Nastanak modernog športa
Z
a razliku od nekih životinja (npr. konj ili pas), čovjek mora naučiti plivati, jer su njegovi pokreti u vodi sasvim različiti od onih na kopnu. Vještinu plivanja čovjek je naučio instinktivno, iz životne nužde, tražeći u vodi plijen ili spas. Plivanje je poznato još od pretpovijesti. U Pećini plivača kraj Wadi Sore
Pećina plivača u Egiptu
Grci nisu uključili plivanje u svoje olimpijske igre, ali bavili su se plivanjem i često gradili bazene za plivanje kao dio svojih kupališta. O tome koliko je vještina plivanja bila uobičajena u staroj Grčkoj, svjedoči i to da kada se nekoga htjelo omalovažiti ili uvrijediti, za njega (ili nju) bi se reklo da - ne zna ni trčati niti plivati. Navodno je
Gertrude Ederle
Plivanje Tekst: ANA POPOVČIĆ
Buran je bio razvoj plivanja: od Pećine plivača, samurajske vještine, viteške vrline, zabrane u Cambridgeu..., pa sve do Coubertinove zablude da su žene prekrhke za natjecateljske športove, pa tako i za plivanje.
na jugozapadu Egipta, pronađeni su crteži koji datiraju iz kamenog doba, a pisani tragovi o plivanju sežu u 2000. g. pr. Kr. Plivanje se, među ostalim, spominje u epu o Gilgamešu, Ilijadi, Odiseji, Bibliji, staroengleskom epu Beowulfu i sagama. Isto tako, postoje tragovi o plivanju i u drugim kulturama. U sklopu indijske palače Mohenjo Daro iz 2800. g. pr. Kr. postoji bazen za plivanje veličine 30 x 60 metara. U Japanu je plivanje bilo jedna od plemenitih samurajskih vještina, a postoje zapisi i o plivačkim utrkama iz 36. g. pr. Kr. koje je organizirao car Suigui - one su ujedno i najstarija poznata plivačka natjecanja na svijetu. Olimp 44
vještina plivanja spasila Grke i u bitci kod Salamine, dok su se svi Perzijanci utopili nakon što su im brodovi bili uništeni. Rimljani su cijenili plivanje i držali ga vrlo zdravim i korisnim, a u rijeci Tiber organizirane su i plivačke utrke. Rimske kupelji su često sadržavale (doduše manji) bazen za plivanje, a ono je bilo i dio vojničkog treninga. Poznato je i da je Julije Cezar bio dobar plivač. U srednjem vijeku plivanje je bilo jedna od sedam viteških vrlina (lat. septem artes probitatis). Možda je ovdje zanimljivo spomenuti i ostalih šest: jahanje, gađanje lukom i strije-
lom, penjanje, borbu tupim oružjem, mačevanje s hrvanjem i - ophođenje sa ženama. Iako su vitezovi morali znati plivati i pod oklopom, svi ostali (a ponekad i vitezovi) su uglavnom plivali neodjeveni. Iz tog razloga, kako društvo postaje konzervativnije, plivanje postaje sve manje popularno i stigmatizirano od Crkve, pa na primjer njemački sudski dokument iz 16. stoljeća zabranjuje plivanje gole djece u javnosti. Plivanje je u srednjem vijeku postalo nepoželjno i radi uvjerenja da se pomoću vode i kroz vodu širi kuga i ostale onodobne epidemije, pa su u to vrijeme i oni malobrojni plivači sva-