Legende hrvatskog športa: Željko Jerkov
Kolekcionar trofeja Tekst: DAVOR BURAZIN
U splitskoj košarkaškoj momčadi, najboljem europskom klubu 20. stoljeća prema izboru FIBA-e, duboki je trag najprije kao košarkaš, a potom i kao član uprave ostavio i naš sugovornik, Željko Jerkov.
K
oliko je velika, grandiozna bila splitska košarka, odnosno KK Split, najbolje će vam posvjedočiti sastav Kuće slave splitskog športa. Među zaslužnicima, u ove četiri godine od njezina formiranja, našli su se Branko Radović, Petar Skansi, Rato Tvrdić, Željko Jerkov, Damir Šolman i Dino Rađa, a uskoro će, tamo sasvim sigurno, i Toni Kukoč. U najboljem europskom klubu 20. stoljeća prema izboru FIBA-e, duboki je trag najprije kao košarkaš, a potom i kao član Uprave ostavio i naš sugovornik, Željko Jerkov. Danas uspješan poduzetnik, Jerkov je igrao u generaciji “žutih” 70-ih godina prošlog stoljeća koja je prva osvojila “triple”, tri naslova u istoj sezoni - prvenstvo, Kup i Kup Radivoja Koraća. Kao reprezentativac bio je član udarne petorke Jugoslavije koja se okitila s tri uzastopna naslova europskog prvaka (1973., 1975. i 1977.), svjetskim naslovom u Manili (1978.) i olimpijskim zlatom u Moskvi (1980.).
Nakon završetka igračke karijere bio je važan kotačić u splitskom klubu (klupski dopredsjednik), kad je Europom marširala zlatna generacija predvođena Tonijem Kukočem i Dinom Rađom. U njegovoj biografiji bio bi grijeh ne spomenuti da je četiri godine bio predsjednik Gradskog vijeća Splita, te vrlo kratko (manje od pedeset dana) predsjednik Hajduka. Njegova kći Mia je dugogodišnja reprezentativka Hrvatske u odbojci… - Vaš kolega Milorad Bibić Mosor lansirao je epitet da sam najtrofejniji splitski košarkaš. Valjda je tako, ja drugima nisam zbrajao trofeje - kazao je Jerkov na početku razgovora. Pa odmah nastavlja: - Mislim da sam u svemu tome imao sreću što sam igrao s velikim igračima i raditi s velikim trenerima. Igrao sam u generaciji s Kićanovićem, Delibašićem, Dalipagićem, Slavnićem.., sve su to onda bile velike zvijezde, a ja sam postao zvijezda tek kad me nije bilo… Nikada nisam izgubio utakmicu protiv
Olimp 12
SSSR-a, a kad sam 1980. godine otišao u vojsku, reprezentacija je dvaput poražena od Sovjeta. Tek tada su shvatili da im nešto nedostaje. Ja sam bio jak obrambeni igrač, ali uvijek prvi ili drugi strijelac kluba. Iako mi je glupo pričati o sebi, odnosno, hvaliti se, mislim da nikada nisam odigrao loše u velikim utakmicama. Kruna te karijere bili su SP u Manili i OI u Moskvi, to su ljudi najviše zapamtili - kaže Jerkov.
Željko Jerkov rođen je u Puli 6. studenog 1953. godine. Košarku je igrao u Jugoplastici (1972.-1982.), Scavoliniju (1982.-1983.) i Benettonu (1983.-1984.). S Jugoplastikom je os. vojio jedno prvenstvo, dva domaća Kupa i dva Kupa Radivoja Koraća, a sa Scavolinijem iz Pesara bio je pobjednik Kupa pobjednika kupova. Popis trofeja u reprezentaciji Jugoslavije je impresivan: trostruki europski prvak (1973., 1975., 1977.), svjetski prvak (1978.), olimpijski pobjednik (1980), plus srebro s Igara u Montrealu (1976.), bronca sa SP-a (1982.) i bronca s EP-a (1979.). Četrnaest godina je bio u upravi splitskog kluba, a 2008. godine nakratko je bio predsjednik nogometnog kluba “Hajduk”. Uz to, četiri godine bio je predsjednik Gradskog vijeća grada Splita.
Ali, zapamtili su i da je bio najbolji igrač u finalu olimpijskog turnira protiv Italije… Briljantna reprezentativna karijera, nešto manje briljantna u dresu tadašnje Jugoplastike, koja je unatoč trofejima dobila nadimak - Drugoplastika: - Istina, mislim da smo platili danak što ostali segmenti kluba nisu bili na razini igrača. Preko nas su klubovi poput Bosne i Partizana osvojili prve naslove. Uz to, imali smo dosta čudno izgubljenih utakmica. Previše puta smo bili drugi, ali za to je najmanje kriva momčad… Valjda je to bio neminovni proces klupskog odrastanja, a sve što je propušteno tada, nadoknađeno je u drugoj polovici 80-ih godina kad je stasala čudesna generacija koja će se okruniti s tri uzastopna naslova europskog prvaka: - Četrnaest godina sam bio dopredsjednik, pa i u tom zlatnom razdoblju. Mislim da smo “natjerali” tu generaciju da pokaže sav svoj potencijal. Jednako sam ponosan na tu ulogu kao i na igračku karijeru. To je bio vrhunac svega - od talenta do organizacije. Svi igrači koji su stizali u klub bili su pogođeni, također i svi treneri, a posljedica su bili trofeji. Funkcionirali smo uistinu fenomenalno. O svim igračima Jerkov bi mogao naširoko pričati, ali jedan ima posebno mjesto - Toni Kukoč: - On je bio čudo od igrača, on je donosio prevagu, stvarao razliku. Čitava poanta bila je u tome da je bio u stanju raditi kontinuiranu neravnotežu na parketu, kontrolirati cijelu obranu, a i u napadu igrati sve što treba. To nitko nije mogao braniti. Nakon Krešimira Ćosića, on je