OLIMP-prelom 23ok
7/1/07
19:31
Page 36
©PORTSKA MUZEOLOGIJA
©portaπ i umjetnik Vladimir MaæuraniÊ je kljuËna figura hrvatskog πportskog maËevanja. Bez obzira na prvu hrvatsku olimpijsku medalju koju je Milan NeraliÊ osvojio u Parizu 1900. maËujuÊi sabljom u konkurenciji uËitelja maËevanja, mora se imati na umu da je NeraliÊ karijeru ostvario izvan granica Hrvatske Piπe Ana PopovËiÊ van Vladimir MaæuraniÊ roen je u Karlovcu, 7. travnja 1915. godine u poznatoj intelektualnoj graanskoj obitelji MaæuraniÊa. Njegov pradjed, pjesnik Ivan MaæuraniÊ, bio je prvi hrvatski ban puËanin Ëija je supruga bila sestra jezikoslovca Dimitrija Demetera. Otac Boæidar (Darko) bio je fregatni kapetan i talentirani slikar i maËevalac, a Vladimirova teta - svjetski priznata knjiæevnica Ivana BrliÊ-MaæuraniÊ. Gimnaziju je polazio u Karlovcu i Zagrebu (gdje je maturirao 1934.), a fakultetsko obrazovanje stekao je u Zagrebu na Pravnom fakultetu i u Parizu, gdje je studirao slikarstvo kod Georgesa Braquea (1938./1939).
I
Floret - prvo oruæje MaËevati je poËeo 1930. godine. Prvo oruæje mu je floret i njemu ostaje vjeran do kraja karijere. MaË i sablju nije trenirao iako je prema potrebi, za ekipna natjecanja, nastupao i u tim disciplinama. Prvi uËitelji u floretu bili su mu dr. Franjo BuËar (1930.) i otac Boæidar MaæuraniÊ, a zatim Milutin Fabijanec. Od 1932. uËi u Zagrebu kod Francesca Tirellija i Dantea Galantea, a 1938./1939. u Parizu kod Mauricea Gardèrea i njegovog sina Andréa Gardèrea. Poslije II. svjetskog rata, kra-
tko su ga poduËavali Stjepan Kerec i Venecijanac Ennio Zamichieli, a 1958. Maar Janos Kevey. Bio je Ëlan Kluba prijatelja maËevanja u Gornjem Gradu, zatim Ëlan maËevalaËke sekcije Hrvatskog πportskog kluba Concordia (1931.), ZagrebaËkog maËevalaËkog kluba ZAMAK (1935. - 1945.) i napokon Akademskog maËevalaËkog kluba Mladost (od 1947. do smrti, 1985.).
Nastupio na OI 1936. Senior je postao osvojivπi juniorsko prvenstvo Jugoslavije u floretu (1932.). Na turnirima je nastupao od 1932. do 1950. godine. Od 1935. bio je stalni Ëlan klupskih, gradskih, banovinskih, republiËkih i dræavnih reprezentacija. U inozemstvu je nastupao u Austriji, Maarskoj, »eπkoj i SlovaËkoj, NjemaËkoj, Italiji, Francuskoj, Rumunjskoj i Turskoj, svuda sa zavidnim uspjehom. Nastupio je na Prvenstvu Male antante u Pragu 1937. Na Olimpijskim igrama u Berlinu (1936.) bio je Ëlan dræavne reprezentacije i uvijek je smatrao pogreπkom πto ga je tadaπnji izbornik Rudolf Cvetko tom prilikom stavio u ekipu za maË a ne floret, s obzirom na to da je bio tipiËan floretist i tim oruæjem postigao svoje najveÊe uspjehe.
Studij slikarstva u Parizu
Trening Ëlanova AMK Mladost u dvorani gimnazije na Rooseveltovu trgu 1950. godine. MaËuju: Branko Kræiπnik (lijevo) i Vladimir MaæuraniÊ
8
Na Igrama u Berlinu upoznaje i francuske maËevaoce, braÊu Gardère, i to prijateljstvo dovodi do MaæuraniÊeva odlaska u Pariz 1938. godine. U Parizu je trenirao u Sali Gardère i studirao slikarstvo kod Georgesa Braquea - svjetski poznatog slikara koji se u pregledima povijesti umjetnosti navodi kao zaËetnik kubizma, uz Pabla Picassa. Zanimljivost vezana uz njegov boravak u Parizu je podatak da je Ëlanarina u maËevalaËkom klubu iznosila treÊinu ukupnog iznosa koji je MaæuraniÊ troπio na æivot i studij u tom gradu. U Francuskoj nastavlja nizati πportske uspjehe 1938. maËuje za momËad “Stranci u Parizu” te donosi dvije pobjede, a iste godine u Parizu pobjeuje Charlesa Liona, prvaka Francuske i drugoplasiranog na Svjetskom prvenstvu (10-7).