Nastanak modernog športa: skokovi u vodu
Iskonska ljepota
skakanja iše A A
Skokovi u vodu danas su jedan od najatraktivnijih i najgledanijih događaja na Olimpijskim igrama
rika skakača i
V
stoljeće pr Kr
oda je prirodno igralište na isti način kao travnata ledina i nema nikakve sumnje da su ljudi kroz povijest uživali u skokovima u vodu još puno prije negoli su nastala prva natjecanja. Skakanje u vodu sa stijene, mosta ili bilo kakvog drugog adekvatnog odrazišta izaziva u svima nama ono iskonsko veselje povezano sa užitkom igre, letenja, slobode, prepuštanja... Najstariji slikovni prikaz skakača u vodu datira još u 5. stoljeće pr. Kr. Nalazi se na jugu Italije, na nadgrobnom spomeniku i prikazuje mladića koji sa pristojne visine vrlo elegantno skače na glavu u valovitu površinu. Prvi pak pisani podaci o skokovima u vodu potječu iz srednjeg vijeka - prvi udžbenik o plivanju Colymbetes, sive
Olimp 50
de arte natandi, koji je 1538. napisao Nijemac Nicolaus Wynmann, sadrži i opise skokova u vodu koji su izvođeni s mostova u švicarskom Baselu i njemačkom Konstanzu. Wynmann je inače napisao svoju knjigu s namjerom da pomogne onima koji se utapaju... Otprilike u isto vrijeme datiraju i zanimljivi zapisi o skokovima u vodu znatno bliži našim krajevima. Radi se o skokovima sa Starog mosta nad rijekom Neretvom u Mostaru, koji su započeli odmah nakon što je most sagrađen (između 1557. i 1566.) Godine 1664. turski putopisac Evlija Čelebija, koji je te godine posjetio Mostar, napisao je: „Otkako je sazidan ovaj visoki most, otada ovamo dolaze neki veziri, prvaci i visoki dostojan-
stvenici da ga vide. I sjedeći u pomenutom čardaku, oni promatraju kako mnoga smiona djeca šehera (djeca iz grada, varoši, op.a.) stoje spremna na ivici mosta i kad se zatrče i skoče s mosta, padaju dolje u rijeku i lete u zraku kao ptice, praveći svaki od njih neku posebnu vrstu akrobacije. Jedni skaču strmoglav, drugi sjedeći ala-