Nastanak modernog športa: streljaštvo
P
rvo vatreno oružje konstruirano je u Kini, u 13. stoljeću, nakon što je u 9. stoljeću izumljen barut. Ne zna se pouzdano kako je barut došao u Europu, je li to bilo Putem svile ili invazijom Mongola u 13. stoljeću, ali relativno brzo nakon Kine vatreno oružje javlja se i u Europi. Krajem 13. stoljeća u Italiji se koriste mali prijenosni topovi, a u 14. stoljeću rani oblici vatrenog oružja koristili su se već u ratovima u Rusiji i Engleskoj, nakon čega se ubrzo šire po cijeloj Europi. Kako su ljudi oduvijek bili isti i međusobno se natjecali na svaki način, kako i gdje god je bilo moguće, odmjeravanje snaga u streljaštvu započelo je vrlo rano. Prvo streljačko udruženje u kojem se gađalo vatrenim oružjem (koje je zacijelo bilo rezultat dužeg prethodnog razdoblja neformalnog odmjeravanja snaga), osnovano je 1466. godine u švicarskom Luzernu. Udruženje je natjecanja u gađanju organiziralo nedjeljom i snabdijevalo natjecatelje prahom i olovom. Svaki strijelac je za gađanje koristio vlastito oružje, a gađali su drvene mete ukrašene raznim heraldičkim simbolima.Te mete, obilježene krugovima, bile su učvršćene i do 30 metra iznad zemlje, a najbolje plasirani strijelac osvajao je titulu „kralj strijelaca“. Kasnije se uvode drvene mete sa crno-bijelim poljem i krugovima, obično promjera oko jedan metar. Na natjecanju bi, čovjek koji je bio zadužen da bude pokazivač, pokazao pogodak nakon čega bi zakrpao metu drvenim čepom. Svaki pogodak, bilo gdje u metu, bio je, s obzirom na nesavršenost tadašnjeg oružja – uspjeh. Najveća udaljenost strijelca od mete iznosila je 100 metara, dok je u isto vrijeme meta za gađanje samostrelom, iz kojeg se gađalo znatno preciznije, postavljana na 130 metera i više. Natjecanja u gađanju samostrelom održavana su uglavnom zajedno sa natjecanjima u gađanju vatrenim oružjem (a i danas su u većini država, pa i kod nas, u sastavu streljačkih saveza). Inače, samostrel je, zbog svoje ubojitosti, u prošlosti dugo smatran podmuklim i neviteškim oružjem koje je izjednačavano s razbojnicima i koljačima, pa ga je čak i Crkva izopćila na Drugom lateranskom saboru 1139. godine i smio se upotrebljavati samo protiv nevjernika. Natjecanja u gađanju vatrenim oružjem postaju s vremenom popularna
Streljački šport kroz stoljeća Piše: ANA POPOVČIĆ
Kako su ljudi oduvijek bili isti i međusobno se natjecali na svaki način, kako god i gdje god to bilo moguće, odmjeravanje snaga u streljaštvu započelo je vrlo rano... i izvan Švicarske, pa su tako 1504. godine na čuvenom gađanju u Zürichu sudjelovali i strijelci iz Innsbrucka i Frankfurta. Tom prilikom je 460 strijelaca gađalo samostrelom, a 236 puškom na kolo poznatijom pod imenom - arkebuza. S razvojem i daljnjim usavršavanjem vatrenog oružja povećavao se i njegov domet i preciznost. U 16. stoljeću organiziraju se natjecanja na kojima su mete postavljene na udaljenosti 250 do 280 koraka od strijelca. U gradovima su uređivane streljane, pa na primjer Prag ima u to vrijeme čak nekoliko streljana koje su služile za vježbanje i natjecanja. Mnogi njemački muzeji u svojim zbirkama imaju oslikane drvene mete (najstarije datiraju u sredinu 16. stoljeća) koje su bile izrađene posebno za vjenčanja. Običaj je bio da gosti gađaju u metu koja nakon vjenčanja ostaje domaćinu za uspomenu na taj dan. U to vrijeme gađanje vatrenim oružjem u
metu postalo je omiljena zabava i razonoda u većem dijelu Europe, a posebno u germanskim zemljama. Početkom 17. stoljeća u Salzburgu je sagrađena jedna od najbolje konstruiranih i opremljenih streljana onoga vremena. Bila je duga oko 230 metara, oko 137 metara široka, sa šest meta i nadstrešnicama za strijelce, a grudobran je bio izveden kao zid visine pet metara. U Rusiji streljaštvo ima dugu i bogatu tradiciju koja je kasnije rezultirala i brojnim olimpijskim medaljama. U 19. stoljeću formiraju se mnoga streljačka udruženja i klubovi za časnike, amatere i građanstvo, najviše u Sankt Peterburgu, a sve je započelo 1737. godine kada je carica Ana napravila streljanu na svom dvoru. Mete u koje se pucalo bile su žive ptice, a najprecizniji strijelci dobivali su pehare obložene zlatom i dijamantima. Ubrzo su carski turniri u streljaštvu postali tradicija... Mučenje životinja u cilju zanimljivijih streljačkih meta nije bilo samo ruska specijalnost. U Sjedinjenim Američkim Državama pucanje iz vatrenog oružja bilo je način života. Doslovno je svako naselje za vikende i praznike organiziralo natjecanje u pucanju, a često bi takvim događajima prisustvovalo stoti43 Olimp