Društvo i šport
Športske
stipendije
Tekst: GORAN VOJKOVIĆ
Klasičan američki sustav velikog broja športskih stipendija teško da bi bio razumljiv i primjenjiv u Hrvatskoj. No, ako sustav financiranja našeg visokog školstva krene prema povezivanju iznosa financiranja i broja upisanih studenata, a sutra, nakon ulaska u Europsku uniju, budu u većem broju dolazili strani studenti - lako je moguće da se poneko sveučilište sjeti stipendiranja kvalitetnih mladih športaša. Svakako bolje (i pametnije) nego ulagati u klasične promidžbene kampanje.
J
edna od posebnosti obrazovnog sustava Sjedinjenih Američkih Država je iznimno razvijen sustav športskih stipendija. U Americi postoji privatno i javno visoko školstvo, no niti javno nije potpuno besplatno - za studentske dane svoje djece ponekad se štedi i od njihova rođenja: neki prodaju kakvu imovinu, neki se i zadužuju, što u ovo doba visokih kamata dovodi do enormnih dugova prije ikakvog početka radne karijere. Nedavno je pokrenuta internetska stranica gdje studenti objavljuju svoje fotografije uz visinu duga za troškove studija - studenti onih duljih, medicinskih smjerova, znaju imati i više od 200.000 dolara „minusa“ pred kraj školovanja… Međutim, ako potencijalni student dobro igra američki nogomet, bejzbol, vesla ili se uspješno bavi nekim drugim športom - tu je mogućnost športske stipendije (Amerikanci koriste frazu „athletic scholarship“), koja ne samo da će pokriti dio ili cijelu cijenu školovanja, već će kod onih lukrativnijih športova biti i veća od troškova studija, tako da će uspješan športaš samo formalno imati status studenta-amatera. Prema definiciji, športske stipendije su oblik stipendija za pohađanje visokoškolskih ustanova koje pojedinci dobivaju primarno temeljem svojih športskih sposobnosti. Iako postoje u većem broju zemalja, primarno se vezuju za SAD.
O važnosti športskih stipendija u SADu, zorno govori činjenica kako u pitanju nije samostalna djelatnost visokoškolskih institucija i potencijalnih sponzora, već pravno i organizacijski iznimno regulirano područje, za koje je primarno nadležna poluprofesionalna National Collegiate Athletic Association (NCAA), a postoji i nekoliko drugih, manjih krovnih udruga. Unutar same NCAA, kako bi se omogućila ravnopravnost između članica bitno različite kadrovske i financijske snage, sustav je podijeljen u Division I, II i III. Najbogatiji i najjači se nalaze unutar Division I, gdje postoji veći broj punih stipendija. Mnogi su unutar Divison II, gdje među gotovo 100.000 mladih športaša samo nekolicina ima pune stipendije, dok ostali najčešće primaju neki oblik djelomične stipendije ili slične potpore. Ostali su u Division III. Napominjemo kako unutar SAD nije neobično da student prima potporu s više mjesta, tako da su djelomične stipendije vrlo česte. Svakako je zanimljivo pitanje koji je razlog ovako složene i bogate športske aktivnosti i zašto je ona tako usko vezana za Sjedinjene Američke Države. Prvi razlog je svakako činjenica da se školovanje u SAD-u u pravilu plaća. Sveučilišta je puno (SAD danas imaju preko 300 milijuna stanovnika), Amerikanci se općenito za boljim lako sele i studente treba privući. A kako knjige i dugotrajno sjedenje u knjižnici nigdje nisu dobar marketinški materijal - športski uspjeh sveučilišta,