OLIMP-prelom 27
6/18/08
11:09
Page 22
FILOZOFIJA ©PORTA
Gadamerov koncept igre PrivlaËnost πportske igre (game) proizlazi iz istoga motiva kao i privlaËnost Ëiste igre (play), a to je draæ koja 'osvaja' igraËe pravilima, 'negira' ih kao igraËe-subjekte u korist Igre kao subjekta. Predati se igri uvjet je koji moramo prihvatiti æelimo li uopÊe igrati to se dogaa s nama u igri, pita Gadamer i odgovara: Izgubimo se. Ponajprije izgubimo svoj svijet svakodnevice, tzv. realni svijet ozbiljnih namjera i nastojanja, ali to Ëinimo uspostavljajuÊi drukËiju, joπ izraæeniju ozbiljnost, jer igra, kao i πportska igra, da bi bila iskrena i autentiËna, mora biti shvaÊena ozbiljno. NaËin bivanja (postojanja) igre ne dopuπta igraËu da se prema njoj odnosi kao prema objektu. Ne moæemo se poigravati igrom æelimo li da bude i ostane prava igra. Ne moæemo se pretvarati kao da smo je shvatili ozbiljno - ona mora biti ozbiljna. Kako, meutim, to postiÊi s obzirom na to da je ozbiljnost igre u samoj njenoj neozbiljnosti. Dok igra, prema Gadameru, nikada ne moæe biti ozbiljna, on naglaπava da ozbiljnost u igri dolazi iznutra, te da se ne oslobaa, odnosno ne uspostavlja, dok se igra ne
©
22
Piπe Drago VujeviÊ
shvati kao ne-ozbiljna. Igra ispunjava svoju svrhu samo onda kada se igraË izgubi u svojoj igri.
Primat igre nad svijeπÊu igraËa IgraË uvijek nastoji postiÊi ozbiljnost igre, a ozbiljnost se dostiæe iskljuËivo "neozbiljnoπÊu" pristupa. Tu je izgleda ona kvaliteta igre koja je odgovorna za njenu fascinantnu draæ: na igru se nikada ne moæe gledati kao na objekt, niti samo izvana, jer bi tada izgubila vlastitu ozbiljnost i svrhu, te bi se time naruπila i sama struktura igre. O ozbiljnosti igre govori nam, primjerice, boksaË koji se ne pretvara da æeli onesvijestiti suparnika; on to doista æeli uËiniti. Kako to, jesu li ti mladi lju-
di prirodno surovi? Ako nisu, πto ih opsjedne kad se tako brutalno ponaπaju? ©to se, ustvari, dogodi svima koji sudjeluju u igri? To πto ih obuzme ili opsjedne jest Igra, kaæe Gadamer. Na djelu je - primat igre nad svijeπÊu igraËa.
Ideja je igre da se subjekt 'izgubi' Subjekt igre nije igraË - on je samo sredstvo koje omoguÊuje prezentaciju igre. U igri je subjekt promijenjen; kao igraË, Ja viπe ne djelujem „prirodno" kao Ja. Rekli bismo da je to zapravo netko drugi tko nanosi bol suparniku, trpi poniæenje u porazu ili pretjerano likuje u pobjedi. Ta se promjena jednostavno raa iz Ëinjenice da subjektu nije "dopuπteno" odnositi se prema igri kao prema objektu te tako ni subjekt sam viπe ne ostaje πto je bio. IgraË gubi samokontrolu i prepuπta kontrolu igri, dopustivπi da ga ona "ponese".