Nastanak modernog športa: Biljar
Od Luja XIV. do Paula Newmana
I
gra biljara ima dugu i zanimljivu povijest, a svoje porijeklo vuče s kraja 14. stoljeća, iz igre koja se igrala vani, na travi, i koja je bila srodna današnjem golfu, kroketu, pa čak i igrama bez štapova - kuglanju i boćanju. Kugle su kotrljane ili gurane u smjeru drugih kugli ili prema meti, a sličnu igru na otvorenom igrali su Francuzi, Englezi i Talijani. Nije sasvim jasno kada je i kojim povodom igra prebačena u zatvoreni prostor, no prvi poznati stol za biljar je onaj u posjedu francuskog kralja Luja XI. (1461. – 1483.). To naravno ne znači da je biljar baš tada izmišljen, već da je dakle krajem 15. stoljeća ta igra već bila poznata i omiljena među dijelom ljudi, što potvrđuje i izvadak iz inventarne liste računa Luja XI. koji spominje kupnju „biljarskih kugli i biljarskog stola za (kraljevu) razonodu i zadovoljstvo“. Stol se sastojao od rešetki i kamenog ležaja, a u sredini je imao rupu. Kugle su bile drvene, kao i štap koji je više ličio na mlat (donji dio štapa bio je zakrivljen, a završavao je plosnatim i širokim dodatkom kojim su se kugle gurale). Zanimljivo je da je već taj prvi poznati biljarski stol bio presvučen zelenom tkaninom. Razlog
Olimp 22
biljar večer prije svojeg uhićenja, a njezin biljarski štap navodno je bio izrađen od jedne jedine kljove i ukrašen zlatom. Pisani dokumenti potvrđuju da je i škotska kraljica Marija (koja je inače cijeli život bila povezana sa francuskim dvorom) igrala biljar. Imala je biljarski stol i u ćeliji dvorca Fotheringay gdje je iščekivala svoje smaknuće zbog pokušaja ubojstva engleske kraljice Elizabete I., a zanimljivo je da je, nakon smaknuća, njeno bezglavo tijelo bilo zamotano baš u zelenu tkaninu s biljarskog stola. Inače, biljar je bio i najdraži oblik rekreacije Wolfganga Amadeusa Mozarta... za to je da podloga što više podsjeća na travu (obzirom da je u to vrijeme još paralelno postojala i travnata preteča igre). Općenito, većina podataka o tom ranom igranju biljara dolazi iz inventarnih knjiga i korespondencije europskih vladara i plemića. Igra je, u svojim počecima, posebno popularna bila na francuskom dvoru. Kralj Luj XIV. bio je veliki zaljubljenik u biljar, pa je i sam dobrim dijelom zaslužan za širenje biljara cijelom Europom. Njegova privatna biljarska soba imala je 26 kristalnih lustera, 16 srebrnih svjećnjaka i dva masivna biljarska stola. Poznato je da su Luj XIV. i Marija Antoaneta igrali
Krajem 17. stoljeća tanki kraj štapa, odnosno mlata, počeo se češće koristiti u igri. Prije se upotrebljavao samo za udarce ispod jastuka (jastuci su u početku stavljani na rub stola samo zato da zaustave kugle, i spriječe ih da se otkotrljaju na pod). Kako su igrači počeli davati prednost udarcima tankim dijelom štapa nasuprot guranju kugli mlatom, razvijen je sasvim novi štap za igranje - ravan, bez zakrivljenog završetka. Novi način igre povukao je za sobom i daljnje promjene - jastuci su punjeni materijalima koji su omogućili kugli da se odbije od ruba, a sve u cilju da igra bude što zanimlji-