OLIMP-prelom 31
6/26/09
10:50
Page 12
MALO POZNATI ©PORTOVI
Obaranje ruke Obaranje ruke specifiËan je oblik hrvanja u kojem se suparnik uvijek nastoji poloæiti ramenima, odnosno leima na tlo. Kao jedno od najstarijih nadmetanja u pojedinim su se sredinama razvili specifiËni oblici hrvanja u koje su ukljuËeni samo pojedini dijelovi tijela. Obaranje ruke kakvo danas poznajemo bilo je zabava domorodaca Sjeverne Amerike, a s vremenom su ga usvojili doseljenici Piπe Sanja Sokol
baranje ruke je natjecanje dvojice natjecatelja. Suparnici sjede jedan nasuprot drugome za stolom ili uz neku drugu ravnu povrπinu. Lakat zgrËene desne ili lijeve ruke svakog natjecatelja poloæen je na stol. Slobodnom rukom natjecatelji dræe rub stola ili im ona slobodno visi. DræeÊi se dlanovima, na dani znak natjecatelji nastoje ruku suparnika poloæiti na podlogu. Onaj tko u tome uspije je pobjednik. Obaranje zgloba je poseban oblik obaranja ruku. U njemu suparnici nastoje samo oboriti zglob, a ne cijelu ruku na podlogu. Obaranje zgloba je manje poznato i popularno od obaranja ruke.
O
Bez vremenskog ograniËenja Dvoboj u obaranju ruke naziva se trzaj. Kada poËinje, svaki natjecatelj pritisne svoju ruku u obliku slova V na stol. U sluËaju da su oba natjecatelja deπnjaci, oni svojim dlanom pritiπÊu dlan suparnika na lijevu stranu. Dvoboj je zavrπen kada jedan natjecatelj dræi ruku i zglob svog suparnika na povrπini stola. Borbe nisu vremenski ograniËene - njihovo trajanje ovisi o vremenu koje je potrebno da jedan suparnik obori ruku drugoga. NajËeπÊe povlaËenje traje kraÊe od minute, ali ponekad i viπe minuta. 12
mnogi su uspjeπni natjecatelji u tom πportu ispodprosjeËne veliËine. Iako snaæan gornji dio ruke i πiroka i jaka ramena daju oËitu prednost natjecatelju, dobro razvijene tetive i ligamenti u podlaktici i drugim dijelovima ruke vrlo su vaæni. Uz fiziËku snagu potrebna je i psiholoπka stabilnost i strategija primjene tehnike s obzirom na suparnika.
Pravila natjecanja Organizirana natjecanja imaju specifiËna pravila i smjernice koje odreuju kako se dvoboj vodi i sudi. Pravila zabranjuju pokrete ili pozicije koje omoguÊuju prednost bilo kojem od natjecatelja na πtetu drugoga. Prekrπajem se smatra naglo puπtanje oslonca i podizanje nogu s poda. Od natjecatelja se traæi da prije poËetka obaranja ruke osi ramena postave paralelno jedan prema drugom, bez boËnog poloæaja. Kod dræanja dlana ne smije se obuhvatiti palac. Muπkarci i æene natjeËu se posebno. Natjecanja se organiziraju po teæinskim kategorijama. U prvoj su skupini natjecatelji do 75 kg, u drugoj su teπki izmeu 75 i 90 kg, a u treÊoj oni iznad 90 kg. Sluæbeni se dvoboji organiziraju na posebnim stolovima s jastuËiÊima za laktove i oborenu ruku i dræaËem za hvat slobodne ruke.
Porijeklo obaranja ruke
Strategija u primjeni tehnike Natjecatelji u obaranju ruke koriste specifiËne strategije u naËinu dræanja ruke suparnika i koriπtenju miπiÊa i energije tijekom dvoboja. U obaranju zgloba, pozicija natjecatelja usmjerena je na koriπtenje miπiÊa cijelog gornjeg dijela tijela. U standardnom obaranju ruke, natjecatelji imaju viπe pokretljivosti i naglaπavaju tehnike koje koriste ramena, ruke i πake. Temeljni pokreti su: tzv. okretanje ramena, pri Ëemu natjecatelj pritiπÊe iz ramena i tricepsa, „savini i povuci” naglaπava koriπtenje zgloba i tricepsa u pritiskanju suparnikove ruke, dok je pokret top roll usmjeren na svijanje protivnikovog zgloba. I dok su natjecatelji u obaranju ruke uglavnom korpulentni i miπiÊavi,
Obaranje ruke je zapravo specifiËan oblik hrvanja u kojem se suparnik uvijek nastoji poloæiti ramenima, odnosno leima na tlo. Kao jedno od najstarijih nadmetanja u pojedinim su se sredinama razvili specifiËni oblici hrvanja u koje su ukljuËeni samo pojedini dijelovi tijela. Obaranje ruke kakvo danas poznajemo bilo je zabava domorodaca Sjeverne Amerike, a s vremenom su ga usvojili doseljenici. Ono je stoljeÊima bilo popularno nadmetanje koje se zbivalo u razliËitim ambijentima bez standardiziranih pravila. Meutim, od πezdesetih godina proπlog stoljeÊa postalo je organizirano natjecanje u kojem sudjeluju brojni poklonici. Iznimno je popularno u Sjevernoj Americi. U Indiji, gdje se obaranje ruke naziva punjah, nacionalno prvenstvo privlaËi tisuÊe gledatelja. Raspadom Sovjetskog Saveza brojni poklonici obaranja ruke postoje u Rusiji, ima ih u zemljama Juæne Amerike, Engleskoj i u drugim europskim dræavama.