Žene i šport kroz povijest
jo u ijek po toji i e ANA O OV
Unatoč napretku, bitno je osvijestiti da spolna diskriminacija u športu još uvijek postoji (da ne spominjemo medije, financiranje itd.) te da još uvijek postoji i prostor za poboljšanje, kao i potreba za dijalogom
N
eosporna je činjenica ljudske biologije da su žene fizički slabije od muškaraca. U isto vrijeme su fleksibilnije, imaju jači imunitet, žive dulje itd. No, činjenica je da su žene fizički slabije te da u slučaju neslaganja (od prapovijesti pa do danas) muškarac može okončati raspravu vrlo jednostavno i zagarantirano uspješno – fizički. Ta činjenica primarno, uzrok je za podređeni položaj žena u društvu. Drugi oblici diskriminacije imaju i drugačije uzroke, ali diskriminacija žena (koja je i kompleksnija jer žene su i dio vladajuće klase - majke, kćeOlimp 42
ri, sestre, siva eminencija vladara, a ponekad i same vladarice) svodi se uglavnom na fiziku. Budući se i šport svodi najvećim dijelom na fiziku, ne čudi činjenica da povijest športa najvećim dijelom čine priče o muškarcima i športu. Ipak, bavljenje športom je ne samo ljudsko pravo, već i ljudska potreba – kako muška, tako i ženska. Tako još Homer u „Ilijadi“ opisuje scenu u kojoj princeza Nausikaja i njezine dvorkinje nakon jela odlažu svaka svoj veo, uzimaju loptu i započinju igru. Ipak, žene nisu sudjelovale na antičkim Olimpijskim igrama, dapače, bio im je zabranjen i ulaz na stadion za vrijeme Igara. Paradoksalno je da su, bez obzira na to, neke žene upisane kao pobjednice na Olimpijskim igrama. Objašnjenje leži u konjičkom športu - na antičkim Olimpijskim igrama su za pobjednike u natjecanjima konjičkog športa proglašavani vlasnici konja, a ne vozači kola. Tako da Spartanka Kiniska i Makedonka Belistiha (najpoznatije pobjednice OI), bez obzira na to što su upisane kao pobjednice, u stvarnosti
nisu smjele niti gledati natjecanje, a kamoli sudjelovati. Ipak, žene su u antici imale pravo i prostor za bavljenje športom, a organizirana su i ženska natjecanja: svake četvrte godine u Olimpiji su se održavala natjecanja mladih djevojaka - Herine igre ili Heroneje. Prizor s rimskog mozaika na Siciliji (poznatiji po bikinijima) također prikazuje mlade žene u različitim športskim aktivnostima, a da nije samo riječ o neobaveznoj igri, potvrđuje i lik pobjednice s palminom granom u ruci i vijencem na glavi. Nakon antike dolazi dugo razdoblje u kojem gotovo da nema nikakvog spomena o ženskoj rekreaciji i tjelovježbi. Postoji nekoliko anegdota (u 16. stoljeću Marija Škotska navodno je prva žena koja je igrala golf; u 18. st. Sarah Kemble Knight sama je na konju projahala od Bostona do New Yorka), koje zapravo same po sebi najviše potvrđuju nepostojanje ženske tjelovježbe. Ideje Francuske revolucije (1789.) zagovarale su intelektualni, moralni i fizički odgoj kako dječaka tako i djevojčica, no već Napoleon ukida, odnosno reducira fizički odgoj