DRUŠTVO I ŠPORT
Turizam i šport ruku pod ruku V aš autor se tamo negdje prošlog Božića, dakle malo prije nego što je 2020. godina promijenila svijet, našao na kraćem odmoru u Zelenortskoj Republici, ili na portugalskom - República de Cabo Verde. Otočje ispred Afrike, nešto preko četiri sata leta od Lisabona, iznimno je zanimljivo za vidjeti i za odmor, no dragi domaćini apsolutno nemaju pojma gdje se uopće nalazi Hrvatska. Jasno je, mala zemlja od četiri milijuna stanovnika rijetko se pojavljuje na vijestima; male zemlje dolaze na naslovnice uglavnom kada je nešto loše, rat ili tako neko drugo zlo. Ali postoji ipak jedan izuzetak, a to je - šport. Ako imate uspješnih
športaša, svi će za vas znati. Tako ako i na tom otočju spomenete Luku Modrića, sugovornici se odmah sjete hrvatske reprezentacije, utakmica, hrvatskog dresa. I tako je to u manje-više cijelom svijetu, osim možda Indiji i još nekoliko država gdje nogomet nije prvi nacionalni šport.
Naša percepcija o tome kako nas vide stranci okrenuta je uglavnom na naše bliske turiste. Talijanima smo preko puta, pola obale barem nešto govori i talijanski jezik. Česima, Slovacima i Mađarima smo čak i povijesno “domaće more” - ići na odmor, na more, ako niste nešto posebno naglasili, tamo obično znači ići na hrvatski Jadran.
Piše: GORAN VOJKOVIĆ Fotografije : HTZ, TZ SPLIT, TZ ISTRA
Ovo novo pozicioniranje športa u državnom ustroju Republike Hrvatske, kroz Ministarstvo turizma i sporta, može biti dosta zanimljiva i korisna odluka
OLIMP ■ 44 ■
Austrijanci i Nijemci nas također relativno dobro poznaju. No, gdje smo globalno? Plavo more? Plavo more ima jako puno država. Lijepe obale? Naša je iznimna, ali ne treba misliti ni da su drugi loši. Plitvice? Jesu jedinstvene, ali da biste znali gdje su trebate znati nešto zemljopisa. Naša tipična turistička reklama vrijedi u našem okružju, ali globalno, kada se maknemo od zemalja srednje Europe gdje nas poznaju – samo su športaši ti koji odmah, bez priče, bez dodatnih objašnjavanja promoviraju Hrvatsku. Realno, uz površinu i broj stanovnika koji imamo, teško da ćemo ikada biti nadaleko poznati po nekom proizvođaču automobila ili nečem takvom. Kada se gleda kako predstaviti Hrvatsku u svjetskim okvirima, tu su uvijek športaši. Po njima smo najpoznatiji i od toga ne treba bježati. Stoga ovo novo pozicioniranje športa u državnom ustroju Republike Hrvatske, kroz Ministarstvo turizma i sporta, može biti dosta zanimljiva i korisna odluka. Realno, šport možemo unutar državne administracije posložiti na tri mjesta (osim kroz posebno ministarstvo, što bi teško bilo administrativno opravdano). Prvo je posložiti ga uz obrazovanje, po starom modelu, gdje uz školu ide i tjelovježba. Međutim, tu se javlja jedan operativni problem: šport se veže za ionako ogromno ministarstvo koje se u Hrvatskoj (davno smo napustili posebno Ministarstvo znanosti i tehnologije) bavi kompletnim školstvom - od osnovnog do visokog, te znanošću. U pitanju su ogromni resori prepuni problema, osnovne škole, srednje škole, sustavi veleu-