Žene i šport
Športska tijela
časno mjesto, u sredini između prvoga predsjednika države Tuđmana i prvoga predsjednika HOO-a Vrdoljaka. Kavaliri nisu imali težak posao jer - izuzmemo li hotelsko osoblje - „naša Sanda“ bila je jedina žena u Smaragdnoj dvorani. Ako nas pri tome ne vara gimnazijsko sjećanje na postotni račun, to bi trebalo iznositi negdje oko 3% udjela žena u prvome sastavu skupštine nacionalnog olimpijskog odbora.
siromašna ženama
P
red nama je „godina jubileja“, kako se govorilo u vrijeme dok je još jezik agitpropa vladao našim medijima, i ne samo medijima. Naime hrvatski šport obilježit će „četvrtastu“ obljetnicu Hrvatskog olimpijskog odbora, simboličko sjećanje na 1991. godinu, godinu istodobno daleku i tako blisku, u kojoj se izdogađalo toliko toga (a najviše, rekli bismo, nerafinirane povijesti) da će povjesničari i drugi kroničari još dugo iz toga razdoblja crpsti materijal za svoje teze i antiteze. U našem športu bio je to nastavak secesije u odnosu na jugoslavensku državu, nastavak procesa koji je formalno otvoren svibanjskim referendumom te godine, a potom i Deklaracijom o samostalnosti koju je Sabor donio 25. lipnja 1991. Tih mjeseci mnogi su športski savezi proglašavali svoju samostalnost u odnosu na savezna jugoslavenska športska tijela, a bilo je i športova bez jugoslavenske pretpovijesti koji su tek u Hrvatskoj dobili svoje krovne udruge. Sve je dakako vodilo ključnom događaju - osnutku Hrvatskog olimpijskog odbora - činu koji je u proteklih stotinu godina nekoliko puta bio na dnevnom redu hrvatskih državotvornih fantazija, da bi svaki put bio prokockan, nekad tuđom silom, a nekad - valja Olimp 50
priznati - i vlastitim krivo odigranim kartama. Dakle, toga rujanskoga prijepodneva u Smaragdnoj dvorani zagrebačkog hotela Esplanade među trideset i dvoje članova osnivačke skupštine - a govorimo redom o istaknutim sportskim radnicima, od kojih su mnogi veoma uspješni i u nizu izvansportskih područja - bila je i klizačica Sanda Dubravčić Šimunjak, nositeljica europskog srebra, jedina Hrvatica koja je imala čast upaliti olimpijski plamen. Izvan športa Sanda Dubravčić Šimunjak je liječnica (a i buduća finalistica Plesa sa zvijezdama). Kod poziranja Radiši Mladenoviću za povijesnu fotografiju, njoj su kolege dale poPiše: RATKO CVETNIĆ
U Skupštini HOO-a nalazi se svega 9 posto zastupnica, prilično daleko od Preporuke tog istog HOO-a izdane prije nekoliko godina, kojom se podupire lijepi cilj da u „godini jubileja“ udio podzastupljenoga spola u tijelima športskih udruga bude 40%.
U to isto vrijeme, kilometar-dva sjevernije, u gornjogradskoj sabornici, postotci nisu mnogo izdašniji: prvi saziv Hrvatskoga sabora imao je tek 3,8 % žena. No, treba reći - bio je to prvi saziv, svud naokolo slutilo je na rat, raspad komunističkog bloka sam po sebi suspendirao je mnoga lijepa nastojanja jer su se događaji ubrzavali takvim tempom da je narastajuća neizvjesnost svuda oko sebe širila miris izvanrednog stanja. Ali, dopustimo si danas - ohrabreni warm-up raspoloženjem koje se već pomalo zakuhava po našim športskim savezima, vodeći nas prema središnjoj proslavi koja će se održati krajem ovog olimpijskog ljeta - dopustimo si, dakle, jednu elipsu i preskočimo do aktualnih postotaka; i onih saborskih i onih vezanih za skupštinu HOO-a. Pogledamo li odnosne podatke s mrežnih stranica HOO-a (www.hoo. hr) i Sabora (www.sabor.hr), uz nekoliko mjerodavnih zapažanja Gordane Borko (Komisija HOO-a za ravnopravnost spolova u športu), koja se već godinama bavi tom problematikom, lako možemo napraviti usporedbu. U aktualnom, šestom sazivu Hrvatskog sabora, nalazi se 25 posto zastupnica (kako se navodi na internetskoj stranici Sabora - „Za