OLIMP-prelom 31
6/26/09
10:51
Page 22
FILOZOFIJA ©PORTA
Dokolica, igra i slobodno vrijeme Dokolica je izvor ËovjeËnosti Ëovjeka, nasuprot manipulaciji potroπnjom i pojmom tzv. slobodnog vremena koji pripada svijetu rada. Dokolica se Ëesto brka s lijenoπÊu, kao i rad s kreativnoπÊu. Dakako, rad moæe biti kreativan, ali samo ako je „impregniran” dokoliËarskim duhom. Rad je „sredstvo” za æivot, dokolica njegova svrha. Bez svrhe rad je beznaËajan lobodan Ëovjek u slobodnu svijetu najviπe je πto se moæe postiÊi u povijesti. Danaπnje slobodno vrijeme nije prostor slobode, nego prostor u kojem Ëovjek bira ono πto mu se nudi, a ne ono πto je izraz njegovih istinskih potreba. Ono je, kako kaæe Marcuse, u industrijskom druπtvu pretvoreno u „sektor sekundarne eksploatacije” i dio je porobljavanja koje poËinje u svijetu rada. Pojam slobodnoga vremena izgubio je i svoj bitni smisao - vrijeme u slobodi i slobodu vremena.
S
Rad je „sredstvo” za æivot, a dokolica svrha Blaæenka Despot strogo razlikuje dokolicu od tzv. slobodnog vremena. Ona odbija „slobodno vrijeme” kao prostor slobode s obzirom na to da je ono fun-
Piπe Drago VujeviÊ
kcija i derivat kapitala. Ono je zapravo „rekreacija za rad”, kratkotrajna distrakcija od sveobuhvatne utilitarnosti æivota, kao i upotpunjenje druπtva obilja i apsolutne potroπnje. Takvo slobodno vrijeme ne omoguÊuje dokolicu kao samosvrπni rad i slobodnu igru. Dokolica je, dakle, izvor ËovjeËnosti Ëovjeka, nasuprot manipulaciji potroπnjom, i pojmom tzv. slobodnog vremena koji pripada svijetu rada. Dokolica se Ëesto brka s lijenoπÊu, kao i rad s kreativnoπÊu. Dakako, rad moæe biti kreativan, ali samo ako je „impregniran” dokoliËarskim duhom. Rad je „sredstvo” za æivot, dokolica njegova svrha. Bez svrhe
rad je beznaËajan. Dokolica zapravo i nije prestanak rada, nego rad drukËijega kova - rad s iznova uspostavljenim humanim znaËenjem.
Æivimo da bismo radili GrËka rijeË za dokolicu (σχολη´ ) izvor je latinske rijeËi scola, njemaËke Schule i engleske school. Ime, dakle, institucije obrazovanja i uËenja oznaËava „dokolicu”. Naravno, izvorni pojam i znaËenje te rijeËi zaboravljeni su u danaπnjoj kulturi Ëistoga i sveprisutnoga rada. Da bismo vratili prvotni smisao pojmu dokolice, moramo se suoËiti s kontradikcijom nastalom prenaglaπenom uporabom rijeËi „rad/posao”. Mi danas ne samo da radimo da bismo æivjeli, nego i æivimo da bismo radili. Naπom stalnom preokupacijom radom i zaradom, te socijalnom korisnoπÊu, sami smo zanemarili izvore na kojima poËiva naπa kultura koja se razvijala u dokolici grËkih filozofskih πkola. Ta se dokolica, dakako, nije mogla poistovjetiti s besposlenoπÊu, nego je predstavljala slobodni odmak od kratkoroËnih i konkretnih ciljeva. Rad s onu stranu materijalne proizvodnje, a koje je stvaranje po zakonima Istine, Dobra i Lijepa jest dokolica.
Æivot je Ëinidba, a nije tvorba Protivni smo „slobodnom vremenu” potroπaËkog druπtva koje onemoguÊava dokolicu kao samosvrπni rad i slobodnu igru spoznajnih moÊi, a generira laæne potrebe koje Ëovjeka sile na joπ 22