Olimp 96.

OLIMP

XVIII. LJETNI EYOF SKOPLJE 2025.

10 hrvatskih medalja

BRONCE NA SP-u

Veočić (boks)

Karlo Kodrić (hrvanje)

NOVA TOYOTA COROLLA CROSS

U SALONIMA DO 10 GODINA JAMSTVA

Prosječna potrošnja goriva modela Corolla Cross Hybrid u mešovitoj vožnji od 5,0 do 5,4 l/100km, emisije CO2 od 114 do 122 g/km. Do 10 godina jamstva uz Toyota Relax: 3 godine tvorničkog jamstva + do 7 godina ili 200.000 km (što prije nastupi) dodatnog jamstva koje se aktivira obavljanjem redovitih servisa kod ovlaštenog Toyota partnera prema uputi proizvođača. Za detalje vezane uz Toyota Relax, posjetite www.toyota.hr ili kontaktirajte ovlaštenog Toyota partnera. Slika je simbolična.

IMPRESSUM

ZA NAKLADNIKA

Siniša Krajač

Hrvatski olimpijski odbor

Odranska 1/1 10 000 Zagreb

GLAVNA UREDNICA

Ninna Lara Vidaković

UREDNIŠTVO

Vinko Knežević, Ana Popovčić, Jura Ozmec, Danira Bilić, Saša Ceraj, Jurica Gizdić, Marija Leskovec

PRODUKCIJA

M 14 d.o.o (Jet-set magazin)

Velimira Kljaića 4 10 000 Zagreb

TISAK

Grafički zavod Hrvatske Mičevečka ul. 7 10000 Zagreb

NAKLADA

3200 primjeraka

Naslovnica

Foto: HOO, CROPIX/ DAMIR KRAJAČ

Montaža: Tomislav Vranić

Olimp je časopis Hrvatskog olimpijskog odbora.

www.hoo.hr

e-mail: hoo@hoo.hr

str. 4

BRONCE NA SP-u

Veočić (boks) i Kodrić (hrvanje) za povijesni uspjeh

MENTALNI TRIKOVI

Vizualiziraj kao olimpijac

str. 18

str. 22

XVIII. LJETNI EYOF SKOPLJE 2025. 10 hrvatskih medalja

Zrinka Ljutić predvodi naša skijaška nadanja str. 28

UOČI SKIJAŠKE SEZONE

str. 32

HOO DODIJELIO NAGRADU „DRAŽEN PETROVIĆ”

Pojedinačni laureati

Magdalena Matić i Josip Tafra

PLIVANJE

Nove generacije bude nadu u kraj plivačkog posta

str. 42 SPORT & MODA

Kako je sport podizao adrenalin modi

str. 36

str. 50

OLIMPIJSKE LEGENDE

Branko Miljuš

Hrvatska medalja

na SP-u nakon godina 20boksacka

Brođanin Gabrijel Veočić u Liverpoolu je samo potvrdio svoju vrijednost.

Brončanom medaljom napokon je prekinuo dva desetljeća dug hrvatski post na svjetskim prvenstvima

Piše: DANIJEL STAREŠINČIĆ Foto: HOO, Hrvatski boksački savez

G abi, Gabi, Gabi! – orilo se dvoranom u Liverpoolu. Hrvatska se vratila na boksačku kartu svijeta, a zasluge za to idu „Kobri iz Broda“, 24-godišnjem Gabrijelu Veočiću.

Aktualni europski prvak stigao je u grad Beatlesa u tišini, ali taj mir zapravo je bio najava oluje u ringu.

Nakon što je u prva dva meča svladao Noela Pacheca (Dominikanska Republika) i Ruddyja Gonzalesa (SAD), uslijedio je četvrtfinalni sudar s Williamom Čolovom u kojem Bugarin nije imao šanse.

Slavonac je dominirao i jednoglasnom sudačkom odlukom protutnjao u polufinale osiguravši broncu u kategoriji do 80 kilograma, prvu medalju za Hrvatsku na jednom SP-u poslije čak 20 godina. Da, puna smo dva desetljeća čekali na ovaj novi trenutak ponosa i sreće kad je riječ o boksu na svjetskim prvenstvima.

- Nikad u karijeri nisam bio spremniji, nikad se nisam bolje pripremio za neko natjecanje, pa čak ni za prošlogodišnje OI u Parizu - kazao je Veočić te tako potvrdio da u njegovim uspjesima nema nikakve slučajnosti i da je ovo odličje plod velikog rada, odricanja i spartanskih uvjeta te savršene suradnje s ocem i izbornikom Perom, trenerima u kutu Matejem Matkovićem i Mariom Preskarom, kao i cijelim stručnim stožerom.

TREĆA MEDALJA POD HRVATSKOM ZASTAVOM

Polufinale je bilo zapravo „finale prije finala“, a slavio je Uzbekistanac Javokhir Ummataliev koji se na kraju i okitio titulom svjetskog prvaka. Ne sumnjamo da će se ova dva boksača u budućnosti iznova susresti u borbi za medalju na nekom drugom velikom natjecanju, možda i na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 2028. S drugačijim ishodom, nadamo se...

Gabi je brzo prebolio polufinalni poraz: - Jesam, da, da... Medalja je tu, a to je ono najbitnije. Utjeha mi je i da u tom polufinalu nije bila neka velika razlika između njega i mene. Presretan sam što sam baš ja boksač koji nakon 20 godina donosi svjetsku

medalju u Hrvatsku - rekao je.

Njegov Slavonski Brod slavi, Hrvatska slavi – ostat će zapisano kako je ovo treća medalja za Hrvatsku od samostalnosti: uz Marka Šivoliju-Jelicu (srebro, 2005.) i Filipa Palića (bronca, 2001.)

Uz njih, još su se tri velikana našeg boksa penjala na postolje na nekom SP, ali pod zastavom Jugoslavije - Mate Parlov (zlato, 1974.), Pero Tadić (bronca, 1982.) i Damir Škaro (bronca, 1986.).

SAN JE OLIMPIJSKO ZLATO

Što se tiče Gabija, on sigurno još nije rekao zadnju riječ, ono najbolje, vjerujemo, tek dolazi. A na tom putu kolekcija trofeja je sve bogatija, jer uz svjetsko postolje iz Liverpoola, dvostruki je prvak Europe (U-23 i seniorski), srebrni na Europskim igrama u Krakovu 2023., a tu su i brojne europske medalje u mlađim dobnim skupinama. No, njegov glavni cilj već se godinama zna, Veočić ga uopće ne skriva: - Uvijek govorim jedno te isto: moj san je osvojiti olimpijsko zlato!

ZANIMA ME ZLATO. NE MOŽEŠ

BITI BOKSAČ S POBJEDNIČKIM

STAVOM AKO KAŽEŠ DA IDEŠ

PO MEDALJU. VJERUJEM DA ĆU

SE PLASIRATI U LA, A ONDA ĆU

SE PRIPREMATI ZA ODLAZAK

DO KRAJA, DO OLIMPIJSKOG

ZLATA! - REKAO JE VEOČIĆ

NA KONFERENCIJI ZA MEDIJE

ODRŽANOJ U HRVATSKOM

OLIMPIJSKOM ODBORU

Bronca za modernog doba

gladijatora

Zagrebačka Arena ugostila je u rujnu gladijatore modernog doba – najbolje hrvače svijeta, a Karlo Kodrić (24) izazvao je erupciju oduševljenja osvajanjem brončanog odličja, tek četvrtog u povijesti

svjetskih prvenstava za Hrvatsku, a na koje smo čekali 11 godina. I dočekali!

Piše: DANIJEL STAREŠINČIĆ

Foto: CROPIX/ DAMIR KRAJAČ

Siščanin je do postolja u kategoriji do 82 kilograma grčko-rimskim stilom stigao pobjedama protiv Kirgiza Behzata Orunkula i Moldavca Mihaila Bradua, u polufinalu nije išlo preko Iranca Gholamreze Javada Farokhisenjanija, ali zato u meču za treće mjesto nije bilo nikakvih dvojbi. Član HK Petrinja od prvih sekundi krenuo je agresivno i srčano, Švicarcu Ramonu Raineru Betschartu nije dao predaha. Stiskao ga je, išao do krajnjih granica i takvim pristupom dominirao cijelo vrijeme. Nije ga omela ni krv, ozljeda arkade. Čistih 5-0 za veliko slavlje i ovacije s tribina s kojih se skandiralo Karlovo ime. Sjajna potpora za koju se 24-godišnji hrvač odužio medaljom koja ga je tako svrstala među druge hrvatske velikane ovoga sporta – braću Žugaj, jer Nenad je bio brončani u Moskvi 2010., a Neven brončani u Istanbulu 2011. te srebrni u Taškentu 2014. Od sada se tri Hrvata mogu pohvaliti seniorskim odličjem sa SP-a.

ZNOJ I SUZE UOČI

MEČA GODINE

- Prelijep je osjećaj osvojiti medalju u svojoj državi pred svojim ljudima. Tu su me došli podržati moji Petrinjci iz kluba, moji Siščani odakle sam rodom. Presretan sam! - rekao je Kodrić. Puno je znoja i suza prolio da bi došao do ovoga trenutka, nije pokleknuo na zadnjoj prepreci iako je bilo problema uoči, za njega, meča godine.

- Rezultatski izgleda lagano, ali nije bilo. Prije ove borbe sam bio strgan od dana prije, od vrata, leđa, lože. - rekao je. No to je Karlo, borac koji ide do kraja, preko maksimuma! Prije šest godina okitio se broncom na juniorskom Europskom prvenstvu, a 2022. stavio je oko vrata srebro na SP-u do 23 godine. Došla je sada i ta velika medalja u seniorskoj konkurenciji, a uvjereni smo kako ono najbolje tek slijedi.

- Medalju posvećujem supruzi Ines koja je bila na tribinama, ocu koji je tu na zemlji, majci na nebu. Ma svima, klubu, mojim trenerima, reprezentaciji koja je ovo odličje čekala 11

PRELIJEP JE OSJEĆAJ OSVOJITI MEDALJU U SVOJOJ DRŽAVI PRED SVOJIM LJUDIMA. TU SU

ME DOŠLI PODRŽATI MOJI PETRINJCI IZ KLUBA, MOJI SIŠČANI ODAKLE SAM RODOM. PRESRETAN

SAM! MEDALJU POSVEĆUJEM SUPRUZI INES

KOJA JE BILA NA TRIBINAMA, OCU KOJI JE TU NA ZEMLJI, MAJCI NA NEBU. MA SVIMA, KLUBU, MOJIM TRENERIMA, REPREZENTACIJI KOJA JE

OVO ODLIČJE ČEKALA 11 GODINA. SVI KOJI

MOGU UŽIVATI U NJOJ NEKA UŽIVAJU I NJIMA TO I POSVEĆUJEM - BIO JE EMOTIVAN KARLO.

godina. Svi koji mogu uživati u njoj neka uživaju i njima to i posvećujem - poručio je.

I tako Karlo Veliki ispisuje nove lijepe stranice knjige hrvatskog hrvanja, a taj skromni, obiteljski čovjek i dalje čvrsto stoji na zemlji, ne gleda predaleko u budućnost nego ide korak po korak, trening po trening, meč po meč, u lovu nasportsku besmrtnost.

PRVO

SVJETSKA BRONCA, A ZATIM I SVJETSKO SREBRO!

Ukolovozu je Port Saint Louis du Rhone u Francuskoj bio domaćin SP-a na veliku ribu. Naša reprezentacija je bila sjajna okitivši se svjetskom broncom. Bravo za Gordona i Bepu Svalinu, Borislava Taraša i

Vinka Marušića

U rujnu je osvojeno još jedno odličje ribolovaca i to s jezera Modrac u BiH. Reprezentacija se u disciplini lov ribe udicom na plovak okitila svjetskim srebrom.

JAHAČICA LEA DJELMIĆ

OSVOJILA POVIJESNO

SENIORSKO ZLATO

Na Balkanskom prvenstvu u preponskom jahanju u Beogradu hrvatska je reprezentacija osvojila čak četiri medalje. Lea Djelmić je na grlu Dukat postala balkanska prvakinja što je prvo hrvatsko seniorsko zlato u ovoj olimpijskoj disciplini od osamostaljenja. Patricia Kardum je s grlom Chicago VS bila zlatna u konkurenciji amazonki, dok je Indi Šimleša s grlom Quinte stigla do bronce u juniorskoj kategoriji. Seniorska ekipa u sastavu Ante Šimleša, Andrija Hrgović, Lea Djelmić i Josipa Koletić okitila se srebrom.

plivanje ribolov

JANA PAVALIĆ POTVRDILA

Jana Pavalić osvojila je u kolovozu broncu na 50 m slobodno na juniorskom Svjetskom prvenstvu u rumunjskom Otopeniju te je tako potvrdila da je velika nada hrvatskog plivanja. Za Janu je ovo ukupno šesta medalja sa svjetskih i europskih prvenstava u juniorskoj konkurenciji.

preponsko jahanje

Piše: DANIJEL STAREŠINČIĆ / Foto: Siniša Slavinić (ribolov), Slobodan Kadić (plivanje), Hrvatski konjički savez (jahanje)

ZLATNE

DJEVOJKE

IZ KRALJICE

SPORTOVA

Vatletika

ita Barbić se u kolovozu okitila titulom europske prvakinje (do 20 godina) u bacanju koplja u finskom Tampereu. Barbić je ove sezone koplje bacila na 57.12 m čime je držala prvo mjesto prijavnih lista uoči prvenstva. Na EP-u nije uspjela ostvariti takvu daljinu, ali i 55.26 je bilo dovoljno za novu najsjajniju medalju u karijeri. Za našu atletičarku to je drugo europsko zlato, jer je u istoj disciplini bila najbolja i prošle godine (U-18).

A tek joj je 17…

Na istom je natjecanju briljirala aktualna svjetska prvakinja Jana Koščak u sedmoboju također osvojivši europsko zlato čime je potvrdila status najsvestranije atletičarke u ovom dobnom uzrastu. Koščak je u finišu ostavila posljednje atome snage na stazi i s vremenom 2:14.56 minuta treća prošla ciljem te za gotovo četiri sekunde popravila osobni rekord. To joj je na kraju donijelo zlatnu medalju s 42 boda prednosti u odnosu na mađarsku atletičarku koja je postavila novi nacionalni rekord do 20 godina.

Marino Bloudek je u lipnju osvojio srebro na 800 m na atletskom mitingu iz serije Continental Tour Gold u Ostravi, a vremenom 1:44.02 za pet stotinki je nadmašio hrvatski rekord Luciana Sušnja koji je trajao 51 godinu.

Sandra Elkasević je početkom srpnja na mitingu Dijamantne lige u Eugeneu dobacila disk do trećeg mjesta, a hitac vrijedan nove medalje bio je njezin najbolji rezultat sezone - 66,97 m.

JOSIP TAFRA

BRILJIRAO NA VELIKIM

jedrenje

NATJECANJIMA

Kolovoz je bio iznimno uspješan za mladog jedriličara Josipa Tafru. Na juniorskom Svjetskom prvenstvu u Los Angelesu, u klasi ILCA 6, osvojio je srebro. Za manje od dva tjedna je na Europskom prvenstvu, u švedskom Marstrandu, postao europski prvak u seniorskoj konkurenciji, a ujedno i u kategoriji U-21. Uspjeh hrvatskog jedrenja upotpunio je Lovre Bakotić koji je došao do europske bronce. Tafri je početkom rujna dodijeljena HOO-ova Nagrada “Dražen Petrović” kao najuspješnijem sportašu mlađih dobnih kategorija.

Putno zdravstveno osiguranje

GO Travel putno zdravstveno osiguranje može se ugovoriti u svim poslovnicama OTP banke.

MEKTIĆ KORAK DO KOMPLETIRANJA VELIKOG POTHVATA

Nikola Mektić i Amerikanac Rajeev Ram osvojili su Masters 1000 u Cincinnatiju, a to je njihov prvi zajednički trofej. Za našeg olimpijskog pobjednika to je 11. naslov na turnirima ovog ranga, a ukupno 32. u karijeri. Zanimljivo, Mektić je sada slavio na osam od devet Masters 1000 turnira.

streljastvo

EUROPSKI NASLOVI U TRAPU

Na seniorskom i juniorskom EP-u održanom tijekom kolovoza u francuskom Chateaurouxu naši su predstavnici stigli do sedam odličja.

Na Dan pobjede Josip Glasnović i Giovanni Cernogoraz bili su nezaustavljivi do međusobnog finala u disciplini SOLO. Na kraju Josipu zlato, a Giovanniju srebro.

Ovaj dvojac potpomognut s Antonom Glasnovićem “pogodio” je još dvije medalje u ekipnim disciplinama trapa – srebro i broncu.

Marta Zeljković i Miran Maričić osvojili su broncu u disciplini duet, a Željko Posavec, Uroš Kačavenda i Ivan Petričević također su bili brončani ekipno u gađanju malokalibarskim pištoljem 50 m.

Juniori su se isto iskazali. Europski prvaci u disciplini trap TRIO u postali su Toni Gudelj, Mateo Zrinski i Leon Zegnal Sve te uspjehe kao da je najavio više nego uspješan lipanjski nastup Antonia Chiavaloa u grčkom Malakasiju gdje je osvojio naslov europskog prvaka (U-18) u disciplini olimpijski trap potvrdivši status jednog od najperspektivnijih mladih strijelaca Starog kontinenta.

U ekipnom dijelu Chiavalon, Diego Duniš i Leon Zegnal bili su zlatni uz novi europski rekord za tu dobnu kategoriju, a ovaj trojac upucao je najsjajnije odličje i u disciplini TRIO. Za još veselja pobrinuo se Duniš brončanim odličjem u SOLO nastupu! U rujnu su u Beču proglašeni najbolji na svijetu u 2025. u samostrelu field, a to su po šesti put u nizu Valentina Mrnjavčić Pereglin te Martin Oborovečki kojem je ovo drugi Kristalni globus. Austrijski grad bio je domaćin i finala Svjetskog kupa, a na njemu su dominirali naši strijelci. Valentina Mrnjavčić Pereglin bila je zlatna, a Veronika Forjan brončana u ženskoj konkurenciji. Kod muških Martin Oborovečki bio je zlatni, Andrej Krstinić srebrni i Domagoj Pereglin brončani.

savez, Mark Lyons/EPA

Let i m o i z i m i !

Zagreb Berlin, Stockholm, Barcelona

Split Istanbul Dubrovnik Frankfurt, Rim

Rijeka, Osijek i Zadar München

Provjerite red letenja i kupite kartu!

Dobra povezanost unutar Hrvatske.

croatiaairlines com

Službeni prijevoznik olimpijaca

HRGOVIĆ OBRANIO

WBO NASLOV

Sredinom kolovoza Filip Hrgović je obranio naslov WBO međunarodnog prvaka u teškoj kategoriji, svladavši jednoglasnom sudačkom odlukom Britanca Davida Adeleyea. Meč u Rijadu bio je jedan od najboljih u 2025., a za našeg El Animala to je bila 19. pobjeda u 20 profesionalnih mečeva.

SAVRŠENA UTAKMICA ZA SVJETSKU BRONCU

Vaterpolska reprezentacija do 20 godina osvojila je u lipnju broncu na Svjetskom prvenstvu koje se održalo u Zagrebu. Mlade “barakude” su u utakmici za treće mjesto odigrale savršenu utakmicu i u potpunosti nadigrale vaterpolsku velesilu Mađarsku s 13:8. Ovo je generacija o čijim će se budućim uspjesima još puno slušati.

vaterpolo

RUKOMETNI DOSEZI

Srpanj je bio u znaku rukometnih uspjeha. Muška reprezentacija u rukometu na pijesku nastavila je berbu odličja na Europskom prvenstvu u Turskoj. Hrvatski pjeskaši vratili su se s broncom nakon što su poslije raspucavanja bili bolji od Mađara - to je njihova 20. medalja s velikih natjecanja. Lucian Bura je sa 143 pogotka bio prvi strijelac, a Valentino Valentaković najbolji obrambeni igrač natjecanja.

Na Otvorenom EP-u u Švedskoj mlađi juniori bili su brončani, a u dvoboju za medalju nadigrali su domaću reprezentaciju 33:30. Kapetan Josip Tomić bio je i najbolji lijevi vanjski natjecanja.

Na Svjetskom kupu u Uzbekistanu, održanom u lipnju, briljirala je Antea ŠikićKaučič koja je bila zlatna na parteru, dok je Sofia Mešter stigla do bronce na dvovisinskim ručama. Za naše gimnastičke uzdanice to su prve seniorske medalje u ovom rangu. Dobra motivacija za daljnji rad.

obaranje ruke

LIČKI HERKUL – APSOLUTNI

KRALJ SVIJETA

Rino Mašić apsolutni je kralj u obaranju ruke. Potvrda rijetko viđene dominacije stigla je u rujnu iz bugarske Albene gdje se Lički Herkul okitio novim naslovom svjetskog prvaka u seniorskoj konkurenciji u kategoriji do 110 kilograma. Još ranije je u 2025. osvojio i europsko zlato te je zahvaljujući njemu Hrvatska postala velesila u ovome sportu.

strelicarstvo

PRECIZNA AMANDA NA KROVU EUROPE

Hrvatska streličarka Amanda Mlinarić osvojila je zlato na Europskom prvenstvu u poljskom Ksiaz-Walbrzychu. U finalu discipline složeni luk (compound) svladala je Britanku u dramatičnom shoot-offu, nakon što su obje završile meč s istim brojem krugova. U odlučujućem trenutku hrvatska predstavnica pogodila je s gotovo nevjerojatnom preciznošću za potvrdu statusa jedne od najboljih europskih streličarki. Dan prije Amanda Mlinarić i Domagoj Buden ostvarili su sjajan uspjeh kao hrvatski mješoviti tim, okrunivši srebrom skupni nastup na EP-u u field streličarstvu.

tajlandski boks

TRI MEDALJE ZA HRVATSKE NADE

SA SP-a U TAJLANDSKOM BOKSU

Hrvatska reprezentacija u tajlandskom boksu vratila se iz Abu Dhabija sa SP-a za mlađe dobne skupine koje je okupilo više od 1200 boraca iz 120 zemalja. Naše mlade snage kući su donijele tri medalje. U kategoriji juniora Ante Crmarić (+91 kg) osvojio je broncu kao i Josipa Radeljić (+75 kg) koja je, unatoč hospitalizaciji dva dana prije borbe i temperaturom od 40°C, odradila sjajnu borbu. U korist turske predstavnice presudile su tek nijanse. Kadeti su također imali uspješan nastup, a hrvatska predstavnica u toj dobnoj skupini Rafaela Mišković (+63,5 kg) osvojila je srebro.

Grad Poreč-Parenzo

ZNANSTVENICI SU OTKRILI DA SMO SVI SKLONI KODIRATI POZITIVNE ASPEKTE NAGRADA POVEZANIH S POBJEDOM. ALI KADA SMO U SAMOM ČINU OBAVLJANJA ZADATKA, SKLONI SMO SE ZABRINUTI ZBOG GUBITKA TIH POTICAJA. BAŠ KAO VRHUNSKI NOGOMETAŠI PRIJE PUCANJA 11-ERCA. NO, AKO MOŽETE UNAPRIJED RAZMISLITI O POTENCIJALNOM DOBITKU, ALI I GUBITKU, BIT ĆETE BOLJE PRIPREMLJENI – I VJEROJATNIJE ĆETE OSTATI SMIRENI I PRIBRANI.

VIZUALIZIRAJ kao OLIMPIJAC

Jesu li olimpijci sanjari o putu do zlata ili matematičari

koji trebaju predvidjeti svaku moguću varijablu ako ne žele završiti na listi velikih tragičara?

Otkrivamo najvažnije mentalne trikove sportaša koji mogu i nama pomoći u svakodnevnom

životu, a još više u borbi sa sumnjama i strahovima

Piše: ALEXANDRA ORLIĆ

Foto: UNSPLASH

Mozak je fantastičan organ. Počinje raditi u trenutku kada se rodimo, a prestaje taman one sekunde kada se popnemo na pozornicu - izjavio je svojedobno Mark Twain, veliki pisac, koji bi danas mogao proći i kao otac anksioznosti performansa. Znate o čemu pišemo. Danima, mjesecima i godinama strpljivo ste vježbali, trenirali, nadali se, a onda ste izašli na sportski teren i sva vaša snaga i vještine su vas napustile. I dobro je da vas sportski komentatori nisu proglasili velikim tragičarem.

Eh, da mi je mozak Janice Kostelić - često bih to pomislila u takvim trenucima. Jer to je ono što sam najbolje zapamtila iz dokumentarca o uspjesima velikih Kostelića: to da je Janica prije svih važnijih pobjeda bila u tako mirnom flowu da je prije spusta govorila bratu i tati kako joj je pomalo dosadno.

„PRIJE SVAKOG UDARCA IDEM U KINO U SVOJOJ GLAVI!“

I doista! Pogledate li malo bolje sve olimpijce u prvim minutama prije nastupa – dolaze na teren gotovo u slowmotionu, rijetko se smiješe i ne gledaju okolo, već ravno ispred sebe, kao da su izveli autohipnozu.

Mnogi izvode toliko neobične pokrete kao da su preko noći odlučili promijeniti profesiju i postati suvremeni plesači ili mjesečari. Neki i jako oprezno hodaju, kao da ih boli noga – što nije ništa drugo nego trik kojim pokušavaju zavarati konkurenciju. Ukratko, ponašaju se kao Janica koja je već odgledala svoj pobjednički film pa joj je malo dosadno.

I još jedino može reći: „Been there, done that.“ Uostalom, nije Jack Nicklaus, koji se smatra jednim od najvećih golfera svih vremena, bez razloga izjavio: „Prije svakog udarca idem u kino u svojoj glavi.“

No jednom kada odvrte svoj film u glavi, trebaju ga još „samo“ i realizirati na terenu.

A što nas sada vodi do sljedeća dva pitanja: gledamo li možda velika sportska natjecanja doista s nekim odmakom od pet minuta? I ako ima istine u tome da dobar dio uspjeha – neka istraživanja spominju i 45 % –treba pripisati mentalnoj snazi i vježbama imaginacije, možemo li nešto naučiti od vrhunskih sportaša i olimpijaca? Jer nije svaki unutarnji film pobjednički, zar ne?

VJEŽBE VIZUALIZACIJE ILI KAKO SNIMITI FILM

S VIŠE MOGUĆIH KRAJEVA

Iako će neki od vas možda odmah odmahnuti rukom i reći da je vizualizacija precijenjena i da ima veze s aktualnim trendovima poput manifestacija, meditacija i new-age teorija o tome da svemir treba jasno čuti i vidjeti vaše želje kako bi ih ostvario – prava je istina da je vizualizacija već dugo dio elitnih sportova. Al Oerter, četverostruki olimpijski prvak u bacanju diska, i teniska zvijezda Billie Jean King koristili su je još šezdesetih godina.

Zahvaljujući neuroznanosti, više nitko ne sumnja u onaj spiralni niz koji je dobro opisala klizačica i olimpijska prvakinja iz 2002. Jamie Salé: „Vaše razmišljanje stvara vaše osjećaje, vaši osjećaji stvaraju vaše postupke, a vaši postupci stvaraju vaše rezultate.“

Nitko ni ne sumnja ni u postojanje „motoričke imaginacije“, jer su studije odavno dokazale da zamišljanje pokreta može stimulirati motorni korteks, dio mozga odgovoran za planiranje i izvršavanje pokreta, gotovo jednako učinkovito kao i fizičko izvođenje radnje.

SVE ŠTO MOŽE POĆI PO ZLU – SCENARIJI

Uostalom, kako drugačije objasniti sve one uspjehe Michaela Phelpsa, najodlikovanijeg olimpijca svih vremena, koji je čak i kada mu je voda ušla u naočale tijekom utrke na 200 metara leptir na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008., uspio osvojiti zlato. Njegova metoda? Odvrtio je prije skoka u vodu sve moguće scenarije, i to u prvom i trećem licu.

„Kada bih vizualizirao, to bi bilo ono što želim da bude, što ne želim da bude, što bi moglo biti.“

Da, to znači da je morao zamišljati i one negativne ishode koji počinju sa „što ako“, jer samo tako možemo preoblikovati ono što se zove percepcija tjeskobe i smiriti amigdalu – centar za emocije, ali i strah od neuspjeha.

Da, mozak je vrlo moćan organ, ali ponekad ne zna dobro razlikovati između zamišljenog i ostvarenog. A što je ponekad super, jer jednom kada se doista pojave problemi, posve drugačije reagira ako ima déjà-vu osjećaj nego da je zatečen kao da situaciju prvi put vidi.

ŠTO ČINI RAZLIKU?

Svi znamo da treba čuvati memoriju i energiju mozga, jer kada treba odlučiti tko će odnijeti pobjedu, finalnu odluku često ne donose ni fizička spremnost, ni snaga i spretnost, pa čak ni sve uspješne vježbe vizualizacije

– jer budimo iskreni, koji ih sportaš ne izvodi, kada na Olimpijske igre dolaze i s timom psihologa – nego nešto posve drugo.

Naime, kada su znanstvenici istraživali što čini onu minijaturnu razliku između pobjednika i niže plasiranih, da ne kažemo gubitnika i tragičara, pokazalo se da je to brzina donošenja prave odluke i prilagodba datoj situaciji. Ona se povećava samo onda kada ste doveli mozak u optimalno stanje, koje često isključuje vrtlog emocija te stvara posebnu vezu između različitih dijelova mozga. Danas se to zove flow, a Janica je to nekada zvala blažena dosada.

PARALIZA ANALIZE

No kako to izvesti? Jer nije svaka vizualizacija ista, a ni dobra, kažu psiholozi. Uostalom, mnogi se sportaši krivim vježbama dovedu do onoga što se zove „paraliza analize“.

To zna i američka skijašica Heather McPhie, koja tvrdi da je najbolje rezultate postizala kada je bila ludo bolesna ili je postojala neka stvarno čudna varijabla – jer je tada morala pojednostaviti.

MULTISENZORNO ZAMIŠLJANJE

Tajna je, kažu psiholozi, ne samo zamišljati svoju pobjedu, sebe na tronu i potom na brojnim konferencijama, nego aktivirati što više osjetila. Drugim riječima, ne izvoditi ono što se nekada zvalo vizualizacijom, nego multisenzorno zamišljanje koje uključuje sva osjetila - vid, sluh, osjet, miris, taktilnost. Da, to znači da trebate zamišljati i one trenutke kada se unervozite na početku natjecanja, ako je to slučaj, i kako ćete riješiti taj problem. Ovaj složeni proces snažno aktivira više područja mozga, angažirajući ne samo vizualni korteks već i senzorni, motorički i prefrontalni korteks.

Na kraju svega, ovo multisenzorno angažiranje olakšava rješavanje složenih problema unutar mozga dok se kreće kroz zamršenosti zamišljenog scenarija.

Pobjeđuje li na kraju onaj koji više vjeruje?

Tko zna, možda ovaj trik s reguliranjem emocija pomogne i svima onima koji se bave rizičnim ulaganjima. Znanstvenici su otkrili da smo svi skloni kodirati pozitivne aspekte nagrada povezanih s pobjedom. Ali kada smo u samom činu obavljanja zadatka, skloni smo se zabrinuti zbog gubitka tih poticaja. Baš kao vrhunski nogometaši prije pucanja 11-erca.

No, ako možete unaprijed razmisliti o potencijalnom dobitku, ali i gubitku, bit ćete bolje pripremljeni – i vjerojatnije ćete ostati smireni i pribrani.

To nas dovodi do zaključka da su najuspješniji olimpijci ne samo oni koji naporno rade i svesrdno vjeruju, nego i oni koji se dovedu u stanje poput Janice: da ne razmišljaju previše o rezultatima, hoće li uspjeti ili neće, tko će pobijediti i što će njihova zemlja misliti.

I tada se mogu samo pustiti svom snagom i osjetiti ono o čemu je tako dobro pjevao Ivica Kostelić u pjesmi „Brzi vlak“.

XVIII. LJETNI EYOF SKOPLJE 2025.

na ljetnom EYOF-u 10 hrvatskih

medalja

Na 18. izdanju ljetnog Europskog olimpijskog festivala mladih (EYOF), održanom od 26. do 27. srpnja u Skoplju, Hrvatska je sudjelovala s 94 predstavnika u 13 sportova

Piše: VINKO KNEŽEVIĆ

Fotografije: HOO/ Slobodan Kadić

Iza hrvatskih mladih sportaša još je jedno uspješno sudjelovanje na EYOF-u, točnije XVIII. ljetnom Europskom olimpijskom festivalu mladih koji se ove godine održao u Skoplju. Svečanost otvaranja održana je u sportskom centru “Jane Sandanski” čime je i službeno označen početak sedmodnevnog spektakla za sportaše i sportašice između 14 i 18 godina. Osim glavnog grada Makedonije, domaćini su bili i Kumanovo (30-ak km udaljeno od Skoplja) te hrvatski suorganizator Osijek. U mimohodu na svečanom otvaranju sudjelovali su sportaši iz svih 49 nacionalnih olimpijskih odbora, zajedno s izbjegličkom reprezentacijom EOO-a. Hrvatsku je predstavljalo 94 sportaša zajedno s članovima izaslanstva, a kao stjegonoše predvodili su ih atletičarka Eva Barbarić i Filip Krnjaić iz taekwondoa. - Bila mi je velika čast nositi hrvatsku zastavu na otvaranju EYOF-a. Osjećaj je poseban, jer tako sam i odgajana - jako su mi važne vjera, ljubav i domovinakazala je Eva Barbarić. I Filip Krnjaić se složio da će mu skopski EYOF ostati trajno urezan u sjećanje zbog predvodničke uloge na njegovu otvaranju s nacionalnim stijegom u ruci. Novi europski sportski naraštaj pozdravio je predsjednik Europskih olimpijskih odbora Spyros Capralos, koji je istaknuo značaj EYOF-a kao platforme za razvoj sporta europske mladeži i kulturnu razmjenu kroz natjecanje, fair play i međusobno poštovanje. EYOF je potom službeno otvorila predsjednica Republike Sjeverne Makedonije Gordana Siljanovska Davkova, a svečanost otvaranja uključivala je i jedinstveni scensko-glazbeni spektakl koji je predstavio makedonsku kulturu, glazbu i vizualnu umjetnost.

Kako je Osijek bio domaćin za oko 500 gimnastičarki i gimnastičara iz 40 europskih zemalja, tako je EYOF službeno otvoren i u osječkoj Areni Gradski vrt gdje je ispred Europskog olimpijskog odbora govorio Damir Štajner. Mladim sportašima poruke podrške i dobrodošlicu u Osijek i Hrvatsku uputili su dopredsjednik Hrvatskog gimnastičkog saveza i direktor Športskih objekata Osijek Robert Seligman, pročelnica Upravnog odjela za turizam, kulturu i sport Osječko-baranjske županije Tatjana Turalija te predsjednik Zajednice osječkog sporta Alen Nađsombat Videoporukom Osječanima se obratio i predsjednik

Capralos, koji je zajedničku organizaciju Sjeverne Makedonije i Hrvatske, odnosno Skoplja i Osijeka nazvao “savršenim primjerom jedinstvene moći sporta da ujedini ljude”. Natjecanja s EYOF-a prenosila je i Sportska televizija (SPTV).

DOJMLJIV POČETAK

Prvog natjecateljskog dana hrvatski predstavnici nastupili su u šest sportova: atletici, badmintonu, odbojci, plivanju, rukometu i streljaštvu. Za najbolje ostvarenje pobrinuo se Toma Tadić iz streljaštva koji je u disciplini zračni pištolj 10 m (Air Rifle Boys 10m) zauzeo ukupno četvrto mjesto. Dan su otvorili badmintonaši pojedinačnim nastupima, a i u plivanju je bilo zapaženih rezultata. Rukometaši su na startu EYOF-a bili uvjerljivi protiv domaćina, Sjeverne

Jana CvjetkoMakedonije (27-19), a atletičari su imali bogat program na Nacionalnom stadionu „Todor Proeski“.

DŽUDAŠKO SREBRO I PLIVAČKA BRONCA

Drugog natjecateljskog dana hrvatski predstavnici okitili su se i prvim medaljama - džudaš Kristian Butući osvojio je srebro u kategoriji do 55 kg, a plivač Isak Đokić broncu na 100 metara leđnim načinom.

Nanizavši tri pobjede, Butući je bio briljantan sve do „golden scora“ finalne borbe, u kojem je protivnik Azerbajdžanac preuzeo veći rizik i zasluženo slavio ipponom. Medalju mu je u ime EOO-a uručio prof. Dragan Primorac, a Kristianovo odličje samo dan prije njegovih nastupa gotovo je proročanski najavio vrsni poznavatelj džuda, HOO-ov direktor Ureda za programe NSS-a i razvojne programe Neven Šavora kazavši kako hrvatski džudo na EYOF-u ima izgleda za još nekoliko odličja.

Budući da je Butući bio vrlo blizu zlata, slično se može ustvrditi i za Đokića - s isplivanim rezultatom 57.73 sekundi bio je vrlo blizu plivačkog srebra (57.62). Medalja Isaka Đokića dodatno je vrijedna znamo li da je

iza sebe ostavio predstavnike velikih sportskih nacija: Njemačke, Francuske, Španjolske, Turske i Rumunjske.

BRONCA U BADMINTONU

Trećeg natjecateljskog dana Hrvatska je u kolekciju medalja uvrstila još jednu broncu. Badmintonašica Maja Pranić, sa samo 14 godina, demonstrirala je u vrlo jakoj kontinentalnoj konkurenciji sjajne perspektive. Od prvog dvoboja krenula je odlučno i u tri dana nanizala šest pobjeda. Zaustavljena je tek u polufinalu, a budući da se u badmintonu ne igra za 3. mjesto, to joj je značilo i zasluženu broncu. Trener Neven Rihtar bio je pun riječi hvale za Maju žaleći samo zbog trenutaka pada koncentracije pri vodstvu 18-13 u drugom setu kada je suparnica preokrenula set... Iznevjerili nisu ni rukometaši odigravši 21-21 sa Španjolskom što je bilo dovoljno za ulazak u polufinale.

ZLATNI STRIJELAC

Prva zlatna medalju na ovogodišnjem EYOF-u u Skoplju osvojena je četvrtog natjecateljskog dana, a za nju se pobrinuo strijelac Toma Tadić, koji je ulogu favorita potvrdio najboljim učinkom i u prvom dijelu natjecanja u disciplini zračna puška na 10 metara.

U finalnom nadmetanju bio je precizniji od predstavnika BiH, a postolje je zaslužio još i Grk.

– Sretan sam što sam donio Hrvatskoj prvu zlatnu medalju ovdje, u Skoplju. Nadam se da nije i posljednja na ovom natjecanju, a također vjerujem da će ih biti još i u mojoj karijeri… - kazao je Tadić, pozdravljajući klupske kolege i prijatelje iz solinskog Dalmacijacementa.

U SAMO JEDNOM DANU - ČETIRI MEDALJE IZ BORILAČKIH SPORTOVA

Pretposljednjeg natjecateljskog dana dogodila se hrvatska „berba“ medalja u borilačkim sportovima. „Berbu“ su otvorile džudašice… Antea Ajduković (+70) je najprije pobijedila Turkinju, u četvrtfinalnom dvoboju Gruzijku, a u polufinalu još i Čehinju. U finalnom ogledu ippon je donio prednost i zlatno odličje njezinoj francuskoj suparnici.

- Sretna sam što sam došla do finala. Moglo je to na kraju biti i zlato, ali svejedno sam zadovoljna i znam da imam još prostora za napredak - poruka je „srebrne“ Ajduković. Ana Bešker (-70 kg) je nastup u svojoj kategoriji otvorila pobjedničkim ipponom protiv Španjolke, potom je u četvrtfinalu na sličan način svladala i Grkinju, ali je u polufinalu bolja od nje bila Srbijanka. U borbi za brončanu medalju Bešker je ipponom pobijedila Francuskinju.

- Jako sam sretna i uzbuđena nakon mojih borbi tijekom cijelog dana. Malo mi je žao zbog izgubljenog polufinala, ali medalja je tu i mislim da će ih biti i u budućnosti, vjerujem već i na Svjetskom prvenstvu za mjesec danaizjavila je Bešker.

Dvoje hrvatskih predstavnika u taekwondou, Maja Srhoj (+63 kg) i Filip Krnjaić (+73 kg) stigli su u predvorje odličja, da bi im četvrtfinalne borbe, one iz kojih pobjede

Isak Đokić

Kristijan Butući

Toma Tadić

Zara Veltruski

Maja Pranić

Filip Krnjaić

Antea Ajduković

Ana Bešker

Hrvatska rukometna reprezentacija

Maja Srhoj

Jana Cvjetkoosiguravaju automatsku broncu, bile prolongirane za kasne večernje sate zbog nestanka strujnog napona u dvorani. Maja Srhoj je u pobjedničkom nizu bila bolja od Talijanke, Čehinje i Ukrajinke, no u polufinalnom dvoboju zaradila je ozljedu ruke u području zgloba. Iako je treneru Veljku Lauri odlučno kazala da će se boriti za zlato s Nizozemkom, struka je racionalnije rezonirala i odlučila o predaji borbe pa se Nizozemka bez izlaska na tatami okitila zlatnim odličjem, a Hrvatica srebrnim. Krnjaić je zaustavljen u polufinalu (1-2), a moglo bi se ustvrditi i da je u trećoj rundi ispustio pobjedu za finale, samo pet sekundi prije kraja imao je vodstvo 6-3... Suparnik mu je bio čvrsti Ukrajinac, a na putu do odličja mladi hrvatski borac eliminirao je Kosovara, Poljaka i Litavca.

- Medalja je tu i sveukupno mogu biti zadovoljan nastupom, ali ostaje žal za padom koncentracije u završnici treće runde polufinalne borbe što mi je odnijelo finale - izjavio je Krnjaić.

PO JEDNA BRONCA - IZ ATLETIKE I RUKOMETA

Posljednjeg natjecateljskog dana mladi hrvatski sportaši i sportašice osvojili su još dvije medalje, obje brončane. Atletičarka Zara Veltruski je u bacanju kugle osvojila brončano odličje finalnim hicem od 16.38 metara. Veltruski je novim odličjem iznova potvrdila izniman bacački potencijal...

Rukometaši su smogli snage završiti EYOF na pobjednički način i vratiti se u Lijepu Našu s medaljom oko vrata. U borbi za treće mjesto svladali su izabranike Mađarske 37-31 (18-16).

Hrvatska je završila nastup na EYOF-u u Skoplju, Kumanovu i Osijeku s rekordnih 10 medalja, ali je sa samo jednom zlatnom kolajnom, uz tri srebrne i šest brončanih, na 24. mjestu u redoslijedu država čiji su sportaši osvajali kolajne.

Kratkom ali sadržajnom svečanošću ispred Sportskog centra “Jane Sandanski” u Skoplju službeno je zatvoren Europski olimpijski festival mladih - EYOF Skoplje 2025. Budući da mu je suorganizator bio naš Osijek, i Slavonci su priredili svečano zatvaranje sjajno priređenog gimnastičkog dijela EYOF-a.

Skopska svečanost započela je videoanimacijama inspiriranim sportskim disciplinama i simbolikom EYOF-a, nakon čega su uslijedile čestitke svim sudionicima te, neizostavno, volonterima koji su energijom i zalaganjem ispisali sjajnu olimpijsku priču Starog kontinenta. Bilo ih je više od 700 iz cijele Europe. Program je nastavljen svečanim

mimohodom izaslanstava, a hrvatski stjegonoše bili su osvajač zlatnog odličja u streljaštvu Toma Tadić i srebrna džudašica Antea Ajduković. Sudjelovala je većina od 94 hrvatske sportašice i sportaša.

Predsjednik Makedonskog olimpijskog odbora Daniel Dimevski zahvalio je svim sudionicima i naglasio da je Sjeverna Makedonija još jednom dokazala da može organizirati događaj od europskog značaja sa srcem, strašću i profesionalizmom.

Nakon što je intonirana europska himna “Oda radosti”, zastava Europskih olimpijskih odbora svečano je spuštena, a animirani plamen EYOF-a ugašen.

- Kakav je to bio izvanredan tjedan! Imali smo veliku privilegiju svjedočiti napornom radu, strasti, entuzijazmu i radosti naših divnih sportaša.

Pokazali ste nam najbolje od sporta i mladenačkog duha, od nastupa koji oduzimaju dah do nezaboravnih proslava, a prije svega, vašeg iskrenog poštovanja jednih prema drugima. Milijuni ljudi diljem Europe pratili su vaše nastupe putem naših platformi za emitiranje i streaming. I oni su, poput nas, bili dirnuti, nadahnuti i ponosni.

Čestitke zaslužuje svih 4000 sudionika u 15 sportovarekao je predsjednik EOO-a Capralos.

Maskota Shiny posljednji je put pozdravila publiku i donijela zastavu EOO-a, koja je potom predana Lauri Giorgi, gradonačelnici talijanskog Lignana Sabbiadora (gdje će se održati idući ljetni EYOF) i Giorgiu Brandolinu, predsjedniku Organizacijskog odbora idućeg ljetnog EYOF-a.

Svečanost je završila u rasplesanom ozračju, nezaboravnim glazbenim nastupom pionira elektronske glazbe na Balkanu Kirila Džajkovskog. Znakovit je bio i datum završnog dana EYOF-a. Naime, 26. srpnja prije 62 godine sve europske države su se ujedinile u potpori Skoplju nakon razornog potresa. Toliko godina kasnije, na samu godišnjicu svijet je još jednom svjedočio jedinstvu: kroz sport, solidarnost i prijateljstva rođena tijekom EYOF-a u Skoplju 2025. godine.

HRVATSKA JE ZAVRŠILA NASTUP NA EYOF-U U SKOPLJU, KUMANOVU I OSIJEKU S REKORDNIH DESET MEDALJA (JEDNA ZLATNA, TRI SREBRNE I ŠEST BRONČANIH).

TOČI Q MAX, UŠTEDI MAX!

1 ZLATNI BOD = DO 0,03 € POPUSTA / L

Zrinka Ljutić predvodi naša skijaškanadanja

Bliži se početak nove skijaške sezone s Olimpijskim igrama kao „špicom“, pa smo upitali Vedrana

Pavleka što možemo očekivati od hrvatskih reprezentativaca

Piše: ŠIMUN STRINIĆ

Foto: CROSKI/ GORAN RAZIĆ

Srazglasa odjekuju taktovi Lijepe naše, hrvatska zastava vijori se na više od dvije tisuće metara nadmorske visine u američkim planinama, a iako ne skida pogled s Malog kristalnog globusa u naručju, emocije ju, ipak, pobjeđuju i tada zaklapa oči, dok se bori sa suzama u najvećem životnom trenutku.

Ganutljivi kadrovi ekspresno nas vraćaju u Sun Valley, u američku sunčanu dolinu, gdje je Zrinka Ljutić, potkraj ožujka, pronašla svoje mjesto pod suncem.

Bila je to savršena odjavna špica velike, povratničke sezone hrvatskog skijanja, u kojoj je država bez pravih skijaških uvjeta i dostojne infrastrukture ponovno „izbacila“ najbolju na svijetu. U slalomu.

Ujedno, bila je to i najava uzbudljive budućnosti, svih pobjeda, postolja i medalja koje čekaju 21-godišnju Zagrepčanku, koja će i u novom izdanju Svjetskog kupa predvoditi hrvatsku skijašku karavanu, čiji su najsvježiji pothvati plodno tlo za optimistične najave uoči nove sezone,

nad koju se zastor podiže 25. i 26. listopada, tradicionalno u Söldenu, sa ženskim i muškim veleslalomom.

Uoči završnih mjesec dana pripremnog razdoblja, u kojima će se glancati zadnji detalji na opremi i lickati posljednje tehničke finese, iz švicarskog Zermatta javio nam se Vedran Pavlek. Direktor hrvatske skijaške reprezentacije najprije nam je evocirao svježa sjećanja sa završnog dana prošle sezone, a zatim i progovorio o nadolazećoj kampanji, čija će se središnja točka odigrati u veljači, na Olimpijskim igrama u Milanu i Cortini d’Ampezzo.

- Bili smo svi na iglama do kraja. Bio je to dvoboj, odnosno troboj poput grogiranih boksača jer je tu najveću ulogu igrala psihologija. Zrinka nas je sve fascinirala jer je, zapravo, iz prve prilike zgrabila taj Globus, a to će joj uvelike pomoći u budućnosti da opuštenije skija u takvim situacijama. Feštu smo odradili u lokalnom restoranu u Sun Valleyju, ali najprije smo dugo, prilično neobjašnjivo, čekali na red za fotografiranje na postolju. No, sve je bilo lakše nakon takvog dana, pa smo na kraju uz klavir, večeru i zdravicu sve proslavili. Je li Zrinka svirala? Ha, ha, ovaj put nije, u akciji je bio jedan stariji pijanistodgovara nam Pavlek.

ZRINKIN NAPREDAK U VELESLALOMU

Između dvije sezone hrvatski su se reprezentativci uobičajeno raštrkali po planetu. U vrijeme našeg razgovora početkom rujna, Zrinka je s Leonom Popović i Filipom Zubčićem bila u Argentini, u Ushuaiji, najjužnijem gradu na svijetu, dok

Leona Popović

Filip Zubčić

se ostatak hrvatske družine pripremao na švicarskim ledenjacima.

- To su glavne jesenske pripreme, nakon toga se u listopadu ide na austrijske ledenjake, a za slalomaše je u planu i odlazak u dvorane jer je u tim dvoranama najsličnija podloga utrkama Svjetskog kupa, naročito u prvom dijelu sezone jer su staze ledenije – kazao nam je Pavlek. Osim trojca na pripremama u Južnoj Americi, u hrvatskoj reprezentaciji su još Samuel Kolega i Istok Rodeš, a iz sjene svoju priliku vrebaju još dvojica skijaša.

- Pokušat ćemo gurati Tvrtka Ljutića koliko god možemo. Prošle godine smo ga vodili s nama da uči, a sada je godinu dana iskusniji i od njega treba očekivati da kad-tad eksplodira. Svoju šansu, također, može dobiti i Matej Vidović.

NA ZIMSKIM OLIMPIJSKIM IGRAMA SIGURNO ĆE BITI DOSTA NAŠIH NAVIJAČA. CORTINA D’AMPEZZO JE BLIZU, PA ĆE, UVJEREN SAM, BITI DOSTA NAŠIH ZASTAVA. A TO ĆE NEDVOJBENO BITI VELIKA PODRŠKA NAŠIM SKIJAŠICAMA I SKIJAŠIMA.” (VEDRAN PAVLEK)

Hrvatsko skijanje prošlu je sezonu okončalo s tri pobjede i dva druga mjesta - za što se pobrinula Ljutić - te jednim trećim mjestom do kojega je dojurio Kolega u Madonni di Campiglio. Iako se Zubčić u prošloj sezoni nije penjao na postolja, a Popović je propustila gotovo cijelu zbog ozljede koljena, hrvatsko će skijanje u novoj sezoni imati legitimne kandidate za najviša mjesta u svim tehničkim disciplinama: muškim i ženskim slalomima, ali i veleslalomima.

- To je lijepo, ali prije svega priželjkujemo da će svi ostati zdravi i da nas neće „zakačiti“ ozljede. Ono što vidim po treninzima, Zrinka napreduje u veleslalomu, kod Leone se sve dobro napravilo u oporavku i bilo bi sjajno kada bismo imali dvije cure u borbama za postolja. Naravno, teško je očekivati da će Leona zablistati u prvim utrkama, ali možda se to dogodi u drugom dijelu sezone i bliže Olimpijskim igrama, kada se realno može očekivati da ona počne napadati i najviše pozicije –vjeruje Vedran Pavlek. Iskorak se, ipak, očekuje i kod skijaša, gdje su se priželjkivali bolji rezultati u prošloj sezoni, a iako je Kolega prvi put bio među tri najbrža, niti on nije imao idiličan kraj sezone.

- Zubo je bio dosta umoran na kraju sezone, molio je za dužu pauzu od skijanja i složili smo se s tim. Jako je motiviran na pripremama i želimo da se forma rastegne prema veljači, kada slijedi kruna sezone na olimpijskoj smotri. Samuel je napravio ogroman napredak, ušao je u prvu grupu, ali je pao u drugom dijelu sezone. Nadam se da će opet naći svoje mjesto pod suncem... Ali, u muškom slalomu je najveća konkurencija, pa tako nije nikakva rijetkost da čak i neki vrhunski skijaši zbog sitne pogreške ne uspijevaju ući u drugu vožnju. Istok se dosta „lovio“ prošle sezone, tražio je pojačanje u svojoj ekipi te da Ivica Kostelić bude s njim kao savjetnik. I dobro funkcioniraju! Istok u siječnju puni 30 godina i u sljedeće dvije ili tri sezone mora eksplodirati jer će mu karijera proći bez vrhunskog rezultata. Toga je svjestan, a ja mislim da to može ostvariti. - kaže Pavlek.

NAVIJAČIMA JE CORTINA BLIZU

Hrvatskim navijačima maštu ipak najviše golica san o najboljoj skijašici na svijetu. Zrinka je pokorila konkurenciju u slalomu, a je li realno očekivati da se bori i za Veliki kristalni globus?

- Najvažnije je da napravi korak dalje jer je i dalje jako mlada. Napravila je velik pomak u veleslalomu, na pripremama to izgleda jako dobro. Bilo bi sjajno da ima dvije discipline u kojima se bori za pobjede i postolja. To ne znači da će se to dogoditi u ovoj sezoni, možda za dvije ili tri godine, ali možda već sad. Uglavnom, jako je motivirana... – tvrdi naš sugovornik.

Iako ih Zrinka eskivira, mediji ne bježe od usporedbi

Zrinke i Janice. Zrinkinim osvajanjem Malog kristalnog globusa, apetiti navijača su porasli.

- Ne smijemo se zamarati time... Što se tiče predstojeće sezone moramo se pripremati tako da

formu gađamo za Olimpijske igre što nije nimalo lako. Zrinka je trenirala dva dana na toj slalomskoj stazi u Cortini početkom travnja i staza djeluje dosta lagano, no to ništa ne znači. Bilo bi sjajno da Leona do Igara bude u uzlaznoj putanji, što bi Zrinki puno toga olakšalo. U smislu da nije sama i da nema sav teret na sebi.

- Bit će na Igrama sigurno puno naših navijača. Blizu je, pa će, uvjeren sam, biti dosta naših zastava. A to će biti nedvojbeno biti velika podrška našim skijašicama i skijašima.

Na kraju razgovora dotaknuli smo se i upečatljivog navijačkog huka sa Sljemena, koji nismo čuli od siječnja 2023., a Snježna kraljica neće oživjeti ni u 2026. godini. - Čeka se žičara. Koliko znam, došla je oprema, ali ne zna se početak radova. Postoji određeno razdoblje u kojemu se ne smije raditi zbog ptica, to dodatno otežava situaciju. Bit ćemo pametniji kada započnu radovizaključio je Vedran Pavlek.

Samuel Kolega

Istok Rodeš

Powerade na startu, nagrade na cilju.

Kupi bilo koji Powerade u periodu 15.9.-31.10.2025. i imaš šansu osvojiti fit nagrade

Karlo Dragošević, Mislav Ćurković i Jan Bušić (članovi vaterpolske U19 reprezentacije)

Josipu Tafri nagradu je uručio državni tajnik Josip Pavić

Lorena Opačak

Magdalena Matić

Posada veslačkog osmerca

Kadetska U17 rukometna reprezentacija

Luki Jakovini nagradu je uručio Vlado Šola

HOO dodijelio Nagradu “Dražen

Petrović“,

pojedinačni laureati Magdalena Matić i Josip Tafra

Hrvatski olimpijski odbor obilježio je početkom rujna 34. obljetnicu svog utemeljenja, a tim povodom dodijeljena je tradicionalna Nagrada “Dražen Petrović” najuspješnijim mladim sportašicama i sportašima (do 20 godina) te najvećim nadama hrvatskog sporta (do 16 godina)

Piše: VINKO KNEŽEVIĆ, Fotografije: HOO

Nakon što je čestitao svim laureatima, predsjednik HOO-a Zlatko Mateša pozdravio je nazočne goste u zagrebačkom hotelu Sheraton, predvođene državnim tajnikom za sport Josipom Pavićem i Draženovom majkom Biserkom Petrović, s dodatnim naglaskom na olimpijce i sportske legende poput Zorana Primorca, Branke Batinić, Dubravka Šimenca, Vlade Šole, ali i Barbare Matić i Martina Sinkovića. Većina njih imala je i ulogu uručitelja nagrade.

- Ova nagrada ima posebnu vrijednost jer je dodjeljujemo onima koji su budućnost hrvatskog sporta i zadovoljstvo mi je istaknuti da se u razvojnim programima HOO-a trenutno nalazi 685 korisnika, koje posredstvom HOO-a financira hrvatska Vlada, odnosno hrvatska državakazao je Mateša.

Najbolja mlada sportašica u 2025. godini je Magdalena Matić (taekwondo) koja je do naslova svjetske juniorske prvakinje stigla na impresivan način, bez izgubljene runde u pet dvoboja. Uz zahvalu HOO-u, HTS-u i klupskim trenerima iz TKD Marjan, Matić je uručila Biserki Petrović simboličan darak - repliku zlatne olimpijske medalje Matee Jelić iz Tokija 2021. godine. Iako je za nagradu vrlo konkurentan bio i Oskar Kovačić iz taekwondoa, laureat u pojedinačnoj muškoj konkurenciji je jedriličar Josip Tafra. U malo više od dva tjedna prošlog srpnja i kolovoza Tafra se okitio svjetskim juniorskim srebrom u Los Angelesu te europskim zlatom u švedskom Marstrandu. Pothvate je ostvario u klasi ILCA 6 ili nekadašnjem Laser radialu. Momčadska i ekipna konkurencija bila je u znaku mladih vaterpolista (U19) i rukometašica (U17). U priču o uspjehu vaterpolska reprezentacija krenula je lani u rujnu na EP-u do 19 godina u Bugarskoj, osvojivši zlatno odličje. Potvrda kvalitete stigla je u svibnju ove godine, na SP-u do 20 godina u Zagrebu, kada su osvojili brončanu kolajnu.

Djevojke su se okitile europskim srebrom u Podgorici, ostvarivši povijesni domet, budući da nikada nijedna hrvatska ženska rukometna reprezentacija nije igrala finale velikog natjecanja, sve do ovog naraštaja... U kategoriji najuspješnijeg sportskog para, štafete ili

posade nagrada je pripala muškom veslačkom osmercu (s komilarkom Marijetom Slugan) za osvojeno drugo mjesto na EP-u u Poljskoj.

Za najveću nadu hrvatskog sporta izabran je kuglač Luka Jakovina, osvajač mlađejuniorskog srebrnog odličja pojedinačno i u kombinaciji, a ujedno i jedini ovogodišnji laureat iz neolimpijskog sporta. Istovrsna nagrada u ženskoj konkurenciji pripala je Loreni Opačak iz taekwondoa, koja je na svibanjskom kadetskom SP-u u Ujedinjenim Arapskim Emiratima osvojila srebrno odličje u kategoriji do 59 kg. Do finala s korejskom suparnicom, Opačak je stigla s četiri pobjede, bez izgubljene runde.

Državni tajnik za sport u Ministarstvu turizma i sporta Josip Pavić kazao je u prigodnom obraćanju da se u prošlih desetak godina šesterostruko povećao proračun za sport te da se upravo rade projekcije proračuna za iduću godinu, izrazivši uvjerenje da će s njim biti svi zadovoljni.

- Ova nagrada svima je veliko priznanje, ali i obveza u budućim karijerama, vjerujem da ćete je na najbolji

OVA NAGRADA IMA POSEBNU

VRIJEDNOST JER JE DODJELJUJEMO

ONIMA KOJI SU BUDUĆNOST

HRVATSKOG SPORTA I ZADOVOLJSTVO

MI JE ISTAKNUTI DA SE U RAZVOJNIM

PROGRAMIMA HOO-A TRENUTNO

NALAZI 685 KORISNIKA, KOJE

POSREDSTVOM HOO-A FINANCIRA

HRVATSKA VLADA, ODNOSNO

HRVATSKA DRŽAVA

mogući način i opravdati - kazao je Pavić u čestitci laureatima.

Tradicionalno, i Biserka Petrović je pozdravila nazočne, poručivši da će uspomena na Dražena trajati sve dok imamo ovako uspješne mlade sportaše. Apostrofirala je njegove radne navike i želju da se svaki posao uspješno završi.

Od prošle godine svi nagrađeni primaju i statuu Dražena Petrovića, izvedenu tehnologijom 3D printa, a rad

Lana Cvjetko

je akademskog kipara Nevena Bilića, profesora na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Osim statue, plakete i novčane nagrade HOO-a, svim laureatima pripala je i nagrada Toyote Hrvatska, sponzora hrvatskih olimpijaca.

Svečanost uručenja „Draženove nagrade“ izvedbama je uveličao i gudački kvartet u sastavu: Adela Žganec - violina, Ivana Anastasija Barjašić - violina, Ina Kumerviola i Regine Korbar - violončelo.

SVI LAUREATI NAGRADE “DRAŽEN PETROVIĆ“ 2025.

NAJUSPJEŠNIJA SPORTAŠICA MLAĐIH

DOBNIH KATEGORIJA

Magdalena Matić - taekwondo/ olimpijski sport

SP jun. – 1. mjesto/ kat. +68 kg (Chuncheon/ Južna Koreja, 1. - 6. 10. 2024.)

EP (U21) – 2. mjesto/ kategorija +73 kg (Sarajevo/ BiH, 20. - 22. 11. 2024.)

EP (U21) – 2. mjesto/ kategorija +73 kg (Sarajevo/ BiH, 20. - 22. 11. 2024.)

NAJUSPJEŠNIJI SPORTAŠ MLAĐIH

DOBNIH KATEGORIJA

Josip Tafra – jedrenje/ olimpijski sport

SP jun – 2. mjesto/ ILCA 6 (Los Angeles/ USA, 28. 7. - 4. 8. 2025.)

EP (U21) – 1. mjesto/ ILCA 6 (Marstrand/ Švedska, 9. - 16. 8. 2025.)

NAJUSPJEŠNIJA ŽENSKA EKIPA MLAĐIH

DOBNIH KATEGORIJA

Kadetska U17 rukometna reprezentacija, olimpijski sport

Nika Batinić, Vanessa Bebić, Nika Bodrožić, Mare Čuraković, Ana Đolonga, Helena Furčić, Luna Gojak, Katja Gregurić, Antea Jerković, Tena Jurlina, Matea Koska, Iva Sunčica Mastelić, Eda Nikolić, Vanja Špehar, Rahela Varga, Vanna Zdrinščak, Anamarija Barić

EP kad. – 2. mjesto/ ekipno (Podgorica/ Crna gora, 30. 7. - 10. 8. 2025.)

NAJUSPJEŠNIJA MUŠKA EKIPA MLAĐIH DOBNIH KATEGORIJA

Vaterpolska U19 reprezentacija – olimpijski sport

Ivan Mauro Čubranić, Jakov Ćosić, Viktor Tončinić, Šime Žilić, Duje Katunarić, Ivuša Burđelez, Mauro Prkoča, Amar Fajković, Ante Jerković , Dominik Obuljen, Luka Penava, Duje Cuzzi, Vlaho Pavlić, Gabrijel Burburan, Maro Šušić

EP (U19) – 1. mjesto/ ekipno (Burgas/ Bugarska, 1. - 7. 9. 2024.)

SP (U20) – 3. mjesto/ ekipno (Zagreb/ Hrvatska, 14. - 22. 6. 2025.)

Nagradu su dobili još i: Karlo Dragošević, Mislav Ćurković, Jan Bušić - članovi momčadi na drugim natjecanjima.

NAJUSPJEŠNIJI SPORTSKI PAR, ŠTAFETA ILI

POSADA MLAĐIH DOBNIH KATEGORIJA

Posada veslačkog osmerca - veslanje/ olimpijski sport

Jakov Slavica, Vice Alfier, Josip Brekalo, Marko Martinović, Marko Sredić, Roko Zlodre, Šime Grubišić, Toma Pavičić i Marijeta Slugan (kormilarka)

EP jun. - 2. mjesto/ osmerac (Kruszwice/ Poljska, 24. - 25. 5. 2025.)

SPORTAŠICA - NAJVEĆA NADA HRVATSKOG SPORTA

Lorena Opačak – taekwondo/ olimpijski sport

SP kadet. – 2. mjesto/kategorija +59 kg (Fujairah/ UAE, 10. - 14. 5. 2025.)

SPORTAŠ - NAJVEĆA NADA HRVATSKOG SPORTA

Luka Jakovina – kuglanje/ neolimpijski sport

SP (U15) - 1. mjesto/kombinacija (Székesfehérvár/ Mađarska, 22 - 27. 5. 2025.)

SP (U15) - 2. mjesto/pojedinačno (Székesfehérvár/ Mađarska 22. - 27. 5. 2025.)

Petrunjela Pavić

Nove generacije bude nadu u kraj hrvatskog plivačkog posta

Piše: VITO ZRNIĆ Foto: CROPIX, HOO

Hrvatskoj se dogodio neobičan paradoks; bazena ima više nego ikad, plivačke škole i kampovi dostupni su u svakoj većoj sredini, a značajniji seniorski uspjesi izostaju. No, uz Jeru Hribara i Janu Pavalić, budućnost se čini svijetla, a notu optimizma dodaju i Toni Dragoja, Božo Puhalović i Vili Sivec.

Nadamo se ugodnom iznenađenju na Europskom prvenstvu u 25-metarskim bazenima, koje će se krajem godine održati u Lublinu, no ukoliko se to ne dogodi, idućeg proljeća navršit će se cijelo desetljeće otkako je neki hrvatski plivač ili plivačica posljednji put kročio na postolje na nekom velikom seniorskom natjecanju. Iako se možda čini da nije proteklo toliko vremena, no bio je 17. svibnja 2016. kad je tada 21-godišnja Matea Samardžić u Londonu doplivala do europske bronce na 200 metara leđno. Bila je to 16. hrvatska medalja s europskih prvenstava (50-metarski bazeni), a 69. ukupno ako se gledaju sva natjecanja, i veliki i mali bazeni, od samostalnosti. Između 1992. i brončanog Miloša Miloševića u Espoou, te Mateine bronce iz Londona, u vitrine hrvatskog plivanja svake je godine u prosjeku sletjelo 2,8 medalja. Iz aktualne perspektive, takva kalkulacija izgleda kao priča o uspavanoj sili koja je plivačke šampione nekoć izbacivala kao na traci, a danas se s nostalgijom prisjeća svakog od tih odličja. Hrvatskoj se dogodio neobičan paradoks; bazena ima više nego ikad, plivačke škole i kampovi dostupni su u svakoj većoj sredini, a seniorski uspjesi nekako nam izmiču.

JERE HRIBAR – NAŠ NAJVEĆI ADUT

ZA OI LOS ANGELES 2028.

Ovaj put se nećemo toliko baviti uzrocima, iako će gotovo svi stručnjaci, počevši od Gordana Kožulja, autora jedne od dvije velike hrvatske svjetske medalje (srebro na 200 leđno u Barceloni 2003.), istaknuti da je problem u lošoj organizaciji sustava te kroničnom manjku vrhunskih trenera. Istina je zapravo da je velika većina od 69 medalja bila rezultat individualne klase i privatnih projekata koji

su utjecali na činjenicu da se do 2016. Hrvatska nalazila na mapi svjetskog i europskog plivanja. Stoga ne čudi što su sve uoči uprte u novu generaciju plivača za koju se nadamo da će iznjedriti talent koji će dostići ili nadmašiti najveći uspjeh hrvatskog plivanja - olimpijsko srebro Duje Draganje iz 2004. Splićanin je u Ateni u „plivačkoj formuli 1“, na 50 metara slobodno, zakasnio jednu jedinu stotinku za zlatom koje je uzeo Amerikanac Hall.

„Ovo je strašno, čudesno“, govorio je tada Draganja, koji je u istom danu, prije srebrnog finala, plivao još i finale na 100 leptir. Dva dana ranije, bio je finalist na 100 slobodno. Hat-trick finala, uz jedno srebro, cementirali su Draganjin status kao nedvojbeno najvećeg plivača kojeg je Hrvatska imala.

Ipak, signali povratka na veliku pozornicu sve su brojniji. Na nedavnom Svjetskom prvenstvu koje se održalo u Singapuru, Hrvatska je bila zastupljena s 11 predstavnika, desetero plivača i plivačicom. Malo je pritom nedostajalo da 21-godišnji Jere Hribar dohvati finale na 50 m slobodno. Splićanina su od tog pothvata dijelile samo dvije stotinke - s vremenom 21.79 srušio je osobni rekord i mlađeseniorski (U23) hrvatski rekord te potvrdio da njegove četiri medalje s juniorskih i mlađeseniorskih natjecanja nisu bile slučajnost.

Hribar je nastupio i na Olimpijskim igrama u Parizu (22. mjesto), a posljednje dvije godine studira u Baton Rougeu, u američkoj saveznoj državi Louisiani, gdje trenira i razvija se u neusporedivo jačoj konkurenciji nego što bi to bio slučaj da je ostao u Hrvatskoj. Trenutačno figurira kao naš najveći adut za Los Angeles, i pojedinačno, ali i kao dio štafete 4x100 slobodno koja je također unijela osvježenje u hrvatsko plivanje. U njoj su, osim Hribara, na SP-u još plivali Luka Čarapović, Filip Mujan i Vili Sevec te osvojili 18. mjesto.

JANA,

BOŽO I VILI

Jedina plivačica koja nas je predstavljala u Singapuru bila je Amina Kajtaz Pinjo, koja je bila 19. i 24. u leptiru. No još veće stvari u budućnosti će se očekivati od Jane Pavalić, tinejdžerice iz Gornje Stubice, koja je seniorski SP odlučila preskočiti kako bi se još malo okušala na juniorskoj sceni. Članica zabočkog Olimpa još je prije tri godine bila svjetska juniorska prvakinja na 50 metara leptir, a ljetos je u rumunjskom Otopeniju uzela broncu na 50 slobodno. U Janinoj su kolekciji i dvije europske medalje u istim disciplinama, a baš kao i tri godine stariji Jere, i ona je lani u Parizu osjetila draž Olimpijskih igara. Iskustvo je to koje bi se moglo pokazati dragocjenim u ciklusu za Los Angeles. Notu optimizma za budućnost dodaju i Toni Dragoja, Božo Puhalović i Vili Sivec. Radi se o trojcu koji je uz već spomenutog Hribara uzeo medalje na nedavnom europskom mlađeseniorskom prvenstvu u slovačkom Šamorinu. Ostane li barem jedna od svih nabrojanih nada na pravom kursu i u rukama provjerenih stručnjaka, hrvatsko plivanje moglo bi ubrzo prekinuti rezultatski post i opet skupljati pobjedničke kolajne.

Jere Hribar

Jana Pavalić

TONI,

Naturalizirani sportaši i njihovi respektabilni uspjesi za Hrvatsku

Bronca badmintonaša Arije Dinate na EP-u povod je da se podsjetimo naturaliziranih sportaša koji su u Hrvatskoj pronašli sportsku sreću i postigli respektabilne uspjehe. A tu je i jedno veliko ime koje tek dolazi

- Ilija Kovtun

Kad se krajem godine budu radile bilance uspjeha hrvatskih sportaša na međunarodnim natjecanjima, u kategoriji onih koji su najviše iznenadili definitivno će se naći ime Arije Dinate. Ovaj 22-godišnjak iz Jakarte, koji od 2023. ima prebivalište u Zagrebu, proljetos je ispisao povijest hrvatskog badmintona. Na Europskom prvenstvu koje se održalo u danskom Horsensu, Dinata je senzacionalno dogurao do polufinala, gdje ga je pobijedio Francuz Toma Junior Popov. Budući da je u badmintonu, kao i u stolnom tenisu, pravilo da oba poražena polufinalista osvajaju broncu, Hrvatska je tako slavila prvu seniorsku badmintonsku medalju ikad. Odgovor na pitanje kako se naša zemlja probila na veliku scenu u tom dinamičnom i fizički izuzetno zahtjevnom sportu, treba potražiti u Dinatinoj rodnoj zemlji. Indonezija je uz Kinu i Južnu Koreju jedna od tri najveće svjetske badmintonske velesile. Dinata je bio jedan od stotina tisuća igrača koji su se kroz klupsku scenu pokušali probiti do reprezentacije. Budući da su zbog goleme konkurencije kriteriji za plasman na velika natjecanja vrlo strogi, odlučio je, kao i mnogi Indonežani, potražiti sreću pod drugom zastavom. Put ga je odveo u Hrvatsku, a on se, iako živi u Zagrebu, pridružio Badmintonskom klubu Dubrovnik i krenuo u tešku misiju hvatanja norme za OI u Los Angelesu 2028. U svemu je Dinati asistirao i Hrvatski olimpijski odbor, koji je pismom potpore ubrzao kompliciran proces dobivanja državljanstva. Europska bronca najbolje govori koliko se muka isplatila, a činjenica da je Dinata (u trenutku pisanja teksta) dogurao do 63. mjesta svjetske badmintonske ljestvice mogla bi dati novu popularnost tom sportu na ovim prostorima. Dinatin je slučaj poslužio kao povod da podsjetimo na još neke naturalizirane sportaše koji su rođeni daleko od Hrvatske, ali su ovdje pronašli sportsku sreću i postigli respektabilne uspjehe.

Najpoznatiji Brazilac u Hrvatskoj i obratno, Dudu je bio golgeter u punom smislu riječi koji je ostavio dubok trag među „Vatrenima“. Na vječnoj ljestvici najboljih hrvatskih strijelaca sa svojih je 29 golova u 64 utakmice i dalje u top 5.

Da mu se u veljači 2008. u utakmici Birminghama i Arsenala nije dogodio otvoreni prijelom gležnja lijeve noge, njegova karijera vjerojatno bi dosegla puno ozbiljnije vrhunce.

U Zagreb je, inače, došao u rujnu 1999., nakon što su ga uočili Dinamovi skauti, te nakon uspješne probe započeo svoju avanturu u Hrvatskoj. Uslijedile su kontroverze oko ugovora, ali to je već neka druga priča…

Piše: VITO ZRNIĆ Foto: CROPIX

EDUARDO DA SILVA

ILIJA KOVTUN

Svjetska gimnastička federacija potvrdila je krajem srpnja da je 21-godišnji Ukrajinac i službeno postao hrvatski reprezentativac. Time je ovjereno možda i najzvučnije „pojačanje“ hrvatskog sporta uopće kad je riječ o naturaliziranim sportašima. Kovtun je gimnastičar najviše svjetske klase, vlasnik olimpijskog srebra iz Pariza (ruče) te još dva četvrta mjesta (višeboj, parter). Uz to ima još deset medalja sa svjetskih i europskih prvenstava. Uopće nije pitanje hoće li, nego kad početi donositi odličja i Hrvatskoj, u koju je stigao prije tri godine, nakon početka ruske agresije na Ukrajinu. U Osijeku je našao djevojku, naučio hrvatski jezik i potpuno se uklopio u klub, pa je putovnica bila logičan korak. Pravo nastupa na velikim natjecanjima imat će od srpnja 2026., a svoje glavne ciljeve ne skriva: svjetsko i olimpijsko zlato u višeboju. Imat ćemo za što navijati!

Protagonist gorko-slatke priče o licu i naličju olimpijske slave bio je najveći hrvatski junak u Sydneyju 2000. Pešalov, rođeni Bugarin, tada je osvojio zlato u kategoriji do 62 kilograma, što mu je bila treća medalja s Olimpijskih igara; prve dvije uzeo je pod zastavom Bugarske, koju je predstavljao do dolaska u Hrvatsku 1997. Posljednju, četvrtu, osvojio je u Ateni 2004. Goran Ivanišević, veliki prijatelj njegovog tadašnjeg trenera Boška Čavke, navodno je platio 50.000 dolara odštete bugarskom Savezu da Pešalov smije nastupati za Hrvatsku. Nakon kraja karijere, ostao je bez posla i bez prihoda, našao se i pod ovrhom, a kako je rekao u jednom intervjuu, živi od bugarske i hrvatske naknade za vrhunska dostignuća.

NIKOLAJ PEŠALOV

(dizanje utega)

IRINA KIRILOVA

(odbojka)

Od 1982. do 1990. u dresu Sovjetskog saveza, od 1993. do 1998. pod zastavom Hrvatske - to je presjek karijere bivše olimpijske pobjednice i svjetske prvakinje Kirilove, koja je 1990. izabrana i za najbolju odbojkašicu svijeta. Briljantna tehničarka je pravo nastupa za Hrvatsku stekla tijekom boravka u Zagrebu, gdje je igrala za Mladost koja je početkom 90-ih bila među najboljim europskim klubovima.

- Zagreb me odmah osvojio šarmom, definitivno je bio zapad za bivši SSSR - opisala je jednom prilikom. Hrvatskoj je, zajedno s Barbarom Jelić, donijela dvije europske srebrne medalje, a 2017. je primljena u odbojkašku Kuću slavnih. Danas živi u Italiji.

ALEKSEJ PUNINSKI

(plivanje)

Još jedan naturalizirani Rus, koji je u Hrvatsku doselio već s 13 godina. Puninski je rođen u Jekaterinburgu, a njegovi su roditelji 1998. godine došli u Zagreb zbog posla. Aleksej je tada već trenirao plivanje, no ozbiljni uspjesi zaredali su se tek nakon učlanjenja u Mladost i dobivanja državljanstva. Prvo je u Linzu 2002. postao europski juniorski prvak na 50 metara leptir, a onda godinu dana kasnije osvojio seniorsko srebro u kratkim bazenima u istoj disciplini. Vrhunac karijere bio mu je europski naslov u Helsinkiju 2006., a Hrvatsku je predstavljao i na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008.

Ususret modnoj reviji zimske

olimpijske kolekcije 4F za

ZOI Milano 2026., podsjetimo se kako

je bilo na reviji ljetne

opreme za OI Pariz 2024.

modi Kako je sport podizao

adrenalin

Izdvojili smo ikonografske momente pojedinih sportova koji su ostavili najdublji trag u oblikovanju naših modnih stilova kroz povijest, sve do danas

Piše: VANJA LJUBIĆ PRPIĆ Foto: UNSPLASH

Sport i moda imaju dugu povijest odnosa, a ta ljubavna anamneza varira od jednostavne sportske elegancije akcentirane moćnim detaljima do luksuznih dizajnerskih reinterpretacija sportske estetike i ključnih komada. Međusobni utjecaj je tolik da su danas gotovo svi opsjednuti jednim posebnim komadomtenisicama, bez obzira na osobni stil, dob ili status.

Nosimo ih u dnevnim lookovima, uz odijelo i haljinu, pa čak i u formalnim ili večernjim. A pojedini kolekcionarski primjerci iz kolaboracija brendova sa slavnim sportašima i glazbenicima na aukcijama postižu milijunske iznose. Procjenjuje se da će tržište koje egzistira i pulsira na valu opsjednutosti kulturom tenisica do 2030-ih dosegnuti vrijednost od gotovo 200 milijardi dolara!

No, fenomen nije zaobišao niti druge cijenjene sportske komade koji su se iz sportskih arena odmetnuli u segment luksuzne, pa i artisan mode.

Izdvojili smo ikonografske momente pojedinih sportova koji su ostavili najdublji trag u oblikovanju naših stilova i značajno transformirali modu te završili na ulici nošeni u maniri suvremenih ikona, mijenjali DNK modnih brendova i inspirirali dizajnere na radikalne poteze. Otprilike ovako izgleda vremenska crta s ključnim obratima u korist mode.

OD

1920-IH

DO SLOBODE POKRETA

Sve je počelo 20-ih godina prošlog stoljeća kada je francuska dizajnerica Gabrielle Coco Chanel, najpoznatija po izumu male crne haljine, podigla revoluciju i odlučila dizajnirati hlače za žene kada je to bilo nezamislivo. Ona kao sportašica jednostavno nije mogla podnijeti da suknje sputavaju žene u slobodnom bavljenju sportom, uživanju u jahanju i na brodu. No, tenis je imao posebno snažan utjecaj na ovu umjetnicu. Kako je u to doba bio simbol više klase i elitnog lifestylea, ali i slobode pokreta, Chanel je upravo iz tog okruženja crpila inspiraciju, pojednostavila krojeve i oslobodila žensku siluetu. Sportska odjeća tada je često bila bež ili bijela, bijelu je pretvorila u simbol elegancije i izvan sportskih terena. Pleteni puloveri, jednostavni krojevi čistih linija i lagani materijali poput žerseja i pikea zavladali su društvenim klubovima i ulicama te postavili temelje sportske elegancije.

Kako je tenis bio jedan od prvih sportova u kojem su žene mogle javno sudjelovati, ovakva estetika je ujedno smatrana i simbolom ženske emancipacije. S druge strane, tenisač Rene Lacoste koji je nosio nadimak Krokodil, klasičnu majicu od pikea dizajniranu za teniske terene, pretvorio je u modni statement, a kasnije je mnogo puta reinterpretirana u high-fashion kontekstu te viđana u editorijalima i na modnoj pisti. Nekoliko desetljeća kasnije uz plisiranu mini suknju pojavljuje se u Y2K revival looku, a danas ovaj retro brend obožavaju nove generacije opsjednute prošlim dekadama i retro ikonografijom.

konjički sport

50-IH; 80-IH, 90-IH, DANAS

I ZAUVIJEK

Sve je počelo 20-ih godina prošlog stoljeća, a Gucci horsebit loafers (mekane mokasine) iz 1953. i danas su jedan od najprodavanijih proizvoda brenda. Postale su pojam luksuza i udobnosti bez obzira jesu li dio šminkerskog ili nekog avangardnijeg stila, a njihov ključni detalj horsebit (žvala ili metalni dio uzde kojim se upravlja s konjem) kao prepoznatljiv motiv na cipelama, torbama i svilenim maramama s vremena na vrijeme uvijek doživi neku novu cool reinterpretaciju u suvremenim kolekcijama, poput one Alessandra Michelea u pop-estetici. Gucci loafers su danas dio stalne postave njujorške

MOMA-e i londonskog V&A muzeja.

Osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća osjeća se potreba za power lookovima, dok su umjetnički pristupi u stvaranju istih bili posve anarhični. Dok Hermès svojim revijama popularizira pročišćenu minimalističku estetiku akcentiranu vrhunskim ručno izrađenim hardver detaljima zavidne zanatske razine i po uzoru na originalnu opremu iz jahačkog kluba, modna kuća Gucci u vrijeme Toma Forda postaje prepoznatljiva po uskim jahačkim hlačama i siluetama koje isijavaju seksepilom. Kasnije, u 2000-tima, jahačke čizme i skinny hlače nametnule su se kao sinonim za cool, često upotpunjene bezvremenskim balonerom ili kaputom. Dok su Ralph Lauren Polo kampanje neka posve drugačija priča. Pamtimo ih kroz naraciju o “aristokratskom” lifestyleu i vikendima provedenim na ladanju u prepoznatljivom američkom opuštenom easy chic luksuzu, gdje važnu ulogu igraju elementi jahačke i polo opreme, košulje i blejzeri s amblemima te ravne čizme boje konjaka. Danas elemente equestrian stila nosimo uz sve, od fluidnih haljina do odijela i masculine komada.

OD 80-IH DO VJEČNOSTI I STATUSA IKONA

POP KULTURE

Kada je 1985. godine Nike lansirao prve Air Jordan tenisice, rađa se sneaker kultura, a lifestyle tenisice kao takve postaju globalni modni fenomen i svojevrsni statusni simbol, posebno među mlađim generacijama.

Ako se osvrnemo oko sebe, danas gotovo da i nema slučajnog prolaznika koji nije u tenisicama, a za to su zaslužni hrabra, ponekad čak i rubna estetika koja svjesno provocira te zanimljive kolaboracije sportskih brendova i slavnih sportaša, dizajnera i glazbenika.

Nike Air Jordan se nametnula kao najutjecajnija linija tenisica u povijesti mode, a reinterpretacija kultnog modela iz osamdesetih u verziji Dior x Nike Air Jordan 1 iz 2020. godine smatra se modnim trenutkom desetljeća u sportskom segmentu. No, nije sva magija sažeta u visokim tenisicama. Oversized dresovi i silueta, šilterice s amblemima i široke hlače uvukle su se u redove luksuzne mode, posebno s kolekcijom Virgila Abloha za Off-White iz 2017. godine, upotpunjenom sportskim čarapama i predimenzioniranim zatvaračima.

Zanimljiv je i sportski brend Fear of God poznat po paleti neutralnih boja neuobičajenoj za imidž nekog ekipnog sporta, s promišljenom estetikom, suradnjama i kampanjama te jakim NBA utjecajem.

boks

SIMBOL SNAGE I POBUNE, NA ULICAMA I MODNIM PISTAMA

Prva asocijacija koju vučemo iz nasljeđa boksa je hoodie, prevelika mekana masivna majica s kapuljačom u kojoj se osjećamo sigurno. I stvarno, sve njezine krajnosti - od udobnosti ležerne siluete do intime koju nam pruža zaklon prevelike kapuljače, buntovničkog stava te sposobnosti da svojom “prizemljenom” energijom definira svaki dobar look, pa čak i večernji - virtuozno su pomirene u ovom komadu odjeće. U 2000-tima talijanske modne kuće Dolce & Gabbana i Versace poigravaju se boksačkom estetikom, a njihovim pistama krstare modeli u glamuroznim verzijama boksačkih ogrtača izvezenih zlatnim vezom i šorceva s printom. Dok se hoodie sportskog brenda Everlast pojavljuje u artističkim modnim editorijalima poput onih u magazinima Vogue, i-D sa slavnim fotografima, modelima i stilistima, Off-White verzije Virgila Abloha i one s potpisom Alexandera Wanga među obožavateljima mode i dizajna nameću se kao urbana i pomalo edgy uniseks uniforma današnjice.

SKATE KULTURA I STREETWEAR EKSPLOZIJA

Skate je uvijek bio oblik otpora, ulična zajednica neustrašivih i kreativnih, gdje su vlastiti stil, vlastite rampe i trikovi, kao i modni izričaj bili na cijeni, a surf, punk, hip-hop, grafiti, dijeljenje videa i spotovi, esencijalni dio skate kulture.

A onda se dogodio neočekivani obrat, surf/skate underground estetika dosegla je nove razine i postala globalni društveni pokret. A streetwear modne marke Vans, Stussy i Supreme, koje su stasale direktno iz surferske i skate scene, uronile su u luksuzne vode. Dogodile su se zanimljive kolaboracije skejterskih i luksuznih modnih brendova: Louis Vuitton x Supreme, Dior x Shawn Stussy, Dior Men i Balenciaga reinterpretirale su skate siluetu i mijenjale filozofiju ove subkulture iz temelja, tada se kreira i nova nišna kategorija haute streetwear. No, kako je u modi ionako sve neočekivano, genijalno, ludo i naopako, ispada da spajanje ovakvih nespojivih krajnosti ima smisla. I uspjeha. Skateboarding 2020. godine u Tokiju ulazi na Olimpijske igre. A cargo hlače s džepovima i lancima, prevelike majice s kapuljačama, bucket šeširi i ravne platnene cipele nošene na bosu nogu i uz moćan grafički print (nastao iz potrebe za oslikavanjem i personaliziranjem skate daske), tu su da premoste potrebu za originalnosti i želju za pripadanjem u šminkerski underground. I sama iskreno uživam u tom kaosu izbora dok fenomenološki promatram modu, no moj osobni stil je pročišćen. Biram priču, identitet i tradiciju ugrađene u stare jahače čizme, koje najradije nosim uz statement komad umjetničkog nakita te kaput ili baloner uniseks karaktera, često prevelike, koje nosim sezonama. S ovakvom bazom, poigravanje modom i pomicanje granica je lako. Modne kuće Altuzarra, Burberry, Gucci, Loewe i The Row u kolekcijama za jesen/zimu 2025. imaju čizme visokih sara inspirirane jahačima, kao najbolji dokaz da su neki komadi tu da ostanu. A koji sport vas pokreće?

HRVATSKI OLIMPIJCI NOSE 4F SPORTSKU ODJEĆU

Već devetu godinu sportski brend 4F kreira i izrađuje odjeću i opremu za hrvatske predstavnike na svim višesportskim priredbama. Poznat po vrhunskim materijalima i modernom dizajnu, brend 4F (s više od 20 godina iskustva i strasti prema sportu) je pri izradi kolekcije za hrvatske sportaše na OI u Parizu, bio dodatno usredotočen na korištenje prirodnih tkanina. S aspekta dizajna, klasične forme pretvorene su u siluete s daškom modernosti, pa je kombinacija streetweara i elegantnijih komada bila dio jedinstvenog asortimana s neizostavnim, planetarno prepoznatljivim kvadratićima. Kreirajući sportsku odjeću za profesionalne sportaše i strastvene amatere, 4F tim želi inspirirati ljubitelje sporta i rekreacije da isprobaju nove stvari i podupru svoje aktivnosti sportskom odjećom visoke tehnologije. U sljedećem broju Olimpa predstavljamo olimpijsku modnu kolekciju za ZOI MIlano 2026.

Hrvatski sportski trag u multikulturalnom mozaiku Kanade

Zahvaljujući sportskim uspjesima legendarnih kanadskih hokejaša hrvatskog podrijetla kao što su Joe Sakić ili Frank Mahovlich, hrvatsko naslijeđe u Kanadi snažno je i prepoznatljivo te čini dio šireg kanadskog identiteta. O tome nam je u razgovoru nešto više rekao hrvatski veleposlanik u Kanadi g. Vice Skračić

Razgovarala: MIA BAĆIĆ Foto: VELEPOSLANSTVO

RH U KANADI

Kako sportska diplomacija može doprinijeti jačanju odnosa između Hrvatske i Kanade?

Sport spaja ljude, zajednice i narode kroz zajedničke interese i iskustvo, što je poticajno za jačanje suradnje, sigurnosti i prosperiteta u međunarodnim odnosima. Upravo stoga mnoge zemlje, pa tako i Kanada i Hrvatska, kroz sportsku diplomaciju promiču bilateralne veze i pozitivne vrijednosti društva. Sport, uz naravno kulturu, potiče pozitivne vidove suradnje koji s jedne strane jačaju nacionalni identitet i ponos, ali i ujedinjuju time što nadilaze podjele i suprotnosti, pa ponekad i ekonomske i političke prepreke. Dakle, sport povezuje, on je uključiv i promiče pozitivne vrijednosti, uključuje raznolikosti te istovremeno potiče jednakost i suradnju. U tom pogledu naveo bih primjer iz vlastitog iskustva tijekom posljednjeg Svjetskog nogometnog prvenstva 2022. godine. Tada su Kanada i Hrvatska bile u istoj skupini, što je u Kanadi potaknulo veliko zanimanje kako za hrvatski nogomet, tako i za Hrvatsku općenito. Prigodom utakmice bio sam u Ottawi i na poziv gradske vijećnice Stéphanie Plante koja predstavlja okrug Sandy Hill gdje se nalazi naše veleposlanstvo, prvo sam poluvrijeme gledao u krugu kanadskih građana, stanovnika Sandy Hilla. Bilo je vrlo zanimljivo promatrati njihove reakcije te nadasve ugodno pratiti utakmicu s velikim brojem kanadskih navijača koji su istovremeno pokazali iskreno zanimanje ne samo za našu igru, već i za zemlju i običaje. Drugo poluvrijeme gledao sam s hrvatskom zajednicom u Ottawi...

Mislite li da sport može biti alat za povezivanje različitih kultura i zajednica, posebno u multikulturnom društvu poput kanadskog?

Sport apsolutno ima snagu premošćivanja razlika, potičući integraciju i društveni razvitak zajednice, što je od važnosti i za diplomaciju. Sport kao društveni događaj u kojemu sudjeluju osobe koje primjerice ne govore isti jezik ili potječu iz različitih kultura, razvija toleranciju i potiče zajedništvo. Za Kanađane je to vrlo važno upravo radi multikulturalnosti koja je vrlo karakteristična za Kanadu kao useljeničku zemlju.

Kanadska sportska politika to dobro prepoznaje i usmjerena je na razvoj sporta kao pozitivnog čimbenika

koji unapređuje život građana, zajednica i društva kao takvog.

Kanadska vlada stoga posebno promiče ideju jednakosti, raznolikosti i uključivosti u sportu, upravo kako bi se smanjile nejednakosti, bilo da se radi o autohtonim narodima, useljenicima, ženama, osobama s invaliditetom ili pojedinim diskriminiranim skupinama. Ukazati bih i na to da sport u Kanadi također ima svoju ulogu u inicijativama za pomirbu, kada se radi o povijesnom odnosu države prema autohtonom stanovništvu. Dobar su primjer sportski događaji kao što su Arktičke zimske igre ili Sjevernoameričke igre autohtonih naroda, gdje su osim poznatih disciplina uključeni i neki manje poznati tradicijski sportovi. Kad je riječ o sportu kao alatu za povezivanje različitih kultura i zajednica, dobar je primjer i iskustvo hrvatskog iseljeništva u Kanadi, poglavito kad je riječ o hokeju na ledu koji mnogi Kanađani smatraju nacionalnim sportom. Zahvaljujući sportskim uspjesima legendarnih kanadskih hokejaša hrvatskog podrijetla kao što su Joe Sakić ili

Frank Mahovlich, hrvatsko naslijeđe u Kanadi snažno je i prepoznatljivo, te čini dio šireg kanadskog identiteta.

Kakav značaj ima Svjetsko nogometno prvenstvo 2026. za Kanadu, i postoji li mogućnost većeg uključivanja Hrvatske u kontekstu sportskih i kulturnih aktivnosti vezanih uz taj događaj?

Kanađani s velikim uzbuđenjem očekuju to prvenstvo kojemu će biti domaćini uz Meksiko i SAD. Bilo bi izvrsno kad bi se Hrvatska kvalificirala; ne sumnjam da bi naša

momčad ovdje bila srdačno dočekana. Kanađani su vrlo otvoreni i gostoljubivi, a u Kanadi postoji i velika hrvatska zajednica, te podrška sigurno ne bi izostala.

Hrvati i njihovi potomci diljem Kanade imaju mnoge sportske organizacije i klubove, ponajviše su to upravo nogometni klubovi. Neki od tih klubova imaju vrlo važnu ulogu u zajednici koja nije samo usmjerena na sport. Sportska društva hrvatskih iseljenika, uz ona folklorna, često su bila glavni način okupljanja i očuvanja hrvatskog zajedništva u mnogim sredinama. Širom Kanade djeluju mnogi hrvatski nogometni klubovi, ponajviše u Ontariju, gdje se svakog rujna organizira tradicionalni turnir svih hrvatskih klubova ove provincije.

je osmislio taj sport 1891. kako bi mladi sportaši održavali kondiciju tijekom zime. Danas je među mladima ipak najpopularniji nogomet... Kanađani su sportski vrlo osviješteni, bilo da je riječ o natjecateljskim ili rekreativnim sportovima. Tijekom boravka u Kanadi primijetit ćete da su pojedine sportske aktivnosti toliko uobičajene da postaju dio svakodnevnice. Rekao bih da vjerojatno nema Kanađana koji ne kližu, a u gradovima kao što je Ottawa mnogi uživaju u tome što zimi na posao mogu ići na klizaljkama: naime do centra grada ponekad je brže i jednostavnije doći preko zaleđenog kanala, nego automobilom kroz gusti promet. Naime, povijesni Rideau kanal u Ottawi,

Okupljanje hrvatske zajednice u Torontu na utakmici Toronto Raptorsa u organizaciji Kanadsko-hrvatske gospodarske komore

Kako sportski uspjesi oblikuju društveni ponos i identitet u Kanadi?

Sportski uspjesi kanadskih sportaša snažan su izvor nacionalnog ponosa o kojem god da je sportu riječ. Sport, želim jasno naglasiti, ima sustavnu podršku vlade. Sport u Kanadi ima dugu tradiciju. Primjerice, lacrosse se smatra kanadskim nacionalnim ljetnim sportom. Lacrosse su poznavali još autohtoni narodi Sjeverne Amerike, uključujući današnju Kanadu, pred gotovo tisuću godina. Postoje tragovi da je to još od 12. stoljeća bio važan dio autohtone kulture koja se prenijela i u današnje vrijeme. Spominjući lacrosse, treba reći da je Kanada posebno pozdravila povratak tog sporta na Olimpijske igre, kao potvrdu rastuće popularnosti koju ima u svijetu. Kanadska reprezentacija na OI 2028. u Los Angelesu sudjelovat će s muškom i ženskom lacrosse ekipom.

Kad je riječ o zimskim sportovima, hokej je bez premca kanadski nacionalni sport i Kanađani će uvijek s ponosom istaknuti da je hokej nastao upravo u Kanadi početkom 19. stoljeća. Ono što je možda manje poznato je da se ocem košarke smatra Kanađanin dr. James Naismith, koji

koji se nalazi na popisu UNESCO-a kao dio zaštićene svjetske baštine, svake zime pretvara se u jedno od najvećih klizališta na svijetu koje prolazi kroz centar grada u duljini od gotovo 8 km. Odlazak zimi na klizanje je nešto što je Kanađanima potpuno prirodno, kao recimo nama otići na šetnju poslije ručka.

Možete li ukratko opisati kako funkcionira sportski sustav u Kanadi i koja je uloga vlade u razvoju sporta? Kako se u Kanadi potiče veće sudjelovanje mladih, žena i manjinskih zajednica u sportu? Koji su glavni izazovi u postizanju ravnopravnosti spolova u kanadskom sportu i kako ih se rješava kroz inicijative poput Sport for Development and Gender Equity? Sport, kao dio zdravog života potiče se od djetinjstva, dok Vlada ima važnu ulogu u tom sustavu, posebno kroz financiranje sportskih programa. Osim na federalnoj razini, sport se financira i kroz programe provincija i teritorija, te kroz razne programe privatnog i neprofitnog sektora. Kanadska sportska politika je usmjerena na razvoj sporta sa svrhom pozitivnog utjecaja na život građana, zajednica i cjelokupnog društva. Pritom se

posebno promiče jednakost, raznolikost i uključivost u sportu, kako bi se što više smanjile nejednakosti kao što sam ranije spomenuo.

Sportska politika Kanade provodi se kroz pet glavnih smjerova: od potpore i poticanja razvijanja tjelesne kulture u najširoj populaciji, rekreativnog sporta, natjecateljskog sporta, vrhunskog sporta, do korištenja sporta kao alata za razvitak u društvenom i ekonomskom smislu, te promicanja pozitivnih vrijednosti u zemlji i inozemstvu.

Rodna jednakost također zauzima posebno mjesto u nacionalnoj sportskoj strategiji, kako bi se žene i djevojke u jednakoj mjeri i s jednakim mogućnostima uključile u sport. U tu svrhu razrađeni su specifični programi i inicijative za jačanje sudjelovanja i

Veleposlanik Skračić uz glavnu guvernericu Kanade, Nj.E. Mary Simons

predvodničke uloge djevojaka i žena u svim aspektima sporta, često u suradnji s neprofitnim organizacijama posvećenim ovom cilju, kao što je Canadian Women and Sport. Iza toga stoji i financijska podrška federalne vlade, koja je primjerice 2022. alocirala preko 25 milijuna kanadskih dolara za promicanje ravnopravnosti spolova i uključivosti u sportu. U kanadskoj sportskoj politici jedan od važnih ciljeva je razvijanje sporta u interesu

prepoznatljivosti Kanade, promicanja kanadskog identiteta i baštine, te pozitivnih vrijednosti s kojima se identificiraju Kanađani.

Zanimljivo je spomenuti da je resor sporta na federalnoj razini tradicionalno u sklopu kanadskog ministarstva za kanadsku baštinu, a aktualni ministar koji u svojoj nadležnosti ima i sport nosi funkciju ministra za kanadski identitet i kulturu. Takav pristup sportu kao izrazu nacionalnog identiteta bio je vidljiv na sada već davnim Olimpijskim igrama koje je Kanada ugostila 1984. u Calgaryju i Vancouveru 2008. godine, a kontinuitet te sportske politike vidljiv je i danas. Na zadnjim Igrama u Parizu Kanada je bila među najuspješnijim zemljamakanadski sportaši osvojili su 27 medalja, od čega devet zlatnih. Imali ste osjećaj da cijela kanadska nacija stoji uz svoje reprezentativce.

Na koji način sport povezuje hrvatsku zajednicu u Kanadi i može li poslužiti kao platforma za promociju hrvatske kulture?

Hrvatska zajednica u Kanadi dio je kanadskog društva koje su generacije hrvatskih iseljenika obogatile na razne načine, a istovremeno očuvale svoje običaje, jezik, kulturu i zajedništvo. Osim folklora, kojemu je naša zajednica snažno posvećena, te škola hrvatskog jezika koje su tradicionalno osnivane pri hrvatskim župama, veliku ulogu u njegovanju hrvatskog identiteta i zajedništva u Kanadi, odigrao je i sport kao važan segment kanadskog načina života. Uz to što je sport često popratna aktivnost uz okupljanja zajednice, postoje mnogi hrvatski sportski klubovi, a brojem se tu ističu oni nogometni. Posebnu ulogu ima i Hrvatski nacionalni nogometni savez Kanade i SAD-a, koji djeluje već preko šezdeset godina.

Uz održavanje nogometnih turnira hrvatskih klubova, od značajnijih i vidljivijih sportskih događanja koji okupljaju Hrvate u Kanadi svakako bih spomenuo tradiciju zajedničkog praćenja košarkaške utakmice Toronto Raptorsa, uz koju prigodno okupljanje početkom svake godine organizira Kanadsko-hrvatska gospodarska komora. Pritom utakmicu redovito prati večer hrvatske zajednice na kojoj je glavni gost uvijek jedan od hrvatskih sportaša koji igra u NBA ligi. Ove godine to je bio Ivica Zubac koji igra za LA Clipperse. Useljenici su u velikoj mjeri pridonijeli oblikovanju kanadskog društva i kulture svojim znanjem, umijećem, kulturom i običajima. Ponosni smo vidjeti da je i hrvatska zajednica kroz generacije naših iseljenika ostavila svoj trag u multikulturnom mozaiku Kanade, bilo da je riječ o sportašima, znanstvenicima, poduzetnicima ili umjetnicima. Prošlogodišnje proglašenje 30. svibnja Danom hrvatske baštine u Ontariju te u Alberti ove godine, izuzetno je priznanje doprinosu koji su Hrvati utkali u razvoj kanadskog društva. Za kraj želim podijeliti s vama i to kako je u Kanadi odjeknula vijest o ulasku mladog hrvatskog hokejaša Brune Idžana u hokejaški klub Ottawa Senators, čime je on postao prvi hrvatski igrač koji je draftiran u NHL. Tako je nedavno s nama kontaktirao kanadski sportski novinar koji prati hokej i kojeg je zanimalo okruženje u kojem je Idžan izrastao i stasao u odličnog hokejaša...

Moćna ljevica rođenog dešnjaka za olimpijsku broncu

Pregovore za prijelaz 16-godišnjeg Branka Miljuša u NK Hajduk odradila je njegova baka, a da bi kao rođeni dešnjak ušao u prvu postavu na mjesto lijevog beka, godinu dana je vježbao udarce samo lijevom nogom. Brončanu medalju na OI u Los Angelesu 1984. smatra najvećim sportskim uspjehom u karijeri iako vjeruje da je tadašnja reprezentacija u tom trenu bila najbolja na svijetu

Piše: JOSIP REIĆ Foto: HOO, arhiva HNK Hajduk

Na spomen njegovog imena prva asocijacija je njegov način igranja, borbenost, požrtvovnost i glad za pobjedama. Bio je žustar, britak, ponekad i malo oštriji, pravi bek. Za njega nije postojala izgubljena lopta. Oduvijek je dres splitskih Bijelih trebalo natopiti do kraja, dati sve od sebe, često i mnogo više, a Branku Miljušu je to polazilo za rukom. Znate kakvi su Ličani, svi kršni i od 2 metra, nema tu puštanja, ide se uvijek do kraja. Probiti se među takvim igračima i postati seniorski prvotimac već sa 14 godina bilo je jako izazovno. Tko zna kako bi se moja karijera razvijala da tada u Srbu nije živio zagriženi hajdukovac, zubar Slavko Skeja - započeo je svoju priču Branko Miljuš na pitanje kako je završio u Hajduku, pa nastavlja: - Slavko me, bez oklijevanja, poveo u Split na jednu od selekcija iz svih okolnih mjesta u Dalmaciji i BiH koju je vodio Krešo Arapović. Pokazao sam se u pravom svjetlu i vratio kući nastavivši igrati za Ustanik u Srbu. No dobar glas se pročuo i svi su me htjeli, Zvezda, Partizan... ali Hajduk me pozvao da zaigram na turniru u Italiju, u momčadi sastavljenoj od talenata s područja bivše države. Na tom smo turniru pobijedili, pa su me ubrzo, jednog ljetnog dana probudili jer su došli “neki ljudi” iz Hajduka. Pogledao sam kroz prozor, a klupske legende Frane Matošić i Krešo Arapović u dvorištu ispod lipe razgovaraju s mojom bakom koja mi je odmah zatim rekla: ‘Ne ideš ti nigdje, možeš samo u Hajduka’. A njima je rekla: ‘Evo, dajem vam dijete, vratite mi čovjeka, samo to tražim od vas.’

Kako je rođeni dešnjak slavu stekao lijevom nogom? U Lici sam igrao desno krilo, a kod Andrije Ankovića u Hajduku desnog veznog igrača. Bio sam odličan na obje pozicije. Nakon Ankovića za trenera je došao Pero Nadoveza koji me baš nekako volio, imali smo poseban odnos. Jednom prilikom pitao me mislim li da bih mogao igrati u prvoj postavi. Strašljivo sam odgovorio da mogu, a on me pitao na kojoj se poziciji vidim. Rekao sam: ‘Sve desno’, a on veli: ‘Eeee, ne može, tu smo puni, mnogi

stariji igrači su ispred tebe, konkurencija ti je prejaka i teško ćeš se izboriti za mjesto. Ali ima jedna pozicija na kojoj bi mogao biti odličan - na lijevom beku! Imaš li što protiv?

Rekao sam da nemam, samo da igram u prvoj momčadi. I tada mi Pero kaže: ‘Od danas krećemo radno - godinu dana, samo lijeva noga. Ako desnom udariš loptu, moraš napraviti 10 sklekova. Pa ti udaraj desnom. Godinu dana smo poslije svakog treninga još ostajali Pero, golman i ja. I samo lijeva noga. Onaj zid na Starom placu (gdje smo tada još igrali), pokraj legendarne murve... e taj me zid proklinje koliko sam puta lupao u njega. Imao sam tada 16 godina! U tih godinu dana sam naučio triput bolje centrirati lijevom nego desnom nogom.

Što biste savjetovali današnjim mladim igračima?

Nakon treninga bi morali dodatno raditi na onome što im je slabija strana, bilo to slabija noga ili glava. Meni je kao dešnjaku bilo lakše igrati na lijevoj strani, lakše se braniti... bio sam startniji. Recimo, ovaj mali Hrgović iz Hajduka, lani ga je Gattuso gurao na desnog beka, a da zna desnom nogom bilo bi mu puno lakše. Moguće da bi postao vrhunski igrač, iako mu još nije kasno ako nakon svakog treninga ostane vježbati desnu nogu.

Slušao sam intervju velikog Franza Becenbauera u kojem je otkrio da mu je trener savjetovao da po 20 puta svakodnevno udara loptu glavom na onoj čuvenoj visećoj lopti. On bi je udarao po 100 puta. Odatle njegovo postavljanje, njegova moć i skok u igri… Danas čujem da su te viseće lopte kod nas izbacili iz trenažnog procesa jer kao nisu dobra vježba. Što reći na to? Najbolje se povući, valjda neki drugi znaju bolje.

POGLEDAM KROZ PROZOR, A KLUPSKE LEGENDE FRANE MATOŠIĆ I KREŠO ARAPOVIĆ U DVORIŠTU ISPOD LIPE RAZGOVARAJU S MOJOM BAKOM KOJA MI JE KASNIJE REKLA: ‘NE IDEŠ TI NIGDJE, MOŽEŠ SAMO U HAJDUKA’. A NJIMA JE REKLA: ‘EVO, DAJEM VAM DIJETE, VRATITE MI ČOVJEKA, SAMO TO TRAŽIM OD VAS - ISPRIČAO JE MILJUŠ

Nogometna reprezentacija Jugoslavije, brončani iz Los Angelesa 1984. Stoje slijeva: Ivan Pudar, Marko Elsner, Srećko Katanec, Mirsad Baljić, Vlado Čapljić, Nenad Gračan, Dragan Stojković, Jovica Nikolić, Mehmed Baždarević i Tomislav Ivković. Čuče slijeva: Mitar Mrkela, Ljubomir Radanović, Borislav Cvetković, Milko Đurovski, Admir Smajić, Branko Miljuš i Stjepan Deverić.

Što vam znači osvojena brončana olimpijska medalja? Olimpijske igre su kruna sportske karijere, vrh svakog sporta i sportaša. Mi smo te 1984. godine trebali osvojiti zlato, toliko smo bili dobri. Zaista mi je žao što nismo, no i ovako sam posebno ponosan na tu medalju. Koliko sportašima znače Olimpijske igre govori i bliska prošlost kada su i Neymar i Messi željeli sudjelovati na OI, osjetiti čar olimpijskog sela i olimpijskog odličja. Zato je olimpijska medalja moj najveći sportski uspjeh!

Nekoliko riječi o Hajduku iz vašeg vremena... Hajduk je u to vrijeme, 1984. godine bio najbolji klub u Europi. Poraz od Tottenhama u Kupu UEFA je teško zaboraviti, često ga se sjetim. Bila je to sjajna prilika za popeti se na krov Europe. Većina njihovih klupskih igrača su bili reprezentativci, a mi smo realno bili bolji od njih. Šteta, velika šteta.

Odnos s Hajdukom danas? Žao mi je što mi veterani nismo više involvirani u rad kluba. Ne guram se, nisam takav čovjek, ali mislim da bismo imali što reći i pokazati mladim igračima. Zamislite samo koliko bi jedan Zlatko Vujović (napadač) mogao pokazati mladim napadačima. Ili Cukrov i ja (bekovi) obrambenim igračima. To bi bilo neprocjenjivo za igrače, kao što su nekad nama govorili i pokazivali stariji igrači. Ima u Hajduku ljudi koji

nas cijene, kao naš dragi Jurica Gizdić, ali ima i onih zbog kojih se osjećamo nepoželjno. Hajduk je uvijek bio najbolji kad je imao svoje trenere. Je li to slučajno ili ne, zaista ne znam. Recimo, jedan Vulić je sigurno, to garantiram, najbolji trener na Balkanu (ako ne i šire) za mlade igrače. Ne postoji bolji trener za mlade od njega. Čuvena Bearina golmanska škola je bila svjetski vrh. Hajduk treba nastaviti raditi po njegovim načelima. On je bio čudo od golmana, a znamo tko su sve Bearini nasljednici.

Zašto je hrvatska nogometna reprezentacija ovoliko dobra?

Hrvatska reprezentacija ima takav nacionalni naboj koji nema nitko na svijetu, možda Argentina ili Brazil. Uz to imamo svjetske igrače, najbolju klasu. U regiji Dinarida se rađaju najveći sportski talenti na svijetu.

Profesionalnu karijeru završili ste relativno rano. Sa 33 godine. Zbog Ahilove tetive trebao sam na operaciju i mirovanje, ali na moju odluku o prestanku profesionalne karijere najviše je utjecala tadašnja percepcija javnosti da je igrač u mojim godinama stari igrač. Iako sam zapravo tada bio u najboljim igračkim godinama. Beskonačno mi je žao što sam tada prekinuo sportsku karijeru, jer sam i u 39. godini još bio dobar, zbog čega su mi skoro ponudili ugovor (smijeh).

Danas ste nogometni menadžer. Koliko talenata imamo u hrvatskom nogometu i koji je ključ uspjeha?

Žao mi je što nakon igračke karijere nisam ostao u sportu, možda i kao trener, ali zadnjih desetak godina sam se vratio u sport, pa me evo opet u onome što najbolje znam i volim raditi. U zemlji, ali i dijaspori imamo bezbroj talenata. Mi smo svjetsko čudo! Talentom i koordinacijom smo iznimno moćni. Da bi se postalo dobrim nogometašem i da bi se potpisao dobar ugovor važan je rad i samo rad. Dakako i selekcija... E tu ima još prostora za napredovanje. Lijepo je vidjeti ploču sa svojim imenom na zapadnoj obali u Splitu... Istina. Obožavam šetati tom obalom, nekako mi nahrani ego (smijeh). Šalim se, ali drago mi je vidjeti te ploče i svoje ime na jednoj od njih... Svako malo me netko od poznatih nazove i kaže: ‘Ej, Branko, upravo sam te nazgazio, hahaha’. To me baš veseli. A tek kad to vide moji prijatelji stranci, ljudi iz svijeta sporta... pozitivno se šokiraju splitskim i općenito hrvatskim sportskim uspjesima.

DATUM I MJESTO ROĐENJA: 17. svibnja 1960. godine, Knin

KLUBOVI: NK Ustanik, NK Solin, NK Hajduk, Valladolid (Španjolska), Vitória Setúbal (Portugal)

TROFEJI: Kup Jugoslavije 1983./84. i 1986./87.

REPREZENTACIJA: Jugoslavija (od 1984. do 1988.)

ODLIČJA: olimpijska bronca (1984.)

Poprište inovacija i kontroverzi

Ove su Igre pokazale koliko su zimski sportovi tada još bili u nastajanju. No, bile su i ishodište mnogih tradicija koje su danas nezaobilazan dio Olimpijskih igara, poput „izuma“ pobjedničkog postolja

Piše: ANA POPOVČIĆ

Treće Zimske olimpijske igre 1932. ujedno su i prve koje nisu održane u Alpama. Domaćin je bilo malo američko mjesto, zapravo selo, koje i danas ima manje od 3000 stanovnika - Lake Placid u saveznoj državi New York, a koji je domaćin ZOI bio dvaput – 1932. i 1980. godine. Iako to nisu bile europske Alpe, i ovaj put se radilo o mondenom zimovalištu za bogate. To ne iznenađuje, budući da su u to vrijeme zimski sportovi bili rezervirani gotovo isključivo za ljude koji imaju dovoljno novaca i slobodnog vremena.

na tom području. Do 1921. Lake Placid imao je već skakaonicu, stazu za brzo klizanje i lokalni skijaški klub. Sljedeći pripadnik obitelji zaslužan za nasljeđe koje Lake Placid danas ima je Melvilov sin, dr. Godfrey Dewey, predsjednik Organizacijskog odbora ZOI 1932. Godfrey je bio zaljubljenik u skijanje, a na Igrama u St. Moritzu 1928. bio je direktor američke skijaške reprezentacije i čak nositelj zastave.

Kada se govori o Igrama 1932. i općenito zimskim sportovima u Lake Placidu, nezaobilazna točka je obitelj Dewey. Naime, Melvil Dewey – poznati američki knjižničar, osnivač studija bibliotekarstva na Sveučilištu Columbia i izumitelj Deweyevog klasifikacijskog sustava za knjižnice - osnovao je 1895. ekskluzivni klub za bogate, nazvavši ga Lake Placid Club. Klub je ubrzo postao silno popularan; do te mjere da je 1900. godine mjesto promijenilo ime u Lake Placid (dotad se zvao North Elba). Jednako kao i alpska turistička mjesta, Lake Placid je prvobitno bio ljetna destinacija. Tek 1905. kada je Dewey odlučio ostaviti klub otvorenim i tijekom zime, započeo je snažan razvoj zimskih sportova

Upravo tada, gledajući kako izgledaju ZOI u jednom alpskom zimovalištu, dobio je poticaj da nešto slično dovede i u Sjedinjene Države. Već iduće 1929. godine, to domaćinstvo je i osigurao od Međunarodnog olimpijskog odbora. Ono na što nije mogao računati bila je Velika depresija (1929. – 1933.) radi koje se organizacija Igara susrela s brojnim problemima.

Na ovim Igrama sudjelovalo je samo 250 sportaša iz 17 zemalja, s tim da je više od polovice sudionika bilo iz SAD-a i Kanade - iz današnje perspektive to djeluje gotovo kao regionalno natjecanje. U jeku depresije posebno je teško bilo osigurati novac, pa je Godfrey Dewey čak darovao obiteljsko zemljište za izgradnju bob staze (koja je usput rečeno prva stalna staza za bob u Sjevernoj Americi). U konačnici, Olimpijske igre 1932. donijele su vrlo malo prihoda, a organizatori koji su izgradili novi stadion i spomenutu bob stazu, pretrpjeli su velike financijske gubitke.

EKSKLUZIVNI KLUB ZA BOGATE “LAKE PLACID CLUB” POSTAO JE TOLIKO POPULARAN DA JE 1900. GODINE MJESTO NORTH ELBA PROMIJENILO IME U LAKE PLACID. NA TOJ PRVOBITNO LJETNOJ DESTINACIJI 1905. GODINE ZAPOČINJE SNAŽAN RAZVOJ ZIMSKIH SPORTOVA.

Godfrey Dewey na ZOI

St. Moritz 1928.

PRVI PUT POBJEDNIČKO POSTOLJE

Igre je službeno otvorio guverner države New York F. D. Roosevelt, koji će samo devet mjeseci kasnije biti izabran za američkog predsjednika, jednog od najpoznatijih u povijesti. Zanimljivo je i da je američku zastavu na otvorenju nosio Billy Fiske koji će u bobu četverosjedu osvojiti svoje drugo zlatno odličje, nakon što je prvo osvojio sa 16 godina 1928. na Igrama u St. Moritzu. Inače, Fiske je i glavni začetnik jednog od najpoznatijeg skijališta na svijetu, onog u Aspenu (Colorado), a poginut će niti deset godina kasnije, u Drugom svjetskom ratu, kao pilot u Bitci za Britaniju.

Ipak, kao najopipljivija ostavština ZOI 1932. ostat će - pobjedničko postolje, nezaobilazan dio svih budućih Igara i san svih sportaša. Prije toga su medalje uobičajeno bile skupno dodjeljivane prilikom ceremonije zatvaranja i to na način da su osvajači u špaliru dolazili do uglednika na povišenom podiju kako bi primili svoju medalju – dakle obratno nego danas kada su sportaši na povišenom, a uglednici koji dodjeljuju medalje prilaze njima.

Ove igre ostale su zapamćene i po velikoj kontroverzi vezanoj za brzo klizanje. Naime, organizatori su odlučili uvesti potpuno drugačiji set pravila u odnosu na prethodne igre – tzv. pack style, grupno natjecanje u kojem svi klizači startaju zajedno u grupi i natječu se jedan protiv drugog, za razliku od prethodnih Igara gdje su klizači klizali u parovima te se gledalo vrijeme svakog pojedinačno.

Ovaj novi format donio je novu taktiku, potpuno novi pristup, guranje i zatvaranje staze, pa su europski klizači žestoko prosvjedovali, a legendarni Finac, višestruki olimpijski pobjednik Clas Thunberg, odbio je nastupiti. Njegov izostanak bio je veliki udarac za prestiž natjecanja. Bez obzira na sve navedeno i ignorirajući ogorčenje stranaca, Amerikanci su veselo osvojili prva mjesta u svim disciplinama (500, 1500, 5000 i 10000 m), ukupno 5 medalja – 4 zlatne i jednu srebrnu. Za usporedbu, na

Lijevo: Sonja Henie, pobjednica u ženskoj i Karl Schäfer, pobjednik u muškoj konkurenciji umjetničkog klizanja

Desno: prvo postolje u olimpijskoj povijesti

prethodnim i na sljedećim ZOI osvojili su svaki put samo po jednu broncu. Spomenuti „uspjeh“ rezultirao je i prvim mjestom na ljestvici zemalja s ukupno 12 medalja (6 zlatnih, 4 srebrne i 2 brončane). To je bio i jedini put da je SAD bio na čelu ukupnog poretka osvojenih medalja na Zimskim olimpijskim igrama (sve do ZOI 2010. u Vancouveru), kao i jedini put da je SAD osvojio najviše zlatnih medalja. Kontroverza s ovih Igara ubrzala je standardizaciju brzog klizanja i povratak na kontinentalni format s parovima već na idućim i svim kasnijim igrama. Puno godina kasnije ideja masovnog starta zaživjela je u disciplini short-track koja se na programu ZOI prvi put našla 1988. u Calgaryju kao demonstracijski događaj, a na službenom programu je od 1992.

Treba spomenuti da je na ovim Igrama u brzom klizanju organizirano i natjecanje za žene i to u 3 discipline (500, 1000 i 1500 m), ali samo kao demonstracijski događaj. Od ostalih pobjednika svakako treba istaknuti slavnu Norvežanku Sonju Henie koja je na ovim Igrama osvojila drugo od svoja tri olimpijska zlata u umjetničkom klizanju..

MJEŠAVINA LUKSUZA, RIZIKA I PIONIRSKOG ENTUZIJAZMA

Posebno poglavlje zaslužuje bob. Staza Mount Van Hoevenberg bila je potpuno nova i jedna od najsuvremenijih na svijetu, ali natjecanja su ipak bila ekstremno opasna te se na Igrama dogodilo nekoliko ozbiljnih ozljeda. Od 13 prijavljenih momčadi u četverosjedu, njih čak šest je odustalo. Više članova njemačke reprezentacije teško je stradalo u nezgodama, pa je u četverosjedu morao uskočiti i Georg Gyssling, kasnije zloglasni nacist. Ni Švicarci nisu bili pošteđeni: René Fonjallaz (koji će kasnije također biti vezan uz nacističku propagandu), izletio je sa staze tijekom treninga i ostao bez svijesti punih pet minuta. Takvi prizori jasno ukazuju da je bob u to vrijeme još balansirao između sporta i opasne pustolovine. Unatoč svemu, američke posade su dominirale. Kapetan američkog pobjedničkog četverosjeda bio je već spomenuti karizmatični Billy Fiske, a zanimljivo je da je jedan od članova ekipe bio Eddie Eagan, boksački olimpijski prvak iz 1920. godine, koji je ovim trijumfom postao i ostao jedini sportaš u povijesti s olimpijskim zlatom i na ljetnim i na zimskim igrama.

Lake Placid 1932. ostaje zapamćen kao kontrastno mjesto – malo selo koje je usred Velike depresije uspjelo organizirati Igre, ali i kao poprište inovacija i kontroverzi: od uvođenja pobjedničkog postolja i prvih stalnih bob staza, do neuspjelih eksperimenata s pravilima brzog klizanja na granici fair playa.

Ove su Igre pokazale koliko su zimski sportovi tada još bili u nastajanju – mješavina luksuza, rizika i pionirskog entuzijazma. Ali i ishodište mnogih tradicija koje su danas nezaobilazan dio Olimpijskih igara.

LITERATURA: Zdenko Jajčević, Antičke olimpijske igre i moderni olimpijski pokret do 1917. godine, Libera Editio d.o.o. Zagreb, 2008. Blago olimpijskih igara, Znanje d.d. Zagreb, 2008.

SLUŽBENA AGENCIJA HRVATSKOG

OLIMPIJSKOG ODBORA

• individualna, grupna i FIT putovanja

• putovanja i smještaj po Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi

• dodatne usluge: izleti, transferi, tailor-made programi

• organizacija sportskih događaja, priprema i natjecanja za klubove i reprezentacije

• službena agencija Hrvatskog olimpijskog odbora i brojnih sportskih saveza

• pružamo vrhunsku uslugu i autentična iskustva koja se pamte

Između korzeta i

dresa

Hrvatski športski muzej gostovao je u Muzeju grada Zagreba s izložbom o ženama koje su u dvoranama, na terenima i iza kamera, korak po korak, mijenjale društvene norme i osvajale prostor za svoju snagu i slobodu

Autorica koncepta

Petra

Husain

Pustaj

Piše: SERGEJ NOVOSEL VUČKOVIĆ

Tijekom cijelog ljeta HŠM je vodio posjetitelje u davno doba s početaka ženskog bavljenja sportom i paralelnog „oslobađanja“ od okova društvenih predrasuda, kroz modu. Izložba “Između korzeta i dresa. Žene u sportu (1874.-1939.)”, koja je u Muzeju grada Zagreba (MGZ) trajala do 28. rujna, zamišljena je kao prvi u nizu trodijelnih izložbi, a donosi pregled više od pola stoljeća ženske borbe za sportsko i društveno priznanje.

SLOJEVITA PRIČA O SLOBODI

„Izložba je rezultat višegodišnjeg istraživanja pojavnosti i kretanja žena u sportskim društvima i sportu”, ističe autorica koncepcije, viša kustosica Petra Husain Pustaj. Ona je, uz tim stručnjakinja kao što su Maja Arčabić, muzejska savjetnica MGZ-a, doc. dr. sc. Ida Ograjšek Gorenjak (Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta) i Mirjam Vida Blagojević (doktorandica na Filozofskom fakultetu), pretočila svoje nalaze u šest cjelina koje progovaraju o razvoju ženskog sporta kroz društvene, moralne i vizualne aspekte.

Obuhvaćeno je razdoblje reformi i osnivanja Hrvatskog sokola 1874., ključnog za razvoj ženskog sporta, sve do 1939. u osvit Drugog svjetskog rata. Tema nije tek povijesna kronika, već slojevita priča o slobodi – i o korzetu kao njenom ograničenju.

Izložba je složena u šest tematskih cjelina: Žene i žensko tijelo u kretanjima 19. i 20. st.; Tjelovježba kao temelj zdravlja (nacije); „Puce, sada ili nikada!”; Pojavnost i prikaz sportašica u tisku; Sport i moda – udobnost kao modni imperativ i Odjeća na sportskom terenu – društveni uteg žena.

Veliki dio izložbe čine osobni predmeti, sportska oprema i rekviziti, među kojima i oni prvih hrvatskih olimpijki, fotografije, dokumenti, novinski i filmski zapisi, odnosno živi tragovi vremena kad je sportska odjeća bila ne samo praktički teret, nego i moralni izazov.

Predstavljene haljine za tenis ili kupaći kostimi koji su više nalikovali pidžamama i dugim haljinama nego lakonosivim predmetima, sokolski dresovi i reklame iz časopisa poput

Svijeta ilustriraju koliko je ženska prisutnost u sportu bila provokacija za tad uvriježene, „muške“ norme. Fenomen ženskoga sporta odražava i društvene, ekonomske, kulturne i političke prilike vremena, a sama izložba, već u naslovu, nosi poruku o oslobađanju i osnaživanju žena. „Naziv izložbe odabran je kako bi, osim razlike među odjevnim predmetima, naglasio društveni položaj žena – koje su trebale birati, gotovo balansirati između društveno zadanih uloga i vlastitih želja. Stavljene u korzet, težile su dresu. Postavljene u društveno zadane okvire, stremile su slobodi. “Izlazak” iz korzeta i “prelazak” u dres bio je određen duljim razdobljem pa prelazak nije činio tek jedan korak. Korzet tu nije tek odjevni predmet za oblikovanje i sputavanje ženskog tijela, već i simbol konzervativnih mišljenja koja su oblikovala svakodnevnicu žena. Nasuprot tomu dres nadilazi predmet “običnoga” i postaje sinonim za slobodu“, ocijenila je Husain Pustaj. Govoreći o počecima ženskoga sporta u nas, dodala je: „Uvijek im se određivalo kako da se ponašaju i odijevaju, pa i kojim se sportovima trebaju baviti. Isprva je to bila gimnastika, pa tenis, plivanje“, navodi. Rekviziti iz tih sportova prisutni su i na izložbi.

VIŠE OD ODJEVNIH PREDMETA

„Izložili smo i repliku dresa hazenašice, nekad popularnog sporta hazene, preteče rukometa. Riječ je o kratkoj suknji i lijepoj bluzi zanimljivog ovratnika, primjer prvih dresova koji ističu atraktivnost igre. Ponosna sam što smo uspjeli izložiti i tri haljine koje prikazuju u čemu su igrale naše tenisačice, od najstarije s kraja 19. stoljeća, zatim one s početka 20. stoljeća te one kraće koja seže tek malo ispod koljena, iz 20-ih godina prošlog stoljeća. Posjetitelji iz njih vide transformaciju koju su sportašice prolazile“, kaže autorica. Ženska reprezentacija Kraljevine Jugoslavije u hazeni, koju su činile mahom igračice zagrebačkog HŠK

Concordia, 1934. je bila svjetski prvak u hazeni, što je i prvi međunarodni uspjeh hrvatskog sporta ikad. Na izložbi su i medalje s tog natjecanja.

Kao što je rekla ravnateljica HŠM-a Danira Bilić, izložba priča priču o ženama koje su, kad to nije bilo jednostavno ni poželjno, ušle u sportske dvorane, terene i igrališta i tiho, ali uporno počele mijenjati pravila igre, ne samo kroz aktivnosti već i kroz odjeću.

„Korzet i dres nisu samo odjevni predmeti već i simboli jednog vremena, njegovih očekivanja i nadanja te ograničenja i želje da se ona ukinu. Sport može biti prostor osobne slobode i izložba otkriva koliko je u povijesti i još do danas trebalo hrabrosti da žene zauzmu svoje mjesto u sportu. Kao prva od triju izložbi koje će obraditi temu ženskog sporta i njegovog utjecaja na društvo u povijesti, pokazuje koliko je sport moćan pokretač društvenih promjena“, poručila je Bilić.

Neke od haljina za tenis 1900. – 1905.

Steznici (korzeti) 1870. – 1935.

Replika dresa hazenašice I. Hrvatskog građanskog športskog kluba u Zagrebu 1920-ih godina

Marama Vere Romanić s OI Berlin 1936.

Kupaći kostim Vere Hodovsky 1930.

Slavonski Brod među 10 gradova s najvećim ulaganjem u sport

Više od 50 sportskih udruga i preko 4300 sportašica i sportaša svih uzrasta redovito koristi sportske objekte u Slavonskom Brodu. Ove godine je za sport i održavanje sportskih objekata izdvojeno gotovo 12 milijuna eura

Grad Slavonski Brod je između 2021. i 2024. godine uložio više od 21 milijun eura u sport, što ga svrstava u top 10 najboljih gradova u Hrvatskoj prema postotku proračunskih sredstava koja se izdvajaju za sport i sportsku infrastrukturu. Ove godine je, pak, za sport i održavanje sportskih objekata izdvojeno 11.846.838 eura, što znači da se trend ulaganja značajnih sredstava u tamošnji sport nastavlja.

Bazeni Slavonski Brod, Športska dvorana Vijuš, Športska dvorana Brod, Stadion kraj Save, Stadion Stanko Vlainić Dida, Kajak kanu klub i ŠRC Klasije - samo su dio bogate sportske infrastrukture grada na Savi. - Slavonski Brod danas se s punim pravom može smatrati gradom sporta – ne samo zbog poznatih imena koja su potekla iz njega, već i zbog ozbiljne, dugoročne politike ulaganja u sportsku infrastrukturu i stvaranja uvjeta za zdrav i aktivan život svih generacija. Ta strategija, koju već godinama dosljedno provodi gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Mirkom Dusparom, daje konkretne i vidljive rezultate. Grad nije stao na potpori sportskim klubovima, on mijenja lice sporta kroz infrastrukturu. Radovi na izgradnji zapadnog dijela južne tribine Stadiona kraj Save napreduju prema planu. Ove godine izgrađen je i prvi pump track poligon, moderan sadržaj za bicikliste i skejtere, dok su pokraj dvorane Vijuš uređena dva odbojkaška terena na

pijesku, što dodatno obogaćuje ponudu ljetnih sportova u središtu grada - govori nam Miroslav Stefanović, ravnatelj Ustanova za gospodarenje športskim objektima i nastavlja: - U tijeku je i druga faza uređenja ŠRC-a Klasije, gdje se gradi glavni objekt sa svlačionicama i ugostiteljskim prostorom. Paralelno s time, ulaganja se odvijaju i u infrastrukturu lokalnih nogometnih klubova – primjerice, ove godine izgrađen je teren s vrhunskom umjetnom travom na stadionu Stanko Vlainić Dida, koji danas s ponosom nosi ime proslavljenog Brođanina Marija Mandžukića.

SPORT KAO PRIRODAN DIO ODRASTANJA

Još važnije od same sportske infrastrukture je to da je ona stalno u funkciji i na raspolaganju klubovima,

Piše: MARIN ŠAREC Foto: GRAD SLAVONSKI BROD

VIŠE OD 50 SPORTSKIH UDRUGA I

PREKO 4300 AKTIVNIH SPORTAŠICA I

SPORTAŠA SVIH UZRASTA REDOVITO

KORISTI SPORTSKE OBJEKTE U SLAVONSKOM BRODU. GRAD JE I DOMAĆIN BROJNIH SPORTSKIH

DOGAĐANJA KOJE IZ GODINE U GODINU OKUPLJAJU TISUĆE DJECE I MLADIH.

sportašima, rekreativcima… Više od 50 sportskih udruga i preko 4300 aktivnih sportašica i sportaša svih uzrasta redovito koristi sportske objekte u Slavonskom Brodu. - Slavonski Brod je i domaćin brojnih sportskih događanja koje iz godine u godinu okupljaju tisuće djece i mladih iz cijele Hrvatske, potičući fair play, zajedništvo i ljubav prema sportu. No, možda je najvrjedniji pokazatelj uspješnosti svega navedenog podatak da se u Slavonskom Brodu danas oko 4.500 djece u sportskim

TRADICIONALNA SPORTSKA NATJECANJA U SLAVONSKOM BRODU

• Božićni malonogometni turnir

• Međunarodni memorijalni Karate kup Slavonski Brod

• Međunarodni parasportski susret Bljesak

• Međunarodna regata Slavonski Brod

• Međunarodni ženski odbojkaški turnir

• Atletski miting Slavonski Brod

• Međunarodni nogometni turnir Josip Weber

• Međunarodni vaterpolski turnir Tintilinić

• Slavonska trka

• Ribolovni kup Grada Slavonskog Broda

• Parasportske igre mladih

• Kup lađara Grada Slavonskog Broda

• Šahovski turnir Slavonski Brod

• Stolnoteniski turnir Brod Open

• Stolnoteniski Memorijalni turnir 108. Brigade HV-a

• Fortress IN-NAE taekwondo Cup

• Vaterpolo turnir „Broadway”

• Polojski Duatlon

školama i klubovima bavi sportom. To nije samo broj, to je pokazatelj koliko je sport postao prirodan dio odrastanja u ovom gradu, zahvaljujući uvjetima koje grad kontinuirano stvara i unapređuje. Slavonski Brod ne razvija sport samo za profesionalce, već za sve – od najmlađih do rekreativaca, od parasportaša do olimpijskih kandidata. Sport ovdje nije povremena aktivnost, on je sastavni dio identiteta grada i jedan od važnijih temelja njegove budućnosti - kaže Stefanović.

Slavonski Brod ima i prepoznatljive sportaše i sportske klubove. Svi, dakako, znaju za olimpijku Vanesu Tot iz Kajak kanu kluba Marsonia i europskog prvaka i brončanog s nedavnog SP-a Gabrijela Veočića iz Boksačkog kluba Brod, no puno je još onih koji su vrijedni spominjanja.

- Grad se ponosi i našom boćaricom i paraolimpijkom Dorom Bašić. Iako karate trenutno nije dio olimpijskog programa, vrijedi istaknuti i izvanredan rezultat mladog Nikole Birača, koji je prvoplasirani na rang-listi Svjetske karate federacije u konkurenciji kadeta do 63 kilograma. Tu su još i ultamaratonka Ines Jozić, karatašica Ana Lujić, kajakaš Fran Holjevac, atletičar Zrinoslav Kekez… Kada govorimo o ekipnom sportu, treba izdvojiti nogometašice Marsonije, rukometašice Broda i košarkašice Broda na Savi te nogometaše, košarkaše i odbojkaše Marsonijenabraja Stefanović samo one najuspješnije i dodaje:

- Sve to ukazuje na jedno - pitanje nije hoće li, već kad će Slavonski Brod ponovno imati svoje olimpijce! Ravnatelj Ustanova za gospodarenje športskim objektima otkriva i što još nedostaje brodskoj sportskoj infrastrukturi:

- Nedostaje nam dvorana za sportsko penjanje i borilišta za bacačke i skakačke atletske discipline, čija se izgradnja planira za 2026. godinu.

MIMI VURDELJU MNOGI SPORTAŠI NAZIVAJU SVOJOM “DRUGOM

MAMOM”, STOGA NAM POZNATA NUTRICIONISTICA I VODITELJICA

ZDRAVSTVENE SKRBI O SPORTAŠIMA U HOO-U U SVOJIM KOLUMNAMA

PIŠE O PREHRANI KAO JEDNOM OD NAJVAŽNIJIH FAKTORA ZDRAVOG

ORGANIZMA I UČINKOVITOSTI SPORTAŠA NA SPORTSKIM TERENIMA

“Čarobni”

Vratili smo se s ljetnog godišnjeg odmora, ali svejedno često kažemo da smo umorniji nego kad smo otišli. Odmah smo prionuli poslu i rješavanju zaostalih obveza; zabrinuti smo jer se javlja umor koji ne prolazi, imamo grčeve u mišićima, loš i nedovoljan san... I sve ćemo to vrlo lako pripisati stresu i užurbanosti življenja, kao i umnoj i fizičkoj preopterećenosti.

No, svi ovi simptomi poput stalnog nemira, napetosti, lošeg sna i iscrpljenosti mogu upućivati na nedostatak magnezija. Riječ je esencijalnom mineralu, važnom za život, koji organizam ne može sam sintetizirati.

Danas se sve više spominje njegova dobrobit za naše zdravlje. Magnezij je važan za funkciju mišića, živčani sustav, regulaciju stresa, kardiovaskularni sustav, snažne kosti i zube te energetski metabolizam.

Nedostatak magnezija može utjecati na raspoloženje i mentalnu jasnoću. Magnezij, naime, sudjeluje u produkciji serotonina koji nam je poznat kao „hormon sreće“ te umnogome pomaže mozgu u nošenju sa stresom. Kada razine magnezija padnu dolazi do emocionalne nestabilnosti, promjene raspoloženja i manjka mentalne snage i svježine. Nadoknadom magnezija moguće je u

magnezij

Mnogobrojna istraživanja potvrđuju da nedovoljne razine magnezija mogu utjecati na optimalnu funkciju mišića.

Posebice sportaši i fizički i mentalno aktivne osobe trebaju više magnezija kako bi se njihovi mišići mogli učinkovito oporavljati

velikoj mjeri poboljšati koncentraciju, unutarnji mir i otpornost na stres.

ZA OPORAVAK MIŠIĆA

Riječ je o jednom od esencijalnih minerala za naš organizam jer sudjeluje u više od 300 enzimskih reakcija. Pomaže u oslobađanju energije jer sudjeluje u sintezi proteina i nukleinskih kiselina, stvaranju energije kroz Krebsov ciklus, u metabolizmu ugljikohidrata, masti i proteina, a osim toga balansira elektrolite i minerale poput kalcija, bakra, cinka, kalija, ali i vitamina D. Grčevi i bolovi u mišićima koji se često javljaju kako kod sportaša, tako i kod svih ostalih, ne moraju nužno biti posljedica intenzivne ili pretjerane fizičke aktivnosti. Grčevi u mišićima (najčešće u nogama, a posebice noću), kao i drhtanje mišića, mišićna slabost, ukočenost i trnci te nehotično stezanje mišića, znak su da organizmu nedostaje magnezija.

Mnogobrojna istraživanja potvrđuju da nedovoljne razine magnezija mogu utjecati na optimalnu funkciju mišića. Posebice sportaši i fizički i mentalno aktivne osobe trebaju više magnezija kako bi se njihovi mišići mogli učinkovito oporavljati.

Važno je zapamtiti da magnezij djeluje kao antagonist kalcija - kontrolira unos kalcija u staničnu membranu te omogućuje učinkovitu mišićnu kontrakciju. Zbog njegova nedostatka može doći do hipokalcemije, budući da su magnezij i D

vitamin dva važna regulatora homeostaze kalcija. Sve hranjive tvari u međusobno su točno definiranom odnosu: sinergizma/antagonizma, komunikacije/ konkurencije i mimikrije/protekcije. Tako su magnezij i kalcij antagonisti jer imaju suprotne uloge u određenim fiziološkim procesima poput mišićne kontrakcije opuštanja te unosa kalcija u stanice. Njihova pravilna ravnoteža ključna je za zdravlje kostiju, mišića i živaca, a nedostatak jednog može dovesti do problema s apsorpcijom i metabolizmom drugog. Cink i selen su sinergisti, što znači da se njihovi pozitivni učinci pojačavaju kada se piju zajedno, posebice kada je u pitanju podrška imunitetu i antioksidativnoj zaštiti. Sinergijski učinak značajan je za imunosni sustav, a može doprinijeti i drugim funkcijama organizma uključujući zdravlje kose, kože i noktiju.

OSJETLJIVOST NA INFEKCIJE I PAD

IMUNITETA

Migrene i osjećaj trnaca signal su da tijelu nedostaje magnezija. A kada ga nedostaje, živčani sustav može postati preosjetljiv. Naime, magnezij ima važnu ulogu u prijenosu živčanih impulsa, a također štiti živčane stanice od oštećenja. Stabilizacija magnezija ili opskrba tijela s dovoljno magnezija smanjuje osjetljivost živaca i znatno smanjuje pojavu migrene ili glavobolje. Nesanica, anksioznost, razdražljivost, depresija, poremećaj pamćenja i koncentracije – sve to može biti povezano s nedostakom magnezija. Mnogobrojna istraživanja pokazuju da je uz već spomenuti umor i iscrpljenost, moguće osjetiti i pojačanu osjetljivost na buku i stres, a slabi i osjetljivost na infekcije uz pad imuniteta.

Bitno je znati da nedostatak magnezija može izazvati brojne simptome jer magnezij ima važnu (ključnu) ulogu u mnogim tjelesnim funkcijama, uključujući neuromuskularnu aktivnost, regulaciju krvnog tlaka, metabolizam glukoze i sintezu proteina.

Uzroci nedostatka magnezija mogu biti:

• suvremeni uzgoj i prerada hrane zbog čega ona gubi magnezij i druge minerale

• nepravilna i neuravnotežena prehrana

• neki lijekovi kao što su diuretici, antibiotici i neki kontracepcijski preparati

• loše kontrolirana šećerna bolest

• pretjerana konzumacija alkohola

• stres i ubrzani način življenja

• veliki fizički i umni napori.

Što se tiče prehrambenih namirnica dobar izvor magnezija je zeleno lisnato povrće poput kuhanog špinata i blitve. Magnezija ima i u voću, prije svega u banani, datuljama i tamnoj čokoladi s više od 70 % kakaa. Skuša, losos, riba, piletina, govedina i svinjetina dobar su izvor magnezija. Prehrana bogata cjelovitim žitaricama, mahunarkama, sjemenkama, orašastim plodovima i zelenim povrćem omogućuje odgovarajući unos magnezija za većinu odraslih.

No, vrhunski sportaši, rekreativci, djeca, starije osobe, trudnice i dijabetičari, svakako trebaju dodatnu suplementaciju.

Znamo da postoje različiti oblici magnezija ovisno o tome je li magnezij vezan uz anorganske spojeve (primjerice oksid, klorid, sulfat) ili je vezan na organske kiseline i

aminokiseline (kelirani oblik – glicinat, citrat, malat, treonat, taurat, orotat...). Istraživanja pokazuju da organski oblici imaju znatno bolju biološku raspoloživost i blaži učinak na probavu. Stoga su organski oblici za dugoročnu nadoknadu znatno učinkovitiji.

ŠTO IZABRATI - DOBRO JE PITANJE

Magnezij citrat brzo djeluje, učinkovit je kod umora i grčeva u mišićima. Magnezij glukonat dobar je za starije osobe i osobe s osjetljivim želucem, a magnezij malat ima visoku biološku raspoloživost te je pravi odabir za sportaše i osobe s kroničnim umorom jer podupire proizvodnju energije i smanjuje bolove u mišićima. Magnezij taurat iznimno je važan za kardiovaskularno zdravlje jer sudjeluje u regulaciji krvnog tlaka i pomaže održati srčani ritam. Magnezij orotat podržava

NESANICA, ANKSIOZNOST, RAZDRAŽLJIVOST, DEPRESIJA, POREMEĆAJ PAMĆENJA I KONCENTRACIJE – SVE TO MOŽE

BITI POVEZANO S NEDOSTATKOM MAGNEZIJA. MNOGA ISTRAŽIVANJA POKAZUJU DA JE, UZ UMOR I ISCRPLJENOST, MOGUĆE OSJETITI I POJAČANU OSJETLJIVOST NA BUKU

I STRES, A SLABI I OSJETLJIVOST NA INFEKCIJE UZ PAD IMUNITETA.

izdržljivost i zdravlje srca pa ga često odabiru sportaši, a magnezij glicinat, poznat i kao „zlatni standard“, posebno se preporučuje kod stresa, nesanice, tjeskobe i napetosti mišića jer glicin ima umirujući učinak na živčani sustav. Tu je i magnezij treonat, jedinstveni oblik magnezija jer prolazi krvno-moždanu barijeru i direktno djeluje na mozak, učinkovito poboljšavajući pamćenje, koncentraciju i mentalnu oštrinu.

Zbog svega navedenog zadnjih se godina istražuje primjena magnezija koja prije svega ovisi o individualnim potrebama. Dok citrat i glicinat pokrivaju većinu općih potreba, specijalizirani oblici donose dodatne prednosti kod specifičnih tegoba. Za energiju i umor malat je izvrstan izbor, za zdravlje srca to su sigurno orotat ili taurat, a za zdravlje mozga treonat.

Magnezij je danas mineral o kojem se često raspravlja kod unapređenja zdravlja. Najprije bi trebalo putem balansiranih dnevnih obroka zadovoljiti potrebe organizma. Ali kako danas više ne jedemo po godišnjim dobima i kako je tlo iscrpljeno aditivima i brzim uzgojem hrane, teško da ćemo uspjeti u tome. Stoga mnogi posežu za dodatnom suplementacijom magnezija.

Konzultirajte se sa svojim liječnikom, farmaceutom ili nutricionistom i izaberite za vas najbolji oblik magnezija. Tako ćete prevenirati umor, glavobolju, stres, loš san. A imat ćete i dovoljno energije za trening, natjecanje ili vaše radne obaveze.

ZORAN MATKOVIĆ (Varaždin, 18. listopada 1961. – Varaždin, 28. lipnja 2025.)

Napustio nas je naš dosad jedini streličar - olimpijac

Zoran Matković bio je jedini hrvatski streličar koji je nastupio na Olimpijskim igrama. Bilo je to u Moskvi 1980. godine

Rođeni Varaždinac bio je jedini hrvatski sportaš koji se dosad na Olimpijskim igrama natjecao u streličarstvu. Na tom najvećem sportskom događanju nitko još prije, a niti poslije njega nije predstavljao Hrvatsku u tom sportu. Bilo je to na OI u Moskvi 1980. godine, a u pojedinačnom natjecanju za muškarce Matković je osvojio 11. mjesto s ukupno 2410 bodova.

Gađao je dvostruku FITA rundu (na 90, 70, 50 i 30 metara) - u prvom je krugu osvojio 1187 bodova, a u drugom 1223, što ga je dovelo nadomak najboljih deset što je bio vrlo dobar plasman u konkurenciji 38 natjecatelja iz 25 zemalja.

Iste godine nastupio je i na Europskom prvenstvu u francuskom Vichyju gdje je podijelio peto i šesto mjesto.Te 1980. godine bio je i seniorski prvak i dvoranski prvak te dvostruki rekorder Jugoslavije, osvojivši prestižne turnire u Hrvatskoj (Varaždin, Moščenićka Draga, Zagreb) i Sloveniji (Muta, Maribor, Ljutomer).

Matković je bio član Streličarskog kluba Koka i zajedno s Cvjetoslavom Zormanom svrstao je svoj rodni Varaždin među glavna središta streličarstva u bivšoj državi. Za najboljeg sportaša Grada Varaždina bio je proglašavan 1980. i 1982. godine.

Pokopan je na Gradskom groblju u Varaždinu.

VLADIMIR FINDAK (Zagreb, 22. studenoga 1937. – Zagreb, 17. srpnja 2025.)

Preminuo dobitnik

dviju nagrada „Franjo Bučar“ i Trofeja Hrvatskog olimpijskog odbora

Profesor emeritus dr. sc. Vladimir Findak diplomirao je na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu 1960. te na Visokoj školi za fizičku kulturu 1967. Magistrirao je 1973., a doktorirao 1981. godine.

Od 1957. do 1963. Findak je radio u osnovnoj školi u Kutini, potom i u kutinskoj gimnaziji, a 1970. izabran je u zvanje predavača na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu - Odsjek za fizičku kulturu.

Godine 1983. imenovan je za pomoćnika Republičkog sekretara u Ministarstvu prosvjete, kulture i sporta, a 1990. za pomoćnika ministra u istom ministarstvu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu –Pedagogijske znanosti radio je do 1996. kada je prešao na Fakultet za fizičku kulturu u svojstvu redovitog profesora za kolegij Kineziološka metodika. Godine 1989. proglašen je doživotnim počasnim predsjednikom Saveza pedagoga fizičke kulture Hrvatske, a 1992. izabran je za redovitog člana Hrvatske akademije odgojnih znanosti, a 2003. za počasnog predsjednika Udruge kinezioloških učiteljskih učilišta i savjetnika nadzornika RH.

U hrvatskom sportu obnašao je mnoštvo dužnosti, a bio je član i mnogih međunarodnih sportskih foruma. Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih priznanja, od kojih izdvajamo Državnu nagradu za sport „Franjo Bučar“ (godišnju 1992., a za životno djelo 1999.), Trofej HOO-a 1997., kao i Nagradu Međunarodnog olimpijskog odbora Sport and Education 1999. godine. Pokopan je na zagrebačkom groblju Miroševac.

Vladimir Findak bio je član Radne grupe za osnivanje HOO-a i utemeljitelj suvremene kineziološke metodike u Hrvatskoj Napisao: Jurica Gizdić

HRVATSKI ŠPORTSKI MUZEJ • broj 204 • godina LIII / 2025. • UDK 796/799(091) CODEN: PHSPFG ISSN 1330-948X

NOGOMET: Formiranje nogometnog prvenstva FNRJ

IVICA KOSTELIĆ: Dnevnički zapisi sa ZOI Torino 2006.

SOKOLSTVO: Povijesni razvoj sokolskog pokreta u Hrvatskoj i na Sušaku

MAČEVANJE: Mačevački dvoboji u Zagrebu

ORLOVSTVO: Hrvatsko Orlovstvo na krilima vjere i snage

ženski trendovi u hrvatskom tisku s kraja 19. stoljeća do pedesetih godina 20. stoljeća

RAZGOVOR: Drago Rukljač Legendarni zagrebački nogometaš, „gospodin u kopačkama“, utjelovio je ideju da se stil i elegantna izvedba cijene jednako kao i rezultat

TRADICIJA: Sport Hrvata u Subotici Povijesno i kulturno središte Hrvata u Vojvodini krije priču o bogatoj sportskoj tradiciji koja nadilazi lokalne okvire

2025. godina

KOŠARKA: Gostovanje NBA All-Star momčadi u Hrvatskoj 1964. godine

LEGENDA HRVATSKOG NOGOMETA: Bernard Vukas u reprezentacijama Svijeta i Europe

Poštovani čitatelji,

Pozivamo sve povjesničare sporta, istraživače, kroničare i autore koji se bave poviješću sporta, a zainteresirani su za objavu svojih radova u časopisu POVIJEST HRVATSKOG SPORTA, da svoje članke pošalju na adresu e-pošte: phs@hoo.hr

Uredništvo će pregledati sve poslane tekstove te odabrati one koji će biti objavljeni. Detaljnije upute autorima nalaze se na stranici HOO-a (www.hoo.hr).

Časopis, pod nazivom Povijest sporta, počinje izlaziti 1970. te je objavljeno 120 brojeva do 1999., kada postaje dijelom časopisa Olimp u okviru kojeg izlazi do 2023. godine. Od 2025. počinje ponovno izlaziti kao samostalno izdanje.

U časopisu će se objavljivati znanstveni, stručni i ostali prilozi (eseji, vijesti, recenzije, prikazi, životopisi i sl.).

Uredništvo Povijesti hrvatskog sporta

Sjajni gimnastičar Ilija Kovtun postaje hrvatski reprezentativac s pravom nastupa za

godinu dana

Jedan od najboljih višebojaca i gimnastičara svijeta Ukrajinac Ilija Kovtun promijenio je sportsko državljanstvo čime je postao službeni član hrvatske gimnastičke reprezentacije

Na adresu Hrvatskog gimnastičkog saveza stigla je službena potvrda Izvršnog odbora Svjetske gimnastičke federacije (FIG) o promjeni sportskog državljanstva Ukrajinca Ilije Kovtuna, čime je postao službeni član hrvatske gimnastičke reprezentacije. Kovtun je jedan od najboljih višebojaca i gimnastičara svijeta, s nizom izvanrednih rezultata u dosadašnjoj karijeri. Nastupajući za Ukrajinu, osvojio je srebrnu medalju na ručama na OI u Parizu 2024., dok je u višeboju i na parteru zauzeo četvrto mjesto. Na EP-u u Riminiju 2024. godine osvojio je čak tri zlatne medalje, u momčadskom višeboju, na preči i na ručama. Zlato na ručama bilo mu je drugo

uzastopno europsko zlato u toj disciplini, nakon što je bio najbolji i godinu ranije na EP-u u Antaliji. Prema pravilima FIG-a, pravo nastupa za Hrvatsku na međunarodnim natjecanjima Kovtun će steći za godinu dana, počevši od 10. srpnja 2026. godine. To znači da će moći predstavljati Hrvatsku pred domaćom publikom, na EP-u koje će se u kolovozu 2026. održati u Zagrebu, ali i na SP-u 2026., kada će Hrvatsku predstavljati u borbi za najviša odličja. Podsjetimo, sjajni 21-godišnji višebojac, koji od 2022. živi i trenira u Osijeku (član Gimnastičkog društva Osijek Žito), zajedno s trenericom Irinom Gorbačevom Nadjuk podnio je krajem 2024. zahtjev za dobivanje hrvatskog državljanstva. (h/hoo/vk)

Edukativna radionica „Glas žena

u sportu“ na Ugljanu

Postoji veliko zanimanje za ove radionice i izvan Hrvatske, no nakon što smo na neki način apsolvirali sve veće gradove na kopnu, gdje je sport jače razvijen, odlučili smo ići i na otoke, pa nas nakon Korčule i Cresa evo i na Ugljanu. Otoci su, kada je u pitanju sport, jedan ogroman resurs, naša obala i otoci zanimljivi su za održavanje sportskih aktivnosti, u nekom smislu i idealni, i veseli me što i s ovim radionicama na to ukazujemo, riječi su Morane Paliković Gruden, predsjednice Komisije za ravnopravnost spolova HOO-a.

Jedan od partnera u projektu je i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, koja je također sudjelovala na radionici u Preku.

Radionica se drugi put održava na području Zadarske županije, pa na njoj drugi put sudjeluje i predsjednica Športske zajednice Grada Zadra Snježana Jurinić - Prošlogodišnja radionica u Zadru bila je jako dobro posjećena i imala je pozitivne efekte jer su i sportašice i trenerice dobile neka osnovna znanja o kojima im do tada nitko nije govorio. Bio je to i jedan iskorak prema ženskom sportu, da mu se dade na važnosti. U Zadarskoj županiji još uvijek prednjače muški sportovi, žene su manje zastupljene i u upravljački strukturama i sve su to, zapravo, volonterske

funkcije, naglasila je Jurinić. Na ovoj radionici sudjelovalo je više od 20 sportašica, trenerica, ali i trenera s Ugljana, Pašmana, Zadra i okolnih mjesta. Radionica se sastojala od kraćih predavanja o prednostima i zamkama interneta i društvenih mreža, rodnim stereotipima i seksizmima u medijskom praćenju ženskog sporta te od praktičnih vježbi. Polaznici su sudjelovali na simulacijama konferencija za novinare te izjava u mix zoni nakon natjecanja. Na kraju radionice na velikom ekranu mogli su vidjeti svoje nastupe i sudjelovati u njihovoj analizi. Demonstratori i predavači na radionici bili su akademik Ratko Cvetnić, sportski novinari Jura Ozmec i Marin Šarec, snimatelj i montažer Damir Donadić te direktorica Ureda za odnose s javnošću i međunarodnu suradnju HOO-a Mia Baćić Cilj edukativnih radionica Glas žena u sportu (u organizaciji Komisije za ravnopravnost spolova HOO-a je poboljšanje prezentacije sporta i sportašica u objavama na društvenim mrežama, kvalitetnije komuniciranje s predstavnicima medija te priprema sadržaja koji se želi podijeliti s javnošću i medijima. Partneri u projektu su Agencija za elektroničke medije, Hrvatski paraolimpijski odbor, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH, a radionicu u Preku podržala je i Športska zajednica Grada Zadra. (hoo/mš)

Hrvatska pošta 10. rujna uvela prigodni poštanski žig

Učast 34. obljetnice utemeljenja Hrvatskog olimpijskog odbora, 10. rujna 2025. u nacionalnom poštanskom prometu koristio se i prigodni žig HOO-a s motivom dviju džudašica u borbi. Zasluga za ovu hvalevrijednu ideju ponajprije ide na adresu Hrvatskog društva olimpijske filatelije i memorabilije (HDOFM), koje od svog osnutka na filatelistički način promiče ideje olimpizma i nastupe hrvatskih sportaša na olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima te drugim međunarodnim natjecanjima. Sukladno takvoj programskoj orijentaciji, HDOFM već godinama obilježava i osnivanje HOO-a. Barbara Matić, zlatna olimpijka iz Pariza 2024. godine i sportašica koja je definitivno najzaslužnija za činjenicu da je prizor iz džuda sadržajno obogatio prigodni žig HOO-a iskazala je zadovoljstvo najnovijom filatelističkom promocijom sporta i stilizacijom sportašica na žigu. Vrlo pohvalno o ovom se promotivnom činu izjasnio i predsjednik HOO-a Zlatko Mateša. HOO je, dakako, potpisom glavnog tajnika Siniše Krajača, dao suglasnost za ovaj vid promocije sporta, budući da je riječ o nastavku tradicionalne suradnje Hrvatske pošte i Hrvatskog olimpijskog odbora, zasnovan na potpori Međunarodnog olimpijskog odbora. Prigodni poštanski žig, autora Stjepana Zdenka Brezarića, izrađen je prema priloženom nacrtu u veličini od 33 mm, a bio je u uporabi 10. rujna 2025. u pošti 10114 Zagreb, u Jurišićevoj ulici 5. (hoo)

Na gala svečanosti u Splitu dizajneru Borisu Ljubičiću

uručen

Orden časti mediteranskog pokreta i priznanje HOO-a

U organizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora i Međunarodnog odbora Mediteranskih igara (MOMI) u splitskoj Vili Dalmaciji održana je svečanost pod nazivom Tribute to Boris Ljubičić, na kojoj je poznatom hrvatskom dizajneru uručen Orden časti mediteranskog pokreta i vrijedan dar HOO-a

Punih 49 godina nakon što je osmislio službeni znak mediteranskog pokreta, potom i znak VIII. Mediteranskih igara u Splitu 1979. godine, poznati hrvatski dizajner dobio je priznanja za iznimna kreativna ostvarenja koja su zadržala aktualnost sve do danas.

Uručujući mu Orden časti MOMI-ja, predsjednik mediteranske sportske udruge Davide Tizzano je istaknuo: – Kao što znate, naš logo je napravio gospodin Boris Ljubičić 1976. godine, i budući da želimo zadržati prava korištenja njegova uratka i u budućnosti, odlučili smo to regulirati ugovorom te mu odlikovanjem iskazati počast. Vrlo smo mu zahvalni na tome, naravno i Hrvatskoj. Sretni što ćemo na ovoj svečanosti proslaviti naš službeni znak - tri spojena kruga koja simboliziraju jedinstvo. Vjerujem da će to biti za budućnost Mediterana. Također, vjerujem da imamo lijepu budućnost, ostanite svi zajedno unutar mediteranskog bazena jer predstavlja dobru snagu za sport, posebno u situaciji koja je loša za mnoge ljude zbog ratnih zbivanja. Mi smo zastava jedinstva, mi smo zastava sporta, mi smo zastava mira.

Predsjednik Zlatko Mateša apostrofirao je Ljubičićeve zasluge i za brojno drugo prepoznatljivo hrvatsko znakovlje, a osvrnuo se i na globalnu raritetnost Splita, grada sa 101 olimpijskom medaljom. Posebno je pozdravio i nazočne splitske olimpijce: Željka Jerkova, Milivoja Bebića i Josipa Reića. Nakon svega, uručio je Borisu Ljubičiću HOO-ov dar - replike triju medalja, dodjeljivanih najboljim sportašima na Mediteranskim igrama u Splitu 1979. godine.

O Ljubičiću je riječima punim zahvale govorio i glavni tajnik MOMI-ja Iakovos Filippousis, a u brojnim izaslanstvima iz država-članica mediteranskog pokreta, svečanosti su nazočili i članovi Izvršnog odbora udruge. Od domaćih uglednika, svečanosti su nazočili župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban, aktualni splitski gradonačelnik Tomislav Šuta i bivši gradonačelnik Andro Krstulović Opara U dojmljivoj prezentaciji Boris Ljubičić je sažeo sav idejni i kreativni put koji je vodio do izrade službenog znaka mediteranskog pokreta i znamenite Sredozemne medvjedice za MIS-a 1979. O samom priznanju je rekao: – Do sada sam priznanja dobivao iz dizajnerskog i kulturološkog prostora, a ovo dolazi iz sportskog. Držao sam da je sport jako važan za dizajn jer ima veliku distribuciju, dakle, ljudi prate sport i ako radite za sport, svi će to vidjeti. U ono vrijeme taj znak je bio popularan poput pjesama Miše Kovača, iako je od same struke postojala mala rezerva, zato što je, prema jednoj definiciji

Bauhausa - dizajn ono što se može nacrtati, a ovaj znak je bio spoj pravilnog i nepravilnog. Ja sam to radio za VIII. Mediteranske igre u Splitu 1979. godine , ali sam želio, kao i pri drugim radovima, napraviti nešto apsolutno, da predstavlja pun pogodak, zato što sam Sinjanin, a mi volimo gađati u sridu… Svečanost u Vili Dalmaciji moderirao je Frano Ridjan, a u zabavnom dijelu nastupila su 4 tenora (Đani Stipaničev, Marko Pecotić, Filip Hozjak i Vladimir Garić).

PRIČA O TRI BIJELA KRUGA

Ljubičićev dizajn vizualnog identiteta za MIS-a 1979. amblem je tri bijela krugakoji simboliziraju jedinstvo mediteranskih zemalja na tri kontinenta - postavljeni na tamnoplavoj pozadini koja predstavlja more, uhvatili su bit zajedničke geografije i kulturne povezanosti regije. Ovaj snažan simbol kasnije je usvojen kao stalni amblem Međunarodnog odbora Mediteranskih igara (MOMI/ICMG), postavši vizualni temelj svih sljedećih izdanja Igara.

U biti, amblem vizualno utjelovljuje službeni moto MOMI-ja: „More nas ujedinjuje sve“ - frazu koja logotipu daje značenje riječima i pojačava Ljubičićevu sposobnost da identitet i vrijednosti prevede u bezvremenski dizajn. Osim toga, Ljubičić je odigrao ključnu ulogu u oblikovanju nacionalnog vizualnog identiteta Hrvatske, posebno kroz svoju inovativnu upotrebu crveno-bijelog kariranog uzorka - koji je reinterpretirao s povijesnog grba - kao ujedinjujućeg vizualnog koda. Taj ikonični uzorak od tada je postao sinonim za hrvatsku baštinu, ukrašavajući sportsku opremu nacionalnih momčadi i odmah brendirajući Hrvatsku kao modernu naciju kroz svoj prepoznatljiv, kohezivni dizajn. U dizajnerskom smislu, Ljubičić je učinkovito brendirao Hrvatsku kao nacijuuspostavljajući vizualnu dosljednost u sportu, institucijama i javnom identitetu. Njegov projekt New Look Croatia primijenio je svoj karirani motiv na logotipe, dresove, tisak, TV i još mnogo toga - ugrađujući ga u svaki aspekt reprezentiranja nacije. Kao rezultat toga, gdje god se pojavi hrvatski uzorak, on označava jedinstvo, povijest i nacionalni ponos.

Ljubičić je izradio i logotipe ključnih hrvatskih institucijaHrvatske radiotelevizije (HRT), Hrvatske turističke zajednice, Ministarstva kulture, Hrvatskog skijaškog saveza, Zagrebačkog velesajma i mnogih drugih, osiguravajući da karirani dizajn prožima ne samo sport, već i kulturu, medije i turizam. Tijekom karijere, Ljubičić je primio brojna međunarodna priznanja i bio je ključna osoba u promicanju važnosti dizajna u Hrvatskoj. Igrao je ključnu ulogu u osnivanju Studija dizajna na Sveučilištu u Zagrebu i bio je aktivni član Hrvatskog dizajnerskog društva.

Vlada osigurala rekordnih 25 milijuna eura

za

sportsku

infrastrukturu i program potpore ekipnim sportovima

Ministar turizma i sporta Tonči Glavina predstavio je Javni poziv za iskaz interesa za sufinanciranje izgradnje i rekonstrukcije sportskih građevina u 2026. godini, vrijedan rekordnih 25 milijuna eura

Također, predstavljen je i prvi Program razvoja i potpore sustavu sporta u ekipnim sportovima, kojem je cilj jačanje kapaciteta klubova i unaprjeđenja kvalitete sportskih natjecanja.

- Ovo je još jedan važan iskorak Vlade u razvoju hrvatskog sporta i to za dva ključna područja, u kojima su i detektirani najveći izazovi, sportskoj infrastrukturi i sustavu natjecanja u ekipnim sportovima, s naglaskom na pomoć klubovima. Kroz javni poziv za sufinanciranje obnove i izgradnje sportske infrastrukture i direktnu dodjelu od 2018. do danas podržali smo više od 450 projekata diljem Hrvatske ukupne vrijednosti preko 45 milijuna eura. Samo u 2025. dodijeljeno je 113 ugovora vrijednih 20 milijuna eura, što je dvostruko više nego prethodne godine, a danas otvaramo poziv vrijedan rekordnih 25 milijuna, za sportsku infrastrukturu diljem Hrvatskeporučio je ministar turizma i sporta Tonči Glavina Javni poziv (završen 8. rujna) bio je namijenjen općinama, gradovima i županijama, koji projektne prijedloge mogu prijaviti u sedam programskih područja: nogomet, sportska dvorana, vanjsko sportsko borilište, atletska staza na otvorenom, izrada projektne dokumentacije za nogometni stadion, opremanje vaterpolskog borilišta. Posebno programsko područje odnosi se na organizaciju Europskih sveučilišnih igara 2028., za koje je unutar poziva osigurano pet milijuna eura.

U okviru Javnih potreba u sportu, koje provodi Hrvatski olimpijski odbor, uveden je novi Program potpore sustavu sporta u ekipnim sportovima vrijedan sedam milijuna eura. - Hrvatska je jedna od prvih zemalja EU koja je prepoznala i poslušala izazove klubova te usmjerila ulaganja u nove programske skupine, koja će im omogućiti stabilniji i održiviji razvoj sustava sportskih natjecanja, selekciju i razvoj talenata te podizanje kvalitete stručnih i administrativnih kapaciteta. U ukupnom proračunu za sport, udio ulaganja za klubove gotovo je udvostručen te on sada iznosi 24 milijuna eura, dok je prošle godine taj iznos bio 13 milijuna eura - istaknuo je Glavina te dodao kako ovaj program predstavlja temelj za daljnju izradu sličnih programskih aktivnosti i za individualne sportove. Ulaganja su usmjerena na troškove utakmica, opreme i rada s mlađim dobnim kategorijama, a kriteriji za dodjelu sredstava jasno su definirani i mjerljivi - priopćili su iz Ministarstva turizma i sporta.

Na predstavljanju dvaju Vladinih programa potpore sportu u Ministarstvu turizma i sporta sudjelovao je i glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač. (h/hoo)

HOA i Hrvatski cheerleading savez upisali prvu generaciju trenera cheerleadinga 1. razine

Ukupno 17 polaznika prisustvovalo je prvom predavanju, održanom 1. srpnja 2025. godine u prostorijama Srednje strukovne škole “Velika Gorica” u najvećem turopoljskom gradu. Polaznici će odslušati program u trajanju od 200 sati te na taj način steći potrebno znanje za obavljanje poslova trenera cheerleadinga 1. razine.

Polaznicama HOA-ina obrazovnog programa dobrodošlicu, a jednako tako i uspješnu stručnu edukaciju, zaželjeli su predstavnici Hrvatske olimpijske akademije i Hrvatskog cheerleading saveza. (hoa/mu)

Hrvati na istaknutim pozicijama u Međunarodnoj organizaciji vodenih sportova (World Aquatics)

Tijekom singapurskog Svjetskog prvenstva u vodenim sportovima, konkretnije u plivanju i skokovima u vodu, održan je i redovni kongres Međunarodne organizacije vodenih sportova (World Aquatics) na kojemu je izabran i novi sastav njihovog Ureda, izvršnog tijela te organizacije

Nakon izbornog dijela kongresa poseban razloga za zadovoljstvo imala su dvojica Hrvata. Josip Varvodić, prvi dopredsjednik kontinentalne udruge, European Aquaticsa, i predsjednik Hrvatskog plivačkog saveza (HPS), reizabran je u Ured World Aquaticsa za sljedeće mandatno razdoblje, dok je proslavljeni olimpijac Milivoj Bebić reizabran u Tehnički vaterpolski odbor Međunarodne organizacije vodenih sportova (TWPC World Aquatics) ili vrhovno vaterpolsko tijelo na svjetskoj razini.

Ista organizacija je tijekom kolovoza izabrala novih 20 članova Odbora sportaša (Athletes’ Committee) za četverogodišnje razdoblje 2025. - 2029., a među 20 odabranih je i Marko Bijač, kapetan hrvatske vaterpolske reprezentacije i čuvar mreže splitskog Jadrana, aktualnog prvaka države.

U navedenom tijelu najviše je sportašica/sportaša iz plivanja (10), dok ostali sportovi (vaterpolo, skokovi u vodu, skokovi s litice, daljinsko plivanje i umjetničko plivanje) daju po dvoje predstavnika ili predstavnice. Iz vaterpola su to Marko Bijač te mađarska reprezentativka Rita Keszthelyi. (hoo/db)

Dragan Primorac i Ana

Popovčić

izabrani u komisije Europskih olimpijskih odbora u mandatu 2025. - 2029.

Izvršni odbor Europskih olimpijskih odbora (EOO) odlučio je o sastavu 11 komisija EOO-a u mandatnom razdoblju 2025. - 2029., a među članovima je i dvoje hrvatskih predstavnika. Za člana Zdravstvene i antidopinške komisije EOO-a, u drugom mandatu izabran je Dragan Primorac, dok je u Komisiju za kulturu i obrazovanje izabrana Ana Popovčić iz Hrvatske olimpijske akademije (HOA)

Dragan Primorac je član Zdravstvene komisije Hrvatskog olimpijskog odbora, potpredsjednik Hrvatskog taekwondo saveza te savjetnik predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza za zdravstvo i znanost. Također je predsjednik Zdravstvene komisije Hrvatskog odbojkaškog saveza i član Zdravstvene komisije Svjetske odbojkaške federacije.

- Zahvalan sam predsjedniku Europskih olimpijskih odbora Spyrosu Capralosu, glavnom tajniku Carlu Mornatiju i svim članovima Izvršnog odbora EOO-a na ukazanom povjerenju. Također zahvaljujem Vijeću HOO-a i predsjedniku dr. sc. Zlatku Mateši na prijedlogu za ovu funkciju. Medicina kojoj danas svjedočimo napravila je goleme iskorake integrirajući najnovija znanstvena otkrića u kliničku praksu. To je posebno vidljivo u području personalizirane medicine, koja sve više uključuje strojno učenje i umjetnu inteligenciju u svakodnevni rad, optimizirajući dijagnostičke, terapijske i rehabilitacijske postupke za svakog pojedinca. Osobno ću učiniti sve kako bi svim sportašima osigurali najbolju i najsuvremeniju moguću zdravstvenu skrb, temeljenu na medicini zasnovanoj na dokazima - istaknuo je Dragan Primorac.

Ana Popovčić je voditeljica-koordinatorica HOA-ina Odbora za promicanje olimpizma, olimpijskog pokreta i znanstvenih dostignuća u sportu. Dugogodišnju kreativnost usmjerenu na promicanje olimpizma među školskom populacijom prošle godine je autorski uobličila (u suradnji s ilustratoricom Larom Žigić) u hit-knjigu hrvatske sportske publicistike - Olimpijsku početnicu.

u Splitu prijam i uručio darove svjetskoj

doprvakinji Lari Cvjetko i treneru Draganu Crnovu

Desetak dana nakon osvajanja naslova svjetske doprvakinje u kategoriji do 70 kilograma, Hrvatski olimpijski odbor priredio je prijam za džudašicu

Laru Cvjetko i njezina trenera Dragana Crnova

Usplitskom AC Hotelu by Marriott trofejnom dvojcu su čestitali i darove im uručili predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i glavni tajnik Siniša Krajač – Koristimo ovu prigodu boravka u Splitu i evociranja sjećanja na Mediteranske igre otprije 46 godina da se prisjetimo i nedavnih, još vrlo aktualnih sjajnih ostvarenja hrvatskog sporta. Zadovoljstvo mi je čestitati vam na velikom uspjehu i pohvaliti sjajan rad Judo kluba Solin koji se uklapa u sliku, kako volimo reći - najsportskijeg grada na svijetu, sa 101 osvojenom olimpijskom medaljom. Džudo je jedan od naših glavnih sportova na svjetskoj pozornici i želimo vjerovati da će nastaviti iznimnu uspješnost, odnosno da će Lara i njezine kolegice biti naše uzdanice i na Olimpijskim igrama 2028. u LA-ju. Naravno, očekujemo da će im se pridružiti i džudaši uspješnim nastupima u kvalifikacijama koje će uslijediti dvije godine uoči LA-ja - kazao je Mateša.

Glavni tajnik Krajač obećao je da će Hrvatski olimpijski odbor nastaviti s potporom sportaši(ca)ma, poput Lare Cvjetko, i preko HOO-ova sustava lokalnog sporta, kako bi nam iz njega i dalje dolazile sportske uzdanice za budućnost.

Trener Dragan Crnov je za početak kazao kako se upravo vratio iz Sjeverne Makedonije, gdje je na Europskom prvenstvu do 18 godina Hrvatska osvojila dvije brončane medalje - Ana Bešker iz njegova JK Solin te Antea Ajduković iz JK Pujanke. – Ponosan sam na Laru, kao i na druge djevojke koje ostvaruju sjajne rezultate. Vjerujem da će se nastaviti ovaj sjajni rezultatski niz i da će mu vrhunac biti na olimpijskim igrama. Sa samo 23 godine Lara može biti naša uzdanica u dva olimpijska ciklusa, dakle, do Brisbanea 2032., a naš zajednički cilj je upravo olimpijsko odličje. Nadamo se da ćemo ga osvojiti već u LA-ju izjavio je Crnov, dodavši da je Lari Cvjetko umnogome pomogla Barbara Matić, točnije ta „zdrava konkurencija“ u istoj kategoriji. Svjetska doprvakinja prisjetila se puta do drugog svjetskog srebra, istaknuvši da joj je ovom prilikom više žao zbog gubitka finala, nego onog za hrvatski sport povijesnog, iz 2022. na SP-u u Taškentu, kada je izgubila od reprezentativne kolegice i prijateljice Barbare Matić.

- Ostaje žal zbog neosvojenog zlata, jer bila sam vrlo blizu, ali ostaje mi i motivacija za budućnost da ga ponovno pokušam osvojiti. Radila sam na sebi, uspješno pariram svakoj suparnici, među kojima su i one puno starije. Olimpijske ambicije itekako su prisutne – poruka je Lare Cvjetko. HOO priredio

Čelnici HOO-a priredili prijam za zlatne stolnoteniske veterane Branku Batinić i Dragutina Šurbeka mlađeg

Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i glavni tajnik

Siniša Krajač primili su u prostorijama nacionalne olimpijske udruge u Zagrebu stolnoteniske veterane

Povod je bio uspješan nastup na veteranskom Europskom prvenstvu potkraj lipnja u Novom Sadu, iz kojeg se naših 20 predstavnika vratilo sa šest medalja. Legendarna Branka Batinić vratila se s dvije zlatne kolajne - u pojedinačnoj konkurenciji kategorije iznad 65 godina i u igri parova.

- To mi je 10. zlatna medalja, od ukupno 13 veteranskih. Šest zlatnih odličja imam u pojedinačnoj konkurenciji, četiri u parovima s različitim partnericama - kazala je Branka, otkrivši da je velik dio EP-a igrala pod “brufenima” zbog bolova u tetivi ramena desne ruke. Najnovija zlatna odličja osvojila je u istoj dvorani (SPENS), u kojoj je 1981. godine u paru s velikanom, pokojnim Dragutinom Šurbekom starijim, osvojila broncu u igri parova na seniorskom SP-u. U dugoj i trofejnoj igračkoj karijeri Batinić je osvojila i srebrne medalje na EP-ima 1982. i 1984. te broncu 1986., ali, kao ni svojedobno Dragutin Šurbek, nije ostvarila pravo na trajnu naknadu za sportsku izvrsnost jer u vrijeme njezinih najvećih uspjeha stolni tenis još nije bio olimpijski sport (tek od Olimpijskih igara u Seulu 1988.).

Danas 67-godišnja dipl. ekonomistica živi od skromne mirovine, pa joj u pomoć priskače i Zaklada hrvatskih sportaša, na čemu je iznimno zahvalna članovima Zaklade i glavnom tajniku HOO-a. A prvi operativac HOO-a, Siniša Krajač, obećao je da će Zaklada ustrajati u pružanju pomoći i traženju trajnijeg rješenja za status hrvatske stolnoteniske ikone.

Nije Brankino zlato bilo jedino za Hrvatsku u Novom Sadu. Za sjajan podsjetnik na legendarnog oca, naslovom prvaka Europe okitio se i Dragutin Šurbek mlađi, danas izbornik hrvatske ženske seniorske stolnoteniske reprezentacije. Šurba ml. osvojio je zlato u kategoriji iznad 45 godina u paru s domaćim predstavnikom Aleksandrom Karakaševićem, sinom trofejnog srbijanskog igrača Milivoja, preminulog prije tri godine.

- To je zasigurno bilo jako zanimljivo i posebno atraktivno - nastup u paru sinova dvojice velikana stolnog tenisa iz bivše države i onda još osvojeno zlato… - kazao je s neskrivenim oduševljenjem predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, uputivši čestitke i ostalim hrvatskim veteranima koji su osvojili odličja na EP-u u Novom Sadu s oko 2600 iskusnih majstora i majstorica „malenog reketa“. Inače, brončane su medalje od Hrvata osvojili: u kategoriji do 40 godina Josip Huzjak - pojedinačno i u igri parova s Nijemcem Peterom Beranekom, a u istoj kategoriji broncom su se okitili u paru Davorin Pongrac i Zoran Turk.

Na kraju prijama u HOO-u predsjednik Mateša i glavni tajnik Krajač obećali su inicirati HSTS-ovu godišnju nagradu za mlade stolnotenisače, a koja bi nosila ime neponovljivog velikana Dragutina Šurbeka. (hoo/db/vk)

5 motivacijskih

izjava naših vrhunskih sportaša

Sanjam olimpijsko zlato. To ne znači da omalovažavam srebro ili broncu. Samo je stvar stava. A sportaš s pobjedničkim stavom uvijek cilja na zlato!

“ “

Donosimo motivacijske izjave naših vrhunskih sportaša koji su se nedavno okitili medaljama sa svjetskih i europskih prvenstava. Što ih čini jačim, bržim i uspješnijim...

1

GABRIJEL VEOČIĆ boks

2

VOLIM RANO U BORBI NAPRAVITI PREDNOST JER ONDA SUPARNIK TEŠKO DOĐE DO BODOVA PROTIV MENE.

Staloženost mi ide u prilog tijekom sučeljavanja. Psihološka podbadanja na mene ne djeluju jer ne reagiram kad me netko pokušava naljutiti.

RINO MAŠIĆ, obaranje ruke

5

3 5

KARLO KODRIĆ hrvanje

STRELJAŠTVO JE STRASTVENI SPORT U KOJEM UČIŠ UPRAVLJATI SVOJOM GLAVOM I MISLIMA.

4 Foto: HOO, CROPIX

JOSIP GLASNOVIĆ streljaštvo

SLABIJI PLASMAN OD OČEKIVANOG POKAZUJE NA ČEMU SE UBUDUĆE TREBA RADITI.

GIOVANNI CERNOGORAZ, streljaštvo

Puna avantura

photo: julien duval

photo: predrag vučković

Pripremi se za najbolje.

Allianz pogodnosti za sportaše

Kada te netko bodri, motivacija raste. Zato smo pripremili posebnu ponudu za sve sportaše – profesionalce, rekreativce i amatere. → Provjeri više na www.allianz.hr/sport