Olimpijske legende: Kornelija Kvesić
U
doba kad nije bilo interneta, kad nije bilo live streamova s najbanalnijih i najbizarnijih športskih nadmetanja, šport je bio aktivnost kojom su se ljudi doista bavili. Djeca, bilo da se radilo o dječacima ili djevojčicama, ako su se isticala po fizičkim predispozicijama, nisu mogla proći nezamijećena. Jednostavno im je bio suđen ulazak u šport. Nerijetko se tako događalo da se oko djece vode prave borbe, pogotovo ako su stršala u visinu. Takva su djeca u prvom redu bila zanimljiva košarkašima, odbojkašima i atletskim trenerima. Ni športska priča Kornelije Kvesić, članice najbolje košarkaške generacije s prostora bivše Jugoslavije, nije ništa drugačija. - U petom razredu me je tadašnji trener Faba na ulici prepoznao kao visoko dijete i pozvao me da dođem na trening košarke. Bili su jako uporni, odmah su došli kući i roditeljima prezentirali klub te molili da me puste na treninge. S obzirom na to da sam stanovala daleko od dvorane, obećali su čak roditeljima da će mi organizirati prijevoz. Kornelijina ljubav prema košarci brzo se rasplamsala, a nakon samo dvije godine sustavnog rada postala je jedna od najboljih mladih igračica u klubu. Tako je počeo put kojim je stasita Brođanka iz KK "Rade Končar" došla do srebrne olimpijske medalje i naslova svjetskih doprvakinja... Danas takve priče u Hrvatskoj gotovo da nisu moguće. Nižerazredni
Od Broda do Seula košarkaši klubovi jedva preživljavaju, a talente nema tko zamijetiti ako ih roditelji ne dovedu u dvoranu. Košarka je krajem 70-ih i početkom 80-ih godina prošlog stoljeća bila u punom zamahu. Težište je bilo na muškoj košarci, ali su i košarkašice, pogotovo u manjim sredinama, punile dvorane. O Kornelijinom talentu se glas brzo proširio. - Već u drugom razredu srednje škole htjeli su me dovesti brojni klubovi diljem bivše Jugoslavije. Međutim, odluka roditelja i mog tadašnjeg kluba bila je da završim srednju školu u Slavonskom Brodu. To se pokazalo dobrom odlukom, jer je klub napredovao i moj razvoj je bio sve bolji. S 21 godinom i reputacijom najbolje mlade igračice u bivšoj Jugoslaviji, Kornelija je mogla birati kamo će otići, a sarajevska Bosna je imala skrivenog aduta. Možda i nisu znali da je Mirza Delibašić Kornelijin košarkaški uzor i možda su slučajno baš njega poslali u Slavonski Brod u dom Kvesićevih...
- U KK Bosnu sam 1984. godine otišla ponajviše zbog Mirze Delibašića, kojeg sam obožavala. Kad je on došao u kuću mojih roditelja razgovarati oko moga prelaska u Bosnu, doslovno sam pala s nogu. Čim sam ga vidjela, odlučila sam prijeći u Bosnu. U Sarajevu se zadržala tek jednu sezonu i potom odlučila otići u jedan od najkošarkaškijih gradova - u Šibenik. No, transfer u Elemes nije prošao glatko. - Morala sam pauzirati godinu dana, jer sam imala ugovor sa sarajevskom Bosnom, a nisu mi htjeli dati ispisnicu. Tako sam u Šibeniku samo trenirala i igrala prijateljske utakmice, ali ogromna volja i želja za igrom bila mi je motivacija. Bilo je teško gledati svaku utakmicu s tribina, a nisam mogla pomoći svojim suigračicama. Odlazak u Bosnu ipak je u jednom segmentu bio odskočna daska za Kornelijinu karijeru. S dolaskom u Sarajevo otvorila su joj se vrata reprezentacije.
Slijeva na desno: Mara Lakić, Žana Lelas, Kornelija Kvesić, Vesna Bajkuša i Danira Nakić (OI u Seulu 1988.) Olimp 18