Tekst: DAVOR BURAZIN
Najveći uspjeh splitskog veslača Duška Mrduljaša jest osvajanje brončane medalje na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. godine, u paru sa Zlatkom Celentom i kormilarom Josipom Reićem
O
bitelj Mrduljaš je sinonim za veslanje, ali i za jedan od najvećih športskih klubova u Hrvatskoj - za “Gusar”. Tradicija je to koja se prenosila s koljena na koljeno: obitelj Mrduljaš ima europske prvake i osvajača olimpijske medalje, a o državnim naslovima ne treba ni trošiti riječi. Duško Mrduljaš (60) s ponosom priča o toj obiteljskoj vezanosti za veslanje, za šport općenito, kriveći malo i jedrilicu “Mutni” koja je u njegovu obitelj došla 1935. godine… - Ta je jedrilica bila vrlo važan dio naše obitelji, s njom se puno plovilo, ljeti se mjesec i pol dana provodilo na Šolti. Praktički smo se preko nje vezali za vodene športove. Ja sam slijedio tradiciju i otišao u veslanje, ali braća Nikša i Marin su završili u jedrenju, u “Labudu”. Nikša je osvojio Mrdujsku regatu, Marin je bio prvak države u finnu. Suprugu Vinku sam upoznao u “Gusaru”, a moja mama Tonka, djevojački Radica, bila je plivačica “Jadrana”, prvakinja u štafeti. Za ovu je priču važno naglasiti da su otac Elko i stric Jure bili europski prvaci u osmercu, još tamo 1932. godine. I da je Duško od rođenja bio član “Gusara”. Najveći uspjeh Duška Mrduljaša svakako je osvajanje brončane medalje na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. godine. U paru sa Zlatkom Celentom i kormilarom Josipom Reićem. Osam godina su Mrduljaš i Celent veslali zajedno, puno puta su bili četvrti, a onda su uoči Moskve odlučili iz dvojca bez, otići u dvojac sa. - Ja sam i prije udruživanja sa Celentom imao iznimne rezultate. S Nikšom Mardešićem nastupio sam na Olimpijskim igrama u Münchenu, prije toga smo bili peti na Svjetskom prvenstvu. Mislim da smo bili vrijedni medalje u