OLIMP 23

OLIMP-prelom 23ok

7/1/07

19:31

Page 38

UZ 80. GODI©NJICU SMRTI JOSIPA HANU©A

Æivot posveÊen Hrvatskom sokolu U povodu 80. godiπnjice smrti Josipa Hanuπa objavljujemo izvanredan Ëlanak vrsnog povjesniËara πporta Milivoja RadoviÊa iz Ëasopisa Povijest sporta br. 38. iz oæujka 1979. godine

Piπe Milivoj RadoviÊ osip Hanuπ roen je 29. svibnja 1852. u Svemyslicama, kotar Brandys nad Labom u »eπkoj. Njegov otac bio je jedan od manjih zemljoradnika. Roditelji su æeljeli da im prvoroeni sin bude sveÊenik i zato su ga dali πkolovati. Prvi i drugi razred osnovne πkole zavrπio je u Svemyslicama, a treÊi i Ëetvrti te “staromjesku akademiËku gimnaziju” i trgovaËku πkolu u Pragu (1872.). Oæenio se s Augustom Bartel u Ljubljani 1875. godine. Sva Hanuπeva djeca roena su u Zagrebu: To su: Augusta udana Weingarten, Josip, Marina udana Novoty, –uro, Darinka udana JerkoviÊ, Zdenka udana VrankoviÊ, Lidija udana VlaËiÊ i Ankica udana KlobuËar. Sva Hanuπeva djeca bavila su se tjelovjeæbom. Svih πest kÊeri bile su vjeæbaËice u Hrvatskom sokolu. Zdenka VrankoviÊ igrala je tenis u ZKD-u, a sin –uro bio je Ëlan Hrvatskog sokola u San Franciscu.

J

Tjelovjeæbi vjeran cijelog æivota Hanuπ je bio bankarski sluæbenik. Radio je u Pragu, Ljubljani i Zagrebu. Vjeæbanjem se bavio od 17. do 72. godine æivota, redovito i neprekidno. Kao gimnazijalac se upoznao sa zemljakom Franitπekom Hochmannom koji je bio rodom iz Brandysa. VeÊ kao 16-godiπnjak zanimao se za Sokol te je Ëesto promatrao vjeæbe s balkona u Praπkom sokolu. Na Hochmannov se nagovor 2. listopada 1869. godine upisao u Praπki sokol, ali ne kao gimnazijalac, nego kao trgovaËki pomoÊnik, navodeÊi da ima 18 godina. Kao gimnazijalac nije u ono vrijeme smio biti Ëlan nijednog druπtva. Mlad i tjelesno slab, Hanuπ je upisan u odjel najslabijih poËetnika, no doskora se toliko uvjeæbao da je preπao u odjel boljih vjeæbaËa, a 1870. prvi put aktivo sudjeluje na javnoj vjeæbi koju je osobno vodio voa Miroslav Tyrπ.

Boravak u Ljubljani Kada je zbog posla premjeπten u Ljubljanu, 7. veljaËe 1873. godine, upisao se u Juæni sokol. Od 1874. vodio je jedan odjel, a kasnije je, sve do travnja 1878., bio honorarni uËitelj Ljubljanskog sokola. Nakon dvije godine rada æelio je postati uËitelj gimnastike na srednjim πkolama u Ljubljani. Za to mu je “Sokol, telovadno druπtvo” izdalo sljedeÊu svjedodæbu: Potvruje se da gospodin Josip Hanuπ od 1. III 1873. do 1. X 1874. djelovao kao prednjak i pomoÊni uËitelj, a od 1. X 1874. do 1875. kao samostalni uËitelj vjeæbanja Ëlanova Druπtva i uËenika srednjih πkola, koji su Ëlanovi toga druπtva.

Kada se 1878. vratio u Prag, u Praπkom sokolu je 22. listopada 1878. imenovan za kandidata prednjaËkog zbora (Ëekatel), a 1879. izabran je za pripravnika. U razdoblju od 1878. do 1883. Hanuπ je bio zapisniËar na sjednicama PrednjaËkog zbora, sjedeÊi uz Miroslava Tyrπa. Hanuπ je imao osobito lijep rukopis koji je zadræao do kraja æivota.

10

Dolazak u Zagreb BuduÊi da je znao slovenski i hrvatski, Hanuπ je 1883. poslan u Zagreb za tajnika podruænice praπke banke “Slavija”. Tu je ponovno susreo svog sokolskog druga Franju Hochmanna koji je 1876., nakon smrti Friedricha Singera, bio namjeπten u zagrebaËkom Hrvatskom sokolu kao voa, a u Zagrebu je zasnovao i obitelj. Hanuπ je u Hrvatskom sokolu odmah postao prednjak i tu je duænost obavljao sve do 1919., kada je imenovan zaËasnim Ëlanom PrednjaËkog zbora Hrvatskog sokola. Kasnije je vodio zdravstveni odjel starije braÊe.

S Hochmannom se æivo zauzimao za rad æenskog pomlatka.

Podigao je taj odjel i vodio ga do 1891. Poticao je i rad djevojaËkog odjela. Iz Zagreba Hanuπ 1885. ponovno odlazi u Prag, gdje ostaje do 1887. U Pragu je nastavio raditi kao prednjak u Praπkom sokolu.

Izuzetno vrijedan prednjak Hanuπ je 1887. definitivno premjeπten u Zagreb, u podruænicu praπke banke “Slavija”. Tu je, kako je obiËavao govoriti, ostao æivjeti u svojem milom i dragom Zagrebu, a u svojoj drugoj domovini Hrvatskoj. Generalni ravnatelj banke “Slavija” postao je 1. sijeËnja 1887., a veÊ 19. sijeËnja 1887. imenovan je prednjakom Hrvatskog sokola. Kao jedan od glavnih zadataka Hanuπ je sebi postavio da zainteresira πegrte za vjeæbanje u Hrvatskom sokolu, πto mu je 1912. i 1913. potpuno uspjelo. Od mladiÊa iz tog odjela mnogi su postali izvrsni vjeæbaËi. Meu njima se isticao Franjo ©oba (1882. - 1972.) koji je, uz Aleksandra Freundenreicha (1892. - 1974.), bio neumorni dugogodiπnji prednjak, kao i mnogi drugi.

Tijekom gotovo 50 godina rada u Hrvatskom sokolu, obavljao je sve moguÊe duænosti. U PrednjaËkom zboru Hrvatskog sokola bio je prednjak, blagajnik i voa. U Odboru je godinama bio blagajnik i zamjenik starjeπine. Od osnutka Hrvatskog sokolskog saveza bio je zamjenik starjeπine do 1919. godine, a od 1923. zaËasni je starjeπina Hrvatskog sokola. Kada je 1922. obnovljen Hrvatski sokolski savez, ponovo je zamjenik starjeπine, a 1926. odlikovan je najviπom Ëasti: izabran je prvim zaËasnim starjeπinom Hrvatskog sokolskog saveza. Sudjelovao je na svim Ëeπkim, hrvatskim i slovenskim svesokol-