Žene i šport
Športašice među „500 hrvatskih žena“
Katarina Matanović Kulenović
Ivana Hirschmann
Piše: RATKO CVETNIĆ
U leksikonu u kojem su izdvojene one žene koje su svojim javnim prinosom ostavile trajni trag u Hrvatskoj, odnosno kao Hrvatice takav trag ostavile u nekom drugom etničkom ili državnom prostoru, velik je broj športašica
Olimp 46
Ivana Tomljenović Meller
S
Zulejka Tućan Stefanini
udeći prema povijesnim prikazima, žene nisu uopće sudjelovale u povijesti niti su pridonijele napretku čovječanstva. Ovom uvodnom napomenom Žarko Ivković, urednik leksikona pod naslovom „500 hrvatskih žena“, kojeg je naša ugledna novinska kuća izdala početkom ljeta, ocrtao je glavni problem s kojim se autor knjige, Tomislav Ćorić, morao suočiti kad si je stavio u zadatak da pobroji „poznate i zaslužne žene u hrvatskoj povijesti“. Naravno, izbori ovakvoga tipa uvijek su podložni kritičkim zanovijetanjima. Pomalo podsjećaju na vječiti problem rođendanskih proslava: pozove li čovjek samo troje najbližih, još barem petorica će se naći uvrijeđenima; pozove li i tu petoricu, uvrijedit će se pola grada. Svaki bi selektor, naravno, napravio svoj izbor, s većim i manjim preklapanjima, ali Ćorićevu knjigu već pri površnom čitanju čini relevantnom to što se nije predao ni ideološkim ni socijalnim ni etničkim isključivostima, već je za cilj imao izdvojiti one žene koje su svojim javnim prinosom ostavile trajni trag u Hrvatskoj, odnosno kao Hrvatice takav trag ostavile u nekom drugom etničkom ili državnom prostoru. Jedina ograda na koju se autor očekivano naslonio jest da u obzir
Dragica Palaversa
uzme samo osobe koje više nisu među živima; no naglasio je da je tek XIX. i XX. stoljeće donijelo pravi ulazak žena u javni prostor. Stoga ne bi bilo loše napraviti usporedbu Ćorićevog leksikona s legendarnim izdanjem „Znamenitih i zaslužnih Hrvata“ urednika Emilija Laszowskog, posvećenog tisućljetnici hrvatskog kraljevstva, 1925. godine. S takvom polaznom postavkom Tomislav Ćorić u svoj je popis uvrstio i Tugu i Bugu i Milku Planinc; zaslužne časne sestre, ali i sestre Baković; predstavnice umjetničkog svijeta, znanosti, politike, crkvenog života, medija… Naravno, nas ovdje prije svega zanimaju športašice, a potvrdu da se autor oslonio na vjerodostojne izvore nalazimo i u popisu literature u kojem bilježimo dva naslova vrijednoga povjesničara našeg športa Jurice Gizdića, u izdanju Hrvatskog olimpijskog odbora. Iz velikog broja športašica (a ovdje napominjemo da su dvije od njih - Ivana Tomljenović Meller i Milka Milinović - bile predstavljene i u sklopu ove rubrike), autor je posebnu pozornost poklonio onima koje su po njegovom mišljenju osobito zaslužne. Među deset posebnih srećemo imena poput Ružice Meglaj, Dragice Palaverse, Nade Vučković…, ali ovdje izdvajamo prve tri hrvatske olimpijke