OLIMP-prelom 28
9/29/08
23:51
Page 22
FILOZOFIJA ©PORTA
Finkov koncept igre Sigurno je da se dijete igra otvorenije i iskrenije nego odrasli, ali igra nije samo moguÊnost djeteta nego jednostavno Ëovjeka. »ovjek kao Ëovjek je igraË. Radost igre nije samo radost u igranju nego radost radi igre, radost radi Ëudoviπne mjeπavine stvarnosti i nestvarnosti gra je, govori Fink, jedan od pet osnovnih fenomena ljudskog postojanja. »ovjek je isto tako bitno smrtnik i ljubavnik, kao πto je i radnik, borac i igraË. Osnovna struktura naπe konaËne egzistencije okruæuje tih pet dimenzija æivota. Igra je, dakako, znaËajna karakteristika Ëovjeka. Uvrijeæeno je, meutim, igru shvaÊati manje vaænom; kao neπto πto nije ni "ozbiljno", ni "stvarno". Usprkos tome igra je vaæna. Igramo se zato da pobjegnemo od dosadne svakodnevice, pa makar i samo na trenutak, te da uvaæavamo neka druga pravila. IgrajuÊi se istraæujemo i uËimo o sebi i svijetu oko nas.
I
Igra daleko viπe od djeËje igrarije Huizinga je poËetkom XX. stoljeÊa bio meu prvima koji su u igri prepoznali temeljnu karakteristiku Ëovjeka te naglasio da je igra daleko viπe od puke djeËje igrarije shvaÊene kao nezrelost. Aristotelova definicija Ëovjeka kao risus capaxa, sa smijehom kao bitnim
22
Piπe Drago VujeviÊ
buhvatnom univerzumu i pri tome se stalno zadræava u meuprostoru izmeu stvarnosti i moguÊnosti, egzistira u igri." Egzistencijalni osnovni fenomeni (smrt, rad, vladavina, ljubav i igra) nisu samo naËini bivstva ljudskog postojanja, oni su uvijek i naËini razumijevanja u kojima Ëovjek razumije sebe kao smrtnog, kao radnika, kao borca za prevlast, kao onog tko voli i kao igraËa, i istodobno nastoji iz takvog smislenog horizonta protumaËiti bivstvo svih stvari, kaæe Fink.
UËestalost i sveprisutnost igre obiljeæjem Ëovjeka, u modernom je dobu zaæivjela kao homo ludens (Huizinga). S Eugenom Finkom dolazimo do igre kao iskljuËive moguÊnosti ljudskog postojanja. Samo se Ëovjek moæe igrati. "Jedino ono bivstvujuÊe, koje se na konaËan naËin odnosi prema sveo-
©to je onda obiljeæje "svakodnevnog" tumaËenja ljudske igre? "To je pokuπaj da se igra progna iz srediπta biti postojanja, da se uËini nebitnom, da se shvati kao 'marginalni fenomen' naπeg æivota, da joj se oduzme teæina pravog znaËaja." Pojednostavljeno i vulgarno, igra se obiËno promatra ponajprije kao "odmor", kao "rekreacija" i „razono-