Nastanak modernog športa
P
očetci klizanja sežu još u pretpovijesno vrijeme. Iako su najstariji zapisi datirani u 12. stoljeće, oni opisuju priče iz puno ranijih vremena. Prvi pisani tragovi dolaze od dvojice kršćanskih pisaca sa sjevera - Danca Saxo Grammaticusa (oko 1150.-1220.) i Islanđanina Snorrija Sturlusona (1179.-1241.), te iz anonimnog rukopisa Codex Regius. Svi ti zapisi bilježe predaje i mitove koji su stoljećima prije prenošeni usmenom predajom, a sa stajališta klizanja dvoje najzanimljivijih protagonista su Ull - bog krplji (obuća za hodanje po snjegu), štita, luka i lova te Skadi - božica krplji. Ono o čemu svi ti mitovi svjedoče je iznimna, životna važnost kretanja preko zaleđene površine, i postojanje klizaljki, krplji i sanjki koje su služile u tu svrhu. No, u trenutku kada se te priče zapi-
Olimp 20
suju (12. i 13. stoljeće), klizanje je već postalo zabavna i rekreativna aktivnost, o čemu svjedoči odlomak iz knjige engleskog redovnika William Fitzstephena iz 12. stoljeća. U njemu on opisuje klizanje koje je u to vrijeme uobičajena zimska zabava londonske djece: “Neka od djece imaju pričvršćene kosti na svoje gležnjeve i nose štapove. Oni lete preko leda kao ptice ili dobro odapete strijele...”. Štapovi koje Fitzstephen spominje, korišteni su za kretanje budući da te primitivne klizaljke napravljene od kostiju nisu imale oštre rubove, a koje su dodali tek Nizozemci u 13. ili 14. stoljeću kada počinju izrađivati klizaljke od čelika. Klizanje je vjerojatno i jedan od rijetkih športova koji ima svog zaštitnika u kršćanstvu. Sveta Lidwina iz Schiedama je, prema legendi, zime 1395/96 na klizanju pala, slomila re-
bro i usprkos najboljoj mogućoj njezi nikada se nije oporavila. Živjela je još 38 godina, nepokretna i u velikim bolovima, a oko 1407. počela je dobivati mistične vizije, komunicirati s Bogom, različitim svecima i svojim anđelom čuvarom. Drvorez iz 1498. koji prikazuje Lidwinin pad, prvi je prikaz klizanja u umjetnosti... Sljedećih nekoliko stoljeća klizanje je u Engleskoj zadržalo svoju popularnost koju je opisao Fitzstephen, ali nije bitno napredovalo. S druge strane, klizanje u Nizozemskoj kontinuirano se razvijalo, što je rezultiralo izumom klizaljki s čeličnom oštricom i u konačnici - modernim načinom klizanja u kojem se klizač odguruje i kliže na jednoj nozi. Nizozemska je svakako kolijevka modernog klizanja, ali Nizozemci su bili prvenstveno usredotočeni