ŠPORTSKA PUBLICISTIKA
OD BADIJE DO MOSKVE: Moj trenerski put
ZAJEDNICA ŠPORTSKIH UDRUGA GRADA VELIKE GORICE 1996. – 2016.
Autor: Dražen Cesar Godina i mjesto izdavanja: 2019., Varaždin Stranica: 200 Format: 21,5 x 30 cm Uvez: tvrdi Nakladnik: Modernist nakladništvo Tisak: Modernist nakladništvo i Letis Dostupnost i info:
Glavni urednik: Davor Štuban Godina i mjesto izdavanja: 2017., Velika Gorica Stranica: 410 Format: 23,5 x 31,5 cm Uvez: tvrdi Nakladnik: Zajednica športskih udruga Grada Velike Gorice Grafički urednik: Branko Hrvoj Izrada naslovnice: Damir Kovačić Tisak: Tiskara Markulin, Lukavec Dostupnost: Gradska knjižnica Velika Gorica, Podružna knjižni-
Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Znanstvene i sveučilišne knjižnice Osijek, Split, Zadar, knjižnica Metel Ožegović, Varaždin, knjižnica Hrvatskog olimpijskog odbora Cijena: 150,00 kuna
D
ražen Cesar bivši je košarkaš i cjeloživotni košarkaški zaljubljenik. Iako je po zanimanju bankar, srcem je uz košarkaški teren od dječačkih dana. Igračku karijeru okončao je 1996., a u srpnju 1997. jasno je zacrtao svoj životni put. U tom trenutku iza njega je bio već petogodišnji bankarski staž, uz njega grupa „entuzijasta, košarkaških zanesenjaka i zaljubljenika“, a ispred njega Badija, kao poprište stvaranja novih generacija košarkaških trenera. Davno inficiran, a tada s vizijom svog budućeg puta, Dražen Cesar počeo je skupljati ne samo trenersko iskustvo već i materijal za dokumentaristički bogatu autobiografiju „Od Badije do Moskve: Moj trenerski put“. Na tom putu bio je trener u školi košarke, pa juniorskoj i seniorskoj ekipi KK MMM Agro, bio je trener i seniorima KK Fokus, pa košarkašicama ŽKK Vindi, zatim i predsjednik Udruge trenera Varaždinske županije, instruktor Hrvatskog košarkaškog saveza za žensku košarku u regiji i trener juniorske reprezentacije Hrvatske. Bio je i trener klubova Škola košarke Varaždin, Graničar i Vindija. Od 2010. vraća se u Vindi u kojem najbolje varaždinske košarkašice vodi i danas. Bogat trenerski put u autobiografiji oslikavaju, kroz 25 godina pedantno skupljeni, novinski isječci koji nisu samo prikaz trenerske karijere Damira Cesara, nisu samo prikaz povijesti košarke u Varaždinu i Varaždinskoj županiji, niti su tek prikaz jednog vremena, već su kako u predgovoru knjizi navodi prof. dr. Tihomir Hunjak i svjedočanstvo razdoblja i načina na koji jedan športski model odumire i koliko je teško uspostaviti novi. Pogotovo u vremenu koje djeci nudi niz prilika i načina da popune vrijeme slobodno od školskih obveza. Za Dražena Cesara nikada nije bilo dileme pobijediti ili tek sudjelovati. „Za njega je smisao bavljenja športom jasan - pobijediti“, no kako sam autor kaže poruka ove autobiografije i dvadesetpetogodišnje trenerske karijere jest – „posao, škola, fakultet i šport mogu i idu zajedno“. Kada ta poruka dolazi od trenera koji je uvijek želio znati više, uvijek bio spreman učiti od kolega s kojima se susretao i radio, postaje sjajan putokaz generacijama koje dolaze. A pred Draženom Cesarom sljedeća je četvrtina stoljeća u koju je zakoračio odvevši košarkaše-studente Sveučilišta Sjever na prestižan međunarodni turnir u Moskvu, s kojeg su se vratili s četvrtim mjestom i izravnim pozivom za nastup na ovogodišnjem izdanju. Četvrt stoljeća u kojoj će osim želje za znanjem i pobjedom nove uspjehe ispisivati i bogato iskustvo.
OLIMP ■ 58 ■
ca Galženica, Knjižnica OŠ Velika Mlaka, Knjižnica Hrvatskog olimpijskog odbora Cijena: prigodno izdanje
G
rad Velika Gorica s ponosom ističe da je grad mladih, a poseban naglasak stavlja na činjenicu da je i grad športa. Listajući stranice ove opsežne monografije evidentno je da se Velika Gorica može pohvaliti kako športskim objektima izgrađenim unatrag osam godina (Gradska športska dvorana, atletska staza, nogometni tereni na športsko-rekreativnim centrima Velika Gorica i Kurilovec, fitness park, školska športska dvorana u Novom Čiču, brojna polivalentna igrališta u gradskim četvrtima i mjesnim odborima) te s 35 kilometara uređene biciklističke staze, tako i sa športašima koji nižu europske, svjetske i olimpijske uspjehe. I Grad Velika Gorica i Zajednica športskih udruga Grada Velike Gorice mogu se podičiti da u svojim redovima imaju zlatnog olimpijca Giovannia Cernogorza, paraolimpijce Velimira Šandora i Mirjanu Lučić te niz nositelja odličja sa svjetskih i europskih prvenstava u karateu, taekwondou, boksu, atletici… Rezultat je to sustavnog ulaganja u šport, počevši od djece vrtićke dobi, pa kroz jedanaest učeničkih klubova s više od 60 športskih sekcija i oko 1000 učenika osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta, preko športskih klubova i seniorskih selekcija, do rekreativaca. Grad promiče i sudjeluje u organizaciji Turopoljske trke, Tour de Tura i nogometne lige Vukomeričkih gorica, športskih manifestacija koje iz godine u godinu okupljaju velik broj rekreativaca. Monografija prati pojedince, kolektive, institucije, dužnosnike i trenere od osnutka Zajednice športskih udruga Grada Velike Gorice 1996. godine i na svojim stranicama niže fotografije i sjećanja na sve njih i na najznačajnije događaje, iz godine u godinu, kroz dva desetljeća. Slikom i tekstom čitatelja uranja u prošlost i upoznaje s početcima karijera i prisjeća na uspjehe Andree Bakule, Miljenka Radočaja, Ane Popovčić, Željka Vađića (športaša 20. stoljeća Grada Velike Gorice), Stjepana Bačurina, Josipa i Antona Glasnovića, Maje Detelić, obitelji Azenić (tvoraca odbojkaškog velikogoričkog čuda – odbojkaškog kluba Azena) te Senne i Simone Ušić, Ranka Dobrića, Ive Ciglar, Lade Rojc, Dina Bošnjaka, Ivana Njegača, Ines Grdenić, Une Kovačić, Kristijana Kancelara, Kristine Čerine, Kristijana Obrazovića, Martina Budimira, Igora Vrbana te generacija nogometaša Radnika, Gorice, Udarnika, Bana Jelačića, Mraclina, Lomnice, Klasa, Poleta…, velikogoričkih rukometašica i rukometaša, strijelaca, kuglača, plesača, karatista, odbojkašica, taekwondoista, stolnotenisača, šahista, košarkaša, atletičara, džudaša…