Olimpijske nade
Z
a nju je sve, kao i za tolike klince željne športske igre, počelo kao dobra zezancija. Igrala je nogomet i košarku s dečkima, trenirala kratko i tenis, da bi otac Kruno kupio stol za stolni tenis te ga „instalirao“ na tavanu obiteljske kuće u zagrebačkim Mikulićima. Kada je tada osmogodišnja Lea napokon dobila priliku zaigrati za tim prvim stolom s tatom i bratom Robijem, dogodila se, kako sama kaže – «kemija». - Svidjelo mi se, odmah sam poželjela igrati čim više mogu. Tata je vrlo brzo shvatio da imam smisla za stolni tenis i pitao me želim li probati trenirati u klubu. Doveo me u STK Marathon i tamo je sve počelo. Nakon samo mjesec dana prepoznao me Ivan Vidolin, trener s kojim i danas sjajno surađujem, u kojem imam ogromnu potporu i kojeg doživljavam kao jednog od najboljih trenera u Europi. On
na kontinentalnoj smotri u ruskom Kazanu: srebrom u mješovitim parovima s kolegom Filipom Zeljkom te broncama u pojedinačnoj konkurenciji i konkurenciji parova s Rumunjkom Bernardette Balint. - Na tom sam prvenstvu dokazala da mi je mjesto u vrhu europskog stolnog tenisa. Čak sam i u ekipnom dijelu natjecanja igrala dobro, pobijedila prvu, drugu i treću igračicu na europskoj rang-listi i imala skor 12-2. Šteta što i tu nismo uzele medalju, ali ispravit ćemo to već ove godine na juniorskom EP-u, koje će se u srpnju održati u Austriji. Osvajanje jakih međunarodnih turnira za nju je postalo normalno još od samih početaka karijere. Već prvi natjecateljski prelazak preko granice donio joj je vrijedan naslov u Francuskoj.
škole, prebacila se u školu Dr. Časla u kojoj je dobila idealan edukativnošportski paket. - S obzirom da nam šport ne ostavlja previše slobodnog vremena, moramo si znati organizirati dan. Meni je svaki posložen gotovo u minutu. Ujutro sam oslobođena prva dva sata na nastavi zbog treninga, pa od 9 sati odradim sat i pol, sve u sklopu škole. Od 10.45 sam na nastavi, koja traje do 16.30. Slijedi novi trening, okvirno od 17.00 do 18.30 i odlazak kući. I tada moram učiti jer u školi nemam popusta. Jedina mi je prednost u odnosu na ostale učenike što se mogu dogovoriti za termin odgovaranja. S obzirom na to da mi je raspored jako važan, ponosna sam što nikada nisam iznevjerila dogovor i izbjegla školu kada sam trebala odgovarati. Osim škole i treninga nema mnogo
Na putu uspjeha Tekst: TOMISLAV POLJAK Fotografije: ROMEO IBRIŠEVIĆ
Lea Rakovac, 16-godišnja Zagrepčanka lani je dokazala da je jedna od najboljih kadetkinja Europe okitivši se trima medaljama na kontinentalnoj smotri u ruskom Kazanu: srebrom u mješovitim parovima s kolegom Filipom Zeljkom te broncama u pojedinačnoj konkurenciji i konkurenciji parova s Rumunjkom Bernardette Balint savršeno razumije igru, najbolje me poznaje i u svakom trenutku zna kako se osjećam - objašnjava 16-godišnja stolnotenisačica o kojoj se sve više priča izvan krugova usko vezanih za „pingić“. Za to je zaslužna sama jer sve ozbiljnijim rezultatima iz godine u godinu podiže letvicu očekivanja i množi pohvale koje na njezinu adresu serviraju i najveći hrvatski stolnoteniski autoriteti. U 2011. je dokazala da je jedna od najboljih kadetkinja Europe okitivši se trima medaljama Olimp 18
- Ne sjećam se jesam li imala 11 ili 12 godina. Išla sam na Eurominichamps i osvojila prvo mjesto. Kako je 16 najboljih s tog turnira pozvano u Bruxelles, na europski Top 16, tamo sam dobila novu priliku za potvrdu kvalitete. I u Belgiji sam bila najbolja, pa sam shvatila da zaista imam nešto posebno u sebi. S tim je naslovom krenulo i zanimanje za tadašnju učenicu OŠ Medvedgrad, pa je poboljšanje uvjeta treniranja i obrazovanja za tako veliki talent bio logičan slijed događaja. Nešto kasnije, u osmom razredu osnovne
vremena za preostale aktivnosti u životu, toliko zanimljive njezinim vršnjacima. - Ponekad vikendom izađem s društvom ili s prijateljicama odem na rolanje po Jarunu, ali uglavnom su tada turniri, pa zapravo i nemam mnogo takvih prilika. Znam da mi je športski način života jako bitan ako želim uspjeti u stolnom tenisu, a ja sam jako motivirana da to napravim. Uostalom, na kvaliteti treninga osjetim čak i ako dulje u noć ostanem budna zbog učenja, a kamoli ne bih da večer prije provedem vani. Zato poku-