OLIMPIJSKE LEGENDE: IVAN PUDAR
Broncani iz Los Angelesa “Bili smo City 90-ih”
Legendarni vratar Hajduka i nositelj brončane medalje s Olimpijskih igara u Los Angelesu 1984. godine prisjetio se tadašnje olimpijske nogometne reprezentacije Piše: JURICA RADIĆ
P
rošlo je vremena, ali uspomene ne blijede – kazat će Ivan Pudar (62) i započeti svoju priču prisjećajući se dogodovština sjajne reprezentacije koju su Amerikanci nazvali „luda družina iz Istočne Europe”. Bilo je to vrijeme hladnog olimpijskog rata, doba kada su se bojkotirale igre sa Zapada i Istoka, ali nesvrstana Jugoslavija ništa nije propuštala. Sa sportske strane bila bi uistinu velika šteta da se dogodilo drukčije, jer iznimna klasa krasila je sportaše iz bivše države. Nogometaši nisu bili iznimka. - Imali smo sjajnu generaciju te selekcije U-23, reprezentaciju s Borom Cvetkovićem, Deverićem, Miljušom, Ivkovićem, Baždarevićem, Gračanom, Katanecom, Milkom Đurovskim i ostalima. Bila je to skupina kvalitetnih igrača koja je istinski uživala u životu i nogometu – priča Pudar. FINALE PRIJE FINALA No, na tim Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. stigao je poraz u polufinalu, protiv Francuza… - Dva su nam igrača isključili u jednoj potpuno neregularnoj atmosferi. Ali, tako je valjda trebalo biti. Francuzi su preko nas došli do zlata, s nama su igrali finale prije finala – prisjeća se. Podsjetio nas je taj rasplet na Ćirine Vatrene 14 godina poslije. I tada su Francuzi preko Hrvatske došli do naslova svjetskog prvaka. - Može se povući paralela. Istina, mi smo pali tek u produžetku, a na tribinama je bilo čak 97 000 gledatelja! Amerikanci su iskazali nevjerojatno zanimanje za nogometnim turnirom. Tako je naša utakmica za broncu odigrana pred 100 000 ljudi u Pasadeni. - ushićeno će Pudar.
Brončana reprezentacija 1984. godine. Stoje slijeva: Ivan Pudar, Marko Elsner, Srećko Katanec, Mirsad Baljić, Vlado Čapljić, Nenad Gračan, Dragan Stojković, Jovica Nikolić, Mehmed Baždarević i Tomislav Ivković. Čuče slijeva: Mitar Mrkela, Ljubomir Radanović, Borislav Cvetković, Milko Đurovski, Admir Smajić, Branko Miljuš i Stjepan Deverić Jugoslavija je pobijedila 2:1, a strijelac pobjedonosnog zgoditka u 89. minuti bio je Stjepan Deverić. Italiju je vodio slavni Enzo Bearzot, obranom dirigirao Franco Baresi, igrač koji je 10 godina kasnije s Italijom igrao finale svjetskog prvenstva i to baš u Americi. Jugoslavija je na Olimpijskim igrama u SAD-u redom nanizala Kamerun (2:1), Kanadu (1:0) i Irak (4:2), a onda je u četvrtfinalu došla rapsodija sa SR Njemačkom. - Dobili smo ih 5:2, doslovno razbili. Cvetković je postigao tri pogotka, po jedan Gračan i Katanec. Odigrali smo fantastičnu utakmicu protiv Brehmea i društva koji su kasnije bili okosnica reprezentacije koja je 1990. osvojila SP u Italiji. Znali smo da smo dobri, ali tek su nas nakon Njemačke počeli doživljavati ozbiljno. Da nije bilo tih isključenja u polufinalu, uvjeren sam da bismo otišli do kraja – kategoričan je Ivan. Reprezentaciju su vodili iskusni Ivan Toplak i trener u usponu, Ivica Osim. Toplak je znao razbuditi igrače, naglasit će Pudar.
TADAŠNJA OLIMPIJSKA REPREZENTACIJA IGRALA JE TEHNIČKI SAVRŠEN NOGOMET, BRZ, OKOMIT. OSIM DVOBOJA S KANADOM, U SVAKOJ UTAKMICI SMO PUNO ZABIJALI, STVARALI MNOŠTVO ŠANSI. ZNAM DA TO ZVUČI PRETENCIOZNO, ALI TREBA REĆI, MI SMO BILI KAO CITY ILI BARCELONA TOG DOBA
46 OLIMP
TEHNIČKI SAVRŠEN NOGOMET Znao je i Pudar, onako velik, širokih ruku i snažnih pesnica, stati pred suigrače i jasno im poručiti: „Nema šale, ni zezanja, to ostavljamo za navečer, a sada, na terenu moramo biti najjači”.