– Najmladi hrvatski osvajač OLIMPIJSKE LEGENDE: JOSIP REIĆ
olimpijske medalje
S 15 godina u školi je imao status tinejdžerske rock’n’ roll zvijezde, a mediji su ga prozvali “džokejem iz čamca” Piše: JURICA RADIĆ
U
ljeto 1980., kada je završio osmi razred, Josip Reić otputovao je u Moskvu na Olimpijske igre, osvojio brončanu medalju i ušao u povijest. Odličje je zaslužio kao kormilar u „dvojcu sa” zajedno sa Zlatkom Celentom i Duškom Mrduljašom (splitski Gusar). - To mi je natjecanje doista obilježilo život. Na tim sam Igrama odrastao i sazrio - reći će danas ovaj 58-godišnji Splićanin i nadodati: - Godinu prije bili smo prvaci na Mediteranskim igrama u Splitu, ali Olimpijske igre su po svemu nešto posebno. I jedinstveno! JEDNE IGRE – JEDNA MEDALJA Reić je na najbolji mogući način iskoristio svoju priliku: u četverogodišnjoj seniorskoj sportskoj karijeri napravio je maksimum! Ali, odricao se društva, izlazaka, škole; živio je za trening. - Vježbali smo dvaput, ponekad i triput dnevno. Deset do 12 treninga tjedno po nekoliko sati svaki dan. Pripreme su bile baš teške, ali kada sam se s Igara vratio u Split i na jesen krenuo u srednju školu, osjećaj je bio fenomenalan. Na pitanje koliko je, tako mlad, uopće bio svjestan veličine tog svog uspjeha, odgovorio je: - Išao sam kao gost po kvizovima, moja osnovna i srednja škola napravile su mi prijem. Svijet se vrtio oko mene, a imao sam 15 godina... Inače, igre u Moskvi bile su mi zanimljive i zbog niza prijateljstava s našim sportašima. Upoznao sam Bebića, Jerkova, Ratka Rudića, ljude s kojima sam i danas povezan. A kako se živjelo u tadašnjem SSSR-u? - Kod nas je tad kružila priča da možeš za paket Vegete svašta dobiti, da tamo vlada velika neimaština, ali mi to, najiskrenije, nismo osjećali. U olimpijskom selu živjeli smo u izobilju. Bili smo smješteni u vrhunskom naselju; bilo je 18 zgrada, svaka sa 14 katova…
OI Moskva 1980. (slijeva nadesno: Mrduljaš, Reić, Celent) KILAŽA JE TEMELJNI PREDUVJET ZA KORMILARA
Petnaestogodišnji dječak iz Splita uživo je vidio kremu svjetskog sporta. Istina, ne kompletnu, jer Amerikanci su bojkotirali Moskvu, ali s veslačkom konkurencijom to nije imalo veze. - Znate kakvo je bilo veslanje tih godina? Primjerice, na regati u Luzernu prije Igara, Istočni Nijemci uzeli su sedam od osam prvih mjesta! Jedini smo mi pobijedili u toj osmoj disciplini. Oni su tad doista dominirali u veslanju – prisjeća se Reić. Kako se uopće postaje kormilar? Veslača ima mnoštvo, kormilara je znatno manje. - Kao svaki Splićanin prvo sam pokušao s nogometom. Prošao sam selekciju Hajduka, VJEŽBALI SMO DVAPUT, PONEKAD I TRIPUT ali me moj rođak Srđan Družeić uvjerio da ne DNEVNO. 10 DO 12 TRENINGA TJEDNO PO čekam poziv za daljnji trening, već da pokušam NEKOLIKO SATI SVAKI DAN. PRIPREME SU BILE BAŠ s veslanjem. Imao sam 10 godina i bilo mi TEŠKE, ALI KADA SAM SE S IGARA VRATIO U SPLIT I je jako zanimljivo trenirati svaki dan. Počeo sam kao veslač, ali nakon dvije godine postao NAJESEN KRENUO U SREDNJU ŠKOLU, OSJEĆAJ sam kormilar i potom “kormilario” sve do sedamnaeste. Jednom mi je legendardni Duje JE BIO FENOMENALAN.” PRISJETIO SE JOKE
42 OLIMP