Olimpijske nade: Edi Dadić
Senzacija
iz Ravne Gore Tekst: TOMISLAV POLJAK
Hrvat, pa europski prvak u skijaškom trčanju? Iako konkurencija na tom juniorskom prvenstvu nije bila potpuna, radi se o upravo senzacionalnom uspjehu 17-godišnjeg Edija Dadića.
S
kije su mu “prišivene” još u prvom razredu osnovne škole. Profesor tjelesnog Zoran Skender, koji ga je uveo u svijet skijaškog trčanja, i danas mu je trener. Još od početaka u kojima je, kako sam kaže, “bilo zabavno uz smijeh i suze koje su nastale uslijed padova s rollera”, zavolio je ovaj šport. S obzirom da je iz Ravne Gore, rekli bismo da 17-godišnji Edi Dadić i nije imao mnogo opcija... - Niste sasvim u pravu. Skijaško trčanje je najpopularniji, ali ne i jedini šport u mojem kraju. Mnogi kolege iz škole krenuli su u nogomet ili košarku - ispravlja nas 185 centimetara visoki momak koji je prošle sezone skrenuo pažnju na sebe, ali i šport koji je osuđen na skupljanje mrvica u hrvatskom medijskom prostoru. Uspjeh koji ga je izvukao iz športske anonimnosti bio je naslov juniorskog prvaka Europe na 10 km klasičnim te viceprvaka slobodnim stilom na istoj udaljenosti. Nedoumicu oko kategorizacije natjecanja na kojem je slavio brzo je riješio: - To je novoformirano natjecanje koje se prošle sezone održalo prvi put. Iako nisu nastupili Nijemci i Skandinavci, nemojte misliti da je konku-
Olimp 18
rencija bila slaba, dapače. Međutim, trčao sam fenomenalno i postao prvak Europe… Hrvat, pa europski prvak u skijaškom trčanju? Iako konkurencija nije bila potpuna, zvučalo je (i jest!) senzacionalno. Za sada je to, naravno, najveći rezultat njegova 11-godišnjeg bavljenja ovom nordijskom disciplinom: Uvijek sam bio među tri najbolja u svojem godištu u Hrvatskoj. Od šestog razreda osnovne škole svake godine u svojoj kategoriji osvajam hrvatski pokal. Tada su krenula međunarodna natjecanja, a zlatom i srebrom u austrijskom Ramsauu šokirao sam i samoga sebe - priča Dadić. Osim samoga sebe, šokirao je i konkurenciju, trkače iz zemalja s neusporedivom nordijskom tradicijom u odnosu na hrvatsku: - Sjećam se da su se nakon moje pobjede svi okupili oko mojeg trenera. Čestitali su mi i prijatelji kojih imam najviše među Švicarcima i Slovencima. Prijateljstvo sa Slovencima potaknulo je priče o Dadiću kao novome Jakovu Faku. Nema pušku na leđima, ali za dobru paralelu takvi “detalji” očito nisu presudni: - Upoznao sam Jakova, poručio mi je da se trudim i treniram jer se rad uvijek isplati. Pratio sam njegov slučaj i mogu shvatiti zašto je otišao u Sloveniju. Ja sam naravno premlad da bih uopće razmišljao o promjeni reprezentacije, a što je još bitnije - barem za sada za takvo što nema baš nikakve potrebe, jer imam dobre uvjete u Hrvatskoj. Edi ponajviše trenira kod kuće, jer mu staza u Ravnoj Gori prolazi pored kućnog praga. Kada nema snijega, rolleri su opcija za “krpanje”. Snježne pripreme odrađuje i na austrijskim glečerima, a novi sporazum sa Sloven-
cima trebao bi mu pomoći i produljiti suradnju dvaju saveza. - Taj novopotpisani sporazum odnosi se samo na treninge. Naravno da si na natjecanjima međusobno pomažemo, jer male su reprezentacije osuđene na zajedničku borbu protiv “velikih”, kao što su Nijemci, Norvežani ili Rusi. Međutim, i mi imamo svoje tajne, čuvamo neke detalje kojima pokušavamo biti bolji od svih. S obzirom na sredstva koja su neusporediva s onima koja na raspolaganju imaju spomenuti “veliki”, nije iznenađenje da je u Dadićevu reprezentativnom stožeru trener Skender ujedno i serviser: - Imam sreću da trener odlično priprema skije, pa u tom segmentu nisam hendikepiran u odnosu na konkurenciju. Naravno da bi nam svaka pomoć u ljudstvu jako dobro došla. Koji put fizički jednostavno ne uspijemo reagirati na promjene uvjeta na stazi, kao što to mogu napraviti velike reprezentacije. Nordijska reprezentacija, koja je pod kapom Hrvatskog skijaškog saveza (za razliku od, primjerice, samostalnog Hrvatskog biatlonskog saveza), u Dadiću je dobila ozbiljni potencijal da se na velikim seniorskim natjecanjima napokon odmakne od one “bitno je sudjelovati”: - Vjerujem da mogu biti taj koji će podignuti ovaj šport na višu razinu u Hrvatskoj. Ne želim samo nastupati, želim ostaviti trag u skijaškom trčanju i mislim da imam potencijal za takvo nešto. Edi je već prošle sezone, na Svjetskom prvenstvu u Oslu, okusio kakav je osjećaj, kako to voli reći, “biti među velikim dečkima skijaškog trčanja”. Među njima bio je i njegov norveški uzor, dvostruki olimpijski pobjednik Petter Northug.