IN MEMORIAM
JOSIP ČORAK (Rastoka, Gospić, 14. lipnja 1943. – Zagreb, 28. studenog 2023.)
legende
Odlazak hrvačke srebrnog olimpijca iz Münchena 1972.
Uz olimpijsko srebro iz Münchena 1972. Josip Čorak osvojio je dva odličja (zlato i bronca) na europskim prvenstvima u Modeni i Istočnom Berlinu
U
Zagrebu je u 81. godini života preminuo Josip Čorak, hrvačka legenda. Hrvanjem se počeo baviti u Partizanu iz Gospića, a na pitanje zašto se opredijelio baš za taj sport, odgovarao je: “A kojim bi se sportom bavio kada sam iz Like? Bacanje kamena s ramena i hrvanje su dio našeg folklora, naše narodne baštine. Hrvanje je uostalom čovjekov prirodni poriv. Pogledajte samo djecu. Prva dječja nadmetanja su u tome tko će prije do cilja ili tko će koga nadvladati i oboriti na zemlju. Hrvanje je kao sport samo nastavak prirodnoga poriva uokvirenoga pravilima.“
ČAK 11 PUTA BIO JE PRVAK JUGOSLAVIJE U POLUTEŠKOJ KATEGORIJI GRČKORIMSKIM STILOM. OSVAJAO JE MEDALJE NA MEDITERANSKIM IGRAMA, A IMA I DVIJE MEDALJE S EUROPSKIH PRVENSTAVA
SPORTAŠ
Rado se prisjećao svojih početaka: “Bio sam iznimno jak i prirodno nadaren, pa sam se želio ozbiljnije posvetiti hrvanju. Privlačio me tada vrlo dobar klub - Željezničar iz Karlovca. Godine 1960. spakirao sam nešto stvari u torbicu, skupio malo novca i sjeo u vlak za Karlovac. Umoran i gladan zaspao sam, a probudilo me je tek svjetlo zagrebačkog kolodvora. Valjda je sudbina tako odlučila… Dva dana sam obilazio grad i spavao na klupi u parku Zrinjevac. Drveće i zelenilo Zrinjevca neodoljivo me podsjećalo na rodnu Liku. Osjećao sam se kao kod kuće. A onda sam slučajno sreo poznanika koji je trenirao u Lokomotivi. Pozvao me na trening, što sam objeručke prihvatio i postao „lokomotivaš“. Za mene se potom zainteresirala Prvomajska. Gotovo da sam potpisao pristupnicu. ali me prijatelj koji je hrvao za „Sljeme“ zezao da ću u Prvomajskoj jesti željezo. A Sljeme je nudilo smještaj u samačkom hotelu i obilje kobasica. Nisam se dugo premišljao, ovo posljednje je prevagnulo.” Godine 1966. Čorak osniva u Zagrebu Hrvački klub Lika, u kojem od osnutka djeluje kao natjecatelj, trener i voditelj struke. Čak 11 puta bio je prvak Jugoslavije u kategorijama od 97 do 100 kg (poluteška kategorija) grčko-rimskim stilom. Osvajao je medalje na Mediteranskim igrama, a ima i dvije medalje s europskih prvenstava. Na EP 1969. u Modeni osvojio je zlatnu medalju u poluteškoj kategoriji, a u istoj disciplini osvojio je broncu u Istočnom Berlinu
46 OLIMP
1970. godine. Kruna karijere bile su svakako OI 1972. u Münchenu, gdje je u svojoj disciplini osvojio srebrno odličje. Hrvački klub Lika, s Čorkom na čelu, 1971. i 1975. osvaja Kup europskih prvaka. U razdoblju od 1994. do 2005. godine 11 puta je osvajao zlatne medalje na svjetskim hrvačkim prvenstvima za veterane grčko-rimskim i slobodnim stilom, po čemu je i svjetski rekorder. Od 1976. dugi niz godina godine radio je kao hrvački trener. Čorak je kontinuirano bio prisutan u zagrebačkom društvenom životu. U dva mandata bio je zastupnik Gradske skupštine Grada Zagreba, a u vrijeme Domovinskog rata inicijator je i nositelj velikog broja humanitarnih akcija. U razdoblju od 2000. do 2006. godine obnaša dužnost zamjenika pročelnika u Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i sport. Obnašao je i dužnost direktora tvrtke za upravljanje gradskim objektima, a godinama je bio i vrlo aktivan u Hrvatskom olimpijskom odboru. Predsjednik Republike Hrvatske odlikovao ga je odličjem Red Danice Hrvatske
PREDSJEDNIK RH ODLIKOVAO GA JE ODLIČJEM RED DANICE HRVATSKE S LIKOM FRANJE BUČARA, A 2010. GODINE DOBIO JE DRŽAVNU NAGRADU ZA SPORT ZA ŽIVOTNO DJELO FRANJO BUČAR. PROGLAŠEN JE SPORTAŠEM 20. STOLJEĆA U LIČKO-SENJSKOJ ŽUPANIJI s likom Franje Bučara, a 2010. godine dobio je Državnu nagradu za sport za životno djelo “Franjo Bučar”. Proglašen je sportašem 20. stoljeća u Ličko-senjskoj županiji. Josip Čorak učinio je iznimno mnogo za razvoj hrvanja u Hrvatskoj. Bio je jedan od inicijatora osnivanja hrvačkih škola i kampova kroz koje su prošli mnogi kasniji, kvalitetni hrvači. Na taj način udareni su i čvrsti temelji za razvoj hrvatskog hrvačkog sporta. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj. Napisao: Jurica Gizdić