OLIMP 32

OLIMP-prelom 32

10/1/09

11:32

Page 52

Meunarodni natjeËaj „©PORT I KNJIÆEVNOST" 2009.

Uvaæavanje drugih - na prvom mjestu Meunarodni olimpijski odbor raspisao je natjeËaj na temu "©port i knjiæevnost" na temelju kojeg je Hrvatski olimpijski odbor, u suradnji s Hrvatskom olimpijskom akademijom i Ministarstvom znanosti, obrazovanja i πporta, raspisao natjeËaj na kojem su sudjelovali uËenici do 18 godina iz cijele Hrvatske Na ovogodiπnjem meunarodnom natjeËaju „©port i knjiæevnost” - koji je organizirao Hrvatski olimpijski odbor u skladu s pravilima meunarodnog natjeËaja Meunarodnog olimpijskog odbora i njegove Komisije za kulturu i olimpijsko obrazovanje - najbolju je ocjenu dobio esej „Temeljne vrijednosti olimpizma: uvaæavanje drugih” Ëija je autorica Dea Marin, uËenica 4. razreda Prve rijeËke hrvatske gimnazije. Drugoplasirana je Damira Sutnjak iz »akovca, a treÊeplasirana Kristina BoæiËeviÊ iz Zagreba.

TEMELJNE VRIJEDNOSTI OLIMPIZMA: UVAÆAVANJE DRUGIH

u najdublji dio vodene prepreke, ozlijedivπi pritom lijevo bedro i stopalo. Ne samo πto trpi bolove, veÊ je za njega, oËito, utrka zavrπena. Ali ne! Francuski trkaË Lucien Léon Duquesne se zaustavio, pruæio mu ruku i pomogao, Ëak pritom vodeÊi raËuna o tome da spasi Nurmijevu πtopericu.

Zaustavimo se i mi, iz poπtovanja prema trenutku. Nurmiju je pomogao suparnik, natjecatelj iz druge dræave, druge narodnosti, druge ekipe, netko tko se takoer marljivo pripremao za nastup, netko tko je u njegovu padu mogao vidjeti priliku za svoj bolji rezultat. Ili barem, ne mijeπati se u neπto πto ga se ne tiËe (kao πto to tako Ëesto u svakodnevnom æivotu Ëinimo). ©to mu je u tom trenutku prolazilo glavom, o Ëemu je razmiπljao? Je li uopÊe stigao razmiπljati, ili je postupio spontano?

Ako „postupiti spontano” znaËi uËiniti to πto je uËinio Lucien Duquesne, zaπto su drugi nastavili, zaπto se, umjesto jedne, prema trkaËu u vodi nije pruæilo viπe ruku?

Mogao je ostaviti Nurmija i nastaviti svoju utrku; jedan manje u finalu. Vjerojatno ga nitko ne bi prozvao, nitko ne bi upro prstom u nj - on nije niπta kriv, „viπa sila”! Ali, svi znamo da postoje trenuci kad nas nitko ne vidi, kad svatko od nas ostane sam sa svojim mislima i polaæe raËune svojoj savjesti. Nekad sami sebi vrlo teπko (ili nikako) opraπtamo neke stvari za koje nas drugi ni optuæili nisu... Lakπe je, naizgled, onome tko savjesti nema - ne moæe ga ni peÊi, „lakπe” (Ëitaj: bræe) ide (Ëitaj: leti) kroz æivot, ima manje nedoumica, manje zastaje, putovi izbora pred njegovim oËima nisu tako raËvasti i izbrazdani.

Ali, je li smisao iÊi kroz æivot lakπe? IÊi sam? I je li to onda uopÊe æivot ili samo neka utrka u kojoj sam sebi nisi osmislio cilja, samo nejasno misliπ da je taj cilj negdje naprijed, uvijek naprijed i uvijek nevidljiv, samo naprijed, i stoga gledaπ samo naprijed... ne videÊi svu onu raznolikost i bogatstvo sa strane, ne videÊi, ne æeleÊi vidjeti niko-

1

Autorica: Dea Marin (1991.), Prva rijeËka hrvatska gimnazija, Rijeka (mentorica: Slavica DundoviÊ, prof. hrvatskog jezika)

rinaestog lipnja prije 112 godina na svijet je T doπla jedna od buduÊih legendi πporta, prvi πportaπ kojemu je za æivota podignut spomenik:

finski atletiËar Paavo Nurmi, nazvan „leteÊi Finac”. Iako Nurmija na ovome svijetu nema veÊ viπe od 36 godina, ostao je zabiljeæen u povijesti πporta kao najveÊi dugoprugaπ svih vremena. U svoje vrijeme je poboljπao sve svjetske rekorde na stazama od 1500 do 20.000 metara i ukupno 25 puta ruπio svjetske rekorde.

S crno-bijele fotografije u mene gleda svjetloputi i svjetlokosi Ëovjek (pravi sjevernjak), sasvim obiËna izgleda. Navodno je i kao osoba bio πutljiv i povuËen, niËim se nije isticao..., osim svojom veliËinom na atletskoj stazi, gdje mu je druπtvo bila πtoperica, koju je uvijek nosio. Onaj koga zanima i koga je ovo zaintrigiralo, zna gdje moæe pronaÊi detaljne podatke o mjestima i rezultatima natjecanja, Nurmijevim pothvatima…, a ja Êu „zumirati” jedan detalj koji je posebno zatitrao strune moje duπe i maπte i zbog kojeg uopÊe ovo piπem.

Olimpijske igre u Amsterdamu, 1928. godine.

Nadnevak: 1. kolovoza. »etvrtak. VeÊ na poËetku kvalifikacijske utrke za finale na 3000 metara zapreke, Nurmi je klinom πportske cipele nezgodno zapeo za drvenu prepreku, zavrtio se i pao na lea 52

ga do li sebe, ne zastajati? Plemenitost, altruizam, viteπtvo, hrabrost, empatija, dobrota, poπtenje... sve ono o Ëemu od roditelja sluπamo od malih nogu, a kasnije, tijekom rasta i kroz vjeæbanje æivota, olako poËnemo omalovaæavati, sve nam to daje puninu, Ëini nas viπe ljudima, usmjerava nas na druge (ali i poruËuje da nismo sami!) Dakako, Ëini nas i ranjivijima, ali to je cijena. »ovjek koji ima savjest nikad, nikad je se ne bi odrekao. Lucien Duquesne je, oËito, postupio onako kako mu je nalagao vlastiti sustav vrijednosti, u kojem je jedna kvalifikacijska utrka za finale postala manje vaæna nego ozlijeeni Ëovjek-legenda u nevolji. VeliËinu postupka je prepoznao i sam Nurmi, koji je (nakon πto su tijekom utrke dostigli i prestigli ostale trkaËe) zastao, æeleÊi prepustiti Duquesneu prvo mjesto, no Duquesne je odmahnuo glavom i pustio da pobijedi onaj tko je, po njegovu miπljenju, to i zasluæio. (Odπkrinut Êu malo zastor i, da vam ne uskratim taj podatak, reÊi da je ozlijeeni Nurmi nastupio u finalnoj utrci, osvojivπi srebrnu medalju iza svoga sunarodnjaka, a Duquesne, Ëini mi se, πesto mjesto.) O tome „πto je bilo dalje” s Paavom Nurmijem i Lucienom Duquesneom, jesu li im se i kako πportski i ljudski putovi kriæali, je li to bila samo epizoda ili poËetak novog prijateljstva, kako su reagirali njihovi bliænji, a kako javnost, je li se o tome puno pisalo i je li prepriËavanjem priËa postala drukËija, je li komentirana ili pala u zaborav... nisam nigdje proËitala, πto je πteta, ali, s druge strane, ostavlja mi πire moguÊnosti da zamiπljam πto hoÊu. I zadræavam osobno pravo odabira najveÊeg i najupeËatljivijeg trenutka u karijeri jednoga trkaËa. Kojega? Je li ovo priËa o Paavi Nurmiju ili o Lucienu Duquesneu? A πto vi mislite? Akteri moje priËe, osobe s imenom i prezimenom, ipak su sporedni likovi - samo „posude”, nositelji neËeg vrjednijeg i univerzalnijeg πto je usmjerilo njihove postupke... Razmislimo! Kako olako (obiËno braneÊi sebe ili nekog nama bliskog) kaæemo: „Ma, tu ti nema pomoÊi, ja sam (ili: on je) jednostavno takav, takav mi je karakter!” Za razliku od temperamenta (Ëuvstvenog naËina reagiranja u odreenim situacijama), koji nam je priroen, karakter (sposobnost razlikovanja dobra i zla - pogledajte rjeËnik!) razvija se i gradi tijekom æivota, a to znaËi i: u suæivotu... jer nitko (hvala Bogu) nije otok...

Od 1920. godine tradicija je da na olimpijskim