Športska terminologija
Riječi stranoga podrijetla u športskome novinarstvu Piše: DARIJA OMRČEN
Gledajući općenito, motivi su za uporabu riječi iz drugih jezika različiti. Uporaba riječi iz brojnih jezika u športskome je novinarstvu odraz globalnoga karaktera športa, ali i želje za pripadnošću svjetskome športskom miljeu u svim njegovim aspektima
H
rvatski jezik posuđuje riječi iz brojnih jezika. Uporaba je riječi tuđega podrijetla česta u mnogim područjima, pa tako i u športskome novinarstvu. Komentari koje pišu športski novinari odlikuju se jednostavnošću, ali i točnošću značenja riječi (Silić, 1997). Naime, s obzirom na to da športski novinar nastoji čitateljima prenijeti i stručnu informaciju, koristi se jezikom koji, s jedne strane, valja biti razumljiv, ali koji s druge strane mora kompetentno prenijeti poruku koja se šalje potencijalnim čitateljima. S obzirom na svoju prirodu, novinarstvo općenito traži i uporabu neutralnih, odnosno stilski neobilježenih, i uporabu ekspresivnih, odnosno stilski obilježenih jezičnih sredstava (Silić, 2006: 77). U njemu je uporaba žargona česta, kao i uporaba pojedinih riječi tuđega podrijetla. Za potrebe ovoga rada analiziran je skup odabranih novinskih tekstova sa športskih stranica dnevnih tiskovina Večernji list i Jutarnji list. Jezici iz kojih se najčešće posuđuju riječi i nazivi korišteni u hrvatskome športskom novinarstvu su engleski, njemački, francuski, španjolski i talijanski, ali i neki drugi, na primjer, češki i ruski. Riječi podrijetlom iz engleskoga jezika, dakle, dominiraju. Ne samo zbog činjenice da je engleski jezik najproduktivniji jezik davatelj, nego i zbog činjenice da “iz njega
potječe najveći dio nazivlja u različitim strukama” (Drljača, 2006: 67), broj je riječi podrijetlom iz engleskoga u kontekstu športa velik. Tako su brojni športski komentatori hrvatsku nogometnu vrstu, za vrijeme dok je njezin izbornik bio Slaven Bilić, nazivali Bilić Boysima (eng. boy; hrv. dječak), a u tenisu tek rijetki umjesto izvorno engleskoga naziva tie-break rabe službeni domaći, koji glasi odlučujuća igra. Što se riječi iz grčkoga jezika tiče, njihov je relativno veliki broj rezultat činjenice da šport u tzv. zapadnjačkoj civilizaciji ima korijene u grčkome sustavu nadmetanja. Stoga je grčko podrijetlo imenica poput maraton, stadion i olimpijac razumljivo. Stari su se Grci nadmetali za slavu ili novčanu nagradu, a grčka riječ koja je označavala nadmetanje, athlos, je riječ iz koje nastaje riječ atletika, kao i riječi atletičar/ atletičarka, atletski itd. Iz grčkoga dolaze i riječi ritam (npr. ritam trčanja), trofej, idol (npr. športski idol), ikona (npr. nogometna ikona) itd. Riječ maraton, prelazi iz općega jezika (grč. μαραθώυιος) u kojemu je bila ime doline (Maratonsko polje) u kojoj su 490. pr. Kr. u krvavome sukobu Atenjani pobijedili Perzijance, nakon čega je glasnik Fidipid trčao u Atenu (do koje su vodila dva puta – jedan dug 34,5 i drugi oko 40,8 kilometara), kako bi prenio vijesti o pobjedi, u stručnome se jeziku terminologizirala. 53 Olimp