OLIMP-prelom 23ok
7/1/07
19:29
Page 26
UVIJEK FAIR PLAY
OËevi i djeca Najvaæniji odgojitelji su roditelji i u tome ih nitko ne moæe zamijeniti i moæe im samo pomoÊi. Pomaæe im i πport koji pokuπava odgojiti zadovoljnu, zdravu osobu koja Êe uæivati u nadmetanju poπtujuÊi pravila. No onda na neki πportski teren dou neki roditelji i cijela je ideja doslovce zgaæena u travi
Piπe Marijana MikaπinoviÊ JambroviÊ
asilje ima brojne definicije, a jedna od njih je zloupotreba moÊi meu ljudima. Kad govorimo o nasilju koje, u primitivnim uvjetima æivota, moæe biti presudno za preæivljavanje, nema previπe mjesta Ëuenju. No kad govorimo o nasilju u πportu, i to tuËnjavi igraËa, sudaca, navijaËa i roditelja (!) koja je obiljeæila nogometni dvoboj rijeËkih juniora Zameta i Omladinca, sredinom svibnja, i Ëudimo se i zgraæamo. Primitivizam je jedina rijeË koje se moæemo sjetiti. PoËelo je iskljuËenjem igraËa Omladinca koji je psovao suca, a onda je iskljuËen joπ jedan jer je - nasrnuo na suca. Uslijedila je jurnjava za sucima po terenu, udarci uz povike „ubij ga“ i napad na igraËa Zameta kojega su neki suparniËki igraËi i dio roditelja sruπili na pod i cipelarili. ZvuËi kao scenarij za film pun nasilja? ZvuËi. No dogodilo se na πportskom terenu, ne samo uz prisustvo nego i sudjelovanje roditelja.
N
Gore ne moæe Nasilje u πportu, verbalno ili tjelesno, moæe biti trenersko, igraËko, na26
vijaËko i - roditeljsko. Posljednje, roditeljsko, tema je kojom se novinari, a onda i sva sila struËnjaka, dosta bave. PriËe o tenisaËicama, pa i naπoj, koje su pobjegle od nasilnih oËeva bile su medijski hit, no koliko god bile bombastiËno prezentirane, pomogle su osvjeπÊivanju javnosti. Ukazale su da se takvo πto ne moæe tolerirati. Teniski je primjer ekstreman ali ne znaËi da su manji problem oni roditelji-treneri koji mimo medija pljuskaju svoju djecu, i verbalno i tjelesno, ili roditelji koji misle da ni suci ni treneri pojma nemaju. Na æalost, vidjelo se to i u Rijeci. Naopako da gore biti ne moæe. Roditeljski je dom mjesto iz kojeg se crpi ljubav, samopouzdanje, suosjeÊanje, taj je dom ishodiπte æivota. Najvaæniji odgojitelji su roditelji, oni su prvi, i u tome ih nitko ne moæe zamijeniti - moæe im samo pomoÊi. Pomaæe im, meu ostalim, i πport, koji pokuπava odgojiti zadovoljnu, zdravu osobu koja Êe uæivati u nadmetanju poπtujuÊi pravila. I onda na neki πportski teren dou neki roditelji - u naπem sluËaju reÊi odgojitelji bilo bi ironiËno - koji sve shvaÊaju preo-
zbiljno i cijela ideja zavrπi doslovce zgaæena na travi. Pomislimo li na tzv. princip meugeneracijskog prijenosa zlostavljanja, priËa moæe zvuËati joπ gore, ako je to moguÊe. Nitko ne kaæe da je lako biti roditelj. To je, uostalom, valjda jedino zanimanje za koje nema formalnog obrazovanja. SuoËene s brojnim teπkoÊama, posebno kad govorimo o hrvatskom druπtvu, nije teπko zamisliti roditelje koji na potomke prenose vlastite ambicije ili sanjaju o tome da njihova djeca, i sebi i njima, osiguraju bolji æivot. Imaju li joπ dijete nadareno za neki πport, ambicije mogu narasti do nesluÊenih razmjera. Ta priËa, sve dok je u granicama normale i zakona - jer ovdje je i o tome rijeË - ne mora biti loπa. No kad se s tribina poËne dijeliti pravda i traæiti pravo, a sve u ime djece, imamo problem.