Športska terminologija
Kakav lauf, kakav šus !
P
osuđenice su riječi koje u neki jezik ulaze iz drugih jezika i koje se postupno prilagođavaju tome jeziku. Frazemi, tj. fraze su konstrukcije specifične za svaki jezik, a u njima čitava sintagma najčešće odgovara jednoj riječi (Škiljan, 1994: 114). Jezik športa obiluje i jednima i drugima. Unutar jednoga jezičnoga sustava postoje različiti podsustavi koje uvjetuju brojni oblici društvenih i ekonomskih odrednica (Škiljan, 1994: 132). Ti su jezični podsustavi često nerazumljivi osobama iz drugih društvenih skupina i nazivaju se specijalnim jezicima (Škiljan, 1994: 132). Specijalni jezici nastaju uslijed želje za komunikacijom samo unutar određene skupine ili su rezultat želje za međusobnom identifikacijom kao pripadnika pojedine skupine putem posebnih jezičnih oznaka (Škiljan, 1994: 132). Na primjer, u hokejaškome žargonu na engleskome jeziku pak se naziva biscuit (keks), a za kacigu se rabi riječ bucket (kanta) (Kottak, 2000: 90). Posuđenice su u hrvatskome jeziku
Olimp 24
vrlo česte u specijalnome jeziku športa, kao što je to slučaj i s frazemima. Međutim, je li uporaba posuđenica uvijek opravdana, pitanje je na koje će ovaj tekst pokušati dati odgovor. Analizirat će se i neki frazemi kao značajka diskursa športskih komentatora. Posuđenice su vrlo često u uporabi kako u općemu, tako i u stručnome jeziku, a osobito u športskome žargonu. Njihova je uporaba ponekad i pretjerana, a razlozi su njihove pretjerane uporabe različiti, no o njima ovdje neće biti detaljno riječi, već će se dati samo neke naznake. Brojni će skijaši u hrvatskome izgovoriti sintagmu spustiti se u šusu. Riječ šus je u hrvatskome jeziku germanizam i dolazi od njemačke riječi Schuss, što znači pucanj. Nakon pucnja metak se giba pravocrtno – bez skretanja i usporavanja. Dakle, spustiti se u šusu znači spustiti se ravno, bez vijuganja, kočenja i usporavanja. Međutim, bilo bi čudno čuti športskoga komentatora da tijekom službenoga prijenosa nekoga skijaškoga natjecanja npr. u spustu izgovori navedenu sintagmu.
Na nepotrebnu uporabu posuđenica nisu “imuna” ni sredstva masovnoga priopćavanja, poput televizije. Danas se vrlo često u prijenosima skijaških natjecanja čuje naziv lauf (njem. Lauf) u značenju utrka ili vožnja. Uporaba riječi lauf u hrvatskome jeziku može se pripisati želji pojedinih osoba (poput športskih komentatora koji su, kada su Janica i Ivica Kostelić počeli trenirati na austrijskim terenima i kada su počeli upotrebljavati riječ lauf u svoji intervjuima, nepotrebno zamijenili domaću hrvatsku riječ utrka ili vožnja navedenom stranom riječju) da budu “u trendu” sa svjetski poznatim i uspješnim hrvatskim skijašima. Govor Janice i Ivice Kostelić ne mora biti lišen riječi iz drugih jezika i žargona jer im to nije “posao” – njihova su športska dostignuća njihov “posao” i sasvim su dovoljno govorila, a što se Ivice Kostelića tiče, još uvijek govore, sama za sebe. Međutim, oni koji se nalaze na službenim zadaćama, kao što je to slučaj baš sa športskim komentatorima, moraju rabiti onu jezičnu razinu koja će biti lišena pomodnih trendova, a