Olimpijske Znanost i šport nade
i e
O
AV
Ž NJAK
Riječ je o zajedničkom projektu kojeg su pokrenuli nacionalni olimpijski odbori Hrvatske, Francuske, Italije, Litve, Češke i Slovačke, a s ciljem postizanja veće ravnopravnosti spolova u predstavničkim tijelima športskih upravnih tijela do 2020. godine
P
olemiziranje o temi jesu li treneri s formalnom naobrazbom uspješniji od raznih športskih gurua koji nemaju adekvatnu školu, ali imaju „ono nešto“, svojevrsni je izlaz mnogima koji bar na trenutak žele iz svojih prozaičnih života ući u arenu verbalnih gladijatora, u svijet akcije koji nalikuje športskom turniru, uz iznimku što rivali nisu športaši - već šankerski mudrijaši. U raspravama ovakvog tipa nerijetko se nađu i športske teme vezane uz ljepši spol, primjerice, mogu li ženski treneri biti autoritet muškim športašima, ili mogu li muški treneri, unatoč dugogodišnjem radu sa športašicama sačuvati prirodnu boju kose. Iako su trenerove kompetencije prepoznate i kroz Zakon o športu,
Olimp 48
uspješne od neuspješnih trenera ne razlikuje samo formalna naobrazba, već i mnoštvo drugih čimbenika, uključujući i one psihološke, kao što su međusobno razumijevanje i nadopunjavanje na relaciji športaš-trener, bliskost, odgovornost, empatijsko razumijevanje i tomu slično. Možda je i sintagma društvo znanja nastala u nekoj fazi evolucije čovjekove svijesti, u trenutku kad je čovjek shvatio da je količina energije uložena u učitelje, nastavnike, športske trenere i druge profesije koje oblikuju najdragocjeniju supstancu društva, a to su naša djeca, u direktnoj vezi s budućnosti društva. Imajući u vidu to - kao i činjenicu da se komunikacija između trenera i športaša
odvija na više razina, od prenošenja konkretnih znanja iz područja tehnike i taktike športa, do neverbalnih i suptilnih razina komunikacije - u uvjetima visokog fiziološkog i emocionalnog opterećenja, uloga trenera u kreiranju budućnosti nalikuje ulozi slikara koji u ovisnosti o svojem unutarnjem stanju stvara umjetničko djelo. Vedri tonovi, precizni izražaj i ukupni dojam slike, u promatraču može potaknuti ono najdublje i najljepše, djelovati kao lijek. Međutim, ako unutarnji parametri umjetnika nisu podešeni na pravi način, slika može imati sasvim suprotni učinak na promatrača. Barem jednako važnu ulogu u tkanju spomenute budućnosti imaju i oni koji utvrđuju uvjete i kriterije za zapošljavanje trenera, koji osluškuju njihove afinitete, potrebe za daljnjim obrazovanjem, dakle oni koji su u stanju iz trenerove ideje i vizije konstruirati neku novu vrijednost, kako za šport, tako i za društvo u cjelini. Riječ je o športskim dužnosnicima, svojevrsnim liderima športskih sustava, ljudima koji stoje na vrhu vertikale nacionalnog i lokalnog športa. Iako su njihovi alati pretežno pravne i ekonomske prirode, njihova zona odgovornosti proteže se daleko šire od one fiskalne. Njima, s obzirom na to da odlučuju o onima koji imaju važnu ulogu u športskom, emocionalnom i svakom drugom aspektu razvoja mladih športaša, itekako trebaju biti poznate psihološke kategorije, kao što su povjerenje, bliskost, međusobno nadopunjavanje, empatijsko razumijevanje i sl. Iako značaj spomenutih kategorija za zdravlje društva asocira na ljekoviti sastojak rijetkog egzotičnog cvijeta koji liječi tešku i neizlječivu bolest, u društvu opterećenom teretom raznih predrasuda, takvi ljudi neće uživati status lidera, već nekog dobrice koji, zapravo, ne zna što je pravi život. Kvalifikacija nježnosti, empatije i potrebe za stvaranjem bliskih i iskrenih odnosa kao pretežno ženskih kategorija, u kontekstu prijašnje pretpostavke značila bi da pravi život najmanje razumije osoba koja je donijela novi život na ovaj svijet. Zvuči apsurdno. Uvažavajući cjelokupnu evolucijsku logiku u stvaranju bioloških razlika između muškaraca i žena, filozofsko poimanje muškog i ženskog principa, ili metafizičko razlikovanje muških od ženskih