ÆENSKA STRANA ©PORTA
Njeæni zagrljaj leda Sama Ëinjenica da se dvadesetak æena uspjelo ujediniti na zajedniËkom zadatku za zlobnike je bilo dovoljno za vijest, bez obzira na nadmorsku visinu. No priËa ide dalje: naπe su alpinistice s Cho Oyua primijetile da tridesetak kilometara istoËnije strπi neπto πto im izgleda... kao novi poziv u πetnju! Piπe Ratko CvetniÊ
rva hrvatska æenska ekspedicija “Cho Oyu 2007”veÊ je u samoj ideji izazvala dovoljnu pozornost medija da ne promakne nezapaæeno. Sama Ëinjenica da se dvadesetak æena uspjelo ujediniti na zajedniËkom zadatku za zlobnike je bilo dovoljno za vijest, bez obzira na nadmorsku visinu, ali treba joπ jednom ponoviti nekoliko tehniËkih podataka vezanih uz πportsku dimenziju ovoga okupljanja. Himalajski vrh Cho Oyu ili Tirkizna boæica, kao πto smo veÊ, nadamo se, svi nauËili - nalazi se 8201 metar iznad mora i s tim podatkom dræi πesto mjesto u apsolutnoj konkurenciji. Mount Everest (ili Chomolungma, da ostanemo pri lokalnoj toponimici) udaljen je samo tridesetak kilometara, otprilike kao JapetiÊ od Sljemena. Ako ste se ikada pitali zaπto vam stjuardesa ne dopuπta da otvorite prozor na toj visini, spomenimo da se temperature spuπtaju do minus 50, da vjetrovi puπu brzinom veÊom od 200 kilometara na sat i da je gustoÊa kisika otprilike tri puta manja nego ste navikli. Takvom izazovu odazvale su se dosad samo tri æenske ekspedicije - dvije ameriËke i jedna kineska - tako da su naπe dame postavile ne samo nacionalni nego i kontinentalni rekord u toj disciplini.
P
Road to Hell Prvi dio tima otputovao je u Nepal sredinom kolovoza, jer su se Ëlanice trebale podvrÊi aklimatizaciji koja je ukljuËivala i trenaæne uspone na okolne pettisuÊnjake. Krajem kolovoza ekipa se kompletira u mitskome Kathmanduu i u monsunskim uvjetima prelazi u kinesko podnoæje Himalaje iz kojeg Êe krenuti u najofenzivniji dio pothvata. Na internetskim stranicama Hrvatskoga planinarskog saveza tih se tjedana vodila neka vrsta kolektivnoga bloga ekspedicije πto ga iz dana u dan prati mnogo navijaËa koji se slaæu u procjeni da je ova generacija posebna dragocjenost hrvatskoga æenskog alpinizma. Ni taj, tranzitni dio ekspedicije, koji se u æargonu penjaËa diËi okrepljujuÊim nazivom Road to Hell, nije liπen odreenih posebnosti. Darko Berljak, tajnik planinarskoga saveza i jedan od nekoliko muπkih logistiËara ekspedicije, objaπnjava: “Za æivce putnika dobro je da se vozi po noÊi, kako se ne bi vidjelo da kotaËi prolaze po samom rubu viπe stotina metara dubokih ponora”. 20