ŠPORTSKA PUBLICISTIKA
MIRKO VANIĆ LALA – od Retfale do Caracasa Autor: Eduard Hemar Godina i mjesto izdavanja: 2019., Zagreb Stranica: 136 Format: 16,5 x 24 cm Uvez: tvrdi Biblioteka: Hrvatski sportski portreti XX. stoljeća Izdavač: Društvo za povijest sporta i tjelovježbe, Zagreb Oblikovanje i priprema za tisak: Urednik d.o.o. Tisak: OG grafika d.o.o. Dostupnost: Nacionalna i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Dubrovniku, Osijeku, Rijeci, Puli, Splitu, i Zadru, knjižnica HOO-a, info: Društvo za povijest sporta i tjelovježbe, 10 000 Zagreb Cijena: prigodno izdanje
„Sezonu“ knjiga o trčanju zatvaramo knjigom koja svom čitatelju neće reći baš ništa o tehnici ili treningu trčanja, izboru prikladne opreme, potrebi za vitaminizacijom… Knjiga „Mirko Vanić Lala - od Retfale do Caracasa“ životna je storija o najstarijem hrvatskom atletičaru, devedesetipetogodišnjaku koji je živio u šest različitih država i čiji su život obilježili športski uspjesi, ljubavna priča s kolegicom atletičarkom i odlazak u emigraciju. Ova životna i poučna priča podijeljena je u devet poglavlja u kojima je sukus, ali i začini dvaju života, Mirka Vanića Lale i njegove supruge, životne suputnice i „suborca“, Biserke Rauch. Životni put danas 95-godišnjeg Mirka Vanića započeo je u osječkoj četvrti Retfala, a prvo poglavlje knjige donosi kratku obiteljsku povijest i Lalino djetinjstvo. Okolnostima oko očeve smrti čitatelj ulazi u novu životnu etapu Vanićeva puta, preseljenje u Petrovgrad (Zrenjanin) i prvi kontakt s trčanjem i atletikom te inficiranost tim športom usprkos lošim uvjetima za treninge. Čitatelj potom prati prva natjecanja i pobjede te četverostruki naslov juniorskog prvaka Srbije 1940. godine. Već godinu poslije perspektivni se atletičar našao na životnoj prekretnici kojom ga je II. Svjetski rat trajno odveo iz Banata, a čitatelj biva uveden u treće poglavlje. Ono donosi preseljenje u Zagreb te Mirkovu atletsku afirmaciju u ratom zahvaćenoj Hrvatskoj. Iako je Drugi svjetski rat uzrokovao neodržavanje Olimpijskih igara, Lala je u rujnu 1942. debitirao za atletsku reprezentaciju NDH i nastupao na međunarodnim susretima i Igrama europske mladeži. Od ljeta 1943. do svibnja 1945. bio je u domobranskoj uniformi kao ročnik u prosvjetnoj bojnoj, pa u 21. pješačkoj pukoviji, sretno se provukavši kroz ratno razdoblje - ne vidjevši bojišta. Nakon rata, završio je u JNA, no opet je raspoređen najprije u prosvjetnu jedinicu, pa prekomandiran u Konjičku brigadu. U drugom dijelu 1945., kao pripadnik JNA, već nastupa, a godinu poslije trostruki je državni prvak. Ipak, 1948. bila je Lalina najbolja poratna godina – postao je prvak Hrvatske na 200 m, te viceprvak tadašnje države u istoj disciplini, treći na 100 m i državni prvak u obje štafete. Uslijedio je novi vojni rok, pa fatalan susret sa šesnaestogodišnjom Biserkom Rauch, najperspektivnijom atletičarkom Zagreba. U samo godinu i pol treniranja Biserka je postala najuspješnijom klupskom natjecateljicom, a postala je i Lalinom ljubavi. Ipak, trostruka prvakinja Hrvatske odlučila je ne vratiti se u domovinu s prijateljskog susreta reprezentacija u Münchenu 1953. Iako je Lala imao dobar posao u Narodnoj banci, ni Lala se, godinu kasnije, s izleta u Beč djelatnika Narodne banke nije vratio. Oboje su se u Hrvatsku vratili nakon pola stoljeća emigracije, iz Venezuele, a Vanić tada zahvaljujući odličnoj memoriji i velikoj osobnoj arhivi postaje važan svjedok i suradnik povjesničara športa u Hrvatskoj i Srbiji. Osim što je najstariji hrvatski atletičar, Lala je i posljednji živući prvak i reprezentativac Hrvatske iz razdoblja II. svjetskog rata.
OLIMP ■ 56 ■
70 GODINA A JOŠ SE BAVI SPORTOM…: Hrvatski zbor
sportskih novinara 1949. – 2019.
Autori: Marijan Bakić Godina i mjesto izdavanja: 2019., Zagreb Stranica: 124 Format: 22,5 x 24,5 cm Uvez: tvrdi Izdavač: Hrvatski zbor sportskih novinara, Zagreb Oblikovanje i priprema za tisak: Tiskara Pečarić-Radočaj d.o.o., Karlovac Tisak: Tiskara Pečarić-Radočaj d.o.o., Karlovac Dostupnost: Nacionalna i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Dubrovniku, Osijeku, Rijeci, Puli, Splitu, i Zadru, Gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačić“, Karlovac Knjižnica HOO-a; informacije: Hrvatski zbor sportskih novinara, Perkovčeva 2, 10 000 Zagreb, tel.: +385 1482 8333, e-mail: hzsn@hzsn.hr Cijena: prigodno izdanje
Ljeto je razdoblje intenzivne športske aktivnosti, a ljeto je i vrijeme utemeljenja Svjetske udruge sportskih novinara (AIPS). Ove godine športski novinari diljem svijeta obilježavaju 95. obljetnicu AIPS-a, možda i nesvjesni da utemeljenje njihove organizacije nije „išlo glatko“. Od ideje na Olimpijskim igrama u Antwerpenu do dogovora u Parizu (2. srpnja 1924.) prošla je cijela olimpijada i tek je osam država tada imalo profesionalna udruženja športskih novinara. Danas, AIPS broji 152 države članice i više od 20 000 članova, a ljetni, svečarski broj povodom 20. obljetnice izlaženja Olimpa idealan je za prikaz knjige posvećene 70. obljetnici djelovanja Hrvatskog zbora športskih novinara. Kako i priliči onima koji (između ostaloga) i pišu, športski su novinari svoju povijest, ovoga puta ispisanu perom Marijana Brkića, ukoričili već treći put, ostavivši tako uz tonske, video i novinske zapise u arhivima institucija, redakcija i knjižnica i ovo svečarsko prisjećanje na likove i djela svojih članova. Baš kao športska slava, i život je prolazan, pa i karijere športskih novinara. Mnogih velikana športskog novinarstva fizički više nema, no u sjećanjima ljubitelja športa njihov je trag neizbrisiv. Hrvatski zbor sportskih novinara, tada „sekcija novinara koji rade u fiskulturnim rubrikama“, na prijedlog je redakcije Narodnog sporta, a uz podršku Upravnog odbora Društva novinara Hrvatske, osnovan 6. travnja 1949. godine. Monografija „70 godina, a još se bavi sportom…“ čitatelju uz sjećanja na inicijatore osnivanja Zbora i njegove predsjednike – Miroslava Habuneka, Zvonu Mornara, Žarka Susića, Milku Babović, Stanaka Kučana, Miroslava Redea, Darka Kolomba, Ivicu Vukotića, Slavka Cvitkovića, Dražena Draženovića, Zorana Kovačevića i Juru Ozmeca, pruža uvid u povijest i rad Zbora te se prisjeća nagrada i priznanja dodijeljenih športskim novinarima i djelatnicima koji su djelovanjem u području športskog novinarstva ili suradnje sa športskim novinarima ostali upisani u povijest. Knjiga ne staje na povijesti već donosi i popis trenutačnog članstva Zbora, Kodeks profesionalnih standarda ponašanja AIPS-a, čitatelja upućuje u suradnju s AIPS-om i SEESJA-om (South East European Sport Journalists Association), upoznaje sa sekcijama u Karlovcu, Međimurju, Rijeci, Splitu i Zadru te s vodstvom Zbora u predstojećem razdoblju… „Imati 70, a još se baviti sportom“ možda nekima zvuči kao oksimoron, no kad predsjednik Zbora kaže: „Kad sam nedavno postao svjestan da je Milka Babović svoj prvi novinski uradak napisala tek nekoliko mjeseci nakon osnivanja udruženja koje se danas diči imenom Hrvatski zbor sportskih novinara, shvatio sam da uživo, gledajući nju, zapravo gledam, cijelu tu ogromnu i za jednu knjigu preveliku povijest.“ - jasno je da sportsko novinarstvo ima kontinuitet, a športski novinarski doajeni žive kroz entuzijazam i znanje koje su mentorski prenijeli novim naraštajima, ostavši nezaboravljeni baš poput Milke Babović koja je na izmaku 69 godine djelovanja Udruženja sportskih novinara dobila nagradu Franjo Bučar za životno djelo.