Nastanak modernog športa
I
deja o vozilu sa kotačima na ljudski pogon najvjerojatnije datira još iz razdoblja renesanse, iako nedavna istraživanja bacaju sumnju na autentičnost skice bicikla iz “Codexa Atlanticusa” Leonarda da Vincija. Prvo vozilo koje se definitivno drži za preteču bicikla izradio je njemački barun Karl von Drais 1817. godine. Drais je, ponukan masovnim pomorom konja (radi slabog usjeva), osmislio komercijalno vrlo uspješnu spravu za hodanje nazvanu „Draisienne“ ili „Hobby horse“. Sprava se sastojala od dva kotača sa upravljačem, bila je gotovo u potpunosti izrađena od drveta (težine oko 22 kg) i nije imala pedale već se pokretala odgu-
ravanjem nogama o tlo dok je vozač sjedio na sjedalu. Nakon prvobitnog uspjeha, „Draisienne“ je vrlo brzo izašao iz mode. Tome je osim tehničkih nesavršenosti, pogodovala i činjenica da je u nekim gradovima zbog sve većeg broja nesreća zabranjen, a u Londonu je uvedena kazna od dvije funte za vozače po pločniku. Sljedeća stepenica u razvoju modernog bicikla bilo je uvođenje pedala, no povjesničari sporta ne slažu se oko identiteta osobe zaslužne za tu inovaciju. U igri su Ernest Michaux i Pierre Lallement, te u manjoj mjeri Alexandre Lefebvre. U svakom slučaju, prva pojava sprave za vožnju na
Bicikl
- za tijelo i duh Tekst: ANA POPOVČIĆ
Bicikl je bez sumnje jedan od najkorisnijih i najplemenitijih izuma čovječanstva, prijevozno sredstvo blagotvorno za ljudsko tijelo i duh. dva kotača sa pedalama bila je 1865. godine, a vozilo se zvalo - velociped (u prijevodu - brza noga). Pedale su bile izravno pričvršćene na prednji kotač, a budući da su kotači izrađivani od drveta i kasnije metala, jasno je da nije postojala nikakva amortizacija, pa je taj bicikl dobio naziv i „bone-shaker“, odnosno tresač kostiju. U kasnim 1860-ima na obruče kotača postavljena je guma kako bi smekšala vožnju, a počeli su se ugrađivati i ležajevi u osovine kotača. Francuzi su u to doba prednjačili u aktivnostima i proizvodnji dijelova, no 1870. započeo je Francusko-pruski rat i proizvodni resursi preusmjereni su za ratne potrebe. Izumom žbica kakve se i danas koriste na kotačima, prednji kotači postali su sve veći i veći kako bi se za svaki okret pedala koje su spojene na prednji kotač savladala što veća udaOlimp 24
ljenost. U konačnici ljudi su kupovali bicikl koji je imao kotač toliko velik da su nogama mogli jedva dohvatiti pedale dok su sjedili. Ova sprava je prva nazvana bicikl (u prijevodu - dva kotača). Osobit izgled ovog bicikla imao je za posljedicu prilično nepovoljne fizikalne karakteristike. Sjedište vozača bilo je postavljeno visoko, s težištem prema naprijed, stoga bi se bicikl pri nailasku na kamen u vožnji vrlo lako prevrnuo prema naprijed. Bezbolnom padu nije doprinosio niti visoko postavljen upravljač koji nije davao prilike da se vozač dočeka na noge, nego na čelo. Slomljeni ručni zglobovi kod pokušaja amortiziranja pada bili su uobičajeni, a dešavale su se i ozbiljnije ozljede, pa i smrt. Iz tog razloga bicikl su vozili avanturistički nastrojeni mladići, dok su starija