Znanost i šport
Šport U
smjerimo li pozornost na trenutačno stanje u društvu, primijetit ćemo čitav niz vrlo dinamičnih aktivnosti, mnoštvo interesa, karakterističnih tipova ljudi. Međutim, gledajući kroz prizmu duljeg vremenskog razdoblja, primjerice dvadesetak ili više godina, ta nas dinamika podsjeća na kazališnu predstavu koja se svakih nekoliko godina ponavlja s istim scenarijem, ali s različitim glumcima. U glavnoj ulozi su ljudi od akcije, dakle oni koji ukazuju na tuđe propuste, nude nova i kvalitetnija rješenja, oni s vizijom napretka. Također, u glavnoj ulozi su i oni koji su se našli na udaru tih kritika, dakle oni koji kroz identitet žrtve nastoje ojačati svoj poljuljani status. U sporednoj ulozi je javnost koja sva ta događanja prati trošeći enormnu količinu vremena i emocionalne energije da shvati što
i
M
Trebaju li negdašnji športaši rukovoditi sustavom športa? Mnoštvo je različitih diskusija na tu temu, a mišljenja su podijeljena... Olimp 46
športašima?
se zapravo događa. Emocije publike se rasplamsaju, potom opet splasnu, glumci se povuku s pozornice, a život, onako jednostavan i običan, nastavi teći svojim tokom... Mnoštvo takvih predstava vezano je za temu športa. Od onih je li ispravno sport ili šport, do onih vezanih za strategije športa, zakone o športu, kategorizacije športova, športaša i sl. Svakako, jedna od zanimljivijih tema glasi: Trebaju li športaši rukovoditi sustavom športa? Mnoštvo je različitih diskusija na tu temu. Jedni smatraju da sustavom športa mogu rukovoditi jedino športaši, iz razloga što oni šport razumiju, prošli su sve faze kao športaši, neki čak i kao treneri. Drugi smatraju da bavljenje športom i upravljanje športskim sustavom nema previše dodirnih točaka, povlačeći analogiju vrhunskog športaša s pilotom putničkog zrakoplova, primjerice Boeinga 747. Tom bi pilotu, unatoč vještini preciznog polijetanja, upravljanja ili slijetanja, malo tko dopustio da radi složene zahvate na motoru ili elektroničkim sklopovima tog istog zrakoplova. Naravno, zagovornici jedne i druge tvrdnje ističu kako postoje izuzetci. Oni koji tvrde da športom mogu rukovoditi jedino športaši, slažu se s tim da postoje brojni slučajevi u kojima se vrhunski športaši nisu dokazali kao vrhunski treneri, a još manje kao športski dužnosnici. Zagovornici druge teorije smatraju pak da vrhunski piloti mogu biti i dobri aviomehaničari nakon što završe adekvatnu školu i steknu potrebnu razinu stručne kvalifikacije... Koja su to specifična znanja i vještine kojima trebaju vladati oni koji upravljaju športskim sustavima i koje su osobine ličnosti koje ti ljudi moraju imati kako bi “preživjeli” u izrazito kompetitivnom i - izvan športa - rijetko viđenom okruženju? Tema je itekako zanimljiva za da-
našnje športaše koji žele svoju karijeru nastaviti kao dužnosnici u športu, ali i za one koji možda nisu športaši, ali žele raditi u športskim administracijama i putem športa utjecati na zdravstvene, kulturne, obrazovne, moralne i druge aspekte društva. Za početak, zanimljivo bi bilo usporediti specifični vanjski i unutarnji milje u kojem boravi športaš, odnosno rukovoditelj športskim sustavom. Uspješnom športašu koji osvaja medalje na velikim natjecanjima, u fokusu pažnje nije, primjerice, kako će se osjećati njegov protivnik ili protivnička momčad nakon što izgubi. On je usmjeren prema pobjedi i ne troši nepotrebno energiju na razmišljanje o tome je li njegov protivnik prihvatio poraz. Zvuči vrlo logično. Međutim, uspješni rukovoditelji športskim sustavom itekako moraju prilikom donošenja odluka voditi brigu o osjećajima onih koji se ne slažu s tom odlukom. Prozivanje i napad na športsku administraciju od bivših športskih zvijezda, danas predstavnika saveza ili klubova, čija očekivanja, nerijetko sasvim nerealna, nisu do kraja ispunjena, jedna je od omiljenih poslastica za medije. Nadalje, kad je već riječ o psihološkom profilu jednih i drugih, oni koji rukovode športskim sustavom, da bi bili uspješni moraju se boriti za proračunska, sponzorska i druga sredstva, u cilju osiguravanja pristojnog standarda športaša. S druge strane, športaš se ne treba boriti za financijsku likvidnost drugih, već mora vlastite snage usmjeriti kako bi sebi osigurao potrebna financijska sredstva. Borba za športski rezultat i borba u polju športske administracije razlikuju se po mnogo čemu, kao i “umijeće ratovanja” u športu, odnosno u športskoj administraciji. Transformacija nekih modela ponašanja, promjena načina razmišljanja i skretanje točke oslonca s vlastitog ja na potrebe drugih, osnovne su