OLIMP 26

OLIMP-prelom 26

3/12/08

11:30

Page 22

FILOZOFIJA ©PORTA

Anarhija paidie i disciplina ludusa Paidia predstavlja spontanu slobodnu igru, ushit i radost, a ludus je pravilima orijentirana i organizirana varijanta igre. Ta dva pojma oznaËavaju osnovni impuls igre i njeno znaËenje za pojedinca port je oduvijek bio i jest kontradiktoran: on oslobaa u igri, ali ujedno veæe igraËe napornim radom. Dok spontanost i neorganiziranost oplahuju igru, πport je nadasve strukturiran i voen striktnim pravilima. ProturjeËnost joπ razvidnije zrcali Ëinjenica da se πportovi koji su nekada bili iskljuËivo posao (lov i pecanje) ne igraju - oni poglavito ukljuËuju amatere. ©portovi, naprotiv, koji nikada nisu bili posao (πportske igre) igraju se i ukljuËuju „radnike” - profesionalce.

Igra i vjeπtina, πport i rad pojmovi su nadasve „neuhvatljivi” i dvosmisleni.

Odnosi izmeu Ëiste igre, vjeπtine i πporta stalno se reinterpretiraju.

©

Igra je slobodna i regulirana Grubo definirana, igra oznaËava nestvarnu ili simuliranu aktivnost Ëija svrha leæi izvan nje same. Johan Hiuzinga u Homo Ludensu (1992.) igru karakterizira kao slobodnu, izdvojenu i reguliranu. Roger Caillois (2001.), koji je poslije Huizinge najbolje izrazio duh igre, zadræao je karakteristike igre svojeg prethodnika, te tome dodao: neizvjesnost, neproduktivnost i prijetvornost. Za Huizingu, igra je mogla biti i natjecanje za neπto (agon) i predstavljanje (mimesis). Caillois je otiπao dalje identificirajuÊi Ëetiri kategorije igre: agon (natjecanje s pravilima), alea (igre na sreÊu koje iziskuju odluke neovisne o igraËu), mimicry (igre preruπavanja) i ilinx (igre zanosa).

22

Piπe Drago VujeviÊ

Ludus kao dopuna i odgojitelj Te su Ëetiri kategorije, navodi Caillois, u veÊoj ili manjoj mjeri pod utjecajem paidie, koja predstavlja spontanu slobodnu igru, ushit i radost, i ludusa, kao pravilima orijentirane i organizirane varijante igre. Ta dva pojma oznaËavaju osnovni impuls igre i njeno znaËenje za pojedinca. Paidia kao „elementarna ljudska potreba za jurnjavom i larmom”, izvor igre kao prvo-

bitne slobode, potrebe odmora æivaca i istodobno razonode i fantazije. Ludus je pak „dopuna i odgojitelj paidie koju disciplinira i obogaÊuje; to je trening i stjecanje odreene vjeπtine”.

Razne se igre, dakle, rasporeuju prema Ëetiri opisane kategorije, ali istodobno i izmeu dva suprotna pola. „Na jednom polu vlada, skoro neprijeporno, zajedniËki princip razonode, nestaπluka, slobodne improvizacije i bezbriænog veselja, Ëime se oËituje izvjesna nekontrolirana fantazija koju moæemo oznaËiti imenom paidia. Na suprotnom polu ta nestaπna i spontana bujnost skoro se potpuno povlaËi, u svakom sluËaju disciplinira, komplementarnom, i donekle, suprotnom tendencijom od njene anarhiËne i Êudljive prirode: to je rastuÊa potreba da se takva priroda podvrgne proizvoljnim konvencijama, imperativima, i to namjerno nezgodnim, i da se stalno i sve viπe ometa postavljanjem sve teæih prepreka, kako bi joj se put do æeljenog cilja uËinio πto napornijim. Taj put, nadalje, ostaje savrπeno nekoristan, iako zahtijeva sve veÊe napore, sve viπe strpljenja, domiπljatosti i vjeπtine. Tu drugu komponentu nazivamo ludus.”

Ludus i paidia nisu samo suprotnosti U anarhiji se paidie igramo gotovo bez pravila i ograniËenja. Ono zabavno, kreativno i razuzdano