Pripremila: Tajana OBRADOVIĆ
ZLATNA KNJIGA HRVATSKOG BOĆANJA
ZAVESLAJI ŽIVOTA
Autori: Damir Škarpa i Eduard Hermar Glavna urednica i redaktorica: Smiljana Jelčić Ivanošić Godina i mjesto izdavanja: 2012., Zagreb Stranica: 305 Format: 22,5x30 cm Uvez: tvrdi Izdavač: Libera Editio d.o.o. i Hrvatski boćarski savez Oblikovanje i priprema za tisak: Domagoj Verović Tisak: GZH - Grafički Zavod Hrvatske Dostupnost: Libera Editio d.o.o., Selska cesta 7/c, 10000 Zagreb, tel: +385 (0)1 3778 798; Hrvatski boćarski savez, Trg Krešimira Ćosića 11, 10000 Zagreb, tel: +385 (0)1/6196 660; e-mail: hrvbocarski-savez@zg.t-com.hr i knjižnice diljem Hrvatske Cijena: 230,00 kn
Autor: Igor Boraska Recenzent: Saša Ljubičić Godina i mjesto izdavanja: 2009., Split Stranica: 308 Format: 19,5x23,5 cm Uvez: tvrdi Izdavač: HVK Gusar i VK Val, Split Oblikovanje i priprema za tisak: Bojan Lončar Tisak: Slobodna Dalmacija d.d. Dostupnost: www.ljevak.hr; HVK Gusar, Špinutska 69, 21000 Split, + 385 (0)21 386 707 i knjižnice diljem Hrvatske Cijena: 190,00 kuna
„Zlatna knjiga hrvatskog boćanja“ svečarski je poklon svim ljubiteljima boćanja povodom šezdesetog jubileja Hrvatskog boćarskog saveza. Ipak, boćanje je mnogo starije i od Saveza i od organiziranog boćarskog športa, pa ovo opsežno izdanje, tekstom i slikom, prati višestoljetni razvoj ove nekad omiljene zabavne igre i rekreacije stanovništva primorskih krajeva do ustroja boćanja u organizirani šport. Ova velika, bogata knjiga, satkana je, kako u uvodnoj riječi kaže Mario Milanović-Litre, glavni tajnik Zagrebačkog boćarskog saveza i izbornik hrvatske ženske reprezentacije, “od boćarske prošlosti i sadašnjosti” i samim time je dobar zalog za budućnost športa čiji su pojedinci svojim uspjesima obilježili velika međunarodna natjecanja unatrag dva desetljeća. Ako o boćanju i boćarskoj igri čitatelj i ne zna mnogo, „Zlatna knjiga hrvatskog boćanja“ demistificirat će osnove ovog športa i vrste boćanja. Ipak, ona nije udžbenik već poslastica i za prekaljene ljubitelje boćanja. Knjiga je podijeljena u šest cjelina. U prvom poglavlju s Damirom Škarpom putujemo kroz vrijeme - od prapovijesnih početaka boćarske igre, razvoja i organiziranja športskog boćanja u svijetu, do početaka boćarskih igra u priobalnoj Hrvatskoj i Lici, širenja boćanja na cijelu Hrvatsku, ustroja i razvoja športskog boćanja sve do raspada Jugoslavije. Pratimo aktivnosti oko, zbog rata otkazane, organizacije Svjetskog prvenstva, ali i novu priliku, 1994., kada je Hrvatska zablistala u organizaciji Europskog prvenstva, ali i zlatom Dinka Beakovića u preciznom i broncom Valtera Ivančića u brzinskom izbijanju. U vremenu od samostalnosti Hrvatske, talent, ulaganje u infrastrukturu i kvalitetan rad polučuju rezultate i imena naših boćara kontinuirano odjekuju s pobjednički postolja svjetskih i europskih prvenstva, a čitatelj, iz stranice u stranicu, prati boćare na tom putu. Drugo poglavlje prikazuje razvoj hrvatskih klubova, a treće županijskih saveza. U četvrtom nas autor upoznaje s ljepšom stranom ovog športa - ženskim boćanjem i uspjesima naših djevojaka. U posljednja dva poglavlja autorsko pero preuzima Eduard Hermar i donosi nam biografski leksikon hrvatskog boćanja koji obuhvaća 85 osoba značajnih za hrvatsko boćanje od osnivanja boćanja kao organiziranog športa u Hrvatskoj 1951. do danas. U završnom poglavlju, na svoje će doći i ljubitelji športske statistike u pregledu rezultata hrvatskih boćara na međunarodnim nastupima za negdašnju reprezentaciju Jugoslavije te rezultata svih dobnih kategorija boćara i boćarki pod zastavom Republike Hrvatske od 1992. do 2011. Tu je i popis najuspješnijih boćara i boćarki, kao i rezultati s državnih prvenstava bivše države, Republike Hrvatske, Kupa Hrvatske i 1. Hrvatske boćarske lige, te popis hrvatskih klubova sudionika europskih kupova.
Autobiografija Igora Boraske priča je o hrvatskom veslanju, ali i društvu tijekom dva različita desetljeća - onom prije informatičke ere, u kojem se vrijeme posvećivalo osobnim kontaktima, improvizacijama i druženju te desetljeću u kojem se stvari stubokom mijenjaju, a veslanje postaje profesionalnije. Priča je to i o djetinjstvu provedenom u kvartovskom jurcanju za loptom i o gotovo petogodišnjem nogometnom stažu, prvim suočavanjima s nepravdama selekcija i sustava, o sudbonosnom odlasku u Gusar, susretu s Tihomirom Francetićem s kojim će kasnije osvajati brojne naslove i medalje. Priča je to i o suhim veslačkim treninzima koji su mnoge odbili od tog športa, ali i o upornosti koja dovodio do prvog otiskivanja od pontona, o treninzima u praskozorje i izlasku sunca iza Mosora. Možda su baš ranojutarnji treninzi bili ono što je odredilo Igorovu športsku i životnu karijeru usađujući mu radne navike i disciplinu. A s radom dolaze i prvi juniorski uspjesi. Autorovim očima pratimo i raspad Jugoslavije, odluku Hrvatskog veslačkog saveza o nenastupanju hrvatskih veslača u posadama jugoslavenske selekcije na Svjetskom prvenstvu u Beču, susret s Markom Banovićem koji mu preokreće život. Poziv iz Amerike, odlazak na Sveučilište Brown iz frankfurtske zračne luke bez položenih stručnih ispita i međunarodnog ispita iz engleskog jezika. Stipendija, aklimatizacija, studij. Za Brown 1993. osvaja tzv. trostruku krunu, iste godine osvaja broncu s Frankovićem i Adamovićem u dvojcu s kormilarom na Mediteranskim igrama. Slijede dvije diplome, petnaestak godina nastupa na velikim svjetskim natjecanjima i niz medalja osvojenih na svjetskim prvenstvima, mediteranskim igrama, najvećim svjetskim regatama i kao kruna - olimpijska bronca iz Sydneya 2000. S Igorom prolazimo kroz pripreme i natjecateljsku sezonu, kroz druženja i atmosferu olimpijskog sela, kroz zajedništvo, ali i napore i bol prije euforije osvojenih medalja. Pratimo ga u zasićenosti veslanjem nakon Sydneya, uskakanju u bob i ostvarenju dječačkog sna iz vremena olimpijskog Sarajeva, u spuštanju bob stazom koje ga vodi i do Zimskih olimpijskih igra u Salt Lake Cityju 2002., ali i vraća veslanju i četvrtom olimpijskom nastupu 2004. Kroz športski životopis Boraska vješto provlači i sudbinu nekoliko veslačkih generacija, obiteljski život, putovanja, vlastita razmišljanja i emocije te kritički promišlja hrvatsku svakodnevicu u kojoj se premalo cijene talent, znanje i rad, a podobnost se nagrađuje. Vjerojatno najbolji sukus svoje autobiografije daje sam: “To sam htio zapisati...: muku i ljepotu veslanja, zaveslaje kojima smo stigli do športskih uspjeha, ali i koji su nas vodili kroz život. Ako mladi čitatelj u ovoj našoj priči prepozna vrijednosti koje su nas pretvorile u uspješne sportaše i sretne ljude, onda će ona ispuniti svoju svrhu.” 61 Olimp