OLIMP 32

OLIMP-prelom 32

10/1/09

11:30

Page 26

©PORT I ZNANOST

Emocije i πport Ljubav je termin kojim se najviπe sluæe oni koji tu emociju najmanje poznaju. No, stupanj izraæavanja te emocije πportskih pedagoga prema djeci πportaπima uvelike bi mogao utjecati na razvoj njihovog psihofiziËkog integriteta, a u zavrπnici i na πportski rezultat. Takvi πportaπi nakon karijere neÊe bolovati od posttraumatskog πportskog sindroma, nego Êe od πporta dobit ono najljepπe, πto Êe cijeli æivot nosit u sebi kao pozitivno iskustvo, dio djetinjstva i emocionalnog sazrijevanja Piπe Miroslav Hræenjak ema Ëovjeka koji u svom æivotu nije osjetio radost, bijes ili tugu. Bilo da je rijeË o leptiriÊima u trbuhu, stezanju u prsima ili crvenilu u licu, rijeË je o Ëovjekovim emocijama. Koliko su emocije bitne za Ëovjekov æivot govori sve viπe self-help naslova na policama knjiæara, ali i sve viπe medicinskih i drugih centara u svijetu koji vaæan dio uzroka, a samim time i lijeËenja odreenih bolesti, pronalaze u emocijama. Sve se viπe pozornosti posveÊuje prouËavanju emocionalne inteligencije, a poslovna uspjeπnost, kvaliteta meuljudskih odnosa i skladan obiteljski æivot tumaËe se kao odlika emocionalno stabilnih ljudi.

N

Problem je negdje drugdje „Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta.”

Dostojevski Veza πporta i Ëovjekovih emocija viπestruka je. O krivulji emocionalnog optereÊenja za treninga govore πportski struËnjaci. Emocije koje donosi pobjeda ili poraz dio su æivota svakog πportaπa i njegove obitelji, a uloga πportskog kluba i trenera u stvaranju emocionalno zdrave osobe daleko je veÊa nego πto bi se na prvi pogled moglo zakljuËiti.

26

Iako je danas opÊepoznat utjecaj emocija na gotovo sve organske sustave, od koπtano-miπiÊnog do endokrinog, emocije su zapravo ona suptilna Ëovjekova stvarnost koja se gradi u djetinjstvu, najviπe kroz roditeljsku potporu i ljubav, te upravljaju Ëovjekom cijeloga æivota. U danaπnjem informacijskom i komunikacijskom druπtvu, u kojem se prikovanost uspjeπnog poslovnog Ëovjeka za civilizacijsku postelju oËituje njegovom ovisnoπÊu o aparati-

ma (mobiteli, internet, prijenosno raËunalo…), otvoreno pokazivanje emocija i njihova iskrena izmjena sa svijetom oko sebe Ëini se u najmanju ruku smijeπnom. Sposobnost potiskivanja emocija dovedena je do savrπenstva.

Naæalost, takav naËin æivota u mnogo Ëemu utjeËe na odgoj djece. Jedna od zanimljivih predstava koje svakodnevno moæemo gledati u djeËjim parkovima izgleda ovako: roditelji, uspjeπni poslovni ljudi savrπeno strukturiranog æivota, rezerviranog dræanja i potisnutog bijesa, dovode dijete na igru. Dijete se uznemiri, a roditelj knjiæevnim rjeËnikom enciklopedijskog opsega - koji uvelike premaπuje djetetove moguÊnosti shvaÊanja - objaπnjava kako bi se trebalo ponaπati i kako nije u redu da se tako glasno smije ili tako tuæno plaËe.

Pred publikom roditelji ispadaju πkolovani pedagozi, savrπeni roditelji koji svome djetetu æele najbolje, a u stvarnosti su samo vjeπti glumci. Ono πto dijete od njih Ëuje i dobije nije fond rijeËi i lekcija iz bihevioralne psihologije, nego potisnute frustracije i bijes koji mogu izazvati samo joπ jaËi histeriËan plaË i ukoËenost. S vremenom, dijete se navikne na tu vrstu deklarativne ljubavi i nauËi potiskivati emocije, a roditelji kompulzivno ponavljaju, sebi i ostalima, da su sve pokuπali, bili kod svih lijeËnika, ali dijete je, eto, hiperaktivno, boluje od sindroma ADHD-a i sl.

Zagovornici spartanskog odgoja Dobrih i loπih glumaca ima i u πportu, i to ne samo meu πportskim trenerima, nastavnicima tjelesne i zdravstvene kulture, πportskim struËnjacima razliËitih profila, nego osobito meu πportskim birokratima. Brojni, najËeπÊe priu-