Znanost i šport
i eziolo ija
kao utokaz za zdravlje
U
pokušaju da se tumačenje Svjetske zdravstvene organizacije, prema kojem je zdravlje stanje potpunog fizičkog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti, stavi u kontekst suvremenog života, dolazimo do čitavog niza dilema, a nerijetko već u samom početku izgubimo optimizam, s obzirom na to da, barem ako sudimo po ovoj definiciji, mali broj ljudi možemo smatrati uistinu zdravim. Zahvaljujući velikom napretku medicine, farmakologije, raznim tehnološkim i drugim tekovinama vremena u kojem živimo, prosječni vijek života današnjeg čovjeka je produžen, ali neke od tih istih tekovina jednim su dijelom čovjeka dovele do stanja svojevrsnog otuđenja, naučene bespomoćnosti, do stanja jedne vrste mentalnog umora, potištenosti, nedostatka istinske radosti i osjećaja sreće. Percepcija današnjeg čovjeka nerijetko ide u smjeru kako njegov uspjeh, visina primanja, mogućnost napredovanja na društvenoj ljestvici, a posljedično tome i kvaliteta privatnog života, u većoj mjeri ovisi o disciplini slijeđenja protokola, poštivanju hijerarhije, dok u znatno manjoj mjeri ovise o vlastitoj inicijativi, kreativnosti, donošenju odluka u skladu s razumom, savješću, intuicijom i tomu slično. Živjeti i raditi za opće dobro, za zdravlje i prosperitet društva, ili živjeti i raditi za prosperitet nekog globalnog poslovnog subjekta koji putem filijala svoju filozofiju i način razmišljanja nastoji utisnuti u svaku poru društva diljem planeta, možda nas donekle približi shvaćanju razloga zbog kojih su neki pojedinci, unatoč visokim mjesečnim primanjima, ugledu u društvu, medijskoj prepoznatljivosti i sl., sretni samo na površini, za razliku od onih koji, unatoč sasvim drugačijem načinu života, nemaju ništa od navedenog, ali duboko u sebi osjećaju nježni dodir sreće i unutarnjeg zadovoljstva. Iako je pojam ljudske sreće, kao i
Olimp 42
i e M
H
Ako pretpostavimo da je posao športskog trenera stvaranje vrhunskih športaša, tada je šport jedna od najuspješnijih djelatnosti u našem društvu, a kineziologija jedna od znanosti koja je uspjela svoja dostignuća i spoznaje integrirati duboko u život športa, ostaviti otisak u svakoj medalji i srcu prvaka hrvatskog športa
zdravlja, još uvijek velika zagonetka za većinu ljudi, put prema čovjekovoj autonomiji, težnja prema životu u kojem ćemo raditi nešto u što doista vjerujemo, gdje smo svakodnevno svjesni rezultata koje postižemo, u mnogo čemu ovisi o zanimanju koje ćemo izabrati, poslu od kojeg ćemo živjeti. Možda je upravo i to razlog zbog kojeg se, prema ovogodišnjoj analizi preferencija mladih za upis na fakultete u Hrvatskoj, Kineziološki fakultet našao među četiri najpoželjnija. Dakako, osim spomenutih razloga koji mogu donekle zvučati i apstraktno, ne treba zanemariti i činjenicu da šport, koji je jedna od osnovnih asocijacija mladih kad je riječ o Kineziološkom fakultetu, spada među djelatnosti u stalnoj ekspanziji, a posao športskog trenera zanimanje s velikom perspektivom napredovanja unutar globalnog športskog tržišta. Iako relativno mlada znanost, kineziologija se definira kao interdiscipli-
narno znanstveno polje koje istražuje principe i zakonitosti ljudskog pokreta ili tjelesne aktivnosti i vježbanja. Kineziologija čovjeka promatra kao cjelovito bio-psiho-socijalno biće, te istražuje zakonitosti upravljanja sustavnim procesima vježbanja i športskog treniranja, koji obuhvaćaju motoričko učenje, usvajanje motoričkih znanja i vještina u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture, športu, športskoj rekreaciji i kineziterapiji. Sami transformacijski kineziološki procesi u čovjeku, zaslužni su za stvaranje dobre natjecateljske forme, učenje novih tehnika i taktika, korekciju i rehabilitaciju sustava organa za kretanje ili stvaranje zdravih zdravstvenih i higijenskih navika, ali prije svega, oni su izravno vezani uz onaj osjećaj sreće i blagostanja koji čovjek osjeća zahvaljujući osobnom napredovanju, osjećaju da je svjesno uložio napor s nekim ciljem, te da je taj cilj kroz neko vrijeme postigao. Ako su u tom procesu zadovoljene i čovjekove potrebe za autonomijom, kompetencijom i potreba za društvenom povezanošću, dolazi do svojevrsne transformacije, transformacije prema zdravlju vrlo sličnom onome kako ga definira Svjetska zdravstvena organizacija. Naravno, ako se ti transformacijski procesi, koji uključuju cjelokupni psihosomatski status čovjeka, ne rukovode znanstvenim spoznajama, ako nisu planirani i programirani od stručnjaka iz područja kineziologije, vrlo je malo vjerovati da će doći do ikakvih pozitivnih promjena. Unatoč nerijetko iskrivljenoj percepciji javnosti o trenerima koji će uspjeti isključivo zahvaljujući nečemu s čime se čovjek treba roditi, nečim što ili imaš ili nemaš i slično, istina o kvalitetnim i uspješnim trenerima i drugim stručnjacima koji provode transformacijske procese krije se duboko ispod apstraktnih pojmova poput ljudske dobrote, intuicije, talenta itd.