Znanost i šport
P
rva razina zdravlja na neki je način rezervirana za one koji se zdravo hrane, redovito prakticiraju tjelovježbu, kontroliraju svoje zdravlje kod liječnika, izbjegavaju stres, dovoljno spavaju. Put prema drugoj razini zdravlja najčešće je vezan uz sposobnost shvaćanja i prevladavanja štetnih dubinskih emocija poput straha, ljutnje, tuge, odnosno, njihovih izvedenica poput ljubomore, žalosti, potištenosti, osamljenosti, panike, tjeskobe, srama, krivnje... Međutim, unatoč disciplini zdravog življenja, fanatičnom pridržavanju čarobnih dijeta i svemogućih lijekova, redovitom odzivu na preventivne liječničke preglede, ponekad se briga o zdravlju pretvara u strah od bolesti, odnosno, umjesto zdravlja u fokus dolazi - bolest. Slično je i s takozvanom drugom razinom zdravlja. Put oslobađanja od štetnih dubinskih emocija najčešće završava njihovim potiskivanjem i čarobnim osmijehom lažnog zadovoljstva. Nerijetko se javlja i situacija u kojoj ljudi s izraženom potrebom za kontrolom drugih (poslovno, društveno, emocionalno), a koji zbog nekog razloga tu kontrolu ne mogu ostvariti uz pomoć financijskih sredstava, športskog auta, visokog društvenog položaja i tomu slično, kreću u „rad na sebi“ kako bi istu tu kontrolu u nedostatku novca ostvarili sa zadivljujućim spiritualnim pričama, metafizičkim iskustvima, spoznajama, duhovnim obnovama i sl. Među njima su brojna poznata lica iz svih segmenta društva, od športaša do političara, a koliko su se oni uspjeli osloboditi negativnih emocija vidi se već po prvim njihovim reakcijama kad naiđu na neistomišljenika.
svojom životnom misijom, ili, rečeno kroz prizmu psihologije - za one kod kojih je zadovoljena prirođena čovjekova težnja za osobnim rastom i razvojem, potreba za autonomijom i samoaktualizacijom.
Stoga je shvatljiva zbunjenost današnjeg čovjeka koji je s jedne strane svjestan da nikad u povijesti nije bilo više korisnih informacija o tome kako sačuvati zdravlje, zdravo se hraniti i razmišljati, lijepo izgledati, kako ostaviti dobar dojam na budućeg poslodavca, potencijalnog glasača ili mogućeg partnera u emocionalnoj vezi, dok s druge strane uviđa sve veće nezadovoljstvo među ljudima, međusobnu agresiju i sve veći broj kojekakvih fizičkih i mentalnih bolesti. Jedan dio odgovora vjerojatno leži i u nečemu što možemo nazvati trećom razinom zdravlja. Po analogiji prethodne dvije razine, treća razina zdravlja predviđena je za one koji žive u skladu sa
skim trenerima, nastavnicima u školi, rukovoditeljima tvrtki ili slično, najbolji rezultati stvaraju se u okruženjima koji podupiru čovjekovu autonomiju, dakle okruženjima koje ohrabruju ljude u postavljanju visokih i realnih ciljeva, usmjeravaju ih da biraju vlastiti način rješavanja problema, da ostvaruju vlastite interese i vrijednosti. Takva okruženja kod ljudi podupiru znatiželju i interes. Suprotnost okruženju koje podupire autonomiju je kontrolirajuće okruženje. Takvo okruženje stvara pritisak priklanjanju načinu mišljenja, osjećaja i ponašanja koji su prethodno izvana određeni i propisani. Sudeći po izvanrednim športskim
Olimp 46
Radi se o kretanju prema konstruktivnom ispunjenju vlastitih prirođenih mogućnosti, o procesu u kojemu iza sebe ostavljamo strašljivost, obrambene procjene i ovisnost o drugima. Drugim riječima, radi se o prepoznavanju vlastitih potencijala, osjećaju da je ono što radimo u skladu s našim vlastitim izborom, da radimo ono za što smo predodređeni na jedinstven, originalan i neponovljiv način. Neovisno o tome radi li se o šport-
rezultatima koje hrvatski športaši postižu na najvećim međunarodnim natjecanjima, na jedinstveni stil rukovođenja treningom koje provode naši športski treneri, sudeći po brojnim ispričanim i neispričanim pričama sa športskih borilišta u kojima su naši športaši zajedno sa svojim trenerima uvijek pronašli „ono nešto“, čini se da naši treneri znaju u športašima prepoznati ono najdublje, najskrivenije, a opet najmoćnije, onu presudnu nijansu koja razlikuje šampione od onih koji to nisu. U Hrvatskoj se, dakle, itekako njeguje autonomni stil rukovođenja športskim treningom. Jedinstveni stil izražavanja naših športaša, neovisno radi li se o emotivnom plakanju, bacanju reketa
reća
ra ina dravlja iše
S A
E
AK
Radi se o prepoznavanju vlastitih potencijala, osjećaju da je ono što radimo u skladu s našim vlastitim izborom, da radimo ono za što smo predodređeni na jedinstven, originalan i neponovljiv način ili jedinstvenom pobjedničkom plesu, dokaz je da su treneri u velikoj mjeri poštivali interese i preferencije športaša, njihovu autonomiju, da je osnovna energija športaševog stvaralaštva bila osjećaj da rade ono što vole najviše na svijetu, ono u čemu su najbolji i na način koji je svojstven samo njima. Treneri koji su koristili kontrolirajući stil rukovođenja treningom, športašima su priopćavali što moraju misliti, osjećati i napraviti, koji su koristili verbalni pritisak kako bi usmjerili športaša na određenu vrstu ponašanja, donekle su uspjeli postići jednu razinu športskog rezultata, ali nerijetko, takvi su športaši nakon završetka kadetske ili juniorske dobi najčešće odustajali od športa, a