Žene i šport
Ravnopravnost športašica
S
lavni seksistički vic govori o Adamu koji se izležava u raju, okružen svim onim divnim primjercima živoga svijeta. No, kada dosada u rajskome rogu obilja postane neizdrživa, požali se Bogu. - Mogao bih ti stvoriti društvo - reče Bog zamišljeno – stvorenje nalik tebi, samo mnogo ljepše i pametnije. Bit ćeš zadivljen, ali... - Ali? - Ali za to mi treba jedna tvoja noga, jedna ruka, jedan bubreg...
Olimp 56
Shrvan teškim i brojnim uvjetima Adam se pokunji i ode. Ipak sljedeći dan vrati se Bogu. - Šefe, a što bih mogao dobiti za jedno rebro? Ovo je zapravo uvod u jednu od temeljnih postavki feminizma: žensko je tijelo bojno polje ideologija. Način na koji se ideja olimpizma odnosila prema ideji rodne ravnopravnosti otkriva kompromise što ih je zapadna civilizacija - unutar koje su obje ideje
nastale - sklapala sa svojim civilizacijskim i ideološkim konkurentima, ali i kompromise koje je sklapala sama sa sobom. Pierre de Coubertin je ženski aplauz vidio kao najveću nagradu olimpijskim pobjednicima i tu je za njega sudjelovanje žena u olimpijskome pokretu bilo, manje-više, završeno. U toj svojoj vjeri nikad se nije dao pokolebati, premda ga je stadionska praksa za života obilato demantirala. Iako su se prve natjecateljice na