MOO
N
eovisnost o politici, društvenim uređenjima, pravnim, vjerskim ili ekonomskim naznakama, predstavlja vrlo važnu smjernicu djelovanja olimpijskog pokreta - kako u povijesti, tako i danas. Održivost olimpijskog pokreta jamčila je upravo autonomija, posebice prilikom raznih društveno-političkih kriza i ratova koji predstavljaju potpunu suprotnost olimpizmu čiji je cilj zalagati se za mirno društvo i očuvanje dostojanstva svakog čovjeka. Još od samih početaka modernog olimpijskog pokreta, primjetno je povećano zanimanje, kako javnosti tako i politike, koja je vrlo često u olimpijskom pokretu nalazila mjesto za promociju, stjecanje popularnost kod biračkog tijela i korištenje športa u političke svrhe. Međutim, olimpijski pokret i šport moraju sačuvati autonomiju svoga djelovanja kako bi mogli nesmetano ostvarivati ciljeve i poslaOlimp 46
nje koji su univerzalnog karaktera i nadilaze nacionalne okvire, stavljajući se u službu humanizma i promicanja općih vrijednosti na globalnom polju.
U skladu s ciljevima i poslanjem olimpizma, Međunarodni olimpijski odbor (MOO) kao predvoditelj i dio olimpijskog pokreta, donio je niz propisa kojima želi zaštiti šport od raznih utjecaja te osigurati autohtonost, razvoj i promicanje vrijednosti koje olimpizam i šport prenose. Primarnu smjernicu svakako predstavlja Olimpijska povelja kao najvažniji dokument olimpijskog pokreta koji sistematizira temeljna načela olimpizma, ali i služi kao statutarna odrednica MOO-a koji upravlja radom cijelog olimpijskog pokreta. Uz MOO, olimpijski pokret
trenutno čine 67 međunarodnih športskih saveza, 61 priznato športsko udruženje te 204 nacionalna olimpijska odbora, čineći ukupno 332 sastavnice što je više od broja zemljama članica Ujedinjenih naroda kojih je trenutno 216. Olimpijski pokret i šport kao pravo svakog čovjeka, obuhvaćaju pet kontinenata te se zbog takve ekstenzivnosti i multikulturalnosti nametnula potreba unificiranja ciljeva i djelovanja športa obuhvaćenih putem Olimpijske povelje kojom se na poseban način štiti, čuva i njeguje autonomnost olimpijskog pokreta i svih njegovih predstavnika diljem svijeta. Važnost autonomije jasno je naglašena već na samom početku Olimpijske povelje u poglavlju o Temeljnim principima olimpizma, gdje se naglašava da sve športske organizacije koje su dio olimpijskog pokreta trebaju biti autonomne u upravljanju, odlučivanju, izboru upravljačke strukture te biti