoga jezika Unije. Zakon o hrvatskom jeziku treba donijeti ne samo zato što je ljubav prema jeziku izraz domoljublja i rodoljublja kao kršćanskih krjeposti, nego i zato što su današnje društvene i političke okolnosti takve da bi država bez zakona o svojem jeziku pokazala da je nedorasla sadašnjemu vremenu i vremenima koja dolaze. Svi koji bi bili protiv toga pokazali bi da su duboko i politički i kulturno i vrijednosno zaostali. (Glas Koncila)

Maleni posebno trebaju nekakav opipljiv, vizualan način da shvate sadržaj blagdana kojeg Crkva slavi

Blagdan Velike Gospe krije u sebi prilično složen teološki koncept. Ukratko, vjerujemo da je Blažena Djevica Marija nakon smrti i dušom i tijelom (!) uznesena na Nebo. Ono što će spašeni doživjeti tek nakon posljednjeg suda, Marija je doživjela odmah nakon smrti. I mi odrasli moramo upregnuti svoj um da bismo ovo shvatili. Kako ovaj predivan blagdan približiti djeci? Kako ga kao obitelj proslaviti? Nudimo nekoliko načina!

Molitvene ideje za cijelu obitelj

Prije nego što se bacimo na kreativne ideje kojima ćemo pokušati djeci približiti ovaj blagdan, važno je osigurati dobru molitvenu i sakramentalnu podlogu. Što možete učiniti na tom području?

1. Misa i procesija

Sveta misa je uvijek na prvom mjestu. Ima li što ljepše od zajedništva cijele obitelji pred Bogom u svetoj misnoj žrtvi? Osim toga, ne zaboravite da blagdan Uznesenja

Blažene Djevice Marije spada u zapovjedne crkvene blagdane, dakle, misa je obvezna. Ako vam je blizu neko Marijino svetište, možete otići tamo. Možda je susjedna župa posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije?

Ako vam odlazak iz svog mjesta nije izvediva opcija, ostanite u svojoj župi.

Mi redovito na ovaj blagdan ostajemo u svojoj župi, jer je naša župna crkva posvećena upravo Uznesenju

Blažene Djevice Marije. U dalmatinskim je mjestima običaj da u procesiji djevojčice svečano obučene (najčešće u bijele haljine) bacaju cvijeće pred Gospin kip. Ako je to i kod vas slučaj, ne zaboravite pripremiti latice raznog cvijeća, a posebno ruža koje se tradicionalno povezuju s našom Nebeskom Majkom.

2. Obiteljska procesija s lampionima

Naša obitelj uvijek voli ponešto od crkvene tradicije unijeti i u svoj dom. Osjećamo da na taj način djeca lakše doživljavaju povezanost obitelji kao naše „male“ kućne crkve i ove zajedničke „velike“ Crkve. Budući da blagdan Velike Gospe spada u ljetni period, zanimljivo je koristiti vrt i kasnovečernji termin. Ako nemate vrt, možete cijelu akciju izvesti i unutra.

Izradite lampione prema uputama navedenima niže i organizirajte malu obitelj- primjer s predlošcima za vrlo jednostavan prikaz Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Uposlite prstiće i dok izrađuju svoje prikaze pričajte im o našoj Gospi i njezinoj ljubavi prema svakome od nas. Kada prikaz bude gotov, imat ćete jednostavan predložak za tumačenje značenja blagdana Velike Gospe. Blagdan Velike Gospe u kuhinji i za stolom

Kada je to moguće, zanimljivo je i hranu povezati s blagdanom kojeg slavimo. Evo nekoliko ideja za blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije.

1. Gospina torta

Odaberite i napravite tortu po želji. Ukrasite je šla-

sku procesiju. Čim su uključeni mrak i svjetlost svijeća, djeca su oduševljena. Još ako su svijeće sami izradili, sreći nema kraja. U procesiji možete pjevati pjesme Gospi i/ ili izmoliti Lauretanske litanije koje se u Crkvi mole još od 16. st.!

3. Obiteljska krunica ili desetica

Možda vaša obitelj već moli krunicu redovito. Odlično! Onda ste ovu stavku već isplanirali. Ako niste redoviti u krunici ili je do sada kao obitelj niste ni molili, ima li boljeg dana za početak od blagdana Uznesenja naše Gospe? Ako je krunica u vašim okolnostima prevelik izazov, možete izmoliti samo

4. slavno otajstvo koje razmatra upravo sadržaj blagdana Velike Gospe.

4. Večernja iz Časoslova

Još jedan lijep način da se naša obitelj sjedini sa sveopćom Crkvom jest liturgijska molitva Časoslova. Kao prijedlog sam odabrala upravo Večernju jer ona sadrži prekrasan Marijin hvalospjev „Veliča“. Možete je moliti na blagdan uvečer (2. Večernja blagdana) ili večer uoči blagdana kao pripremu za blagdan. Tada se moli 1. Večernja nadolazećeg blagdana.

Kreativne ideje s djecom koje približavaju blagdan Velike Gospe

U prvim stoljećima Crkve kada je puno naroda bilo ne- pismeno, kateheza se najlakše prenosila slikama – ikonama. Isto i dan danas radimo s djecom. Maleni posebno trebaju nekakav opipljiv, vizualan način da shvate sadržaj blagdana kojeg Crkva slavi. Evo nekoliko prilagođenih blagdanu Velike Gospe.

1. Gospini lampioni

Potrebno vam je: Staklenke

Boje za staklo / akrilne boje /permanentni markeri

Plava satenska traka

Žica ili konop

Predložak slike Uznesenja Blažene Djevice Marije ili nekog drugog prikaza Gospe

Ljepljiva traka

Male svijeće za lampione

Pripremite staklenke željene veličine tako što ćete detaljno ukloniti ostatke naljepnica i ljepila. Pomaže natapanje u vrućoj vodi. Dobro ih operite i osušite.

S unutrašnje strane nalijepite predložak Gospinog prikaza ljepljivom trakom. S vanjske strane prema predlošku precrtajte prikaz koristeći boje za staklo (idealno), akrilne boje ili permanente markere. Već ovisno o tome čime se vaša djeca bolje snalaze. Uklonite predložak i u lampion umetnite svjećicu. Možete odabrati plave ili bijele svjećice, mirisne ili neutralne, po želji.

Oko grla staklenke omotajte žicu ili konop kako biste dobili ručku za nošenje lampiona. Preko žice/konopa, po želji, možete zavezati mašnu od plave satenske trake kao ukras. I evo! Vaši lampioni su spremni! Možete ih koristiti i za druge Gospine blagdane ili obiteljsku molitvu krunice.

2. Cvijeće za Mariju Jako jednostavan, a lijep način poticanja ljubavi prema Blaženoj Djevici Mariji od malih nogu jest donošenje cvijeća Gospi. Koristi se od davnina, sasvim spontano. Možda upravo zato što je Marija naša majka, a svako će dijete pri pogledu na cvijet poželjeti ubrati ga i odnijeti svojoj majci. Čineći to isto i Gospi, učimo svoju djecu da je Marija njihova nebeska majka.

Ako imate u kući Gospin kip ili sliku, možete napraviti maleni oltarić na koji ćete pred Gospu donijeti cvijeće. Ovo je idealno napraviti dan uoči blagdana kao znak pripreme i iščekivanja. Samo tjedan dana nakon blagdana Velike Gospe, slavimo Mariju kao kraljicu Neba i zemlje. Tada možete Gospi dodati i krunu koju će djeca izraditi.

3. Neka djeca naprave svoj prikaz Uznesenja

Naišla sam na zanimljiv slovo M iznad kojeg ćete staviti šećerne ukrase u obliku zvjezdica.

2. Gospa na oblacima

Vrlo jednostavan i brz desert kojeg će svako dijete voljeti. Napravite običan kakao i rashladite ga. Na njega kao oblake našpricajte obilno šlaga. Dodajte slamku s Gospinim likom. Ispišite predložak Gospinog lika koji djeca mogu obojiti i zalijepiti na slamku.

Evo ga! Imate kakao koji prikazuje Uznesenje Blažene Djevice Marije! Još jedna prilika za razgovor o značenju blagdana Velike Gospe! Uz kakao možete poslužiti i keksiće u obliku oblaka.

3. Oblak-keksići gom koji predstavlja oblake na nebu, a prehrambenim bojama, gelovima ili šlagom u plavoj boji nacrtajte Marijin monogram. Možete ga potražiti na internetu ili jednostavno napisati ukrasno

Plastelin je omiljena i vrlo korisna dječja aktivnost. Ako to želite prebaciti u kuhinju, druženje može početi uz izradu keksića. Keksiće možete raditi i dan prije blagdana i već započeti razgovor o našoj Gospi i njezinom blagdanu koji iščekujemo. Odaberite recept za keksiće po želji, pripremite kalupiće u obliku oblaka i zabava može početi!

Neka je vama i vašim obiteljima blagoslovljen blagdan Velike Gospe!

PROSLAVA U ORGANIZACIJI OGRANKA HSP-a AUSTRALIJA OBILJEŽENA 28. OBLJETNICA 'OLUJE'